REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4065/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1613/2023-6 od 29. travnja 2025. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-422/2022-18 od 27. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1613/2023-6 od 29. travnja 2025. u dijelu odluke o kamatama na pruženu tuđu pomoć radi pitanja:
Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada su zatezne kamate na dosuđenu naknadu (nenovčane) imovinske štete - tuđe pomoći - dosuđene s tijekom kamata koje prethode razdoblju u kojem je ta pomoć pružana?
II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke pozivajući se na suprotnost pobijane odluke sudskoj praksi, pa tako i praksi ovog suda. Zahtjeva troškove u povodu prijedloga. Naznačio je pitanja:
"1. Nameće li odredba čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja glasi: „Vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se NALAZE NA KOLNIKU ili STUPAJU na kolnik“ vozačima da reagiraju kočenjem i usporavanjem i prije nego što pješak započne sa stupanjem na kolnik i to izvan obilježenog pješačkog prijelaza?
2. Je li pravilno vozaču osobnog vozila na teret staviti kršenje odredbe čl. 38. st. 1. ZOSPC-a iz razloga što on i prije nego je pješak započeo sa stupanjem na kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, dok se pješak još u potpunosti nalazio na pločniku?
3. Mora li prekoračenje brzine (protupravnost vozača) biti u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće da bi se tog vozača proglasilo krivim za nastanak prometne nesreće, odnosno odgovornim za štetu koju pretrpi pješak koji je protupravno prelazio kolnik (kršeći odredbu čl. 129. st. 1. ZOSPC-a), a sve u smislu pravilne primjene odredbi čl. 1063. i 1067. ZOO-a?
4. Postoji li uzročno-posljedična veza (kao pretpostavka odgovornosti iz čl. 1063. ZOO-a) između prekoračenja dopuštene brzine vozača i nastanka štetnog događaja i štete koju je pješak pretrpio naletom vozila ukoliko se u parnici dokaže da bi do naleta vozila na pješaka došlo i u slučaju da se vozač kretao unutar ograničenja brzine, a sve zbog pješakovog nepravilnog prelaženja kolnika (kršenjem odredbe čl. 129. st. 1. ZOSPC-a) i predstavlja li utvrđivanje postojanja odgovornosti vozača u situaciji u kojoj ta uzročno-posljedična veza ne postoji pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 1067. ZOO-a?
5. Je li sud II. stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1103. ZOO-a kada je zatezne kamate na dosuđene naknade neimovinskih šteta dosudio s početkom tijeka od dana postavljanja odštetnih zahtjeva iako je tijekom postupka utvrđeno da do tog dana liječenje neposrednog oštećenika nije bilo završeno i opseg štete, a onda i uopće postojanje šteta tužiteljica kao posrednih oštećenica, uopće nije bilo moguće utvrditi, te je li bitna pretpostavka početka tijeka zateznih kamata na naknade neimovinskih šteta to da je šteta nastala, odnosno da su poznate sve posljedice štetne radnje?
6. Je li sud II. stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 29. i čl. 1103. ZOO-a kada je zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, a koja šteta je nastajala u periodu od 2014-te do zaključno s 28.01.2020-te godine dosudio s početkom tijeka od 12.08.2015. god, odnosno od datuma kada ta šteta još nije niti nastala!?
7. Je li kod primjene odredbi čl. 154. ZPP-a, u situacijama djelomičnog uspjeha stranaka u sporovima koji se vode radi naknade štete iz prometnih nesreća uspjeh stranaka u sporu glede osnova zahtjeva pravilno cijeniti u istom omjeru u kojem je utvrđena i odgovornost svake od stranaka nastanku štete?
8. Je li kod primjene odredbi čl. 154. ZPP-a okolnost da je tuženik u parnici radi naknade štete dokazao da je tužitelj doprinio nastanku štete s 20% znači da se tužiteljev uspjeh s osnovom zahtjeva može cijeniti s najviše 80%?".
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže da se prijedlog odbije i odbaci. Zahtjeva troškove u povodu prijedloga.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) i čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da je u odnosu na pitanje naznačeno i precizirano u izreci ove odluke (sadržajno šesto pitanje) riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je pobijana odluka u tom dijelu u suprotnosti s praksom revizijskog suda na koju se je predlagatelj pozvao – Rev-1963/2013 od 20. siječnja 2016., a sve to kraj činjenice da je prvostupanjski sud cijenu sata tuđe pomoći utvrđivao prema cijenama u vrijeme presuđenja.
4. Ova odluka je donesena na temelju ovlasti iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, a o troškovima postupka odlučeno u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
5. Za preostala naznačena pitanje uzima se u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. drugi dio ZPP, da je prijedlog povučen. Za navesti je da ta preostala pitanja, a koja se odnose na odgovornost sudionika nezgode, početak tijeka kamata na neimovinsku štetu u konkretnoj situaciji i na naknadu troškova postupka, s obzirom na način kako su koncipirana, isključivo su vezana za okolnosti pojedinog konkretnog slučaja, pa tako i ovog, i nije moguće dati jednoznačan i sveobuhvatan odgovor koji bi bio na nedvojben način primjenjiv u svakoj budućoj usporedivoj situaciji. Stoga ta pitanja ni ne predstavljaju pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
