Poslovni broj: P-4855/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po opunomoćenici TEF, odvjetnici u OD Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. rujna 2025., u prisutnosti TE, zaposlenika tužitelja i TEF, odvjetnice u OD Grgić & partneri, dana 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 11.053,66 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 01.03.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik HZMO KE stradao u prometnoj nesreći dana 12. studenog 1996. upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a koju nesreću je prouzročio IE upravljajući teretnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika i pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Dugom Selu broj K-73/99 od 06. listopada 1999. Navodi da je radi posljedica zadobivenih ozljeda KE priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO broj 39345 od 16. veljače 1999. u omjeru 60% zbog ozljede na radu (prometna nesreća) i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje rješenjem broj IN 637026 od 17. srpnja 1998.. Iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno je da su upravo ozljede koje je osiguranik HZMO zadobio u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje osiguranika. Nadalje navodi da isplatom navedene mirovine HZMO trpi štetu, te za nastavno razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2023. potražujemo iznos od 8.188,70 EUR (60%) s osnova isplaćene invalidske mirovine i iznos od 2.864,96 EUR s osnova isplaćene naknade za tjelesno oštećenje, ukupno 11.053,66 EUR, sukladno čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZMO). Navodi da je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje za utuženo razdoblje u mirnom postupku odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio, ali nije postupio po istom, a kako tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. i 164. st. 1. ZMO predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.053,66 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti. Smatra da je mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari za utvrđenje eventualne obaveze tuženika kao osiguratelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), odnosno konkretno čl. 27. ZOOP-a. Nadalje osporava pasivnu legitimaciju tuženika te smatra da je obvezu tuženika potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a. Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu, razlike koja bi predstavljala štetu nema. Nadalje osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i umirovljenja tužitelja, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a od 12. studenog 1996. (list 3 do 5 spisa), presudu Općinskog suda u Dugom Selu posl. br. K-73/99. od 6. listopada 1999. (list 6 do 11 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-1695/99. od 11. travnja 2000. (list 12 do 14 spisa), rješenje HZMO-a od 16. veljače 1999. (list 15 i 16 spisa), rješenje HZMO-a od 17. srpnja 1998. (list 17 i 18 spisa), rješenje HZMO-a od 17. srpnja 2007. (list 19 i 20 spisa), nalaz i mišljenje invalidske komisije o utvrđenoj invalidnosti (list 21 do 24 spisa), dopis tužitelja tuženiku s povratnicom (list 25 do 27 spisa), rješenje HZMO-a od 20. studenog 1990. (list 38 i 39 spisa), primjere sudske prakse (list 40 do 66 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP-a od 12. studenog 1996. (list 3 do 5 spisa), presudu Općinskog suda u Dugom Selu posl. br. K-73/99. od 6. listopada 1999. (list 6 do 11 spisa) i presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž- 1695/99. od 11. travnja 2000. (list 12 do 14 spisa) utvrđeno je da je osiguranik HZMO-a KE stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 12. studenog 1996., a koju je prouzročio osiguranik tuženika IE upravljajući teretnim vozilom osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja, a koju činjenicu tuženik nije osporavao. Sukladno navedenom tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku

6. Među strankama je nesporno da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, sporna je osnova i visina zahtjeva, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

8. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

9. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

13. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe ZMO-a. Naime, ZMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4..

14. Iz rješenja HZMO-a broj 39345 od 19. veljače 1999. proizlazi da osiguraniku KE pripada pravo na isplatu invalidske mirovine od 16. studenog 1998. zbog bolesti i povrede na radu, i da traje dok za to postoje zakonski uvjeti.

15. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina zbog bolesti i ozljede na radu, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti, stoga ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

17. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I..

19. Odluka o trošku tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 2. rujna 2025. (Tbr. 9. toč. 1 Tarife) 200,00 EUR za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 500,00 EUR. Odluka o zateznoj kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku