Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-10845/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ani Belić Radovani, uz sudjelovanje Ane Pocrnje kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „E Plus“ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi CĐ, zastupani po Zrinki Knezić Poljanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva „Porobija & Porobija“ iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 35. stavku 1. i stavku 2. točki 1., 2. i 3., kažnjivog po članku 149. stavku 1. točki 49. i stavku 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22., 59/23.), u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača klasa: UP/I-336-02/24-01/148, urbroj: 443-02-03-01-24-6 od 26. kolovoza 2024., nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika braniteljice okrivljenika i odsutnosti okrivljenih i ovlaštenog tužitelja na temelju članka 167. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 25. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

okrivljena pravna osoba: „E Plus“ d.o.o., OIB: 93923226222, sa sjedištem u mjestu Donji Stupnik, Gospodarska ulica 16 C, prekršajno kažnjavana,

okrivljena odgovorna osoba: CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], prekršajno kažnjavan,

oslobađaju se od optužbe

da bi u razdoblju od 10. listopada 2023. do 15. siječnja 2024. u svojoj prodavaonici broj 28, na adresi [adresa], TC City Center One, pod tvrtkom imenovane pravne osobe, obavljali nepoštenu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu koju koriste u odnosu prema potrošaču prije, u vrijeme i nakon sklapanja pravnog posla prodaje proizvoda „osiguranje” televizora, na način da u dokumentaciji koja prati osiguranje ističu netočne informacije,

Naime, obavljenim inspekcijskim nadzorom dana 10. listopada 2023. i 15. siječnja 2024. utvrđeno je da trgovac u svojoj prodavaonici u navedeno vrijeme i na navedenom mjestu, nudi 3 vrste osiguranja televizora pod nazivom Produljeno jamstvo, Premium osiguranje i Tarifa Promo, kojom prilikom koristi nepoštenu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu jer u dokumentaciji koja prati osiguranje, konkretno, u računu, u Posebnim uvjetima osiguranja i u Potvrdi o osiguranju kupljenog uređaja, ističe netočne informacije, zbog čega je informacija o osnovnim obilježjima proizvoda neistinita, i to:

- zavaravajuće za istu vrstu „osiguranja” televizora koristi različite nazive: na računu ističe „osiguranje 96”, na Potvrdi o kupljenom osiguranju ističe „produljena garancija”, a u Posebnim uvjetima osiguranja ističe „produljeno jamstvo”,

- zavaravajuće, odnosno neistinito u Posebnim uvjetima osiguranja i u Potvrdi o osiguranju kupljenog uređaja ističe 5 godina trajanja produljenog jamstva za televizore, umjesto 3 godine,

- zavaravajuće, odnosno neistinito u Posebnim uvjetima osiguranja, naziva osiguranje „Premium promo”, „tarifom promo“,

zbog čega potrošač ne može sa sigurnošću zaključiti koji proizvod je točno kupio, podredno niti opseg obveza trgovca u odnosu na kupljeni proizvod, niti je točno da kupljeno osiguranje traje 5 godina, budući da osiguranje koje je potrošač kupio započinje istekom tvorničkog jamstva, odnosno protekom 2 godine od dana kupnje televizora,

dakle, trgovac je na opisani način, koristio nepoštenu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu, na okolnosti prirode i osnovnih obilježja proizvoda, kao i opsega obveza trgovca,

čime da bi počinili prekršaj iz članka 35. stavku 1. i stavku 2. točki 1., 2. i 3., kažnjivo po članku 149. stavku 1. točki 49. i stavku 2. Zakona o zaštiti potrošača.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača pod gore navedenim brojem, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenici su sudu dostavili pisane obrane u kojima u cijelosti osporavaju točnost činjenica iz optužnog prijedloga. Naime, da je potrošač u svim relevantnim trenutcima imao na raspolaganju kompletnu dokumentaciju iz koje je jasno i nedvojbeno informiran što je vidljivo iz računa od 11. svibnja 2020. te potvrde o osiguranju kupljenog uređaja od 11. svibnja 2020. U optužnom prijedlogu da su samo paušalno navedene navodne povrede, bez konkretnih činjenica, odnosno bez navođenja konkretnih informacija, a neovisno o nedostatku valjanog obrazloženja da su sve informacije koje su pružene potrošaču razvidno bile točne, jasne i razumljive. Državni inspektorat da nije dokazao odlučnu činjenicu o kojoj ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika i bez koje nema prekršaja, a to je vrijeme počinjenja prekršaja tj. u konkretnom slučaju vrijeme davanja netočnih ili zavaravajućih informacija. Ističu da je vrijeme počinjenja prekršajnih djela ključan preduvjet postojanja svakog prekršajnog djela te je utvrđenje tog trenutka neophodno, posebice radi utvrđenja možebitnog zastupa zastare kao postupovne smetnje daljnjem vođenju prekršajnog postupka kao i valjanoj primjeni propisa. Državni inspektorat samoinicijativno kreira vremensko određenje prekršajnog djela na način da ga paušalno određuje kao vremensko razdoblje između dva datuma obavljenog inspekcijskog nadzora, što je apsolutno protivno osnovnim načelima prekršajnog postupka i samom Prekršajnom zakonu jer dosta je nejasno kad je točno počinjen prekršaj odnosno u kojem trenutku je bili ispunjeno biće prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret s obzirom da uz ispunjenje bića prekršajnog djela ne spada i provođenje inspekcijskog nadzora. Dakle, Državni inspektorat je bio dužan utvrditi točno vrijeme kada su okrivljenici davali netočne ili zavaravajuće informacije potrošače te to vrijeme počinjenja prekršaja točno označiti u optužnom prijedlogu. Sigurno je da okrivljenici nisu davali netočni ili zavaravajuće informacije u vremenskom razdoblju koje je navedeno u optužnom prijedlogu (od 10. listopada 2023. do 15. siječnja 2024.) jer je račun na koji se Državni inspektorat referira u optužnom prijedlogu sadrži šifru osiguranja 96 izdan 11. svibnja 2020. zajedno sa svom popratnom dokumentacijom, što je ujedno i vrijeme u kojem su eventualno potrošaču mogle biti dane netočne ili zavaravajuće informacije pa je u tom smislu nastupila zastara prekršajnog progona. Nadalje okrivljenicima se stavlja na teret da su koristili različite nazive za istu vrstu „osiguranja“ pa uslijed toga potrošač ne može sa sigurnošću zaključiti koji je proizvod kupio. Krajnje je nejasno na čemu se temelji zaključak da bi korištenje različitih termina (osiguranje/produljena garancija/produljeno jamstvo) u konkretnom slučaju potrošača uopće moglo dovesti u zabludu, ali još važnije, optužni prijedlog ne pruža obrazloženje u odnosu na koja to osnovna obilježja proizvoda se navodno zavarava potrošača i na koji način. Da bi zavaravanje potrošača makar i teoretski bilo moguće, spomenuti različiti termini trebali bi se znatno razlikovati po svojoj biti i značenju, pa i ekonomskim posljedicama. Prije svega, ističe se da su riječi i pojmovi „garancija“ i „jamstvo“ sinonimi, odnosno istoznačnice, nesporno i notorno, te se sukladno pravilima hrvatskog standardnog jezika mogu koristiti naizmjenice, bez da se pritom mijenja smisao. S tim u vezi, očekivanja prosječnog potrošača vezano za „produljenu garanciju“ i/ili „produljeno jamstvo“ opravdano su potpuno ista.

3. Branitelj okrivljenika navodi kako smatra da prvookrivljeni i drugookrivljeni nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret sve iz razloga kako je detaljno navedeno u pisanoj obrani okrivljenika. Također ističe se prigovor zastare obzirom kako Državni inspektorat nije dokazao odlučnu činjenicu o kojoj ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika. Također ističe se kako nije ispunjeno biće prekršajnog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret obzirom kako postupanje okrivljenika nije protivno odredbama članka 35. stavka 1. i 2. točke 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača.

4. U postupku je saslušana svjedokinja RĐ, viša tržišna inspektorica Državnog inspektorata, koja je navela da je išla u nadzor tvrtke „E Plus“ tj. prodavaonice broj 28 u City Centru One u Splitu povodom predstavke potrošača DĐ koji je 11. svibnja 2020. kupio televizor u prodavaonici Elipso u City Centar One u Splitu. Prilikom inspekcijskog nadzora 10. listopada 2023. i 15. siječnja 2024. utvrdila je da su isti obavljali nepoštenu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu prodaje osiguranja televizora na način da u dokumentaciji koja prati osiguranje ističu netočne informacije. Za istu osiguranja televizora na računu kojeg nije navela u optužnom prijedlogu, a odnosi se na račun od 2020. koriste različite nazive. Na računu je navedena šifra „osiguranje 96“, na potvrdi o kupljenom osiguranju „produljena garancija,“ a u posebnim uvjetima ističe „produljeno jamstvo.“ Nadalje, u posebnim uvjetima osiguranja i u potvrdi o osiguranja kupljenog uređaja ističe 5 godina produljenog jamstva umjesto tri godine. Nejasno je i to što u posebnim uvjetima osiguranja se isto osiguranje premuim, promo i tarifa promo iz čega potrošač ne može sa sigurnošću zaključiti koji je proizvod točno kupio tj. koje osiguranje je točno kupio. Inače da smatra da je počin prekršaja od 10. listopada 2023. kada je išla u prvi nadzor do 15. siječnja 2024. kada je išla u drugi nadzor i oni nisu ništa promijenili u svojoj poslovnoj praksi te su i dalje nudili jamstvo sa zavaravajućim obilježjima. To da je utvrdila temeljem izjava i neposrednog opažanja te uvidom u pregledane račune o kupnji jamstva. Zadnji račun koji je pregledala je bio 13. siječnja 2024., a na dan 15. siječnja 2024. trgovac je u ponudi imao sporno jamstvo sa zavaravajućim obilježjima. Njoj kao inspektoru nije bio jasan opseg obaveza trgovac, a kamoli prosječnom potrošaču. Jamstvo i osiguranje su dva različita pojma definirana posebnim propisima, a trgovac oba naziva koristi u pratećoj dokumentaciji. Inače okrivljenici su ispoštovali i nisu se žalili na rješenje o zabrani nepoštene odnosno zavaravajuće poslovne prakse i izmijenili su dokumentaciju koja prati osiguranje tako da sa provjerila da je to sad u skladu sa zakonom. Branitelj je postavio pitanje svjedokinji koja je razlika između jamstva, osiguranja i garancije te je ista izjavila da trgovac je dužan s profesionalnom pažnjom postupati i koristiti isti naziv, jamstvo i garancija podrazumijevaju iste stvari, dok osiguranje podliježe Zakonu o osiguranju i to su dva različita instituta, međutim, za očekivati je i životno logično da će se trgovac odrediti za jedan naziv i koristiti ga u svim dokumentima. Inspektorica kao svjedokinja tvrdi da je konkretni prekršaj počinjen 15. siječnja 2024. kada je ona tvrdila da trgovac nudi osiguranje na zavaravajući način.

5. U daljnjem dokaznom postupku pročitana je predstavka Državnom inspektoratu od 4. listopada 2023. od strane DĐ, posebni uvjeti osiguranja uređaja kupljenih na prodajnom mjestu E Plus Uniqa osiguranju, prijepis računa broj 10169-28-282 od 11. svibnja 2020., potvrda o osiguranju kupljenog uređaja, izvršen je uvid u rješenje Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluge i zaštite potrošača od 2. srpnja 2024. kojim se zabranjuje trgovačkom društvu E Plus prodaja „osiguranje televizora“ na način da u dokumentaciji koja prati osiguranje ističe netočne informacije, te uvid u Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije iz koje je vidljivo da je pravna osoba pravomoćno prekršajno kažnjavana prema Zakonu o službenoj statistici i Zakonu o radu, kao i odgovorna osoba.

6. U završnoj riječi branitelj okrivljenika navodi kako nije ispunjeno biće prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret s obzirom da provođenje inspekcijskom nadzora ne spada u ispunjenje bića prekršajnog djela, a između ostalog s obzirom na priloženi račun koji je temelj pokretanja ovog postupka od dana 11. svibnja 2020. evidentno je kako je u ovom slučaju nastupila zastara. Podredno okrivljenici smatraju kako nisu koristili nepoštenu poslovnu praksu obzirom kako niti jednim zakonom nije propisano da mora striktno stajati „garancija“ jamstvo ili osiguranje, a radi izbjegavanja već iznijetih navoda okrivljenici ustraju na navodima iz pisane obrane.

7. Sud je okrivljenike oslobodio od optužbe djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj.

8. Zakonski opis, odnosno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

8.1. Naime, iz činjeničnog opisa nije razvidno kada su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret. Dani inspekcijskih nadzora 10. listopada 2023. i 15. siječnja 2024. nisu datumi počinjenja prekršaja, iz optužnog prijedloga nije vidljivo na koji se račun optužni prijedlog odnosi, a tužitelj se u optužnom prijedlogu paušalno poziva na „dokumentaciju koja prati osiguranje, konkretno, u računu, u Posebnim uvjetima osiguranja i u potvrdi o osiguranju kupljenog uređaja“, ne navodeći konkretni račun iz kojeg bi sud mogao ispitati da li su točni navodi koji se okrivljenicima stavljaju na teret. U postupku ispitivanjem svjedokinje, inspektorice koja je provela inspekcijski nadzor vidljivo je da je ista u inspekcijski nadzor došla po predstavci potrošača DĐ koji je 11. svibnja 2020. kupio televizor u prodavaonici Elipso u City Center One u Splitu, a što je vidljivo i prema dokumentaciji koja se nalazi u spisu te je očito da se na taj račun odnose navodi iz optužnog prijedloga pa je datum izdavanja računa, datum počinjenja prekršaja. Međutim, tužitelj tu činjenicu nije naveo u optužnom prijedlogu, a za napomenuti je da bi u tom slučaju prije podnošenja optužnog prijedloga koji je podnesen 26. kolovoza 2024., nastupila zastara prekršajnog progona. Nije u pravu svjedokinja koja navodi da je vrijeme počinjenja prekršaja od 10. listopada 2023. kada je išla u prvi nadzor do 15. siječnja 2024. kada je išla u drugi nadzor jer da ništa nisu promijenili u svojoj poslovnoj praksi te da su i dalje nudili jamstvo sa zavaravajućim obilježjima. Sve da su i točni njeni navodi, u tom slučaju trebalo je konkretizirati na koje se to račune odnosi, a što tužitelj nije učinio pa je ovaj Sud našao da djela kao što su opisana u optužnom prijedlogu nisu prekršaji jer sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja pa su okrivljenici na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe.

9. Na temelju članak 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Splitu 25. rujna 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Pocrnja, v. r.

Ana Belić Radovani, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a putem ovog Suda, bez takse u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

- okrivljenoj pravnoj osobi,

- okrivljenoj odgovornoj osobi,

- braniteljici,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.