REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3102/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice INB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dalia Hećimović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5211/2024-3 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 7607/2019-37 od 29. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5211/2024-3 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7607/2019-37 od 29. kolovoza 2024., postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu, koji je potrošaču odobren u kunama, u zastari budući da je zahtjev za isplatu po pojedinim anuitetima postavljen protekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana plaćanja anuiteta?
odnosno
Dovodi li tužba podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu, koji je potrošaču odobren u kunama, do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope?
3. Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove?
odnosno
Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu i to u preostalom dijelu nakon smanjenja tužbenog zahtjeva sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega tuženiku pripada pravo na razmjerni parnični trošak u pogledu smanjenog dijela tužbenog zahtjeva?“.
2. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje valja reći da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela ovog suda održane 30. siječnja 2020., te u odlukama ovoga suda Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
3. Nadalje, trećim pitanjem tuženik sadržajno ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti čl. 154. st. 2. ZPP kojim je normiran način određivanja naknade troškova postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, za istaknuti je da se odluke nižestupanjskih sudova temelje na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, pri čemu za primjenu te odredbe pobijane odluke sadrže dostatne i jasne razloge.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
5. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) zajamčeno pravo na pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385. a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
