Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-162/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II opt. VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I opt. PI i II opt. VI podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1750/2023-17 od 31. siječnja 2025. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025. godine u nazočnosti branitelja I opt. PI, odvjetnika Gordana Pregleja iz Zagreba, a u odsutni uredno pozvanog zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i I opt. PI,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaćaju žalbe I opt. PI i II opt. VI, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se I opt. PI i II opt. VI, za počinjenje kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, za koje su tom presudom proglašeni krivima, temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11, svaki ponaosob, osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II/ Odbijaju se u ostalom dijelu žalbe I opt. PI i II opt. VI, kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1750/2023-17 od 31. siječnja 2025. godine, I opt. PI i II opt. VI proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, za koje su, temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11, svaki ponaosob, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), I i II optuženik su dužni naknaditi trošak postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 i to I opt. PI u iznosu od 2.332,35 eura, a II opt. VI u iznosu od 1.832,35 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se I opt. PI po branitelju Gordanu Pregleju, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači pobijanu presudu na način da I optuženika osudi na blažu kaznu od izrečene, te II opt. VI po braniteljici Lani Mariji Milić, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-137/2025 od 5. svibnja 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, I opt. PI i njegov branitelj Gordan Preglej, odvjetnik iz Zagreba.

5.1. Na sjednicu vijeća za I opt. PI pristupio je Gordan Preglej, odvj. iz Zagreba, dok nitko nije pristupio za Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, kao niti I opt. PI, za koje je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.

5.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe I opt. PI od 7. ožujka 2025. godine, koju izlaže branitelj Gordan Preglej, odvj. iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači pobijanu presudu na način da I optuženika osudi na blažu kaznu od izrečene.

5.3. Nastavno, sudac izvjestitelj izlaže sadržaj žalbe II opt. VI od 10. ožujka 2025. godine, podnesene po braniteljici Lani Mariji Milić, odvjetnici iz Zagreba.

6. Žalbe I opt. PI i II opt. VI su djelomično osnovane.

Na žalbe I opt. PI i II opt. VI zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

7. Žalitelj (I opt. PI) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva obzirom da u činjeničnom opisu nije navedeno mjesto i vrijeme počinjenja inkriminiranih radnji. Suprotno navedenom iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je terećeno kazneno djelo počinjeno dana 18. rujna 2017. godine u Zagrebu, pa u tome dijelu žalba I opt. PI nije osnovana.

7.1. Nadalje I opt. PI u žalbi ističe da se pobijana presuda temelji na snimkama razgovora kao nezakonitom dokazu jer da u spisu nedostaje pisani obrazloženi nalog suca istrage po prijedlogu državnog odvjetnika. Suprotno navedenom iz sadržaja spisa je razvidno da je temeljem prijedloga državnog odvjetnika izdan od strane suca istrage nalog za poduzimanje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, pa se i u tome dijelu istaknuti žalbeni navod ukazuje neosnovanim.

7.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima I opt. PI, sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje u žalbi ukazuje I opt. PI, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7.3. Žalitelj (II opt. VI) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima II optuženika, sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje u žalbi ukazuje I opt. VI, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

Na žalbe I opt. PI i II opt. VI zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

8. U žalbama I i II optuženik ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i II optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelji u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

8.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane I opt. PI i II opt. VI, koji poriču počinjenje terećenog kaznenog djela, sadržaja iskaza ispitanih svjedoka, te nakon analize sadržaja dokumentacije koja prileže spisu, posebno sadržaja nalaza i mišljenja vještaka za informatiku, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno istaknutim žalbenim navodima I i II optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. PI i II opt. VI počinili terećeno kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.

8.2. Uslijed navedeno, nisu osnovane žalbe I i II optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti I i II optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

8.3. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi I i II optuženika kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Na žalbu II opt. VI zbog povrede Kaznenog zakona

9. Žalitelj (II opt. VI) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju glede dvojbenih dokaza trebao primijeniti u odnosu na II optuženika načelo „in dubio pro reo“. Međutim, takav žalbeni navod, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti II optuženika u vezi terećenog kaznenog djela.

9.1. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I opt. PI i II opt. VI sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

Na žalbe I opt. PI i II opt. VI zbog odluke o kazni

10. Osnovana je žalba I i II optuženika zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na I opt. PI i II opt. VI prvostupanjski sud nije našao olakotne okolnosti, dok je od otegotnih okolnosti na strani I i II optuženika cijenio da je I opt. PI već jednom bio pravomoćno osuđivan za istovrsno kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca, a da je II opt. VI u dva navrata pravomoćno osuđivan za istovrsno kazneno djelo na kazne zatvora u trajanju od 4 godine i 9 mjeseci i 1 godine i 6 mjeseci. Dakle, iz navedenih podataka je razvidno da su I i II optuženik specijalni povratnici.

10.1. Međutim, ocjenjujući dokaze koji su od značaja za utvrđivanje vrste i visine kazne ovaj drugostupanjski sud je utvrdio prema podacima spisa da je terećeno kazneno djelo počinjeno prije 8 godina, da se I i II optuženik od tada ne pojavljuju kao počinitelji kaznenih djela, da su se oba optuženika stalno zaposlila, te da radom uzdržavaju svoje obitelji, kojim ponašanjem su iskazali volju da usklade svoje ponašanje s društvenim normama. Dakle, prvostupanjski sud je propustio na strani I i II optuženika cijeniti prethodno navedene okolnosti kao olakotne uslijed čega nije dovoljno vodio računa o svim okolnostima počinjenja kaznenog djela, a o kojima je sud dužan voditi računa, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kazneno djelo za koje su I i II optuženik proglašeni krivima.

10.2. Prihvaćanjem žalbi I i II optuženika u tome dijelu, polazeći od stupnja krivnje I i II optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela, u okviru granica predviđene kazne za terećeno kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud je u odnosu na I opt. PI i II opt. VI preinačio presudu u odluci o kazni na način da je za počinjenje kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, za koje su tom presudom proglašeni krivima, temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11, svakog ponaosob, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

10.3. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na I i II optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i II optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

Na žalbu II opt. VI zbog odluke o troškovima kaznenog postupka

11. Žalitelj (II opt. VI) pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da II opt. VI može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

12. Slijedom navedenog valjalo je djelimičnim prihvaćanjem žalbe I i II optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok je u ostalom dijelu žalbe I i II optuženika valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić