REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1212/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ĐZ, dipl. iur., protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Podružnica Rijeka, Erazma Barčića 3, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Mađarić&Lui, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1081/2024 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1081/2024 od 31. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, kao neosnovan odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 2.737,68 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u točki II. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ove presude žalbu, koja je pravovremena i dopuštena podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP).

4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu navodeći u bitnome da je pobijana presuda zakonita i pravilna a žalba tužitelja neosnovana. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje pobijane presude. Potražuje troškove datog odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ova presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, kako sam žalitelj ne ističe da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga te ni izrekom a niti sadržajno ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja, ovaj sud drugog stupnja zaključuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tužitelj u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 2.737,68 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji je iznos isplatio udovici i djeci svog osiguranika koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. srpnja 2009., a za koju je odgovoran osiguranik tuženika i to za razdoblje od rujna 2021. do 30. rujna 2022., od 1. listopada 2022. do 30. lipnja 2024. te od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024.

10. Sporno je, u ovom predmetu ima li tužitelj na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) osnovano pravo zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja vozila osobe odgovorne za nastanak navedenog štetnog događaja, isplatu ovog regresnog duga – isplatu onoga što je u utuženom razdoblju na ime obiteljske mirovine isplatio udovici i djeci svog osiguranika pok. KZ.

11. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da zahtjev tužitelja treba prosuđivati prema odredbama Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („ Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), a ne odredbama ZOMO i da je posljedično tome sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, pa posljedično tome, kako tužitelj nije dokazao ( nije ni predlagao dokaze na te okolnosti) da postoji i koliko iznosi razlika između iznosa obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (smrti) to je prema pravilima o teretu dokaza ( čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP) zaključio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je i ovog suda, kao suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja na navedeno, nesporno utvrđeno, činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja.

12.1. U ovom postupu, obzirom na žalbene navode žalitelja, prije svega, valja istaknuti da je na konkretni pravni odnos - za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene obiteljske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate navedene mirovine, a ne odredbe ZOMO, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnje obzirom da je takvo pravno shvaćanje izraženo i mnogim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako npr. i poslovnom broju: Rev -1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., radi čega je i žalbu žalitelja u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

13. Na temelju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji ( stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ( stavak 3.).

Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja ( stavak 4). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje ( stavak 5.).

14. Dakle, cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe proizlazi da jasnim izričajem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

14.1. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime isplata mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika u visini obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i mirovine koja bi bila utvrđena da njen osiguranik nije smrtno stradao.

15. Međutim, kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje takve razlike, ni bilo kakve razlike, ( to zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ni pokušao dokazati), na isplatu koje bi u konkretnom slučaju, eventualno, imao pravo uz primjenu navedene odredbe čl. 27. ZOOP, to je sud prvog stupnja njegov zahtjev pravilno odbio kao neosnovan, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

17. Tuženik je zatražio trošak za sastav datog odgovora na žalbu, kojeg je ovaj sud ocjenio kao nepotrebnim za odlučivanje o žalbi tužitelja, pa je stoga taj njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 155. st.1. ZPP-a).

U Puli 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić