Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1099/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika Erste&steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-2778/2019-38 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Djelomičnim usvajanjem i odbijanjem žalbe tuženika Erste&steiermärkische bank d.d., Rijeka presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P- 2778/2019-38 od 21. svibnja 2025. se:

- potvrđuje u točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke

-preinačuje u točki V. izreke na način da se u tom dijelu odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja OF za isplatu iznosa od 6.129,27 eura zajedno sa zateznom kamatom koja mu je dosuđena a specificirana je u toj točki izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102304021 od 23.03.2025. godine, sklopljenog između tužitelja FF u svojstvu korisnika kredita i tuženika „Erste & Steiermarkische bank“ d.d. Rijeka kao davatelja kredita, a koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugo-vorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II. Nalaže se tuženiku "ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK" d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 635,39 Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 3,65 Eur na dan dospijeća 01.02.2008.g.

- iznos od 3,70 Eur na dan dospijeća 01.03.2008.g.

- iznos od 3,74 Eur na dan dospijeća 01.04.2008.g.

- iznos od 3,64 Eur na dan dospijeća 01.05.2008.g.

- iznos od 3,61 Eur na dan dospijeća 01.06.2008.g.

- iznos od 3,64 Eur na dan dospijeća 01.07.2008.g.

- iznos od 3,57 Eur na dan dospijeća 01.08.2008.g.

- iznos od 3,58 Eur na dan dospijeća 01.09.2008.g.

- iznos od 3,65 Eur na dan dospijeća 01.10.2008.g.

- iznos od 3,96 Eur na dan dospijeća 01.11.2008.g.

- iznos od 3,72 Eur na dan dospijeća 01.12.2008.g.

- iznos od 3,99 Eur na dan dospijeća 01.01.2009.g.

- iznos od 4,01 Eur na dan dospijeća 01.02.2009.g.

- iznos od 4,03 Eur na dan dospijeća 01.03.2009.g.

- iznos od 3,97 Eur na dan dospijeća 01.04.2009.g.

- iznos od 26,68 Eur na dan dospijeća 01.05.2009.g.

- iznos od 26,29 Eur na dan dospijeća 01.06.2009.g.

- iznos od 25,85 Eur na dan dospijeća 01.07.2009.g.

- iznos od 26,02 Eur na dan dospijeća 01.08.2009.g.

- iznos od 26,34 Eur na dan dospijeća 01.09.2009.g.

- iznos od 26,02 Eur na dan dospijeća 01.10.2009.g.

- iznos od 25,99 Eur na dan dospijeća 01.11.2009.g.

- iznos od 26,36 Eur na dan dospijeća 01.12.2009.g.

- iznos od 26,66 Eur na dan dospijeća 01.01.2010.g.

- iznos od 27,04 Eur na dan dospijeća 01.02.2010.g.

- iznos od 15,66 Eur na dan dospijeća 01.03.2010.g.

- iznos od 11,29 Eur na dan dospijeća 03.05.2010.g,

- iznos od 27,85 Eur na dan dospijeća 02.04.2010.g.

- iznos od 27,46 Eur na dan dospijeća 03.05.2010.g.

- iznos od 27,74 Eur na dan dospijeća 02.06.2010.g.

- iznos od 29,59 Eur na dan dospijeća 02.07.2010.g.

- iznos od 29,01 Eur na dan dospijeća 02.08.2010.g.

- iznos od 30,41 Eur na dan dospijeća 03.09.2010.g.

- iznos od 29,45 Eur na dan dospijeća 04.10.2010.g.

- iznos od 11,75 Eur na dan dospijeća 03.11.2010.g.

- iznos od 12,36 Eur na dan dospijeća 03.12.2010.g.

- iznos od 12,93 Eur na dan dospijeća 03.01.2011.g.

- iznos od 12,57 Eur na dan dospijeća 02.02.2011.g.

- iznos od 12,70 Eur na dan dospijeća 02.03.2011.g.

- iznos od 12,36 Eur na dan dospijeća 04.04.2011.g.

- iznos od 12,55 Eur na dan dospijeća 03.05.2011.g.

po stopi koja za period od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14% godišnje, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88% godišnje, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68% godišnje, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41% godišnje, od 1.1.2018. pa 30.06.2018. iznosi 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. iznosi 6,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12.2019.g. iznosi 6,30% godišnje, od 01.01.2020. do 30.06.2020. iznosi 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine iznosi 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7., Ugovora o kreditu 2402006-1031262160/51400607-5102304021 od 23.03.2025. godine, sklopljenog između tužitelja OF u svojstvu korisnika kredita i tuženika „Erste & Steiermarkische bank“ d.d. Rijeka kao davatelja kredita, a koja glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, ka-mate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promje-nama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“.

IV. Nalaže se tuženiku "ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK" d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.235,28 Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 3,79 Eur na dan dospijeća 02.06.2005.g.,

- iznos od 0,26 Eur na dan dospijeća 01.09.2005. g.;

- iznos od 5,04 Eur na dan dospijeća 02.09.2005. g.;

- iznos od 0,15 Eur na dan dospijeća 01.10.2005. g.;

- iznos od 2,42 Eur na dan dospijeća 04.10.2005. g.;

- iznos od 0,12 Eur na dan dospijeća 01.11.2005.g.

- iznos od 2,89 Eur na dan dospijeća 03.11.2005. g.;

- iznos od 0,10 Eur na dan dospijeća 01.12.2005.g.

- iznos od 2,08 Eur na dan dospijeća 02.12.2005. g.;

- iznos od 0,15 Eur na dan dospijeća 01.01.2006. g.;

- iznos od 15,06 Eur na dan dospijeća 01.11.2008.g.

- iznos od 20,05 Eur na dan dospijeća 01.01.2009.g.

- iznos od 22,07 Eur na dan dospijeća 01.02.2009.g.

- iznos od 24,13 Eur na dan dospijeća 01.03.2009.g.

- iznos od 18,01 Eur na dan dospijeća 01.04.2009.g.

- iznos od 17,36 Eur na dan dospijeća 01.05.2009.g.

- iznos od 10,76 Eur na dan dospijeća 01.06.2009.g.

- iznos od 3,02 Eur na dan dospijeća 01.07.2009.g.,

- iznos od 6,19 Eur na dan dospijeća 01.08.2009. g.;

- iznos od 0,02 Eur na dan dospijeća 07.08.2009.g.,

- iznos od 11,79 Eur na dan dospijeća 04.09.2009.g.

- iznos od 6,38 Eur na dan dospijeća 05.10.2009.g.

- iznos od 5,83 Eur na dan dospijeća 04.11.2009.g.

- iznos od 12,09 Eur na dan dospijeća 04.12.2009.g.

- iznos od 17,37 Eur na dan dospijeća 05.01.2010.g.

- iznos od 23,85 Eur na dan dospijeća 04.02.2010.g.

- iznos od 22,71 Eur na dan dospijeća 05.03.2010.g.

- iznos od 35,39 Eur na dan dospijeća 02.04.2010.g.

- iznos od 31,84 Eur na dan dospijeća 03.05.2010.g.

- iznos od 35,33 Eur na dan dospijeća 02.06.2010.g.

- iznos od 66,93 Eur na dan dospijeća 02.07.2010.g.

- iznos od 58,89 Eur na dan dospijeća 02.08.2010.g.

- iznos od 83,84 Eur na dan dospijeća 03.09.2010.g.

- iznos od 69,20 Eur na dan dospijeća 04.10.2010.g.

- iznos od 60,54 Eur na dan dospijeća 03.11.2010.g.

- iznos od 89,88 Eur na dan dospijeća 03.12.2010.g.

- iznos od 110,80 Eur na dan dospijeća 03.01.2011.g.

- iznos od 97,05 Eur na dan dospijeća 02.02.2011.g.

- iznos od 101,69 Eur na dan dospijeća 02.03.2011.g.

- iznos od 89,39 Eur na dan dospijeća 04.04.2011.g.

- iznos od 94,10 Eur na dan dospijeća 03.05.2011.g.

- iznos od 129,52 Eur na dan dospijeća 02.06.2011.g.

- iznos od 131,29 Eur na dan dospijeća 04.07.2011.g.

- iznos od 176,92 Eur na dan dospijeća 03.08.2011.g.

- iznos od 168,46 Eur na dan dospijeća 02.09.2011.g.

- iznos od 135,88 Eur na dan dospijeća 03.10.2011.g.

- iznos od 137,67 Eur na dan dospijeća 03.11.2011.g.

- iznos od 135,12 Eur na dan dospijeća 02.12.2011.g.

- iznos od 142,63 Eur na dan dospijeća 03.01.2012.g.

- iznos od 151,76 Eur na dan dospijeća 02.02.2012.g.

- iznos od 151,75 Eur na dan dospijeća 02.03.2012.g.

- iznos od 145,98 Eur na dan dospijeća 03.04.2012.g.

- iznos od 147,84 Eur na dan dospijeća 03.05.2012.g.

- iznos od 151,56 Eur na dan dospijeća 04.06.2012.g.

- iznos od 148,25 Eur na dan dospijeća 03.07.2012.g.

- iznos od 148,55 Eur na dan dospijeća 02.08.2012.g.

- iznos od 145,40 Eur na dan dospijeća 04.09.2012.g.

- iznos od 138,60 Eur na dan dospijeća 02.10.2012.g.

- iznos od 146,30 Eur na dan dospijeća 02.11.2012.g.

- iznos od 147,61 Eur na dan dospijeća 04.12.2012.g.

- iznos od 148,53 Eur na dan dospijeća 03.01.2013.g.

- iznos od 138,53 Eur na dan dospijeća 04.02.2013.g.

- iznos od 144,25 Eur na dan dospijeća 04.03.2013.g.

- iznos od 146,88 Eur na dan dospijeća 03.04.2013.g.

- iznos od 142,78 Eur na dan dospijeća 03.05.2013.g.

- iznos od 131,58 Eur na dan dospijeća 03.06.2013.g.

- iznos od 127,10 Eur na dan dospijeća 02.07.2013.g.

- iznos od 132,50 Eur na dan dospijeća 02.08.2013.g.

- iznos od 136,71 Eur na dan dospijeća 03.09.2013.g.

- iznos od 145,43 Eur na dan dospijeća 02.10.2013.g.

- iznos od 140,67 Eur na dan dospijeća 04.11.2013.g.

- iznos od 143,02 Eur na dan dospijeća 02.12.2013.g.

- iznos od 144,21 Eur na dan dospijeća 03.01.2014.g.

- iznos od 160,21 Eur na dan dospijeća 04.02.2014.g..

- iznos od 164,93 Eur na dan dospijeća 04.03.2014.g.

- iznos od 162,23 Eur na dan dospijeća 02.04.2014.g.

- iznos od 157,86 Eur na dan dospijeća 02.05.2014.g.

- iznos od 155,84 Eur na dan dospijeća 03.06.2014.g.

- iznos od 156,72 Eur na dan dospijeća 02.07.2014.g.

- iznos od 161,88 Eur na dan dospijeća 01.08.2014.g.

- iznos od 167,14 Eur na dan dospijeća 01.09.2014.g.

- iznos od 166,62 Eur na dan dospijeća 01.10.2014.g.

- iznos od 169,23 Eur na dan dospijeća 01.11.2014.g.

- iznos od 173,01 Eur na dan dospijeća 01.12.2014.g.

- iznos od 171,39 Eur na dan dospijeća 01.01.2015.g.

- iznos od 173,50 Eur na dan dospijeća 01.02.2015.g.

- iznos od 173,44 Eur na dan dospijeća 01.03.2015.g.

- iznos od 173,39 Eur na dan dospijeća 01.04.2015.g.

- iznos od 173,33 Eur na dan dospijeća 01.05.2015.g.

- iznos od 173,27 Eur na dan dospijeća 01.06.2015.g.

- iznos od 173,21 Eur na dan dospijeća 01.07.2015.g.

- iznos od 173,15 Eur na dan dospijeća 01.08.2015.g.

- iznos od 173,09 Eur na dan dospijeća 01.09.2015.g.,

V. Nalaže se tuženiku "ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK" d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.129,27 Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 07.03.2016. godine pa do isplate, po stopi koja za period do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. do 30.06.2018. iznosi 7,09%, od. 1.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82%, a od 01.01.2019. do 30.06.2019. iznosi 6,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12.2019.g. iznosi 6,30% godišnje, od 01.01.2020. do 30.06.2020. iznosi 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine iznosi 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima),

sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Utvrđuje se kao neosnovan procesni prigovor radi prebijanja:

- s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 4.839,77 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 36,00 od 02.07.2005. godine pa do isplate,

- kn 49,72 od 02.08.2005. godine pa do isplate,

- kn 13,22 od 02.02.2006. godine pa do isplate,

- kn 56,33 od 02.03.2006. godine pa do isplate,

- kn 78,02 od 02.04.2006. godine pa do isplate,

- kn 69,83 od 02.05.2006. godine pa do isplate,

- kn 61,86 od 02.06.2006. godine pa do isplate,

- kn 77,66 od 02.07.2006. godine pa do isplate,

- kn 82,55 od 02.08.2006. godine pa do isplate,

- kn 54,82 od 02.09.2006. godine pa do isplate,

- kn 63,87 od 02.10.2006. godine pa do isplate,

- kn 62,29 od 02.11.2006. godine pa do isplate,

- kn 75,15 od 02.12.2006. godine pa do isplate,

- kn 111,75 od 02.01.2007. godine pa do isplate,

- kn 136,36 od 02.02.2007. godine pa do isplate,

- kn 124,94 od 02.03.2007. godine pa do isplate,

- kn 131,61 od 02.04.2007. godine pa do isplate,

- kn 193,90 od 02.05.2007. godine pa do isplate,

- kn 209,21 od 02.06.2007. godine pa do isplate,

- kn 229,40 od 02.07.2007. godine pa do isplate,

- kn 229,25 od 02.08.2007. godine pa do isplate,

- kn 201,59 od 02.09.2007. godine pa do isplate,

- kn 242,75 od 02.10.2007. godine pa do isplate,

- kn 243,76 od 02.11.2007. godine pa do isplate,

- kn 214,88 od 02.12.2007. godine pa do isplate,

- kn 218,04 od 02.01.2008. godine pa do isplate,

- kn 157,15 od 02.02.2008. godine pa do isplate,

- kn 115,88 od 02.03.2008. godine pa do isplate,

- kn 75,11 od 02.04.2008. godine pa do isplate,

- kn 170,75 od 02.05.2008. godine pa do isplate,

- kn 197,30 od 02.06.2008. godine pa do isplate,

- kn 168,29 od 02.07.2008. godine pa do isplate,

- kn 226,12 od 02.08.2008. godine pa do isplate,

- kn 213,12 od 02.09.2008. godine pa do isplate,

- kn 156,00 od 02.10.2008. godine pa do isplate,

- kn 91,29 od 02.12.2008. godine pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati koja iznosi CHF 5.320,58 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 33.522,73 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- CHF 12,28 izraženo u kn 74,37 od 02.06.2011. pa do isplate,

- CHF 12,28 izraženo u kn 75,08 od 02.07.2011. pa do isplate,

- CHF 12,27 izraženo u kn 79,91 od 02.08.2011. pa do isplate,

- CHF 12,27 izraženo u kn 79,22 od 02.09.2011. pa do isplate,

- CHF 12,27 izraženo u kn 75,38 od 02.10.2011. pa do isplate,

- CHF 45,55 izraženo u kn 279,48 od 02.11.2011. pa do isplate,

- CHF 45,53 izraženo u kn 278,37 od 02.12.2011. pa do isplate,

- CHF 45,51 izraženo u kn 281,93 od 02.01.2012. pa do isplate,

- CHF 45,49 izraženo u kn 285,92 od 02.02.2012. pa do isplate,

- CHF 45,46 izraženo u kn 285,82 od 02.03.2012. pa do isplate,

- CHF 45,44 izraženo u kn 283,13 od 02.04.2012. pa do isplate,

- CHF 45,42 izraženo u kn 283,84 od 02.05.2012. pa do isplate,

- CHF 45,40 izraženo u kn 285,30 od 02.06.2012. pa do isplate,

- CHF 45,38 izraženo u kn 283,67 od 02.07.2012. pa do isplate,

- CHF 45,35 izraženo u kn 283,60 od 02.08.2012. pa do isplate,

- CHF 45,33 izraženo u kn 282,04 od 02.09.2012. pa do isplate,

- CHF 45,31 izraženo u kn 279,06 od 02.10.2012. pa do isplate,

- CHF 45,28 izraženo u kn 282,15 od 02.11.2012. pa do isplate,

- CHF 45,25 izraženo u kn 282,90 od 02.12.2012. pa do isplate,

- CHF 45,22 izraženo u kn 282,78 od 02.01.2013. pa do isplate,

- CHF 45,20 izraženo u kn 277,92 od 02.02.2013. pa do isplate,

- CHF 45,17 izraženo u kn 280,79 od 02.03.2013. pa do isplate,

- CHF 45,14 izraženo u kn 281,43 od 02.04.2013. pa do isplate,

- CHF 45,12 izraženo u kn 279,48 od 02.05.2013. pa do isplate,

- CHF 45,09 izraženo u kn 274,16 od 02.06.2013. pa do isplate,

- CHF 45,06 izraženo u kn 271,95 od 02.07.2013. pa do isplate,

- CHF 45,03 izraženo u kn 274,30 od 02.08.2013. pa do isplate,

- CHF 45,00 izraženo u kn 275,85 od 02.09.2013. pa do isplate,

- CHF 44,97 izraženo u kn 280,09 od 02.10.2013. pa do isplate,

- CHF 44,93 izraženo u kn 277,40 od 02.11.2013. pa do isplate,

- CHF 44,90 izraženo u kn 278,31 od 02.12.2013. pa do isplate,

- CHF 44,86 izraženo u kn 278,95 od 02.01.2014. pa do isplate,

- CHF 204,24 izraženo u kn 1.277,74 od 02.02.2014. pa do isplate,

- CHF 204,01 izraženo u kn 1.284,38 od 02.03.2014. pa do isplate,

- CHF 203,77 izraženo u kn 1.278,72 od 02.04.2014. pa do isplate,

- CHF 203,54 izraženo u kn 1.269,23 od 02.05.2014. pa do isplate,

- CHF 203,29 izraženo u kn 1.264,03 od 02.06.2014. pa do isplate,

- CHF 203,05 izraženo u kn 1.264,13 od 02.07.2014. pa do isplate,

- CHF 202,81 izraženo u kn 1.272,74 od 02.08.2014. pa do isplate,

- CHF 202,56 izraženo u kn 1.281,48 od 02.09.2014. pa do isplate,

- CHF 202,31 izraženo u kn 1.278,99 od 02.10.2014. pa do isplate,

- CHF 202,06 izraženo u kn 1.282,57 od 02.11.2014. pa do isplate,

- CHF 201,81 izraženo u kn 1.288,39 od 02.12.2014. pa do isplate,

- CHF 201,55 izraženo u kn 1.283,72 od 02.01.2015. pa do isplate,

- CHF 201,29 izraženo u kn 1.286,24 od 02.02.2015. pa do isplate,

- CHF 201,03 izraženo u kn 1.284,58 od 02.03.2015. pa do isplate,

- CHF 200,76 izraženo u kn 1.282,86 od 02.04.2015. pa do isplate,

- CHF 200,49 izraženo u kn 1.281,13 od 02.05.2015. pa do isplate,

- CHF 200,22 izraženo u kn 1.279,41 od 02.06.2015. pa do isplate,

- CHF 199,95 izraženo u kn 1.277,68 od 02.07.2015. pa do isplate,

- CHF 199,68 izraženo u kn 1.275,96 od 02.08.2015. pa do isplate,

- CHF 199,40 izraženo u kn 1.274,17 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća pojedinog anuiteta,

te se odbija tuženik , da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.

VII. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tuženiku OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 5.479,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik pobijajući ju u cijelosti. Osporava i odluku o troškovima te predlaže preinaku presude na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika Erste&steiermärkische bank d.d. Rijeka je djelomično osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u čl. 8. st.2. i 7. Ugovora o kreditu broj:2402006-1031262160/51400607-5102304021 od 23. ožujka 2005. sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita a posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 635,39 eura na ime preplaćene kamate, 9.235,28 eura na ime preplaćene valutne klauzule po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu te iznosa od 6.129,27 eura na ime nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u CHF obračunate po početnom tečaju, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je taj iznos tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, ovaj novčani iznos od tužitelja naplatio temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utemeljen na odredbama Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 79/07, 125/07 i 79/09 – dalje: ZZP/03) i na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev -2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 1172/18-2 od 19. ožujka 2019. te Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019.

7. U ovom postupku nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita sklopljen navedeni Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 126.670,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz rok otplate od 360 mjeseci s početnom redovnom kamatnom stopom od 5,49 % godišnje uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu u visini sukladnoj važećim odlukama Banke te da je 21. prosinca 2015. između stranaka sklopljen Aneks osnovnog ugovora.

8. Sporno je, jesu li ove ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, a posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenog novčanog iznosa kojeg je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) neovisno od činjenice da su one sklopili Aneks ugovora o kreditu. Spornim tuženik čini utvrđenja o statusu tužitelja kao potrošača, osnovanosti zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 6.129,27 eura, zastari potraživanja, o tijeku zateznih kamata te o neosnovanosti prigovora radi prijeboja.

9. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja usvojio je zahtjev tužitelja utvrdivši da je tuženik kao davatelj kredita s tužiteljem kao korisnikom kredita sklopio navedeni Ugovor o kreditu, kojim je banka odobrila tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti 126.670,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tužene banke važećem na dan korištenja kredita; da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta obračunatim po srednjem tečaju Banke za CHF; da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva; da ju je banka ovlaštena mijenjati sukladno vlastitoj odluci; da je između stranaka sklopljen i Aneks br.1 Ugovora o kreditu solemniziran po javnom bilježniku sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ 102/15 (dalje ZIDZPK) te da je time izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredi denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR).

9.1. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude i rješenja Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 i broj Rev 2221/18.

9.2. Sud prvog stupnja pravnog je shvaćanja:

- da je tuženik u utuženom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora o kreditu, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača; da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima (u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.) koristeći ništetne i nepoštene ugovorene odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima - ugovorima o kreditu, time što je ugovorena valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banke kao trgovci nisu u potpunosti informirali potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke,

- da je temeljem odredbe 502.c ZPP sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača;

- da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu u razdoblju obuhvaćenom navedenim presudama

- da iz iskaza tužitelja slijedi da mu u banci prilikom sklapanja ugovora nisu ništa objašnjavali vezano za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;

- da nije osnovan prigovor zastare, pozivom na shvaćanje izraženo u odluci VSRH Rev-382/2024 od 5. lipnja 2024. i Rev-1038/2023 da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare te na temelju čl. 241. i čl. 245. ZOO zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila cijeneći i vrijeme podnošenja predmetne tužbe i zastarni rok od pet godina, 225. ZOO te da nisu u zastari povećanja tražbine koje je tužitelj uskladio temeljem provedenog vještačenja;

- da je uslijed ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora i to sa zateznim kamatama od dana stjecanja jer je tužena nepošten stjecatelj;

- da iz nalaza vještaka za financije dipl.eoc. OFS slijedi da je tužitelj u utuženom razdoblju ukupno preplatio navedene iznose po osnovi ništetnih odredb i Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, uključujući pri tome preplatu neotplaćene glavnice u iznosu od 6.129,57 eura;

- te da zaključenjem konverzije tužitelj nije stavljen u poziciju te pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se nalazio da predmetnih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu nije bilo.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, (čl. 365. st. 2. ZPP-a), utvrđenje je ovoga suda da ovakva odluka suda prvog stupnja nije u cijelosti zakonita i pravilna. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o zahtjevu tužitelja u točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke i u tim dijelovima nije počinio bitne povrede postupka zbog kojih bi trebalo presudu ukinuti ili preinačiti. Međutim sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o zahtjevu tužitelja kojim je tražena isplata iznosa od 6.129,57 eura (toč.V. izreke).

11. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje upućuje tuženik. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te su u njoj i jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji se tiču ništetnosti spomenutih ugovornih odredbi kao i oni razlozi koji se odnose na prigovor radi prijeboja.

12. Prije svega valja se očitovati na iznijete žalbene razloge u pogledu subjektivne i objektivne nepristranosti suda jer tuženik smatra da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti za eventualno izuzeće sudaca u smislu čl. 71. st. 1. i 7. ZPP-a, odnosno da li sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka) i da li bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna stranka. Ukoliko na strani uredujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od okolnosti koje su naprijed navedene, taj dio žalbe se ima smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu čl. 73. ZPP-a u vezi s čl. 71. st. 7. ZPP-a, odnosno tuženik predlaže da u tom slučaju prema čl. 72. st. 2. ZPP-a taj sudac o tim okolnostima obavijesti predsjednika suda koji će odlučiti o njegovom izuzeću.

12.1. Spomenuti žaliteljevi prijedlozi nisu pravno obvezujući za ovaj sud jer se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije. On ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju u kojoj se uredujući sudac ili njemu bliska osoba nalaze, u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka, čime bi bila uvjetovana njihova pristranost. Zato ovaj sud, cijeneći sadržaj prijedloga da se uredujući suci preispitaju u smislu čl. 71. st. 7. ZPP-a i potom postupe u smislu čl. 72. st. 2. ZPP-a, smatra kako se uopće ne radi o zahtjevu za izuzeće, tim više što je podnesen uvjetno, ukoliko uredujući suci nađu da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesnopravne odredbe sadržane u ZPP-u ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće. Protivno žalbenim navodima, nije povrijeđeno pravo tuženika na pošteno suđenje jer tijekom postupka nije podnio nikakav zahtjev za izuzeće (čl. 73. st. 1. ZPP-a), bilo kojeg suca suda prvog stupnja, tako ni sudaca vijeća koje je donijelo pobijanu presudu. Kako članovi vijeća nisu smatrali da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njihovu nepristranost (čl. 71. toč. 7. ZPP), to nije povrijeđeno načelo prava na pošteno suđenje u odnosu na tuženika pa je neosnovano i pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci poslovni broj:U-III-5423/2008 od 28. siječnja 2009., budući da je ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenična i pravna utvrđenja.

13. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da sud nije utvrdio odlučnu činjenicu, da je tužitelj potrošač u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/03 obzirom da iz iskaza tužitelja proizlazi kako se radi o stambenom kreditu da tu nekretninu nije iznajmljivao već mu služi za stanovanje.

14. Odredbom članka 3. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz provedenog postupka proizlazi da tužitelju pri zaključenju predmetnog ugovora nije djelovalo kao trgovac, odnosno u okviru profesionalne djelatnosti. Utvrđeno je da tuženik ničime nije dokazao da tužitelj sredstva dobivenog kredita nije trošio namjenski, onako kako je tvrdio.

15. U ovakvim parnicama tužitelja treba dokazati status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03, što je on i učinio, a ukoliko banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (VSRH broj Su IV-56/2023-9 23. studenog 2023., Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.) Stoga, cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio relevantne dokaze, proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. U odnosu na žalbene navode u svezi ništetnosti navedenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke te valutna klauzula, valja navesti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Na temelju odredbe čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tim je odredbama Zakona o parničnom postupku i ZZP/14 propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP/14, pa je posljedično tome prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utemeljio svoju odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi na navedenim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

18. Istaknuto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o razlozima ništetnosti navedenih ugovornih odredbi kojima je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u švicarskim francima, u cijelosti podudarno s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženima u odlukama poslovni broj: Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., pa je i iz tog razloga žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

19. Nadalje, odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03; ZZP), koja je vrijedila u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati. Prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i odredbama ZZP iz 2007. godine. Stoga, mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci tijekom otplate kredita uz valutnu klauzulu tuženik je doveo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ovakvih nerazumljivih ugovornih odredbi o kojima nije pregovarano, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, ali i odredbi čl. 4. ZOO kojom je određeno da su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača, odnosno urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Tuženik kao banka je stručna osoba koja je sklopila konkretni ugovor iz područja svoje djelatnosti, pa je, čl. 10. st. 2. ZOO, kao sudionik u obveznom odnosu bila dužna u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

20. Dakle, volja ugovornih stranaka bila je, između ostalog, da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo. Ta je okolnost s istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i tako prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano jer niti to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.

21. Test poštenosti spornih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne posljedice koje bi ovakve odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac, nije dao tužiteljici kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama. Stoga, se neosnovano tuženik poziva na odredbe Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama.

22. Nije nedopušteno ugovarati valutnu klauzulu u ugovorima o kreditu i promjenjivu kamatnu stopu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko i što to konkretno znači, osobito kada je to u konačnici dovelo do značajne neravnoteže. Kod ovoga pitanja, kao i kod pitanja glede zastare treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije, pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu FFS i OFSZ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba. Riječ je o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena. Nastavno, presudom Europskog suda od 30. travnja 2014. godine u predmetu C-26/13, odlučeno da članak 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti primjene valutne klauzule, promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

21.1. Dakle, iako je Ugovor o kreditu, čije odredbe su predmet ovog spora, sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Republika Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise.

22. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužitelju pripada pravo na isplatu osnovnom ništetnih odredbi i to i unatoč tome što je s tuženikom sklopljen Aneks 1. Ugovora o kreditu jer, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Aneksa nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari koja se tiču ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer se niti odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ 102/15; dalje ZIDZPK, a niti navedenim Aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama nametnula valutnu klauzulu nastavno nepošteno jednostrano mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Aneksom uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, dakle sve uz primjenu valutne klauzule, odnosno primjene promjenjive kamatne stope. Stoga, činjenica da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovorenih kamata i valutne klauzule, na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka.

23. Dakle, sklapanjem navedenog Aneksa Ugovora o kreditu nije u potpunosti postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer istim nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran njihov ugovorni odnos, a tužitelju je i dalje ostalo pravo na povrat više preplaćenog s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

24. Žalitelj osnovano ukazuje da tužitelju ne pripada razlika neotplaćene glavnice prema obračunu tuženika i neotplaćene glavnice utvrđene u nalazu vještaka koja iznosi 6.129,27 eura, jer o visini glavnice utvrđene sklapanjem Aneksa Ugovora ugovorne strane su se međusobno suglasile i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača, pa je valjalo zaključiti da tužitelju ne pripada pravo na tu isplatu razlike glavnice po pravilima o stjecanju bez osnove s obzirom da tuženik pravo na utvrđeni iznos glavnice na dan sklapanja navedenog Aneksa nije stekao bez osnove već upravo temeljem navedenog pravnog posla – sklapanjem predmetnog Aneksa kojim su ugovorne strane riješile svoje buduće odnose proizašle iz prethodno ugovorenog osnovnog Ugovora o kreditu.

24.1. Stoga, tužitelj ima pravo na povrat više plaćenih iznosa samo po osnovi ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako je vještak financijske struke u svom nalazu odredio.

25. Nadalje, valja istaknuti, da navedeno (utvrđenje ništetnosti unatoč konverziji uz pravo na isplatu) nije suprotno niti pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali to posljedično ne znači da unatoč sklapanju tog sporazuma ili aneksa tužitelj, kao potrošač ne može i dalje zahtijevati isplatu više preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ako sklapanjem Aneksa nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača i time nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

26. Osim toga, u svezi pravnog interesa valja navesti i da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. izraženo shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, napose kraj činjenice da je postavljen kondemnatorni zahtjev na isplatu (tako i Rev-18/2018, ali i slijedi iz C- 118/17).

27. Stoga, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj, unatoč tome što je s tuženikom sklopio Aneks Ugovora o kreditu, ima pravi interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i posljedično tome zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO), a sve kako bi na taj način tužitelj u potpunosti ostvario učinak zaštite, kao potrošača, odnosno kako bi se u potpunosti ostvarila ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja je bila narušena sklapanjem navedenih ništetnih ugovornih odredbi i naplatom određenih novčanih iznosa utemeljenim na tim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka u postupku. Tek tada je zaštita djelotvorna.

28. Valja ponoviti da nije nedopušteno ugovaranje valutne klauzule budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO, ali je nedopušteno, kako je navedeno, takvu odredbu unijeti u formalni ugovor, o čemu nije pregovarano niti su tužitelju dane sve potrebne informacije, a tužitelj je taj koji snosi sav rizik promjene tečaja. Stoga, takva odredba, ne slijedi duh zakonske odredbe, pa nije niti izuzeta od primjene Direktive 93/13. Osim toga Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U- I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016., izjasnio se kako je ta odredba (o valutnoj klauzuli) po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla; a upravo je to izostalo u konkretnom slučaju – jednakost obiju ugovornih strana kroz ugovaranje i primjenu tako ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i dalje, promjenjivoj kamatnoj stopi.

29. Dakle, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. ZOO u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu novčanog iznosa uz već obrazložen propust, ali pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nezakonitom primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, ali je to učinio u sada odmjerenom i konačno presuđenom iznosu. Sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je posljedično tome, sada (kako je navedeno u izreci) odmjeren iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan tuženik platiti tužitelju a sve s obzirom na utvrđenje da tuženik nije savjestan stjecatelj tih dosuđenih iznosa koje mu je tužitelj platio na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

30. Glede prigovora zastare valja navesti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu, u bitnom, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli), a do podnošenja tužbe u ovom postupku, 11. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku prema odredbi čl. 225. ZOO zastarijeva njegova tražbina.

31. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.b st. 3. ZPP u svezi sa čl. 368. st. 1. ZPP, čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

32. S obzirom na izvršenu preinaku ocjena je ovog suda da nije bilo potrebno preinačiti odluku o troškovima postupka. Naime tužitelj nije uspio s djelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio isplatu iznosa od 6.129,27 eura ali tuženik nije uspio sa prigovorom radi prebijanja a o kojem se raspravljalo i o kojem je sud prvog stupnja donio odluku. Imajući u vidu njihov uspjeh nije bilo potrebno preinačiti o odluku o troškovima postupka.

33. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154., st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

34. Žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je sud o naknadi parničnog troška trebao odlučiti primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila u primjeni u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, a ne primjenom Tarife ("Narodne novine" 138/23) nisu osnovani jer je Tarifa/23 stupila na snagu 26. studenog 2023. dok je prvostupanjska presuda donesena nakon toga odnosno 21. svibnja 2025.

35. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a obzirom na tuženikov uspjeh u ovom sporu, odnosno on nije uspio sa svojim prigovorom prijeboja o kojem se odlučivalo u postupku a tužitelj nije uspio samo s dijelom tužbenog zahtjeva o kojem je sud prvog stupnja odlučio u točki V. izreke.

U Puli 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte