Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-285/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. ID, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II opt. AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-771/2021-23 od 28. veljače 2025. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025. godine u nazočnosti II optuženikovog branitelja Hrvoja Krište, odvjetnika iz Splita, a u odsutnosti uredno pozvanog II opt. AD,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu br. K-771/2021-23 od 28. veljače 2025. godine, I opt. TD i II opt. AD proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje su, svaki ponaosob, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11, I i II optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju su osuđeni, svaki ponaosob, neće izvršiti ukoliko I opt. TD i II opt. AD u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 40. st. 5. i čl. 42. KZ/11, I opt. ŠD izrečena je sporedna novčana kazna u visini 60 (šezdeset) prosječnih dnevnih iznosa u iznosu 2.640,00 Eur- a (dvijetisućešestočetrdeseteura), pri čemu jedan prosječni dnevni iznos iznosi 44 Eur- a (četrdesetičetirieura), a koji iznos je I optuženik, temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 6 (šest mjeseci) po pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 40. st. 5. i čl. 42. KZ/11. II opt. SD izrečena je sporedna novčana kazna u visini 60 (šezdeset) prosječnih dnevnih iznosa u iznosu 2.640,00 Eur- a (dvijetisućešestočetrdeseteura), pri čemu jedan prosječni dnevni iznos iznosi 44 Eur- a (četrdesetičetirieura), a koji iznos je II optuženik, temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 6 (šest mjeseci) po pravomoćnosti presude.

1.3. Temeljem čl. 43. st. 1. i. 2. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

1.4. Temeljem čl. 43. st. 3. KZ/11, ako I i II optuženik ne pristanu na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora.

1.5. Temeljem odredbe čl. 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) i čl. 77. KZ /11, utvrđeno je da novčani iznos od 3.313,05 Eur-a predstavlja ukupnu imovinsku korist koju su I i II optuženik stekli počinjenjem kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te je utvrđeno da iznos od 1.656,53 Eur-a predstavlja imovinsku korist koju je I opt. TD stekao počinjenjem kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te je utvrđeno da iznos od 1.656,53 Eur-a predstavlja imovinsku korist koju je II opt. AD stekao počinjenjem kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pa se od I opt. ID oduzima imovinska korist ostvarena počinjenim kaznenim djelom u iznosu od 1.656,53 Eur-a i predstavlja imovinu Republike Hrvatske, a od II opt. AD oduzima imovinska korist ostvarena počinjenim kaznenim djelom u iznosu od 1.656,53 Eur-a i predstavlja imovinu Republike Hrvatske. I opt. ŠD i II opt. SD naloženo je da iznose od po 1.656,53 Eur-a, svaki ponaosob, uplate u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.6. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, dužni su I opt. TD i II opt. AD naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 300,00 EUR-a (tristoeura), svaki ponaosob, na ime paušalne svote.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 467. toč. 4. u vezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da I opt. ŠD i II opt. SD izrekne bezuvjetne kazne zatvora.

2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, II opt. AD po branitelju Hrvoju Krišto, odvj. iz Splita, ističe kako je ista u cijelosti neosnovana, s prijedlogom da drugostupanjski odbije žalbu i potvrdi pobijanu presudu.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-239/2025 od 14. srpnja 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, II opt. AD i njegov branitelj Hrvoje Krišto, odvj. iz Splita.

4.1. Na sjednicu vijeća je pristupio II optuženikov branitelj, Hrvoje Krišto, odvj. iz Splita, dok nitko nije pristupio za Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, kao niti II opt. AD za koje je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.

4.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe državnog odvjetnika od 9. travnja 2025. godine, čiji sadržaj izlaže sudac izvjestitelj.

4.3. Nastavno, II optuženikov branitelj Hrvoje Krišto, odvjetnik iz Splita, izlaže sadržaj odgovora na žalbu državnog odvjetnika od 16. svibnja 2025. godine, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji u odnosu na I i II optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Pri tome je za ukazati da je od počinjenja terećenog kaznenog djela proteklo šest godina, da se I i II optuženik nisu prije toga, a niti nakon inkriminiranog događaja pojavljivali kao počinitelji kaznenih djela, te da su se I i II optuženik u međuvremenu stalno zaposlili i da uzdržavaju svoje obitelji.

6.1. Polazeći od stupnja krivnje I i II optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. TD i II opt. AD za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje su proglašeni krivim, svakog ponaosob, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, I i II optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju su osuđeni, svaki ponaosob, neće izvršiti ukoliko I opt. TD i II opt. AD u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

6.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije koja je izrečena I i II optuženiku dostatna da može utjecati na njih i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i II optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

7. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić