REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-1321/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Kralja Petra Krešimira IV. 2, Makarska, ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], DH EH pok. ČH, Š BH ž. Antina rod. DH, Ž JH ž. Matina rod. DH, DH Č. ČH, DH D. ČH, DH BH, DH SH, DH FH, DH TH, DH. EH, UH ud. Pok. E, DH ČH pok. Č, DH Mate pok. Č, B J ž. Mate, S KH, S GH, Š F ž. T, B SH ž. ČH, ZH pok. U, LH pok. U, IH pok. U, RH pok. U, VH ž. Tomislava, OH pok. Mate, HH pok. Mate, ŠHĐ, AH, PH ž. K, ĆH. Č, JH ud. EH, CH KH ž. ČH, ŽHĐ. DH, ĐH pok. Č, MH pok. Č, EH pok. Č, G Z pok. Č, NH pok. Č, ŠH pok. Č, ŠB pok. Č, NH pok. Č, ŠH pok. Č, ŠB pok. Č, ŽB pok. EH, ČB pok. EH, L ŠHĐ žena I, G DB, G EH, R V ž. Mate rođ. ĆH, B V ž. ČH, O SH ž. EH, H EB ž. ČH, DB pok. DB, G ŽHĐ ž. ČH, ŠH pok. LH, BB ud. LH, JB. Č, JB. Mate, SB. Mate, JB. Mate, SB. Mate, BB JB pok. DH, BB D pok. DH, EB ž. A, EH pok. DH, FB ž. Č, ŠB ud. Č, TB pok. Č, DB pok. Č, UB pok. Č, KB pok. Č, ZH pok. DH, GB pok. Č, TB pok. Č, KB pok. Č, ZB pok. Č, DB pok. Č, P Ć kći Markova, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19.09.2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tuženice Republike Hrvatske, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj ŠH vlasnik za cijelo, nekretnine ukupne površine od 1360 m2, označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 153 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 76 m2, čest. zgr. [katastarska čestica] u površini od 42 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 340 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 86 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 625 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 13 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 25 m2; sve položene u Z. U. [broj ZK uloška]; K. O. [katastarska općina], i koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice od 19. rujna 2025. na skici izmjere - ispravak broj: 271-2025, M 1:500, a koja skica je sastavni dio ove presude, te omeđena točkama "1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15- 16-17-18-19-1", pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodobno brisanje zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti.

II/ Utvrđuje se da je tužitelj ŠH vlasnik za cijelo, nekretnine ukupne površine od 81 m2 označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 23 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] u površini od 58 m2; položene u Z. U. [broj ZK uloška]; K. O. [katastarska općina], i koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice od 19. rujna 2025. na skici izmjere - ispravak broj: 271-2025, M 1:500, a koja skica je sastavni dio ove presude, te omeđena točkama "24-25-26-27-28-29-24", pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodobno brisanje zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnički posjed predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem iza svojih roditelja te u jednom manjem dijelu (dio vrta) zamjenom sa HH, dok tvrdi da je vlasništvo stekao dosjelošću. Kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnina citiranih u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik tih nekretnina, te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.

2. Tuženici zastupani po privremenom zastupniku u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, a tuženica Republika Hrvatska posebno ukazuje na to da tužitelj ničim ne dokazuje kvalitete svog posjeda i svojih prednike kao i vrijeme posjedovanja da bi mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, a osim toga ističe da u jednom dijelu nekretnina predstavlja put – javno dobro, pa da stoga tužitelj nije niti mogao steći pravo vlasništva na tom dijelu. Preostali tuženici nisu dali odgovor na tužbu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, presliku zahtjeva za mirno rješenje spora, presliku odgovora tuženice Republike Hrvatske na zahtjev za mirno rješenje spora, presliku rješenja o nasljeđivanju od 29.06.1978. i 21.03.2016., presliku Ugovor o zamjeni od 15.11.2021., a osim navedenog izveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici kao i dokaz saslušanjem svjedoka HH, LB, CH, ŠH, te tužitelja.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kako to isti traži tužbom.

6. Iz iskaza svjedoka HH, LB, CH, ŠH, te tužitelja utvrđeno je da predmetne nekretnine predstavljaju djedovinu tužitelja preko više od 200 godina osim u manjem dijelu vrta koji je tužitelj stekao zamjenom, ali i da su kako u odnosu na taj dio, tako i u odnosu ostatak, prednici tužitelja preko 200 godina posjedovali istu nesmetano i neprekidno, kao i da nema problema oko međa te da je u mjestu navedeno svima poznato.

6.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina, jer se dijelom radi i o vlasnicima neposredno susjednog zemljišta (svjedok IB), kao i sunasljednicima (tužiteljeva sestra CH).

7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da nekretnine u naravi predstavljaju dvije odvojene cjeline koje dijelu javni put- cesta, a da se s jedne strane ceste nalazi stara kuća s okućnicom, a s druge strane jedna stara kuća uz koju je položena novija kuća s okućnicom i vrtom, a sve opisane nekretnine su ograđene što suhozidom što betonskim zidom osim u jednom manjem dijelu na južnoj strani gdje se međa nastavlja na smjer upravo tog betonskog zida.

7.1. Slijedom navedenog, javni put – cesta, niti nije predmet tužbenog zahtjeva niti u odnosu na istu tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva pa je u tom dijelu prigovor tuženice Republike Hrvatske neosnovan.

7.2. Pored navedenog, nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice je identificirana i označena predmetna nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji (ali i četrdesetogodišnji rok u kontekstu izvanredne dosjelosti u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 25. rujna 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.