Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-228/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marti Biondić, odvjetnici u Senju, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 9. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i z.z. tužene, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tužitelja, 25. rujna 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica] pašnjak Draška od 545 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris tog prava sa imena tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci. Navodi se da je tužitelj izvanknjižni vlasnik i savjesni posjednik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da prijepor zajedno sa čkbr. [katastarska čestica] na kojoj je obiteljska kuća tužitelja čini cjelinu. Tužitelj da je u dugogodišnjem samostalnom posjedu navedene nekretnine, a posjed iste da je naslijedio od svojih pravnih prednika koji su u posjedu iste već više od 150 godina. Na navedenoj nekretnini da se nalazi septička jama tužitelja, dječje igralište te drvarnica. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te se prvotno prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja. Isto tako se ističe da iz tužbe proizilazi da je čestica u posjedu tužitelja, ali da nije vidljiv način stjecanja. Također se ističe da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tužitelja temeljem Rješenjem Skupštine Općine Otočac od 6.6.1989. godine te se ističe da je tužitelj u trenutku ishođenja gore navedenog Rješenja mogao zatražiti ishođenje rješenja i za česticu koja je predmet tužbenog zahtjeva da ju je smatrao svojom. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 5 i 6 spisa, u Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, list 7 spisa, u Rješenje tadašnje Općine Otočac od 6.6.1989. godine, list 39 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci RN i ŽN te tužitelj u svrhu dokazivanja te je izvršen uvid u Skicu, list 60 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi te imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da se dolaskom na lice mjesta u Vrilo, cestom iz Otočca prema Ramljanima, s desne strane nalazi obiteljsko gospodarstvo tužitelja odnosno njegova čkbr. [katastarska čestica] tj. obiteljska kuća, gospodarska zgrada te iza njih, u smjeru juga, drvene šupe. Vještak je utvrdio da je početak prijepora već na izgrađenoj garaži koja je sastavni dio obiteljske kuće tužitelja te vještak konstatira da tužitelj pokazuje zapadnu stranu prijepora koja je na njegovoj skici definirana točkom 13, a na licu mjesta starim suhozidom koji se pruža u smjeru juga. Dijelom od točke 13 prema točki 14 skice da je tzv. brina, a od točke 14 do točke 15 ponovno suhozid. Od točke 16 do točke 17 da također stari suhozid definira prijepor, u južnom dijelu je kamenjar i drenjule te je sve uredno pokošeno i kultivirano. Od točke 18 pa prema točki 11 skice da je dvorište na kojem se nalaze voćke i to jedna "upečatljiva trešnja, promjera cca 50 cm". U smjeru sjevera prema cesti da se nalaze poljoprivredni strojevi i drvena šupa u kojoj se nalazi alat. Vještak ponovno napominje da je jedna polovina garaže sastavni dio prijepora. Vještak konstatira da tužitelj doprinosi Rješenje o legalizaciji nezakonito izgrađenog objekta, između ostalog, kuće, gospodarske zgrada i garaže te je u istom navedena utužena nekretnina. Vještak zaključuje da utužena nekretnina te susjedna čkbr. [katastarska čestica] čine jedinstvenu cjelinu "jednog seoskog gospodarstva u Gackoj dolini".

13. Svjedok RN navodi da je njegova kuća udaljena od pokazane zemlje cca 200, 300 m, da cijeli život živi u [adresa] pa mu je poznato iz najranijeg sjećanja da ono što je pokazao tužitelj na licu mjesta, da su uživali njegovi roditelji NN i VN s tim da je tužitelj imao brata ON, no, koji je preminuo još prije Domovinskog rata, a nje bio ženjen niti je imao potomaka. Tužitelj da je sa svojim roditeljima i bratom živio u roditeljskoj kući koja je i sada vidljiva, a da se nalazi odmah preko ceste nasuprot sadašnje obiteljske kuće tužitelja. Njegovi roditelji da su uživali utuženu česticu na način da bi je kosili, čistili, brali šljive, napasali blago,a da je sve bilo u ogradi, tzv. drvenom pleteru. Svjedok procjenjuje da se ta ograda pružala upravo kako je tužitelj pokazao na licu mjesta. Iz njegovog djetinjstva pamti da su djeca ovu zemlju zvali "tratina". Sadašnju obiteljsku kuću da je tužitelj napravio neposredno pred Domovinski rat ili tijekom Domovinskog rata, nije siguran, ne zna kako su posjed stekli tužiteljevi roditelji.

14. Svjedok ŽN iskazuje da je njegova rodna kuća kao i kuća koju je sam sagradio udaljena 700, 800 m od prijepora. I ovaj svjedok se sjeća iz dječje dobi da su prijepor uživali tužiteljevi roditelji na način da su čuvali stoku, a djeca bi se igrala. Mještani da su smatrali da je to "Adamovićevo", a da ne zna kako su oni to stekli. Isto tako navodi da je suhozid na koji se naišlo na prijeporu postojao još dok je on bio dijete, a ne zna tko ga je gradio, a da je mjesto gdje se sada nalazi kuća, bašta kao i prijepor, da je sve bilo ograđeno pleterom osim dijela gdje je bio suhozid, da je pleter bio drveni, a da su ga izgradili tužiteljev otac i brat.

15. Tužitelj u svome iskazu navodi da su njegovi roditelji živjeli sa svojom djecom, tj. sa njim i sada pokojnim bratom ON u kući broj 17 koja se nalazi preko puta cesta odnosno točno nasuprot njegove sadašnje obiteljske kuće, a i preko puta prijepora. Sjeća se kao dijete da su roditelji uživali sve ovo preko puta roditeljske kuće, odnosno uživali su i zemlju na kojoj je on, tužitelj, sagradio svoju kuću, imali su baštu, a na spornom dijelu držali su krave, ovce, a imali su i dva konja. Otac da je sadio voćke, a da su tu i ranije bile voćke, otac da je sadio šljive, a on da je posadio dvije voćke trešanja i jednu šljivu. Ističe da je jednu voćku oraha posadio prije 30 godina. Navodi da mu otac nije pričao kako je stekao posjed prijepora, no, pretpostavlja da je to uživano jer se nalazi preko puta roditeljske kuće i on je to oduvijek smatrao da je to od njegove obitelji. Također navodi da je na istim temeljima roditeljske kuće (koja se, dakle, nalazi preko puta prijepora) kuću imao i njegov djed LN, a što da mu je poznato iz očevog pričanja. Drveni pleter da je ograđivao ono što je pokazao kao i prostor gdje se nalazi sadašnja obiteljska kuća kao i dio do kuće gdje je bila bašta. Taj pleter da je pleo i postavljao njegov otac, a onda da je i on nastavio, a da je pleter znao strunuti za dvije godine. Naposljetku navodi da pretpostavlja da je njegov otac stekao vlasništvo čestice na kojoj je tužitelj sagradio kuću "valjda na isti način kako on sada sređuje ovu". Ne zna zašto je njegov otac tražio priznanje vlasništva uzurpiranog zemljišta samo na čestici gdje je sagrađena kuća, a ne i na ovoj koju on sada potražuje. Konačno navodi da nitko nije dolazio na prijepor niti iz Grada Otočca niti bivše Općine Otočac.

16. Iz Rješenja tadašnje Komisije za uzurpacije Općine Otočac od 6.6.1989. godine (list 39 spisa) proistječe da je povodom prijedloga ČN, oca tužitelja, priznato pravo vlasništva ovdje tužitelju JN na uzurpiranom zemljištu i to za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojem zemljištu je potom tužitelj sagradio kuću, kako je to nedvojbeno utvrđeno.

17. Po ocjeni ovoga suda, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika.

18. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

19. Ovaj sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da su i tužitelj i njegovi pravni prednici tj. roditelji NN i VN kao i tužiteljev djed LN očito nesmetano posjedovali prijepor, a koji se nalazi preko puta roditeljske kuće u kojoj je živjela obitelj LN, a koja kuća je sagrađena na temeljima stare kuće koju je sagradio tužiteljev djed LN. Ukazuje se logičnim da je prijepor koji se nalazi preko puta roditeljske kuće tužitelja uživan od strane tužitelja i njegove obitelji, a na što ukazuju i podudarni iskazi svjedoka sumještana koji nedvojbeno imaju relevantnih saznanja. Sud je cijenio i činjenicu što je i prijepor i zemlja na kojoj je tužitelj sagradio vlastitu obiteljsku kuću bio ograđen tzv. drvenim pleterom, a dijelom i suhozidom o postojanju kojeg suglasno iskazuju svjedoci RN i ŽN i koji se sjećaju još iz djetinjstva, a oba svjedoka su sada u dobi od 69 godina. Da su tužiteljevi prednici, a potom i tužitelj očito nesmetano uživali prijepor i smatraju ga svojim ukazuje i činjenica da je pola tužiteljeve garaže sagrađeno na prijeporu. Isto tako je na licu mjesta bilo razvidno da ostatak prijepora predstavlja dvorište, voćnjak, a dio prijepora se sada koristi i za ostavljanje poljoprivrednih strojeva tužitelja te za ostavljanje alata u drvenoj šupi koja se na prijeporu nalazi.

20. Ovaj Sud ne smatra odlučnom činjenicom to što tužiteljev otac NN nije prilikom podnošenja zahtjeva za priznanje prava vlasništva na uzurpiranom zemljištu tadašnjoj Komisiji za uzurpacije osim priznanja prava vlasništva na čbkr. 1786/3 podnio takav zahtjev i u odnosu na prijepor. Naime, o tim razlozima mogao je iskazivati isključivo podnositelj takvog zahtjeva, no, ono što Sud smatra bitnim jest činjenica da to ne znači da tužiteljev otac nije držao da je i prijepor njegovo stvarno odnosno izvanknjižno vlasništvo niti se to može na takav način tumačiti. Dapače, očito je i podnositelju zahtjeva, a i samom tužitelju, bilo prvenstveno važno ishoditi česticu na kojoj će tužitelj sagraditi kuću, a što je i logično, a prijeporno zemljište se i nadalje nesmetano uživalo na identičan način.

21. Isto tako, vezano za prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ovaj Sud drži da isti nije osnovan imajući u vidu iskaze svjedoka kao i samog tužitelja u smislu da su tužiteljevi roditelji osim tužitelja imali još samo jednog sina, sada pok. ON koji je preminuo, a nije bio ženjen niti je imao potomaka, slijedom čega se tužitelj ukazuje jedinim zakonskim nasljednikom svojih roditelja.

22. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina (imajući u vidu da je prijepor uživan još od strane tužiteljevo djeda IN), to je izvjesno da su još pravni prednici tužitelja pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

23. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 25. rujna 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Marta Biondić, odvjetnica u Senju

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti