REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1817/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice HA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 19. studenog 2024.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.710,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. lipnja 2022. do isplate te iznos od 240,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. lipnja 2022. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 370,00 eura zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. te se odbija tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.710,00 eura tekućim od 9. lipnja 2022. do 14. lipnja 2022.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.017,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 9. lipnja 2022. došlo do prometne nezgode u Zagrebu, na rotoru Zapruđe, između vozila registarske oznake [registarska oznaka] i vozila registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazila tužiteljica u svojstvu putnika. U prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. S obzirom da je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazila tužiteljica bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08105308656, to tužiteljica smatra kako joj je tuženik dužan naknaditi štetu za tuđu pomoć i njegu te zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.061,20 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. lipnja 2022. pa do isplate. Tužiteljica se u mirnom postupku obratila tuženiku u cilju mirnog rješenja spora, te navodi kako stranke nisu uspjele spor riješiti mirnim putem, slijedom čega je podnijela tužbu protiv tuženika pred ovim sudom. Slijedom navedenog, ovom tužbom tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 3.061,20 eura na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđu pomoć i njegu, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost za isti. Tuženik spori visinu zatražene neimovinske i imovinske štete kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na istu. Nadalje tuženik navodi kako čini nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Također, tuženik je tijekom postupka, a nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva podneskom od 19. studenog 2024. istaknuo i prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice preko primjerenog iznosa uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 14. ožujka 2024. – list 37-38 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 19. studenog 2024. Tako tužiteljica navedenim podneskom od 19. studenog 2024. potražuje isplatu iznosa od 3.320,00 eura (na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu) sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. lipnja 2022. kao dana štetnog događaja do isplate, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

4. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 19. studenog 2024. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 3.320,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 3.061,20 eura.

5. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio.

6. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

7. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, uz napomenu kako sud niti stranke nemaju stručna znanja, da bi se navedeno utvrdilo bez gore navedenog vještačenja.

8. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PUZ, II PPP Zagreb od 9. lipnja 2022., medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 15. lipnja 2022., te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim do visine kao pod toč. II. izreke.

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

12. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva, te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kao i je li protekao zakonom propisani rok za zastaru na preinačeni tužbeni zahtjev.

13. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare predmetnog potraživanja, sud ističe kako je sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je sukladno st. 2. istog članka propisano kako u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Sud ovdje ističe kako je predmetnom odredbom određen subjektivni i objektivni rok, gdje je subjektivni rok zastare tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, dok je objektivni rok pet godina od dana kad je šteta nastala čime početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je počinila štetu. Pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine. Saznanje tužitelja o osobi štetnika određuje se prema vremenu kad su tužitelju kao oštećenoj osobi, bili dostupni podaci o osobi štetnika, a radi poduzimanja odgovarajućih radnji radi ostvarenja naknade štete. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH, subjektivni rok u kojem oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete kombiniran je s objektivnim rokom nakon čijeg isteka oštećenik ne može zahtijevati ispunjenje te obveze bez obzira što subjektivni rok još nije protekao ili čak nije još niti počeo teći. Kako se predmetni štetni događaj zbio dana 9. lipnja 2022. kada je i nastala predmetna šteta dok je za osobu štetnika tužiteljica mogla doznati najranije izdavanjem Potvrde MUP-a od dana 9. lipnja 2022., a uzimajući u obzir da je tužba podnesena dana 11. srpnja 2023., to je evidentno kako predmetni zastarni rok nije protekao.

14. Sud nadalje ukazuje kako nije zastario niti preinačeni dio tužbenog zahtjeva na isplatu iz podneska tužitelja od 11. studenog 2024. jer je taj tužbeni zahtjev identičan po svojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi sa tužbenim zahtjevom na isplatu iz tužbe te se ne radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužiteljica ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. Slijedom navedenog i na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva zastara se računa od dana podnošenja tužbe, a ne od dana preinačenja tužbenog zahtjeva, povećanjem istog (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-1488/22-2 od 11. listopada 2022. i presudi Gž-1971/22-2 od 3. siječnja 2023.), a što je i stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet na 2. sjednici tog Odjela održanoj 27. svibnja 2024. na kojoj sjednici je zauzeto pravno shvaćanje da se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je sud prigovor zastare utuženog potraživanja ocijenio u cijelosti neosnovanim.

15. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Augustu Mijiću.

16. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića od 2. listopada 2024. proizlazi kako je tužiteljica stradala u štetnom događaju 9. lipnja 2022. te da je tom prilikom zadobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Navodi kako je tužiteljica provela fizikalnu terapiju od 28. rujna 2022. do 30. studenog 2022. za kralješnicu, a od 28. kolovoza 2023. do 8. rujna 2023. za lijevi lakat. Napominje kako tužiteljici pri pregledu kod vještaka liječnica opće prakse nije dala zdravstveni karton te da time nije mogao izvršiti uvid u isti. Vještak nadalje ističe kako trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 7% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 10 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 50 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Vještak navodi kako kod tužiteljice nema zaostale naruženosti. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Također, vještak navodi kako je liječenje završeno i zdravstveno stanje stabilizirano 30. studenog 2022.

17. Obzirom na istaknute prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka na ročištu održanom 9. rujna 2025. kojom prilikom je vještak istaknuo kako tek na navedenom ročištu vrši uvid u presliku zdravstvenog kartona u kojemu ne nalazi podatke da je prije predmetnog događaja tužiteljica imala tegobe sa vratnom kralježnicom. Isto tako navodi kako je dana 13. lipnja 2022. evidentirano predmetno ozljeđivanje te da nakon toga postoji kontinuitet u liječenju više od godinu dana. U cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Iskazuje da se trajne posljedice od 7% manifestiraju zaostalim bolnim vratnim sindromom što znači zaostalom glavoboljom, bolom u vratu, ograničenom gibljivošću vrata, bolom u oba ramena, a isto se utvrđuje kliničkim statusom kod pregleda vještaka. Ovaj klinički nalaz utvrđen je objektivnom obradom, a to je FSVK vratne kralježnice koja opisuje instabilitet na dva nivoa. Navodi kako to upućuje na ozljedu ligamenata vratne kralježnice. Radiološki nalaz FSVK rađen je 29. lipnja 2022. u kojem opisno radiolog navodi instabilitet u segmentu C5, C6 s umanjenom funkcijom, diskretan instabilitet C3 na C4 dok generalno funkcijska slika vratne kralježnice pokazuje ukočenu inklinaciju i reklinaciju vratne kralježnice. Navodi kako je prilikom pregleda našao lakši stupanj gibljivosti vratne kralježnice. Kod pojašnjenja koliki je maksimalni stupanj ozljede kod vratne kralježnice iskazuje da se kod trzajne ozljede vratne kralježnice instabilitet vratne kralježnice cijeni 7-10%. Ukoliko nema objektivnih dokaza trajnih posljedica objektivnom obradom, a to je FSVK, EMNG, a tužitelj nakon svršetka fizikalne terapije ima po fizijatru trajne posljedice, tada bi se to cijenilo 2-3%. Ukoliko istovremeno postoje podaci ozljede vratnih živaca ligamenata vratne kralježnice tada se to najčešće cijeni 10%. Vještak napominje i da u slučaju cjelokupne blokade ocjena po završetku liječenja može biti i više od 10%.

18. Tuženik je i nakon usmenog obrazloženja vještaka na ročištu za glavnu raspravu ostao kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje te je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku te provođenje vještačenja po liječniku radiologu, a čemu se punomoćnik tužiteljice protivio.

19. Sud je na ročištu 9. rujna 2025. odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja kao i vještačenja po vještaku radiologu, obzirom sud smatra kako je vještak dr. August Mijić svojim usmenim obrazloženjem otklonio sve istaknute primjedbe i prigovore stranaka, a da bi provođenje novog vještačenja bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka te da u ovom postupku slijedom navedenog nema mjesta primjeni čl. 261. st. 3. ZPP-a.

20. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

21. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

22. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

23. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

24. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

25. Za istaknuti je kako je tužiteljica nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je ista zadobila ozljede koje su zahtijevale od tužiteljice mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova kao i zaostalih trajnih posljedica.

26. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah i zaostale trajne posljedice prema utvrđenju vještaka dr. Augusta Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 2.710,00 eura.

27. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

28. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 240,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

29. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 4,00 eura.

30. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani (što su stranke učinile nespornim na ročištu održanom 9. rujna 2025.) te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 4,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 240,00 eura.

31. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu ukupnog iznosa od 3.320,00 eura dok je sud istoj kako je to prethodno pojašnjeno dosudio iznos od 2.950,00 eura i to 2.710,00 eura na ime neimovinske štete i 240,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kako je to odlučeno u točki II. izreke, to je tužiteljica odbijen za iznos od 370,00 eura čime je odlučeno kao u točki III. izreke.

32. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

33. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

34. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 15. lipnja 2022. čiji primitak je tuženik potvrdio putem obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva (list 19 spisa).

35. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 30. studenog 2022. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, no kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 19. studenog 2024. zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu zatražila od dana nastanka štete 9. lipnja 2022. to je predmetne kamate valjalo dosuditi od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 15. lipnja 2022. te tužiteljicu odbiti za zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.710,00 eura za razdoblje od 9. lipnja 2022. do 14. lipnja 2022. čime je odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

36. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega kao i na izgubljenu zaradu) sukladno čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete kako to tužiteljica i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 19. studenog 2024. gdje ista navedene kamate za imovinsku štetu potražuje od 9. lipnja 2022. do isplate, čemu je sud i udovoljio čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

37. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

38. Ovaj sud smatra da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 88% (dosuđenih 2.950,00 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 3.320,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ukupno uspjela u sporu sa 94% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 88% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 188% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 6%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužiteljici prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužiteljice od 94% oduzme uspjeh tuženika od 6%, dobije se 88%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužiteljice u ovoj pravnoj stvari.

39. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.320,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.017,18 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 18.9.2023., 21.12.2023., 19.11.2024., potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 14.3.2024. i 9.9.2025. prema Tbr. 9. toč. 1. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, za sastav podneska od dana 12.11.2024. i 10.1.2025. prema Tbr. 8. toč. 4. te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,53 eura i na presudu u iznosu od 79,65 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), što prema uspjehu tužiteljice u sporu iznosi 2.017,18 eura, čime je odlučeno kao pod toč. IV. izreke u odnosu na trošak tužiteljice i u točki V. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

40. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

41. Sud nije tužiteljici priznao zatraženi trošak sastava podneska od 18.9.2023. i 19.3.2024. obzirom se radi o dokazu uplate predujma, a što sud utvrđuje provjerom putem obračunskog lista računovodstva ovog suda ili uvidom u novčane obveze kroz e-spis svakog pojedinog predmeta, niti je istoj priznao trošak sastava podneska od 18.12.2024. budući navedeni podnesak nije bio nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 25. rujna 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 25. rujna 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja