Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5812/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆU, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: Pp-2653/2023-5 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog ĆU kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ĆU je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Virovitici okrivljeni ĆU je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1., članka 289. stavka 4. i članka 90. stavka 6. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, za koje mu je izrečena ublažena ukupna novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, dok je temeljem članka 182. točke 3. PZ-a oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca i naloženo mu je platiti troškove postupka u iznosu od 47,61 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ĆU je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da smatra zakonsko rješenje izvršenja zaštitne mjere, odnosno vezanja početka izvršenja te mjere uz nastup izvršnosti cijele presude kao i broj negativnih prekršajnih bodova, pogrešnim. Također ističe kako je prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a zapravo administrativnog karaktera i da se ne radi o prekršaju ugroze prometa jer ne nastupaju štetne posljedice, a za koji prekršaj je neutemeljeno predviđena visoka kazna i velik broj negativnih prekršajnih bodova, pa je ograničenje prava nerazmjerno naravi potrebe. Zbog svega navedenog u žalbi, predlaže da se ista prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, te nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

5.1. U odnosu na navode iz žalbe okrivljenika, a koje je ovaj Sud ocijenio neosnovanima i usmjerenim ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, valja naglasiti da je zakonom (članak 58. PZ-a) propisano da zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti presude, što je bilo i navedeno u presudi kojom mu je ta zaštitna mjera izrečena. Izvršnost presude propisana je zakonom i to u članku 151. stavku 4. PZ-a, pa je tako propisano da presuda postaje izvršna nakon što je postala pravomoćna, uručena je osuđeniku, protekao je rok za njezino dragovoljno izvršenje ako je to određeno presudom i utvrđeno je da nema zakonskih smetnji za njezino izvršenje.

5.2. S obzirom na navedeno, tvrdnje okrivljenika da se ne slaže s takvim zakonskim rješenjem su irelevantne, a isti se prije upravljanja vozilom na cesti, znajući da mu je pravomoćnom presudom izrečena zaštitna mjera, trebao informirati o tome kad izrečena zaštitna mjera stupa na snagu, a neznanje ga ne ispričava. Također, negativni prekršajni bodovi su pravna posljedica osude i kao takvi su propisani zakonom (članak 79. stavak 2. PZ-a).

6. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura, odnosno za svaki od prekršaja prvostupanjski sud je utvrdio ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa primjenom članka 37. PZ-a. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik žalbenim navodima nije doveo u pitanje osnovanost takve sudske odluke niti naveo ili dokumentirao okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke.

7. Što se tiče odluke o zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, dakle u zakonom propisanom minimalnom trajanju (zakon predviđa izricanje zaštitne mjere u trajanju od 1 mjeseca do 2 godine), a primjena te mjere nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Radi se o jednom od težih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama za koji zakon propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, i nužno je pravilno i odmjereno sankcionirati počinitelje takvih prekršaja kako u budućnosti ne bi činili nove prekršaje i time prouzrokovali opasnost za živote i imovinu ljudi u prometu na cesti.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.