Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene CR, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-14136/2024-3 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljene CR kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljena CR je obvezana naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljena CR je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te joj je izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena CR je pravodobno podnijela žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima, da nisu dani jasni razlozi o odlučnim činjenicama i da je povrijeđeno materijalno pravo. Navodi da joj je onemogućeno iznošenje obrane pred sudom, te iznosi okolnosti zbog kojih nije postupila po obavijesti-zahtjevu o počinjenom prekršaju i dostavila podatke o vozaču jer da je bila zdravstveno loše i u šoku, te da ona zasigurno nije vozila. Ističe da u vrijeme počinjenja prekršaja nitko nije vozio njezin automobil i da isti nije bio u prometu, da je kontaktirala policijsku postaju i da su joj rekli da su pogreške moguće te da je upućena da na e-mail pošalje sve što ima, te da je ona tako postupila i potom dobila prekršajni nalog za prekršaj iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a. Nadalje tvrdi da ima zdravstvenih problema i da je čitav postupak na nju djelovao iscrpljujuće i loše, da je sud trebao pribaviti od policijske postaje dokumentaciju kako bi ona kao vlasnica vozila mogla utvrditi tko je upravljao vozilom. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također je utvrđeno da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio, zbog čega su neosnovani navodi žaliteljice o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka.
6. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na daljnje navode žalbe, valja istaknuti da je okrivljenica pozvana na raspravu pred sudom dana 27. svibnja 2025. gdje je iznijela svoju obranu, a zapisnik s rasprave je vlastoručno potpisala bez primjedbi stoga neosnovano sada u žalbi iznosi tvrdnje da joj je onemogućeno pravo na iznošenje obrane.
6.1. Nadalje, okrivljenica je proglašena krivom za prekršaj iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a jer kao vlasnica vozila reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je počinjen prekršaj dana 28. rujna 2022., nije na zahtjev-obavijest o počinjenom prekršaju dostavila popunjeni obrazac s vjerodostojnim podacima o vozaču odnosno osobi kojoj je povjerila na upravljanje svoje vozilo u vrijeme počinjenja prekršaja, i to u roku od 15 dana od zaprimanja navedene obavijesti.
6.2. Okrivljenica je u svojoj obrani pred sudom navela da je kao vlasnica predmetnog vozila zaprimila zahtjev-obavijest o počinjenom prekršaju kojim je pozvana dostaviti podatke o vozaču i da ona to nije učinila. Navodi iz obrane okrivljenice i sada iz žalbe, kojima pokušava otkloniti prekršajnu odgovornost od sebe, nisu relevantni niti od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je okrivljenica kao vlasnica vozila dužna u svakom trenutku znati kome je svoje vozilo davala na upravljanje, pa ukoliko je tim vozilom počinjen prekršaj, dužna je na zahtjev tužitelja dostaviti takve podatke o vozaču jer u suprotnom čini prekršaj, o čemu je okrivljenica bila upozorena u obavijesti o počinjenom prekršaju.
6.3. Stoga navodi okrivljenice da je ona dostavila policijskoj postaji e-mail sa svojim obrazloženjem da vozilo nije bilo u prometu tog dana i u kojem objašnjava nemogućnost dostave podataka o vozaču, od iste ne otklanjanju prekršajnu odgovornost jer je bila upozorena da nepostupanjem po zahtjevu čini prekršaj, te je znala ili trebala znati da takvu odgovornost zakon propisuje za vlasnike vozila.
6.4. Činjenični navodi iz žalbe okrivljenice i predlaganje dokaza ispitivanjem svjedoka ne mogu se uzeti u obzir jer ista ih nije iznosila tijekom svoje obrane pred sudom, a zakon ne dopušta iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi osim ukoliko isti nisu postojali u vrijeme provođenja postupka ili okrivljenik za njih nije znao, što u konkretnom predmetu nije slučaj (članak 193. stavak 5. PZ-a). Dakle, imajući u vidu prvenstveno obranu okrivljenice u kojoj je navela da je zaista kao vlasnica vozila primila zahtjev-obavijest o počinjenom prekršaju te je umjesto popunjenog obrasca podaci o vozaču policijskoj postaji poslala e-mail naslovljen „nemogućnost dostave podataka o vozaču“, a koja obrana potvrđuje da su u postupanju okrivljenice ostvarena sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, pravilno je prvostupanjski sud istu proglasio krivom.
7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljenici za predmetni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura, stoga je ovaj Sud stajališta da je kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), to je ovaj Sud paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 60,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenice mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njezino uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 25. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
