REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UŠ, zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-8320/2022-27 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog UŠ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni UŠ je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni UŠ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura te mu je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

1.1. Istom presudom temeljem članka 181. točke 5. PZ-a odbijena je optužba za prekršaj iz članka 134. stavka 4. u vezi s člankom 293. stavkom 2. ZSPC-a.

1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni UŠ je, putem branitelja Srđana Brajevića, odvjetnika u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, a u bitnome navodi da smatra kako nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i da iz iskaza oštećenice proizlazi da je isti nakon što je došlo do udarca, izašao iz vozila i pristupio joj te ju pitao je li ju što boli i treba li zvati policiju, a na što je ista odgovorila da ne treba i da ju malo boli rame. Ističe da je oštećenica zatražila medicinsku pomoć istoga dana ali protekom roka od 6 sati nakon nezgode, a da je nezgoda prijavljena policiji tek nakon toga kad je i proveden očevid. Navodi da je očevidom utvrđeno da se okrivljenik kretao malom brzinom i da sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 175. stavka 3. ZSPC-a bez da je utvrđeno da je isti znao da je oštećenica u nesreći ozlijeđena, jer nije jer oštećenica nije imala vidljivih ozljeda i sama je rekla da ju samo malo boli rame. Nadalje tvrdi da sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti na strani okrivljenika te da nije bilo uvjeta da se izriče zaštitna mjera. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.

5. U odnosu na navode okrivljenika iz žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja koje mu se u ovom postupku stavljaju na teret, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.

6. U odnosu na navode žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ističe se da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku proveo dokaz ispitivanjem okrivljenika koji je u svojoj obrani naveo da se smatra krivim za prekršaj iz članka 175. stavka 3. ZSPC-a odnosno za napuštanje mjesta nesreće, da mu je žao što je otišao bez obavještavanja institucija, ali da mu je djevojčica rekla da ne zove roditelje, a on ju je htio zaštititi i ostavio joj je broj mobitela. U postupku je također ispitana u svojstvu svjedoka oštećena maloljetna KŠ, uz prisutstvo zakonskog zastupnika, a koja je navela da se vozila na monociklu kad je pristupila raskrižju i držala se za ogradu dok se nije uvjerila da je u redu preći preko pješačkog prijelaza, a u trenutku stupanja na isti okrenula se lijevo i vidjela vozilo BMW koje je prednjim desnim dijelom udario u nju u predjelu lijevog gležnja nakon čega se odbila od šajbe i pala na cestu. Istaknula je da je vozač izašao van i pitao ju boli li ju nešto, no kako ona nije osjećala veću bol rekla je da ju ne boli puno već da ju malo boli ruka, pitao je može li ju podići na što je ona pozitivno odgovorila, nakon čega je pitao treba li zvati policiju a ona je rekla da nije sigurna, zatim je pitao kako se ona zove, a kad mu je rekla napustio je mjesto događaja.

6.1. Sud je pročitao i materijalnu dokumentaciju posebice medicinsku dokumentaciju za oštećenicu i zapisnik o očevidu, iz čega proizlazi da je oštećenica u prometnoj nesreći inkriminiranog dana zadobila lakše tjelesne ozljede u vidu ozljede ramena i nadlaktice.

7. Ovaj Sud se slaže s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i zaključkom istog da je okrivljenik nedvojbeno počinio prekršaj iz članka 175. stavka 3. ZSPC-a. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik svojim vozilom udario oštećenicu u predjelu noge, ista je udarila i odbila se o šajbu te potom pala na cestu, s tim da valja voditi računa da se radi o djetetu. Okrivljenik je izašao iz vozila, bio je svjestan da je došlo do prometne nesreće i da se radi o maloljetnoj osobi, pitao je oštećenicu boli li ju što i treba li zvati policiju, Hitnu ili roditelje na što je ista odgovorila da ju malo boli ruka i da ne treba. Postupanje i odgovori oštećenice ne otklanjaju odgovornost od okrivljenika da postupa sukladno zakonu, posebice jer je okrivljenik odrasla osoba i policijski službenik, te je bio ili trebao biti svjestan, uzevši sve navedene okolnosti, da je oštećenica potencijalno ozlijeđena unatoč tome što nije imala vidljive ozljede, te je bio dužan o tome obavijestiti policiju, a ne napustiti mjesto događaja. Svjesnost o tome da je počinio predmetni prekršaj je izrazio i okrivljenik u svojoj obrani navodeći da je okrivljenica rekla da ju malo boli rame i da ju je htio zaštititi kad je rekla da ne treba zvati roditelje te da zna da je trebao izvijestiti policiju. Zbog svega navedenog, žalba okrivljenika u ovom dijelu nije osnovana.

8. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava, da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Valja naglasiti da je izrečena novčana kazna prvenstveno blaža vrsta kazne te je izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu. Po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja dok okrivljenik u žalbi nije istaknuo okolnosti koje bi se mogle smatrati naročito olakotnim okolnostima niti dokumentirao svoje navode, čime nije učinio osnovanim preinačenje odluke o kazni.

9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), ovaj Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a odredio u iznosu od 50,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.