Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1213/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠGI iz [adresa] Š 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj: P-186/2020-41 od 2. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljice ŠGI i djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj: P-186/2020-41 od 2. srpnja 2025.

- potvrđuje se u točki I. izreke,

- ukida se u točki II. izreke ali samo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.511,87 eura na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene kamatnih stopa i iznos od 7.978,12 eura s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama specificiranim u toj točki izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje dok se u preostalom dijelu navedena presuda u točki II. izreke, onom kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103553590 od svibnja 20207. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, potvrđuje.

r i j e š i o j e

I. Odbijanjem žalbe tužiteljice i djelomičnim usvajanjem i odbijanjem žalbe tuženika rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj: P- 186/2020-41 od 2. srpnja 2025.

- potvrđuje se u točki I. izreke;

- ukida se u točki II. i IV. izreke i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučit će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odlučio je:

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:2402006-1031262160/51400607- 5103553590, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 11. svibnja 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 38.781,41 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

- iznos od 7,91 EUR sa kamatom od 01.06.2007. godine

- iznos od 301,11 EUR sa kamatom od 11.07.2007. godine

- iznos od 300,97 EUR sa kamatom od 16.07.2007. godine

- iznos od 300,97 EUR sa kamatom od 16.08.2007. godine

- iznos od 300,97 EUR sa kamatom od 14.09.2007. godine

- iznos od 300,97 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine

- iznos od 300,97 EUR sa kamatom od 13.11.2007. godine

- iznos od 7,05 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine

- iznos od 300,97 EUR sa kamatom od 12.12.2007. godine

- iznos od 300,97 EUR sa kamatom od 11.01.2008. godine

- iznos od 30,58 EUR sa kamatom od 11.02.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 13.02.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 13.03.2008. godine

- iznos od 10,83 EUR sa kamatom od 10.04.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 14.04.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 13.05.2008. godine

- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 06.06.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 13.06.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 14.08.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 12.09.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 13.11.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 12.12.2008. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 14.01.2009. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine

- iznos od 110,16 EUR sa kamatom od 25.02.2009. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 12.03.2009. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 13.05.2009. godine

- iznos od 330,25 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine

- iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 09.07.2009. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 14.07.2009. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 19.08.2009. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 14.09.2009. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 13.11.2009. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 11.12.2009. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 14.01.2010. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 12.02.2010. godine

- iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 12.03.2010. godine

- iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 23.04.2010. godine

- iznos od 45,71 EUR sa kamatom od 13.05.2010. godine

- iznos od 391,53 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

- iznos od 402,81 EUR sa kamatom od 23.06.2010. godine

- iznos od 414,10 EUR sa kamatom od 23.07.2010. godine

- iznos od 429,76 EUR sa kamatom od 26.08.2010. godine

- iznos od 424,98 EUR sa kamatom od 27.09.2010. godine

- iznos od 413,43 EUR sa kamatom od 28.10.2010. godine

- iznos od 420,33 EUR sa kamatom od 02.12.2010. godine

- iznos od 437,99 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine

- iznos od 427,63 EUR sa kamatom od 27.01.2011. godine

- iznos od 426,04 EUR sa kamatom od 07.03.2011. godine

- iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 04.04.2011. godine

- iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 03.05.2011. godine

- iznos od 427,37 EUR sa kamatom od 03.06.2011. godine

- iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 03.07.2011. godine

- iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 07.07.2011. godine

- iznos od 358,35 EUR sa kamatom od 09.08.2011. godine

- iznos od 134,02 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine

- iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 29.08.2011. godine

- iznos od 72,20 EUR sa kamatom od 02.09.2011. godine

- iznos od 440,77 EUR sa kamatom od 26.09.2011. godine

- iznos od 418,08 EUR sa kamatom od 19.10.2011. godine

- iznos od 421,00 EUR sa kamatom od 02.12.2011. godine

- iznos od 426,57 EUR sa kamatom od 09.01.2012. godine

- iznos od 433,34 EUR sa kamatom od 30.01.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.02.2012. godine

- iznos od 7,96 EUR sa kamatom od 07.03.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.03.2012. godine

- iznos od 9,29 EUR sa kamatom od 23.03.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.04.2012. godine

- iznos od 6,64 EUR sa kamatom od 10.05.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 14.05.2012. godine

- iznos od 6,64 EUR sa kamatom od 11.06.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine

- iznos od 6,64 EUR sa kamatom od 07.07.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.07.2012. godine

- iznos od 2,65 EUR sa kamatom od 03.08.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.08.2012. godine

- iznos od 4,65 EUR sa kamatom od 02.09.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.09.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 14.11.2012. godine

- iznos od 432,81 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

- iznos od 4,25 EUR sa kamatom od 08.01.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 11.01.2013. godine

- iznos od 6,24 EUR sa kamatom od 11.02.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 14.02.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.03.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 12.04.2013. godine

- iznos od 3,45 EUR sa kamatom od 05.05.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.05.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 14.06.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 12.07.0213. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.08.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine

- iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 13.01.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.02.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.03.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 11.04.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 14.05.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.06.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 14.07.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 13.08.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.09.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 14.10.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 13.11.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.12.2014. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.02.2015. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.03.2015. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 13.04.2015. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 14.05.2105. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 12.06.2015. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 14.07.2015. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 13.08.2015. godine

- iznos od 370,30 EUR sa kamatom od 11.09.2015. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.8 Ugovor o kreditu broj:2402006-1031262160/51400607-5103553590, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 11. svibnja 2007. godine, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao sto je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 11. svibnja 2007.godine pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 11. svibnja 2007.godine pa nadalje.

II, Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 1.511,87 EUR i to:

iznos od 22,73 EUR sa kamatom od 11.01.2008. godine

iznos od 22,83 EUR sa kamatom od 13.02.2008. godine

iznos od 23,16 EUR sa kamatom od 13.3.2008 godine

iznos od 23,16 EUR sa kamatom od 14.4.2008 godine

iznos od 22,55 EUR sa kamatom od 13.5.2008 godine

iznos od 22,66 EUR sa kamatom od 13.6.2008 godine

iznos od 22,43 EUR sa kamatom od 15.7.2008 godine

iznos od 22,37 EUR sa kamatom od 14.8.2008 godine

iznos od 22,59 EUR sa kamatom od 12.9.2008 godine

iznos od 23,12 EUR sa kamatom od 15.10.2008 godine

iznos od 24,21 EUR sa kamatom od 13.11.2008 godine

iznos od 22,97 EUR sa kamatom od 12.12.2008 godine

iznos od 24,88 EUR sa kamatom od 14.1.2009 godine

iznos od 25,22 EUR sa kamatom od 13.2.2009 godine

iznos od 25,26 EUR sa kamatom od 12.3.2009 godine

iznos od 39,88 EUR sa kamatom od 10.4.2009 godine

iznos od 40,06 EUR sa kamatom od 13.5.2009 godine

iznos od 39,62 EUR sa kamatom od 10.6.2009 godine

iznos od 39,83 EUR sa kamatom od 14.7.2009 godine

iznos od 39,58 EUR sa kamatom od 19.8.2009 godine

iznos od 39,81 EUR sa kamatom od 14.9.2009 godine

iznos od 39,32 EUR sa kamatom od 15.10.2009 godine

iznos od 39,71 EUR sa kamatom od 13.11.2009 godine

iznos od 39,61 EUR sa kamatom od 11.12.2009 godine

iznos od 40,59 EUR sa kamatom od 14.1.2010 godine

iznos od 41,05 EUR sa kamatom od 12.2.2010 godine

iznos od 40,89 EUR sa kamatom od 12.3.2010 godine

iznos od 41,73 EUR sa kamatom od 23.4.2010 godine

iznos od 41,92 EUR sa kamatom od 31.5.2010 godine

iznos od 43,20 EUR sa kamatom od 23.6.2010 godine

iznos od 44,42 EUR sa kamatom od 23.7.2010 godine

iznos od 46,09 EUR sa kamatom od 26.8.2010 godine

iznos od 45,57 EUR sa kamatom od 27.9.2010 godine

iznos od 32,38 EUR sa kamatom od 28.10.2010 godine

iznos od 33,90 EUR sa kamatom od 02.12.2010. godine

iznos od 35,33 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine

iznos od 34,49 EUR sa kamatom od 27.1.2011 godine

iznos od 34,37 EUR sa kamatom od 07.03.2011. godine

iznos od 33,95 EUR sa kamatom od 04.04.2011. godine

iznos od 34,48 EUR sa kamatom od 03.05.2011. godine

iznos od 20,88 EUR sa kamatom od 03.06.2011. godine

iznos od 20,92 EUR sa kamatom od 07.07.2011. godine

iznos od 23,36 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine

iznos od 22,33 EUR sa kamatom od 2.9.2011 godine

iznos od 20,87 EUR sa kamatom od 26.9.2011 godine

iznos od 2,59 EUR sa kamatom od 19.10.2011 godine

iznos od 2,62 EUR sa kamatom od 02.12.2011. godine

iznos od 2,65 EUR sa kamatom od 09.01.2012. godine

iznos od 2,69 EUR sa kamatom od 30.1.2012 godine

iznos od 2,69 EUR sa kamatom od 7.3.2012 godine

iznos od 2,67 EUR sa kamatom od 13.4.2012 godine

iznos od 2,68 EUR sa kamatom od 14.5.2012 godine

iznos od 2,70 EUR sa kamatom od 15.6.2012 godine

iznos od 2,67 EUR sa kamatom od 13.7.2012 godine

iznos od 2,67 EUR sa kamatom od 13.8.2012 godine

iznos od 2,63 EUR sa kamatom od 13.9.2012 godine

iznos od 2,66 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine

iznos od 2,68 EUR sa kamatom od 14.11.2012. godine

iznos od 2,67 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

iznos od 2,68 EUR sa kamatom od 11.1.2013 godine

iznos od 2,63 EUR sa kamatom od 14.2.2013 godine

iznos od 2,64 EUR sa kamatom od 13.03.2013. godine

iznos od 2,68 EUR sa kamatom od 12.04.2013. godine

iznos od 2,61 EUR sa kamatom od 13.05.2013. godine

iznos od 2,60 EUR sa kamatom od 14.06.2013. godine

iznos od 2,60 EUR sa kamatom od 12.07.0213. godine

iznos od 2,62 EUR sa kamatom od 13.08.2013. godine

iznos od 2,63 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine

iznos od 2,64 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine

iznos od 2,65 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine

iznos od 2,68 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine

iznos od 2,65 EUR sa kamatom od 13.01.2014. godine

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 7.978,12 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

iznos od 0,12 EUR sa kamatom od 14.9.2007 godine

iznos od 1,88 EUR sa kamatom od 13.11.2007 godine

iznos od 4,72 EUR sa kamatom od 11.01.2008. godine

iznos od 6,19 EUR sa kamatom od 13.02.2008. godine

iznos od 10,66 EUR sa kamatom od 13.3.2008 godine

iznos od 10,63 EUR sa kamatom od 14.4.2008 godine

iznos od 2,34 EUR sa kamatom od 13.5.2008 godine

iznos od 3,84 EUR sa kamatom od 13.6.2008 godine

iznos od 0,74 EUR sa kamatom od 15.7.2008 godine

iznos od 2,88 EUR sa kamatom od 12.9.2008 godine

iznos od 10,05 EUR sa kamatom od 15.10.2008 godine

iznos od 24,91 EUR sa kamatom od 13.11.2008 godine

iznos od 8,04 EUR sa kamatom od 12.12.2008 godine

iznos od 34,03 EUR sa kamatom od 14.1.2009 godine

iznos od 38,62 EUR sa kamatom od 13.2.2009 godine

iznos od 39,18 EUR sa kamatom od 12.3.2009 godine

iznos od 27,69 EUR sa kamatom od 10.4.2009 godine

iznos od 29,17 EUR sa kamatom od 13.5.2009 godine

iznos od 25,49 EUR sa kamatom od 10.6.2009 godine

iznos od 27,25 EUR sa kamatom od 14.7.2009 godine

iznos od 25,20 EUR sa kamatom od 19.8.2009 godine

iznos od 27,08 EUR sa kamatom od 14.9.2009 godine

iznos od 23,00 EUR sa kamatom od 15.10.2009 godine

iznos od 26,28 EUR sa kamatom od 13.11.2009 godine

iznos od 25,47 EUR sa kamatom od 11.12.2009 godine

iznos od 33,62 EUR sa kamatom od 14.1.2010 godine

iznos od 37,38 EUR sa kamatom od 12.2.2010 godine

iznos od 36,05 EUR sa kamatom od 12.3.2010 godine

iznos od 43,11 EUR sa kamatom od 23.4.2010 godine

iznos od 44,62 EUR sa kamatom od 31.5.2010 godine

iznos od 55,27 EUR sa kamatom od 23.6.2010 godine

iznos od 65,43 EUR sa kamatom od 23.7.2010 godine

iznos od 79,36 EUR sa kamatom od 26.8.2010 godine

iznos od 75,07 EUR sa kamatom od 27.9.2010 godine

iznos od 64,79 EUR sa kamatom od 28.10.2010 godine

iznos od 82,13 EUR sa kamatom od 02.12.2010. godine

iznos od 98,41 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine

iznos od 88,84 EUR sa kamatom od 27.1.2011 godine

iznos od 87,40 EUR sa kamatom od 07.03.2011. godine

iznos od 82,67 EUR sa kamatom od 04.04.2011. godine

iznos od 88,65 EUR sa kamatom od 03.05.2011. godine

iznos od 115,77 EUR sa kamatom od 03.06.2011. godine

iznos od 105,82 EUR sa kamatom od 3.7.2011 godine

iznos od 4,56 EUR sa kamatom od 07.07.2011. godine

iznos od 127,58 EUR sa kamatom od 9.8.2011 godine

iznos od 40,02 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine

iznos od 127,40 EUR sa kamatom od 29.08.2011. godine

iznos od 15,95 EUR sa kamatom od 2.9.2011 godine

iznos od 115,63 EUR sa kamatom od 26.9.2011 godine

iznos od 110,50 EUR sa kamatom od 19.10.2011 godine

iznos od 115,25 EUR sa kamatom od 02.12.2011. godine

iznos od 119,34 EUR sa kamatom od 09.01.2012. godine

iznos od 126,08 EUR sa kamatom od 30.1.2012 godine

iznos od 123,88 EUR sa kamatom od 13.2.2012 godine

iznos od 1,42 EUR sa kamatom od 7.3.2012 godine

iznos od 121,87 EUR sa kamatom od 13.4.2012 godine

iznos od 124,09 EUR sa kamatom od 14.5.2012 godine

iznos od 126,83 EUR sa kamatom od 15.6.2012 godine

iznos od 122,98 EUR sa kamatom od 13.7.2012 godine

iznos od 123,27 EUR sa kamatom od 13.8.2012 godine

iznos od 115,65 EUR sa kamatom od 13.9.2012 godine

iznos od 121,74 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine

iznos od 124,30 EUR sa kamatom od 14.11.2012. godine

iznos od 122,10 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

iznos od 124,05 EUR sa kamatom od 11.1.2013 godine

iznos od 116,32 EUR sa kamatom od 14.2.2013 godine

iznos od 117,10 EUR sa kamatom od 13.03.2013. godine

iznos od 123,56 EUR sa kamatom od 12.04.2013. godine

iznos od 113,03 EUR sa kamatom od 13.05.2013. godine

iznos od 112,12 EUR sa kamatom od 14.06.2013. godine

iznos od 111,68 EUR sa kamatom od 12.07.0213. godine

iznos od 114,38 EUR sa kamatom od 13.08.2013. godine

iznos od 115,74 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine

iznos od 118,50 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine

iznos od 119,70 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine

iznos od 124,01 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine

iznos od 118,85 EUR sa kamatom od 13.01.2014. godine

iznos od 124,55 EUR sa kamatom od 12.02.2014. godine

iznos od 126,56 EUR sa kamatom od 12.03.2014. godine

iznos od 124,91 EUR sa kamatom od 11.04.2014. godine

iznos od 121,63 EUR sa kamatom od 14.05.2014. godine

iznos od 122,38 EUR sa kamatom od 12.06.2014. godine

iznos od 125,36 EUR sa kamatom od 14.07.2014. godine

iznos od 126,91 EUR sa kamatom od 13.08.2014. godine

iznos od 127,12 EUR sa kamatom od 12.09.2014. godine

iznos od 129,80 EUR sa kamatom od 14.10.2014. godine

iznos od 132,74 EUR sa kamatom od 13.11.2014. godine

iznos od 133,35 EUR sa kamatom od 12.12.2014. godine

iznos od 134,01 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 12.02.2015. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 12.03.2015. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 13.04.2015. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 14.05.2105. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 12.06.2015. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 14.07.2015. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 13.08.2015. godine

iznos od 133,68 EUR sa kamatom od 11.09.2015. godine

1.1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odlučio je:

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.140,20 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu i rješenje pobijaju obje parnične stranke, iz svih žalbenih razloga, time da tužiteljica pobija dio presude kojim je odbijen njen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te točku III. rješenja, onu kojom je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 4.140,20 eura, dok tuženik pobija u cijelosti toč. II. izreke presude te točke I., II. i IV. izreke rješenja. Obje stranke potražuju troškove ovog žalbenog postupka. Tužiteljica predlaže preinačenje presude i rješenja na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik predlaže preinačenje presude na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti i da mu se dosudi zatraženi parnični trošak. Podredno predlaže da se u pobijanom dijelu presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Nijedna stranka nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tužiteljice ŠGI je osnovana, dok je žalba tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka djelomično osnovana.

6. Predmet ovog spora je glavni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400604-5103553590 koji je zaključen 11. svibnja 2007. između tužiteljice i tuženika (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) utemeljen na činjenicama ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i isplata na temelju stjecanja bez osnove s obzirom na ništetnost takvih odredbi i to iznosa od 1.511,87 eura na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjenjivih kamatnih stopa i od 7.978,12 kuna na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji zahtjev je usvojen.

7. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u točki I. izreke kojom je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu i to u granicama žalbenih razloga tužiteljice i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju te odluke bila ostvarena jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja u tom dijelu je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku suda prvog stupnja kojom je utvrđena ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zbog istih onih razloga prije navedenih u toki 7. ove presude.

7.2. Međutim sud prvog stupnja je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s odredbom čl. 338. ZPP-a na koju tuženik u žalbi ukazuje. Naime tuženik je u podnesku od 19. ožujka 2025. specificirao prigovor radi prebijanja, odnosno sudski procesni prijeboj o kojem sud prvog stupnja nije odlučio a niti je o tome dao bilo kakvo obrazloženje.

7.3. Isticanjem takvog prigovora tuženik traži da sud konstitutivnom presudom izvrši prijeboj tužiteljeva potraživanja s njegovim te sud u takvoj situaciji kad ocjeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim, treba odlučiti i o postavljenom prigovoru radi prebijanja i takva odluka treba biti sastavni dio izreke presude (čl. 338. st.3. ZPP-a).

8. Zbog takvog propusta ocjena je ovog suda da je valjalo ukinuti odluke suda prvog stupnja kojim je odlučeno o tužiteljičinoj tražbini na isplatu iznosa od 1.511,87 eura i iznosa od 7.978,12 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S tim u svezi odbijena je i odluka o troškovima postupka kojim je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio parnični trošak, a tuženikov odbio kao neosnovan.

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica smatra kako je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.

10. Odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je čl. 82. istog Zakona propisao koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

10.1. Prema tome, iz odredbi čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Nadalje, čl. 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.

11.1. Kraj činjenice da ZZP/03 nije propisao da se može tražiti ništetnost cijelog potrošačkog ugovora već samo ništetnost pojedinih ugovornih odredbi to u konkretnom slučaju ocjenu ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu u cjelosti valja razmatrati po odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. istog Zakona budući da je prijeporan Ugovor o kreditu zaključen nakon stupanja na snagu navedenog Zakona.

12. Pobijanom presudom, udovoljeno je eventualnim tužbenim zahtjevima tužiteljice, iz razloga jer su prvenstveno utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je glavnica vezana za valutu CHF, i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i to pozivom na čl. 87. st.1. ZZP-a u svezi s čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a). Međutim, neovisno o ništetnosti spomenutih ugovornih odredaba i prema uvjerenju ovog suda, nadalje egzistiraju ugovorne odredbe o iznosu kredita koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti. U svezi sa time, treba reći da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a, kao što su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

12.1. Ovdje valja reći da ni prema stavu ovog suda, nije sporno da su odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula vezane uz uvjete vraćanja kredita, odnosno uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Neovisno o tome ocjena je ovog suda da su valjane ugovorne odredbe o visini početno ugovorene kamatne stope, te odredbe o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita, sa time da je ništetnost tih odredaba ustanovljena iz razloga da bi predmetni Ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Rukovodeći se prethodno navedenim, predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve tužiteljice za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplatu iznosa od 38.781,41 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

12.2. U kontekstu navedenog neutemeljenim drži ovaj sud pozivanje tužiteljice na čl. 322.-326. ZOO-a, na čl. 41. i 55. ZZP-a/03, budući je u konkretnoj pravnoj situaciji sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZOO-a, udovoljavajući eventualnim zahtjevima tužiteljice.

12.2.1. Nije u pravu tužiteljica ni kada pozivom na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva), traži da se cijeli sporni Ugovora utvrdi ništetnim, ukazujući pri tome na pojedine odluke Suda EU, primjerice u predmetu C-118/2017, ŠG protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207 (dalje: C118/2017), u presudi od 7. kolovoza 2018., Banco Santander Escobedo Cortes, C-96/16 i C-94/17, EU:C:2018:643, t. 75. (dalje presuda od 7. kolovoza 2018.), budući da pogrešno prema prosudbi ovog suda tumači spomenute odluke Suda EU. Naime, presudom C-118/17, je odlučeno, među ostalim, da čl. 6. st. 1. Direktive treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala;

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

12.2.2. Znači da su u skladu s Direktivom one odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Osim toga da nisu u skladu s Direktivom one odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe. Podredno se ovdje ukazuje i na pravno shvaćanje izraženo u presudi predmeta Suda EU broj C-932/19, ECLI:EU:C:2021:673, JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt., od 24. travnja 2020. (dalje: C 932/19) gdje je odlučeno da čak ni nacionalno zakonodavstvo (konkretno mađarsko) kojim se zabranjuje poništenje (utvrđenje ništetnim) ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu, i to čak i u slučaju ako bi poništenje (ništetnost) ugovora bilo povoljnije za potrošače.

12.3.3. Cijeneći do sada iznesene argumente, a u primjeni naprijed navedenih mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, ovaj drugostupanjski sud smatra da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, ipak moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. To je ujedno i najvažniji razlog zbog kojeg ovaj sud i cijeni da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio glavne tužbene zahtjeve tužiteljice za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplate koja je posljedica toga. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Suda EU od 7. kolovoza 2018. Isti je pristup Sud EU izrazio u vezi s pitanjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu kao posljedice nepoštenosti jedne njegove odredbe u ranije spomenutoj presudi C-118/17, t. 51., istaknuvši da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe".

12.3.4. Prema praksi Suda EU (presuda broj C-19/20, t. 56.), kad se radi o kriterijima koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se (t.57. iste presude) prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljna za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., U i F, C- 453/10, EU:C2012:144, t. 32.). Isto tako, slično Sud EU ponavlja i u presudi C-932/19 (t. 49.) u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

13. S obzirom na činjenične navode tužiteljice prvenstveno valja navesti da su razlozi radi kojih tužiteljica smatra da su u cijelosti ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

13.1. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tuženice mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

13.2. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

14. Pritom valja navesti da u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te da se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinila i tužiteljica, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

15. Da je tome tako proizlazi iz zakonske definicije tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i s obzirom na sadržaj odredbe čl. 502.c istog Zakona a iz koje slijedi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Međutim, postupanje tuženice na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti.

17. Ovo stoga što odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostranom odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Kako je u kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja. To nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.

18. Odlučujući o osnovanosti eventualnog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sud prvog stupnja uvažava stajališta iznesena u presudama Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. (dalje: Pž 7129/13), te Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 249/2014 od 9. travnja 2015. (dalje: Rev 249/15), sukladno kojima su pojmovi koje su banke koristile u svojim odlukama, uključujući i one koje se odnose na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručni i samim tim razumljivi isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom, te koje se bave bankarskim poslovanjem, što da znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, odnosno da unatoč tome što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, nisu im mogle biti razumljive, kao i da se razlozi za promjenjivost kamatnih stopa prikazani u odlukama tuženih banaka ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

18.1. Nastavno tome, prvostupanjski sud ukazuje na dio pravnog shvaćanja prema kojem je takvo unošenje neodređene formulacije promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava, jer je time potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, jer je formulacija promjenjivih kamatnih stopa bila takva da je na osnovi njih tužiteljica jedino mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, ali da nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega, te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje da je tužitelj na to mogao utjecati.

18.2. U svezi toga, prvostupanjski sud uvažava i dio stajališta iz navedenih presuda, a iz kojeg proizlazi da su banke, pa i tuženik trebali obavijestiti potrošača-tužitelja o svim rizicima koje tuženik prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač-tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tome, sukladno načelima obveznog prava, što banke, pa i tuženik nije učinio, iako su za te rizike znali. Pri tome se napominje da iako u vrijeme pregovaranja nije bilo propisano da banke moraju obavijestiti potrošače o konkretnim činjenicama temeljem kojih će prosječni potrošač moći procijeniti rizik valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama za vrijeme vraćanja kredita, ali da primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa da učine sve da se u postigne informirana suglasnost o svim bitnim čimbenicima namjeravanog pravnog posla, pa i tečajne razlike, što sve da uzrokuje znatnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.

19. Obzirom na navedeno, prema dokazima u spisu ne može se utvrditi da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljica pregovarala s tuženikom o uvjetima kreditiranja, da je o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i s promjenjivom kamatnom stopom bila informirana od strane službenika tuženika i javnog bilježnika koji je ugovor solemnizirao, te posljedično tome da bi tužiteljica kao prosječan potrošač od tuženika dobila obavijesti o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih je mogla procijeniti rizike valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, te odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu.

19.1. Sa druge strane, prvostupanjski sud cijeni i postupanje tuženika za kojeg smatra da je znao ili mogao znati da rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF, uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene vezane za tečaj CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, kao i to da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve koji preuzima rizik bez potrebnog znanja o tome i još potaknut na sklapanje ovakvog ugovora, u početku s nižima kamatnim stopama, bez pojašnjenja u čemu se sastoji obveza naknade obrade kredita u ugovorenoj visini na koju tužiteljica nije mogla utjecati.

19.2. Sud je stava da neodređene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu koji je sastavio tuženik i plasirao proizvod (kredit) bez pojašnjenja tih odredbi korisniku kredita, suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica kao potrošač na taj način dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca i te odredbe su bile takva da nisu omogućavale potrošaču procjenu, niti približnu kako će se tečaj CHF kretati, niti što će utjecati na promjenu kamatne stope.

20. Proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF, te promjenjiva kamata preko ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje, ništetne, sukladno čl. 87. st.1. ZPP-a/03 u svezi s čl. 322. st.1. ZOO-a, slijedom čega da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovu takvog ugovora. Vodeći računa o sadržaju čl. 324. st.2. ZOO-a i čl. 87. st.2. ZZP-a/03, sud smatra da se ovdje radi o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, da nema mjesta primjeni čl. 326. st. 2. ZOO-a.

20.1. Prigovore tuženika vezano za pozivanje na pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda RH, prvostupanjski je sud otklonio pozivom na čl. 502.c. ZPP-a. Također je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare potraživanja, pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22), Su-IV-33/2022-2, od 31. siječnja 2022., te pozivanjem na čl. 225. i 241. ZOO-a. O visini zahtjeva za isplatu temeljem utvrđene ništetnosti spornih ugovornih odredaba, odlučeno je temeljem provedenog financijskog vještačenja.

21. Ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja udovoljavajući eventualnim tužbenim zahtjevima na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba, u obrazloženju svoje odluke, iznio sve odlučne razloge zbog kojih iste smatra nepoštenim, a onda time i ništetnim, pri čemu se pravilno pozvao i na utvrđenja u presudama donijetim u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača, sukladno čl. 502.c. ZPP-a, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014 i dr., u daljnjem tekstu: ZZP-a/14).

21.1.Kad se radi o prethodno spomenutom čl. 502.c. ZPP-a, odnosno primjeni istog, ukazuje se tuženiku da se u stvari treba voditi računa o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP).

21.2. Podredno se u svezi toga, ukazuje na shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda RH-a poslovni broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema kojem pored ostalog ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

22. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem navodi da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena čl. 22. ZOO-a, te se poziva na odluku Ustavnog suda RH br. U-I-392/2011 i dr., valja odgovoriti da je ta tvrdnja točna. Naime, točno je da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno u smislu gore spomenutog čl. 22. st.1. ZOO-a, budući je riječ o odredbi koja je dispozitivne naravi i koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeni drugačije rješenje. Međutim, iz sadržaja odredbi Ugovora o kreditu, koje sadrže valutnu klauzulu, proizlazi da je pri izračunavanju mjesečnog anuiteta kredita, korisnik kredita taj koji u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, što prema prosudbi ovog suda ipak nije odraz čl. 22. st.1. ZOO-a.

22.1. Nadalje, što se tiče prethodno spomenute odluke Ustavnog suda RH, suprotno tumačenju tuženika, iz iste po ocjeni ovog suda u bitnome proizlazi da je čl. 22. ZOO- a po svojoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obije ugovorne strane određenog pravnog posla. Budući da u konkretnom slučaju sporni Ugovor o kreditu sadrži odredbe kojima je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita kao tužitelja, tada je i po ocjeni ovog suda, kao što je to ispravno zaključio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, nedvojbeno da takve odredbe unose neravnotežu u prava i obveze stranaka i to na štetu tužiteljice kao korisnika kredita, te posljedično tome, takve ugovorne odredbe ne mogu biti odraz dispozitivnog karaktera čl. 22. st.1. ZOO-a (kao i nekadašnjeg čl. 395. ZOO-a/91).

22.2. Potrebno je dodati da unatoč tome što je valutna klauzula izričito dopuštena čl. 22. ZOO-a, i kraj činjenice da iz rezultata dokaznog postupka, nije razvidno da je prilikom sklapanja spornog Ugovora, o ugovornoj odredbi kojom je ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tuženik potrošača (ovdje tužiteljicu) u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, kako je već ranije rečeno suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a posljedično tome je prouzročilo neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, isključivo na štetu potrošača-tužiteljice, zbog čega se prednji žalbeni navodi tuženika ukazuju po ocjeni ovog suda u potpuno neodlučnim.

23. Nadalje nisu pravno utemeljeni navodi tuženika u dijelu u kojem smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov prigovor zastare.

23.1. Protivno tome, uvjerenje je ovog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Vezano za prednje, ovaj sud je vodio računa o postojanju znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a), kao i o tome da u ovom trenutku nedostaju posebne zakonske odredbe koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, te da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora.

23.2. Rukovodeći se prethodno iznesenim razlozima, za zaključiti je da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. U prilog pravilnosti prethodno iznesenih stajališta, govori i Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesen na sjednici od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

23.3. Osim toga postoji objedinjeno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., koje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

23.3. Stoga je ocjena ovog suda da je zastarni rok u odnosu na zahtjeva za isplatu temeljem ništetnosti ugovorene odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, počeo teći ispočetka pravomoćnim okončanjem postupka pred Visokim trgovačkim sudom RH-a, donošenjem ranije spomenute presude poslovni broj Pž 7129/13, zastara počela ponovno teći, sa time da se vrijeme prekida zastare, ne uračunava u tijek zastare. Kako je u konkretnom slučaju, tužba zaprimljena kod suda 16. svibnja 2019., a za institut stjecanje bez osnove, vrijedi opći zastarni rok od 5 godina, to obzirom na datum donošenja prethodno spomenute odluke Vts RH-a, to je pravilan zaključak da sukladno čl. 241. i 245. ZOO-a, istaknuti prigovor tuženika nije osnovan. U prilog prednje iznesenom stajalištu, neprijeporno govori i stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2245/17.

23.4. Obzirom na prethodno izloženo, te činjenicu da je tužba tužiteljice zaprimljena kod suda prvog stupnja 16. svibnja 2019., a da je zastarni rok za zahtjev na isplatu po osnovi preplate zbog promjenjive kamatne stope počeo teći 14. lipnja 2014. (presuda poslovni broj Pž 7129/13 pravomoćna postala 13. lipnja 2014.), a za isplatu po osnovi preplate zbog valute CHF, počeo teći 15. lipnja 2018. presuda poslovni broj Pž 6632/17 pravomoćna postala 14. lipnja 2018.), ocjena je i ovog suda da u konkretnoj pravnoj situaciji navedene tražbine tužiteljice nisu u zastari odnosno da su spomenuti zahtjevi za isplatu podneseni unutar općeg zastarnog petogodišnjeg roka.

24. Nadalje, nije u pravu tuženik ni kada pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđene glavnice, držeći da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, odnosno da obveza plaćanja kamata ne bi smjela početi teći prije podnošenja tužbe odnosno preinačenja tužbenog zahtjeva na isplatu.

24.1. Suprotno tumačenju tuženika, kako iz cjelokupnog obrazloženja pobijane odluke suda prvog stupnja, ali isto tako i iz obrazloženja odluka, na koje se isti osnovano pozvao, nesumnjivo proizlazi da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate prema odluci tuženika, nepoštene, to u kontekstu nedvojbene činjenice da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, nameće se logičnim zaključak da je isti nepošten stjecatelj, te da je sukladno čl.1115. ZOO-a u obvezi platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužiteljici nastala šteta sukladno čl. 1086. ZOO-a.

25. U prilog pravilnosti ovakvog stajališta, ukazuje pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 962/2024 od 27. kolovoza 2024.

26. Valja se očitovati na iznijete žalbene razloge u pogledu subjektivne i objektivne nepristranosti suda jer tuženik smatra da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti za eventualno izuzeće sudaca u smislu čl. 71. st. 1. i 7. ZPP-a, odnosno da li sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka) i da li bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna stranka. Ukoliko na strani uredujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od okolnosti koje su naprijed navedene, taj dio žalbe se ima smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu čl. 73. ZPP-a u vezi s čl. 71. st. 7. ZPP-a, odnosno tuženik predlaže da u tom slučaju prema čl. 72. st. 2. ZPP-a taj sudac o tim okolnostima obavijesti predsjednika suda koji će odlučiti o njegovom izuzeću.

26.1. Spomenuti prijedlozi tuženika nisu pravno obvezujući za ovaj sud jer se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije. On ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju u kojoj se uredujući sudac ili njemu bliska osoba nalaze, u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka, čime bi bila uvjetovana njihova pristranost. Zato ovaj sud, cijeneći sadržaj prijedloga da se uredujući suci preispitaju u smislu čl. 71. st. 7. ZPP-a i potom postupe u smislu čl. 72. st. 2. ZPP-a, smatra kako se uopće ne radi o zahtjevu za izuzeće, tim više što je podnesen uvjetno, ukoliko uredujući suci nađu da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesnopravne odredbe sadržane u ZPP-u ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće. Protivno žalbenim navodima, nije povrijeđeno pravo tuženika na pošteno suđenje jer tijekom postupka nije podnio nikakav zahtjev za izuzeće (čl. 73. st. 1. ZPP-a), bilo kojeg suca suda prvog stupnja, tako ni sudaca vijeća koje je donijelo pobijanu presudu. Kako članovi vijeća nisu smatrali da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njihovu nepristranost (čl. 71. toč. 7. ZPP), to nije povrijeđeno načelo prava na pošteno suđenje u odnosu na tuženika pa je neosnovano i pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci poslovni broj:U-III-5423/2008 od 28. siječnja 2009., budući da je ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenična i pravna utvrđenja.

27. Slijedom iznijetog zbog ukazane bitne povrede djelomično je ukinuta presuda suda prvog stupnja u navedenoj točki II. izreke a s tim u svezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka i u tim dijelovima predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje nakon otklanjanja navedene bitne povrede postupka (čl. 369. st.1. i 380. t.3. ZPP-a).

28. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Puli 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte