Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-872/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Teo Raniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Grada Rijeke, [adresa], OIB: 54382731928, zastupanog po punomoćnicima iz OD Vukić & Partneri, odvjetnicima u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima iz OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 13. lipnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku GRAD RIJEKA, Titov Trg 3, OIB: 54382731928 da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.834,39 EUR-a uvećano za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 02.03.2023. godine do isplate po stopi 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.000,00 EUR (tisuću eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču trošak ovog postupka u visini od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. svibnja 2023. podnio tužbu navodeći kako je 15. travnja 2022. pao u Demetrovoj ulici, na križanju ulice Riva Boduli i Demetrove ulice kod objekta „Kavana Grad“ gdje se nalazi kosina za invalide. Tužitelj se kretao u grupi pločnikom te se okliznuo na sklisku kosinu za invalide koja se nalazi kod pješačkog prijelaza te je doživio težak pad. Kosina za invalide diljem grada izrađene su od drugog materijala koji sprječava proklizavanje ili imaju „čepove“ koji jednako tako sprječavaju proklizavanje. Jedinica lokalne samouprave dužna je iz sredstava prikupljenih od komunalnih doprinosa, voditi brigu o održavanju navedene komunalne infrastrukture a koje se odnosi na održavanje funkcionalne ispravnosti površina kao i čišćenje površina javne namjene koje obuhvaća ručno i strojno čiščenje i pranje javnih površina. Budući da tuženik nije na predmetnoj javnoj površini provodio uredno komunalnu djelatnost održavanja, te da je kosina za invalide bila skliska i ne funkcionalna obzirom na nedostatak gume ili „čepa“ koja bi spriječio proklizavanje razvidno je kako isti snosi odgovornost za pad koji je doveo do teške ozlijede tužitelja. Pri padu tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede, prijelom vrata lijeve bedrene kosti. Predmetni štetni događaj vidjeli su brojni prolaznici od kojih mu ih je nekoliko pomoglo da ustane sa ceste te pozove prijatelja koji ga je i odvezao u bolnicu KBC Rijeka, Jedinica Sušak. Na KBC-u je utvrđen prijelom vrata lijeve bedrene kosti te je premješten na Zavod za ortopediju i traumatologiju. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je 22. travnja 2022. podvrgnut operacijskom zahvatu te je mu je ugrađena totalna bescementna endoproteza lijevog kuka. Nakon operacije na Zavodu je započeta fizikalna terapija uz asistenciju fizioterapeuta. Tužitelju je propisano uzimanje analgetika, te visoko energetska prehrana zbog gubitka mase, snage i funkcije mišića. Također su mu propisana brojna životna ograničenja zbog operativnog zahvata, te kontrola kod liječnika obiteljske medicine svaka 2 dana radi previjanja rane. Nakon djelomičnog oporavka tužitelj je od 26. rujna 2022. do 16. listopada 2022. provodio stacionarnu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju u Thalassotherapiji Crikvenica. Po završetku terapije utvrđeno je da oštećenik i dalje vidljivo šepa na lijevu nogu te mu je preporučena daljnja fizikalna terapija i medicinska rehabilitacija.

2. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio jake bolove neposredno nakon ozljeđivanja do operacije u trajanju 8 dana, imao je bolove srednjeg intenziteta prisutne tijekom dugotrajnog liječenja da bi isti prešli u bolove lakog inteziteta koji se i danas javljaju. Zaostao je i strah u smislu anksioznog pomaka i povišene depresivnosti. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do smanjenja općeg životnog aktiviteta pa isti ima potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Tužitelj vidljivo šepa na lijevu nogu, nije se u mogućnosti popeti po stepenicama, niti hodati više od nekoliko stotina metara. Navedene posljedice se valoriziraju sa minimalno 10% smanjenja općeg životnog aktiviteta. Vidljivo je i naruženje lakog stupnja koje je vrlo uočljivo trećima obzirom na evidentno šepanje na lijevu nogu što u istome izaziva neugodu prilikom kontakta sa okolinom. Na ime neimovinske štete potražuje iznos od 6.024,29 EUR. Potražuje i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja kao i izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 3.810,10 EUR. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 9.834,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu u cijelosti, ne osporava pasivnu legitimaciju, ali osporava postojanje štetnog događaja, pogotovo da se dogodio na način kako je opisan tužbi,odnosno osporava kako osnov tako i visinu potraživanja tužitelja. Tuženik nema nikakvih saznanja o samom štetnom događaju osim navoda samog tužitelja iz tužbe i ranije postavljenog izvansudskog zahtjeva za naknadu štete koji je tužbi prethodio, a u tužbi se vrlo šturo opisuju okolnosti samog pada. Tuženik ističe kako u njegovom postupanju nema nikakve protupravnosti. Predmetna rampa za invalide izgrađena je po svim pravilima struke i sukladno uobičajenim stručnim standardima za takve građevine. Sama rampa i nije predviđena za hod pješaka, njezina je namjena ciljana i treba služiti samo za prolaz invalidskim kolicima. Tužitelj je očito bio krajnje nepažljiv samom činjenicom da je navodno zakoračio baš na samu kosinu rampe, a imao je mogućnost ili prekoračiti je, a rampa uopće nije široka i normalna odrasla osoba može je prekoračiti bez ikakvih problema, te ako je baš trebao prijeći preko nje ili za silazak sa nogostupa koristiti bočni dio pješačkog prijelaza uobičajenim putem za pješake koji nisu invalidi a što je u konkretnom slučaju a prema dostavljenim fotografijama bilo itekako moguće. Kosina za invalide nije bila niti malo skliskija od ostale pješačke površine, nije bilo nikakvog razloga da tužitelj koristi tu kosinu kao gazište i očito je da je do navodnog pada tužitelja došlo isključivo njegovom krajnjom nepažnjom budući da bi svaki prosječno pažljiv pješak notorno izbjegavao stati na, po svim uzusima sačinjenu kosinu namijenjenu prolazi invalidskih kolica, koja pritom nipošto nije namijenjena kretanju pješaka. Predlaže pozvati HOK-OSIGURANJE kao umješača, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Podneskom od 10. lipnja 2024. HOK-OSIGURANJE stupilo je kao umješač na strani tuženika, a koje je ovaj sud dopustio raspravnim rješenjem posl.br. P-872/2023 od 26. veljače 2025. Umješač navodi kako se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu te također osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava nastanak štetnog događaja na način koji tužitelj iznosi u tužbi, uzročno - posljedičnu vezu između ozljeda navedenih u dostavljenoj med. dokumentaciji i predmetnog događaja, odgovornost tuženika, pasivnu legitimaciju te osnov i visinu štete koju tužitelj potražuje. Razvidno je da je tuženik osigurao prohodnost predmetne površine a upravo se sve površine popločene kamenom održavaju na način da se osigura njihova prohodnost. Ukoliko tužitelj doista dokaže da je štetni događaj nastao na način kako isti opisuje u tužbi, umješač ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog događaja kao i svih štetnih posljedica koje su iz istog proizašle. Osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u fotografije mjesta događaja (list 8-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 14-18 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 55 spisa), te su provedeni personalni dokazi saslušanjem tužitelja (list 62-63 spisa), i svjedoka HĆ (list 74-75 spisa).

6. Sud nije proveo dokaz građevinskim i medicinskim vještačenjem budući je u postupku utvrđeno kako ne postoji osnov za naknadu štete, te bi provođenje takvih dokaznih prijedloga bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka (čl. 10. ZPP- a). Iz istih razloga nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka KĆ budući se odluka može donijeti na temelju već provedenih dokaza, a što je razvidno iz daljnjeg tijeka obrazloženja ove presude.

7. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. U ovom postupku sporna je pasivna legitimacija, dinamika nastanka štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, te je sporna i težina nastalih ozljeda na strani tužitelja. Ujedno je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave osim izjave MĆ koju nije cijenio kao dokaz budući se kao dokaz može uzeti jedino iskaz svjedoka nesposrednim saslušanjem. Vjerodostojnost isprava sud je ocijenio na temelju drugih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih.

10. Saslušan je tužitelj ZĆ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je toga dana krenuo prema parkiralištu prema Školjiću, jedna grupa ljudi je prolazila na tom nogostupu, on im se pomaknuo, stao je na nagib, noga mu se poskliznula, pao je i nije se mogao dignuti. Njega su IĆ i KĆ dignuli te su ga odvezli u KBC Sušak. Nagib je bio kos i gladak. Hodao je lijevom stranom tog nogostupa gledajući prema moru. Radilo se o 3-4 osobe koje su se kretale prema placi, one su se nalazile jedan pored drugog, a on ih je išao izbjegavati te je stao na tu kosinu. Gledao je ravno te se ne sjeća da li je vidio tu kosinu, misli da je. Ti pješaci koji su prolazili hodali su normalnim tempom. U odnosu na ozljede koje je pretrpio kao posljedicu te nezgode navodi kako je došlo do loma kuka, lijevu ruku je ranio, međutim ništa nije bilo slomljeno, dio kože mu je bio skinut na podlaktici. U bolnici je bio 11 dana, bio je nepokretan, dobivao je određenu dozu lijekova protiv bolova, te je išao na operaciju gdje mu je ugrađen umjetni kuk. Nije se mogao normalno kretati nakon što su ga otpustili iz bolnice, išao je kod sestre u Kostrenu gdje su mu sestra i njen muž pomagali, nosili ga do WC-a i slično. Tamo je bio kojih 20-ak dana, zatim je otišao doma te je angažirao ženu koja mu je kuhala, pomagala mu do WC-a, obavljala kućanske poslove i sl. Kući mu je dolazio jedan fizioterapeut kojeg je plaćao 200,00 HRK po satu. Bio je bez posla 2 godine a nije mogao raditi budući je imao bolove, on je polu invalid, ne može nositi više od 10 kg odjednom, a kada duže sjedi mora se ustati. Kosina je bila strma, glatka, bez ikakvih gumenih traka, dok su druge kosine blage, sa čepovima protiv proklizavanja, a ova konkretno je bila izlizana. Više ne može hodati kao prije i obavljati poslove u kući. Nije imao namjeru prijeći preko pješačkog prijelaza. Nakon KBC-a išao je u Crikvenicu u Talasoterapiju i tamo je bio 21 dan.

11. Saslušan je svjedok HĆ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je bio prisutan kada se tužitelj ozlijedio, sjedio je na terasi, a koja terasa se nalazi na samom spoju Demetrove ulice i Riva Bodul. Tužitelj se kretao iz smjera Demetrove ulice prema ulici Riva Boduli, dok su se drugi ljudi, a radi se o mislim od 4-5 osoba kretali iz smjera Lučke kapetanije. Oni su prelazili preko pješačkoga prolaza i nakon što su ti ljudi prošli, tada je tužitelj krenuo preko pješačkog prijelaza i tada je tužitelj stao na taj nagib za invalidska kolica, pao je, te kada je došao do njega rekao je kako ne može stati na noge. Posjeo ga je u vozilo te ga odvezao na hitnu. Tužitelju nije bio zapriječen prolaz kada je krenuo prolaziti preko pješačkoga prolaza. Tužitelj je mogao slobodno prijeći preko pješačkoga prolaza, te je on svojom nogom stao na taj nagib. Tužitelju ni na koji način nije bio zapriječen prolaz pokraj nagiba. Ta kosina je urezana, odnosno udubljena je, a radi se o protukliznoj kosini, no u ovom konkretnom slučaju vidljivo je kako ta kosina nema potrebna svojstva da bi bila protuklizna. Ta kosina još uvijek tamo stoji. On sam se nekoliko puta tamo okliznuo. Bilo je nekoliko slučajeva kada su se ljudi okliznuli na toj kosini no nikada nisu pali. Navodi kako se ponekad vozila nalaze sa lijeve i desne strane toga pješačkoga pa je tada jedino moguće proći u smjeru te kosine, no u konkretnom slučaju vozila na desnoj strani, odnosno na strani gdje se nalazi terasa kafića nije bilo. Tužitelja zna površno i to kojih 10 godina kao gosta lokala.

12. Sud je ocijenio iskaz tužitelja djelomično istinitim u dijelu u kojem opisuje pretrpljene ozljede, kao i cjelokupan period liječenja. Sud nije cijenio istinitim dio iskaza tužitelja u kojem opisuje dinamiku nastanka štetnog događaja, posebice u dijelu u kojem navodi kako nije imao namjeru proći preko pješačkog prijelaza, te da mu je bio zapriječen prolazak tim dijelom nogostupa, budući je taj dio iskaza u potpunoj suprotnosti sa iskazom svjedok HĆ, a čiji iskaz ovaj sud cijeni istinitim i životnim, te isti nema nikakvih povoda za uspjeh tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

13. Sukladno čl. 21. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne Novine“ br. 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG-a) propisano je da su komunalne djelatnosti one kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave, dok je čl. 22. st. 1. toč. 2. ZKG-a propisano da se održavanje komunalne infrastrukture odnosi i na održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Tužitelj navodi kako tuženik nije na predmetnoj javnoj površini provodio uredno komunalnu djelatnost održavanja, te da je kosina za invalide bila skliska i ne funkcionalna obzirom na nedostatak gume koju bi ista trebala sadržavati radi sprječavanja proklizavanja.

14. Ovakav navod tužitelja je neosnovan. Naime, sukladno čl. 23. st. 2. ZKG- a propisano je da se pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. Funkcija predmetne kosine je isključivi prolazak invalidskim kolicima, odnosno kako bi se osobama koji ne mogu hodati te koje koriste pomagala u smislu invalidskih kolica omogućio nesmetan prolazak, u konkretnom slučaju prolazak preko pješačkog prijelaza. Uvidom u dostavljene fotografije mjesta nastanka štetnog događaja utvrđeno je da predmetna kosina ima urezane proreze te da ima određeno udubljenje. Također je vidljivo da na predmetnoj kosini nema nikakvih opstrukcija, niti je vidljivo da ista ne bi bila održavana u smislu čl. 23. st. 2. ZKG-a, pa stoga tuženik nije propustio postupiti po navedenoj odredbi, već je predmetnu kosinu održavao sukladno odredbama ZKG-a.

15. Tužitelj u svome iskazu navodi kako nije imao namjeru prijeći preko pješačkog prijelaza već da je izbjegavao grupu ljudi koji su se kretali nogostupom, da je tom prilikom stao na kosinu za invalide pri čemu mu se noga poskliznula te je pao. Svjedok DĆ u svome iskazu navodi kako je grupa ljudi prolazila preko pješačkog prijelaza, te nakon njihova prolaska tužitelj je krenuo preko tog istog pješačkog prijelaza, stao na kosinu i pao.

16. Potpuno je nelogično da bi ih tužitelj, a da mu dolazi grupa ljudi koja se kreće prema njemu, išao izbjegavati, već bi zasigurno trebao pričekati prolazak i tada nesmetano nastaviti svoje kretanje. Stoga je ovaj sud prihvatio iskaz svjedoka HĆ (koji je imao ne opstruiran pogled na mjesto štetnog događaja) u kojem navodi da se radi o situaciji da je ta grupa ljudi prolazila preko pješačkog prijelaza u smjeru gdje se nalazio tužitelj, i tada da je tužitelj nakon njihova prolaska krenuo prelaziti pješački prijelaz, posebice imajući u vidu i dio iskaza tužitelja u kojem navodi kako mu je noga kada je stao na kosinu bila okrenuta u smjeru pješačkog prijelaza a ne u smjeru kako se kretao, što je također nelogično za zaključiti, budući bi tužitelj (da se kretao kako je iskazivao) nogom na kosinu zakoračio u smjeru svoga kretanja, a ne pomičući svoju nogu u drugačiji položaj.

17. Uvidom u fotografiju predmetne kosine za invalide vidljivo je da ista po svojoj duljini, gledajući duljinu prema cesti, ne obuhvaća značajan dio nogostupa, pa je stoga tužitelj prilikom prelaska preko pješačkog prijelaza mogao jednostavno zakoračiti preko kosine i nastaviti svoje kretanje, napominjući kako se u konkretnom slučaju radi o kosini koju koriste osobe u invalidskim kolicima. Da je tužitelj mogao izbjeći korak na tu kosinu govori i dio iskaza svjedoka kako vozila na desnoj strani pješačkog prijelaza nije bilo, što znači da je tužitelj mogao slobodno i nesmetano koristiti desni dio pješačkog prijelaza i time izbjeći kosinu a nastavno pad i sve posljedice koje su iz toga proizašle. Mišljenje je ovoga suda kako odgovornost za nastanak štetnog događaja postoji isključivo na strani tužitelja, koji nije upotrijebio dovoljnu razinu pažnje koja se od njega očekuje.

18. Također je neživotan navod tužitelja da se inače kreće tim područjem ali da nije siguran da li je vidio predmetnu kosinu. Da je takav dio iskaza u potpunosti neživotan proizlazi iz iskaza svjedoka gdje navodi kako tužitelja poznaje 10 godina kao gosta lokala, te se napominje kako se radi o lokalu iz kojeg je svjedok vidio nastanak štetnog događaja, što znači da je tužitelj u periodu od 10 godina više puta dolazio u lokal te je zasigurno bio upoznat sa činjenicom da se na pješakom prijelazu koji se nalazi neposredno pokraj lokala nalazi prijelaz/kosina za invalide.

19. Neosnovan je prigovor umješača kojim osporava pasivnu legitimaciju na strani tuženka budući to sam tuženik niti nije sporio, dok je uvidom u policu osiguranja od odgovornosti br. 13-0000012011 utvrđeno da je tuženik kod umješača osiguran od odgovornosti prema trećim osobama.

20. Imajući u vidu sve gore navedeno, to je konačan stav ovoga suda kako je tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja iz razloga što je nepromišljeno stao na kosinu za invalide iako iz svih provedenih dokaza proizlazi kako je isto mogao izbjeći, stoga ne postoji osnov temeljem koje bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku i umješaču priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/2018, ZSP-a) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (26. veljače 2025., 03. travnja 2025. i 13. lipnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 200,00 EUR.

23. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tuženika a koji se odnosi na pristojbu na odgovor na tužbu budući sukladno čl. 4. st. 1. toč. 2. ZSP-a plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaju po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

24. Glede troškova umješača u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav podneska od 10. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 50,00 EUR.

25. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, to je tužitelj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženiku isplatiti parnični trošak u visini od 1.000,00 EUR, dok je dužan umješaču isplatiti trošak u visini od 250,00 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

26. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

27. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

28. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 26. rujna 2025.

Sudac:

Andreja Žigante

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun. umješača

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 144,80 EUR te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 144,80 EUR