Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6202/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LI, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 17. travnja 2023., broj: 3. Pp-2678/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaćanjem žalbe okr. LI kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se za činjenično opisano postupanje u izreci iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okr. LI izriče novčana kazna u iznosu od 720,00 EUR (sedamstodvadeset eura), koju je dužan platiti u šest jednakih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od osam dana od primitka ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od trideset dana od prethodnog obroka, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena, a na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. UI je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. UI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju će se uračunati vrijeme za koje je vozačka dozvola bila oduzeta mjerom opreza po policiji.
1.2. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iako žalitelj paušalno navodi sve žalbene osnove, iste ne konkretizira, već iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog prekršajno pravne sankcije, pa je ovaj sud njegovu žalbu ispitivao u tom dijelu.
6. Ispitujući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je utvrdio da je u pravu žalitelj kada ističe da je kazna za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prestrogo odmjerena, jer nije u skladu s okolnostima od utjecaja na kaznu. Naime, iako je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio raniju kažnjavanost, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i lošije materijalne prilike te izostanak drugih otegotnih okolnosti, imajući na umu da je prema stanju spisa prvostupanjskog predmeta u pogledu odluka cijenjenih kod odmjeravanja visine kazne nastupila rehabilitacija u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, to je ovaj sud prihvatio žalbu okrivljenika te preinačio odluku o kazni, tako da je izrekao blažu kaznu unutar raspona posebnim zakonom propisane kazne za počinjeni prekršaj.
6.1. Izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom prekršajnom sankcijom, razmjernom težini i opasnosti počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svih drugih okolnosti od utjecaja na kaznu u svemu pogodnom da se ostvari opća i posebna svrha kažnjavanja i utječe na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih da ne čine takve prekršaje.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa iako je ista fakultativne naravi, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja i ovaj sud smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja.
8.1. Međutim, po mišljenju ovog suda zaštitna mjera je određena u predugom trajanju, s obzirom na ranije ponašanje okrivljenika u prometu. Budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je u pogledu odluka koje je prvostupanjski sud izrijekom cijenio relevantnim kod procjene duljine trajanja zaštitne mjere nastupila rehabilitacija, to se žalitelj ima smatrati neosuđivanom osobom. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je vrijeme trajanja zaštitne mjere učinio razmjernim navedenim okolnostima, te je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 3 mjeseca, smatrajući da će se u konkretnom slučaju svrha zaštitne mjere ostvariti i primjenom u kraćem trajanju i da je ista u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem opasnosti počinitelja.
8.2. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
