Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-8679/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IČ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 114/22.,133/23. i 145/24.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. svibnja 2025., broj: Pp-6214/2025, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji, na način da se okr. IČ za svaki počinjeni prekršaj u točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, iz članka 282. stavka 1. i 9. i članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, a na temelju odredbe članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona okr. IČ se izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, u koju se na temelju odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima 4. svibnja 2025. kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 29 (dvadesetdevet) dana zatvora.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. IČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 282. stavka 1. i 9.i članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, te mu je za djela u toč. 1. i 2. primijenjena uvjetna osuda, na način da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 50 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini ovakvo ili slično djelo za koje mu je izrečena ista ili teža kazna, a za djelo u toč. 3. izrečena je novčana kazna u iznosu od 20,00 eura.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 4. svibnja 2025. od 11,55 do 17,00 sati, uračunato u izrečenu kaznu zatvora, kao 1 dan zatvora.

1.2. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

1.3. Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti predmeti, osobni automobil marke VW Eos, registarske oznake [registarska oznaka] zajedno s ključem i prometnom dozvolom, sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta klasa: 211-07/25-5/11561 od 4. svibnja 2025., imaju vratiti po pravomoćnosti presude.

1.4. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o kazni za djela u točkama 1. i 2., odluke o zaštitnoj mjeri i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući navode žalbe u pogledu odluke o kazni i ovaj sud je mišljenja da je u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne za počinjene prekršaje nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika, težinu i opasnost djela, a precijenio je utvrđene olakotne okolnosti. Iako je prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio kao otegotnu okolnost raniju kažnjavanost za prometne prekršaje, tu okolnost nije pravilno vrednovao kod odmjeravanja kazne. U pravu je žalitelj da je okrivljenik specijalni povratnik teških prometnih prekršaja, i pri tome konkretizira četiri pravomoćne odluke, da je izrazite upornosti u činjenju i da ga očito ranije blaže vrste kazni nisu spriječile u opetovanom protupravnom postupanju u prometu na cestama. Okrivljenik je u kratkim vremenskim razmacima pravomoćno kažnjavan zbog istog djela prekršaja, dakle bez potrebnih znanja i vještina za samostalno upravljanje vozilom te uz to u stjecaju s prekršajem izazivanja prometne nesreće, pa pri takvom utvrđenju nisu ostvareni uvjeti za primjenu mjere upozorenja (uvjetne osude) jer se očito može zaključiti da ranije sankcioniranje nije utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, već pokazuje ustrajnost i bezobzirnost, pa je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne. Stoga je prihvaćanjem žalbe, imajući na umu posebnim zakonom propisane kazne za predmetne prekršaje (od 1320 do 2650 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), za svako pojedino djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 15 dana, odnosno izrekao ukupnu kaznu zatvora jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kako je to i označeno u točki I izreke ove presude. Naime, ovaj sud je mišljenja da se u predmetnom slučaju samo izricanjem strože vrste kazne može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, s time da se u trajanje kazne uračunava vrijeme oduzimanja slobode, pa mu je preostalo za izdržati 29 dana zatvora.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je okrivljeniku uz kaznu trebalo izreći i dulju zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je Prekršajnim zakonom izricanje zaštitne mjere propisano fakultativno u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, a prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju ispravnom ocjenom značaja i težine počinjenih djela u stjecaju te opasnosti od ponavlja prekršaja smatrao opravdanim izreći zaštitnu mjeru kako bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju počinjenje novih prekršaja. Pri tome je prvostupanjski sud, imajući u vidu raniju kažnjavanost i opasnost počinitelja od ponavljanja prekršaja, već izrekao zaštitnu mjeru u primjerenom vremenu trajanja, dok žalitelj ne ističe zbog kojih konkretnih razloga predlaže dulje trajanje zaštitne mjere. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i osobina ličnosti okrivljenika, te da je određena u razmjeru s prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem počiniteljeve opasnosti, u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona.

7. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila koji je bio predmet počinjenja djela, a privremeno je oduzet od počinitelja. Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja, ovaj sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio izricanjem strože vrste sankcije primjerenog trajanja, u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za predmetna protupravna postupanja, jer se na temelju dosadašnjeg sankcioniranja ne može zaključivati da su ranije poduzete sve mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.