Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2791/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RĐ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 13. veljače 2023., broj: 103. Pp-120/2023, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. RĐ kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se za činjenično opisano postupanje u izreci, iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okr. RĐ izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), koju je dužan platiti u roku od devedeset dana po primitku ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena, a na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. RĐ kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. RĐ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. RĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 729,98 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme za koje je vozačka dozvola bila oduzeta mjerom opreza po policiji.

1.2. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog drugostupanjskog suda ocjenjuje da je prvostupanjski sud, nakon pravilno provedene glavne rasprave i dostatnog dokaznog postupka, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjanje razloge te ih argumentirano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

5.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača kritične prilike i konzumaciju alkohola. Suprotno tvrdnje žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio stupanj koncentracije alkohola, koja je u suglasju s materijalnom dokumentacijom predmeta, sadržajem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 23. studenoga 2022. iz kojeg proizlazi da je okrivljenik zaustavljen u svojstvu vozača u prometu na cesti, da je prihvatio ispitivanje alkoholiziranosti upotrebom alkometra Drager 6810, pri čemu je očitana koncentracija alkohola, umanjenja za granicu dopuštene pogreške, iznosila 1,15 g/kg. Iz zapisnika je razvidno da nije poricao rezultate mjerenja, a ukoliko je imao sumnje u očitanu koncentraciju alkohola, imao je mogućnost na licu mjesta zahtijevati stručni pregled - uzimanja krvi i urina radi analize, što nije učinio. Suprotno tvrdnje žalitelja, iz stanja predmeta nesporno proizlazi da je takav zapisnik proveden kao dokaz u postupku, na sadržaj kojega žalitelj nije imao primjedbe niti je na raspravi predlagao provođenje drugih dokaza. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.2. Slijedom navedenog, s obzirom da navodima žalbe ne upire na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Ispitujući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je utvrdio da je u pravu žalitelj kada ističe da je kazna za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prestrogo odmjerena, jer nije u skladu s okolnostima od utjecaja na kaznu. Naime, iako je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio raniju kažnjavanost, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i lošije materijalne prilike te izostanak drugih otegotnih okolnosti, imajući na umu da je prema stanju spisa prvostupanjskog predmeta u pogledu odluke koja je cijenjena kod odmjeravanja visine kazne nastupila rehabilitacija u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, to je ovaj sud prihvatio žalbu okrivljenika te preinačio odluku o kazni, tako da je kaznu izrekao u posebnim zakonom propisanom minimalnom iznosu za počinjeni prekršaj.

6.1. Izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom prekršajnom sankcijom, razmjernom težini i opasnosti počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svih drugih okolnosti od utjecaja na kaznu pravilno cijenjenih po prvostupanjskom sudu, u svemu pogodnom da se ostvari opća i posebna svrha kažnjavanja i utječe na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih da ne čine takve prekršaje.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

8. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa iako je ista fakultativne naravi, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja i ovaj sud smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja.

8.1. Međutim, po mišljenju ovog suda zaštitna mjera je određena u predugom trajanju, s obzirom na ranije ponašanje okrivljenika u prometu. Budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je glede odluke koju je prvostupanjski sud izrijekom cijenio relevantnim kod procjene duljine trajanja zaštitne mjere nastupila rehabilitacija, to se žalitelj ima smatrati neosuđivanom osobom. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je vrijeme trajanja zaštitne mjere učinio razmjernim navedenim okolnostima, te je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, smatrajući da će se u konkretnom slučaju svrha zaštitne mjere ostvariti i primjenom u kraćem trajanju i da je ista u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem opasnosti počinitelja.

8.2. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.