Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2890/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-486/2022-29 od 23. svibnja 2025., dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice TS kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P- 486/2022-29 od 23. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice TS za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 234,38 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici TS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 823,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 1. listopada 2021. do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.076,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe kako je sud u cijelosti nekritički prihvatio navode tužitelja. Navodi kako je ona (tuženica) nesporno isplatila tužitelju iznos od 40.000,00 kn na ime radova koje je tužitelj obavio na nekretnini u vlasništvu tuženice. Ističe da tužitelj nije ni na koji način dokazao da isplatom iznosa od 40.000,00 kn ne bi bili plaćeni svi izvedeni radovi na nekretnini u vlasništvu tuženice. Tuženica ističe kako je prigovarala računima koje je tužitelj priložio uz tužbu, a koji se odnose na kupnju materijala za obavljanje ugovorenih radova, pritom navodeći da neki od njih se uopće ne odnose na vrijeme u kojem je tužitelj obavljao radove za tuženicu. Navodi da je tužitelj u svom iskazu priznao da određene radove nije ni obavio. Slijedom navedenog, iz dostavljene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi točnu vrijednost radova koje je tužitelj obavio. Što se tiče provedenog građevinskog vještačenja, tuženik ističe kako je vještačenje provedeno temeljem manjkave dokumentacije koja prileži spisu, bez da je vještak neposredno pregledao nekretninu i pregledao izvršene radove. Tuženica smatra kako izrada nalaza i mišljenja temeljem tužiteljeve dokumentacije bez provođenja očevida na samoj nekretnini ne zadovoljava zakonom propisani način izrade vještačkog nalaza i mišljenja, a prema kojem vještak mora predmet vještačenja brižljivo razmotriti te onda jasno navesti sve što nađe i opazi te sastaviti nalaz i mišljenje u skladu sa pravilima struke. Navodi da priloženi računi sami po sebi ne predstavljaju temelj za utvrđenje stvarno izvedenih radova, njihovog opsega, kvalitete i usklađenosti s građevinskim standardima. Vještak nije mogao utvrditi je li doista izvedeno ono što se u računima navodi, niti je mogao ocijeniti kvalitetu tih radova, a sam vještak je ukazao i na manjkavost dokumentacije, tj. računa koje je tužitelj dostavio. Tuženica upućuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku jer je prvostupanjski odbio sve prigovore tuženice na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka NS, bez da je odredio provođenje dopunskog vještačenja. Ističe da bi dopunskim vještačenjem vještak bio u mogućnosti odgovoriti na prigovore i postavljena pitanja tuženice čime bi se isti razjasnili, a što je u predmetnom slučaju spriječeno te je tuženica onemogućena u raspravljanju. Naposljetku, tuženica ističe kako tužitelj nije dokazao da je bilo potrebno izvoditi izvantroškovničke radove niti da je tražio suglasnost od tuženice za izvođenje takvih radova. Tuženica napominje da nije dala nikakvu suglasnost za izvođenje bilo kakvih radova koji nisu bili prvotno ugovoreni, dakle nije postojala suglasnost tuženice kao naručitelja za izvođenje takvih radova. Tuženica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da se obveže tužitelja da nadoknadi parnični trošak tuženici. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 234,38 EUR.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženice. Napominje da je riječ o sporu male vrijednosti u kojem nije moguće isticati žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a svi žalbeni navodi tuženice se sadržajno odnose na taj žalbeni razlog. Ističe da tuženica ne navodi koji je materijalnopravni propis pogrešno primijenjen. Smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu u potvrditi prvostupanjsku presudu. Ne potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. U vrijeme pokretanja parničnog postupka, tužitelj je tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 1.486,50 EUR (11.200,00 kn), zajedno sa zateznom kamatom, na ime ugovorenih radova te izvanrednih radova, koji radovi su obavljeni temeljem ugovora o djelu kojim se tužitelj obvezao izvršiti radove adaptacije stana u vlasništvu tuženice.

5.1. Nakon što je u predmetnom postupku provedeno građevinsko vještačenje po sudskom vještaku Zvonku Benjaku, a čija zadaća je bila procijeniti vrijednost ugovorenih radova i vrijednost izvanrednih (vantroškovničkih) radova koje je tužitelj obavio, tužitelj je smanjio svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženice potražuje iznos od 823,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom. Tužitelj je smanjio svoj tužbeni zahtjev na ročištu održanom dana 17. ožujka 2025. (list 123-128 spisa), dakle, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev prije zaključenja glavne rasprave

5.2. Tuženica se nije protivila smanjenju tužbenog zahtjeva.

6. Sukladno članku 464. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1320,00 eura, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

7. U konkretnom predmetu, tužitelj je prije zaključenja glavne rasprave smanjio svoj tužbeni zahtjev s 1.486,50 EUR na 823,50 EUR, a radi čega će se daljnji postupak provesti prema odredbama ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti, sve sukladno čl. 464. st. 2. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženice, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

11. Tuženica smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije odredio dopunsko vještačenje, a u kojem bi se vještak Zvonko Benjak mogao detaljno osvrnuti na sve prigovore tuženice na njegov izvorni nalaz i mišljenje. Tuženica smatra da je time onemogućeno njezino raspravljanje pred sudom.

11.1. Uvidom u spis proizlazi da je sudski vještak Zvonko Benjak, vještak građevinske struke, dana 11. veljače 2025., prvostupanjskom sudu dostavio svoj nalaz i mišljenje, a u svrhu utvrđivanja koje radove je tužitelj izvršio te koja je vrijednost svih radova koje je tužitelj obavio (ugovorenih i izvanrednih).

11.2. Navedeni nalaz i mišljenje je dostavljen parničnim strankama te je tuženica podneskom od 26. veljače 2025. (list 115-117 spisa) prigovarala nalazu i mišljenju te predložila da se na sljedeće ročište pozove vještak Zvonko Benjak radi očitovanja na primjedbe tuženice.

11.3. Na ročištu održanom dana 17. ožujka 2025. (list 123-128 spisa), saslušan je vještak Zvonko Benjak radi očitovanja na primjedbe tuženice iz podneska od 26. veljače 2025. Vještak je odgovorio na sve primjedbe tuženice i druga pitanja parničnih stranaka, a nakon čega je konstatirano da za vještaka nema daljnjih pitanja. Naposljetku, nakon saslušanja vještaka, niti tuženica niti tužitelj nisu predložili provedbu dopunskog vještačenja.

11.4. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni navod tuženice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, nakon što je vještak izradio pisani nalaz i mišljenje, tuženici je isti dostavljen te je ona podneskom prigovarala nalazu i mišljenju i predložila da se vještak pozove na ročište kako bi se mogao očitovati na njene prigovore. Nadalje, vještak je saslušan na idućem ročištu gdje se usmeno očitovao na prigovore tuženice te odgovorio na pitanja koja su mu postavila parnične stranke, sve u svrhu pojašnjavanja njegovog nalaza i mišljenja. Nakon što su stranke završile s postavljanjem pitanja, nije bilo prijedloga da se provede dopunsko vještačenje. Dakle, prvostupanjski sud je omogućio da vještak odgovori na sve primjedbe tuženice te joj stoga nije oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom. Tuženica smatra da je trebalo provesti dopunsko vještačenje, ali takvog prijedloga nije niti bilo. Međutim, prema ocjeni ovog suda, vještak je usmeno nadopunio svoj nalaz upravo svojim odgovorima na primjedbe tuženice i druga pitanja koja su mu postavila parnične stranke. Valja istaknuti i da parnične stranke, nakon što je vještak odgovorio na sva pitanja, nisu imale primjedbi na njegov nalaz i mišljenje.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj, kao izvođač radova, dao tuženici, kao naručitelju radova, ponudu za obavljanje radova demontaže stare instalacije centralnog grijanja, vodovodne instalacije i kanalizacije te montaže nove instalacije centralnog grijanja, vodovodne instalacije i kanalizacije

- da je tuženica tu ponudu prihvatila

- da je vrijednost ugovorenih radova utvrđena u paušalnom iznosu od 46.932,00 kuna

- da je tuženica platila tužitelju akontaciju u vezi sa naručenim radovima u iznosu od 40.000,00 kuna

- da je tužitelj obavio demontažu stare instalacije vodovoda i odvodnje, demontažu instalacije grijanja, bojlera grijanja i 5 komada radijatora, demontažu dijela plinske instalacije

- da tužitelj nije cjelokupni demontirani materijal odvezao na deponij, a kako je to bilo dogovoreno

- da je tužitelj obavio ugovorene radove izrade nove instalacije vodovoda i kanalizacije te ugradnje materijala, osim instalacija za mali umivaonik u wc-u te završne montaže perilica, sudopera i mješalica

- da tužitelj nije obavljao radove preinake plinske instalacije

- da je tužitelj obavio radove instalacije grijanja: kompletni cijevni razvod, bojler i radijatori, ventili, zajedno sa puštanjem u pogon

- da tužitelj nije osigurao servisera koji će izdati pravovaljanu potvrdu o provedenom puštanju bojlera u pogon, a kako je to bilo dogovoreno

- da je puštanje bojlera u pogon izvedeno po tvrtki AKI-D-VOD d.o.o. za iznos od 1.687,50 kn, a koji iznos je podmirila tuženica

- da je tužitelj, prilikom obavljanja radova, obavio i izvantroškovničke radove koji nisu bili dogovoreni inicijalnom ponudom u vidu troška dodatnog spojnog i potrošnog materijala, troška aluminijske cijevi i montaže tuš stijene

- da su se izvantroškovnički radovi trebali obaviti kako bi se osnovni radovi stavili u funkciju

- da vrijednost ugovorenih radova koje je obavio tužitelj iznosi 44.144,80 kn

- da vrijednost izvanrednih, vantroškovničkih radova koje je obavio tužitelj iznosi 2.450,00 kn

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja u iznosu od 823,50 EUR osnovan u cijelosti.

14. Sukladno članku 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

15. Prema ocjeni ovog suda, uzevši u obzir činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, tužitelj, kao izvođač, i tuženica, kao naručitelj, su sklopili usmeni ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao obaviti posao demontaže stare instalacije centralnog grijanja, vodovodne instalacije i kanalizacije te posao montaže nove instalacije centralnog grijanja, vodovodne instalacije i kanalizacije.

16. Tužitelj i tuženica su, prilikom sklapanja ugovora o djelu, odmah ugovorili naknadu u paušalnom iznosu od 46.932,00 kuna, sukladno čl. 613. ZOO te je tuženica platila tužitelju akontaciju u iznosu od 40.000,00 kuna.

17. Međutim, tužitelj nije obavio sve radove sukladno ugovoru o djelu, tj. nije cjelokupni demontirani materijal odvezao na deponij, zatim nije obavio instalaciju malog umivaonika u wc-u te završnu montažu perilice, sudopera i mješalica, naposljetku, tužitelj nije osigurao servisera koji će izdati pravovaljanu potvrdu o provedenom puštanju bojlera u pogon.

18. U skladu s čl. 611. ZOO, kada izvođač nije obavio sve radove sukladno ugovoru, naknada se snižava razmjerno vrijednosti neizvedenih radova.

19. Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka NS (list 107-111 spisa) od 6. veljače 2025. proizlazi da se ugovorena naknada može sniziti za 300,00 kn zato jer tužitelj nije cjelokupni materijal odvezao na deponij, zatim za 800,00 kn zato jer tužitelj nije obavio instalaciju malog umivaonika u wc-u te završnu montažu perilice, sudopera i mješalica, te naposljetku za 1.687,50 kn zato jer tužitelj nije osigurao servisera koji će izdati pravovaljanu potvrdu o provedenom puštanju bojlera u pogon, a radi čega je tuženica morala koristiti usluge tvrtke AKI-D-VOD d.o.o. Dakle, kada se uzme u obzir vrijednost ugovorenih radova koje tužitelj nije izveo, ugovorena naknada se razmjerno snižava s 46.932,00 kn na 44.144,80 kn.

19.1. Saslušan na ročištu dana 17. ožujka 2025. godine vještak Zvonko Benjak je pojasnio da je, temeljem iskustva u obavljanju poslova vještaka građevinske struke te poznatih cijena na tržištu za rad kojeg je obavljao tužitelj, izračunao razmjerno sniženu naknadu.

19.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka NS je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, uzevši u obzir da je tuženica platila akontaciju u iznosu od 40.000,00 kn, da tužitelj nije obavio sve radove sukladno ugovoru o djelu i radi čega se ugovorena naknada razmjerno snižava s 46.932,00 kn na 44.144,80 kn, tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu u iznosu od 4.144,80 kn, tj. 550,11 EUR.

21. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj obavio određene radove koji nisu bili obuhvaćeni ugovorom o djelu, točnije tužitelj je pribavio dodatni spojni i potrošni materijal te aluminijsku cijev i montirao je tuš stijenu, koji radovi su bili nužni da bi se svi osnovni radovi stavili u funkciju, a vrijednost tih izvanrednih radova iznosi 2.450,00 kn, tj. 325,17 EUR.

22. Žalbeni navodi tuženice da nisu vjerodostojni računi koje je dostavio tužitelj, a koji se odnose na nabavu materijala za obavljanje ugovorenih radova, ne mogu biti prihvaćeni. Naime, tužitelj i tuženica su ugovorili naknadu na način da se plaća dogovoreni iznos nakon što se obave svi povjereni radovi bez obzira koliko materijala je stvarno potrošeno, a radi čega nije relevantno koliko iznose materijali koje je tužitelj koristio u obavljanju ugovorenih radova. Dakle, za utvrđivanje naknade koja pripada tužitelju nije odlučna cijena materijala koje je tužitelj koristio prilikom izvođenja radova, već je li tužitelj stvarno obavio sve povjerene radove, a naknada se potom snižava razmjerno neizvršenom dijelu ugovora.

23. Tuženica u žalbi ističe kako vještak nije proveo očevid na samoj nekretnini te kako bi jedino temeljem neposrednog uviđaja predmetne nekretnine mogao utvrditi vrijednost radova koje je obavio tužitelj i je li tužitelj uistinu obavio sve radove koji su ugovoreni ugovorom o djelu.

23.1. Tužitelj i tuženica su, na ročištu održanom dana 30. listopada 2023. (list 100- 102 spisa) suglasno predložili provođenje građevinskog vještačenja, a radi utvrđenja vrijednosti radova koje je tužitelj obavio. Sud je prihvatio taj dokazni prijedlog te odredio da će se vještačenje provesti sukladno dokumentaciji koja prileži spisu, između ostalog i fotografija predmetne nekretnine. Parnične stranke nisu tada predlagale da se provede očevid na nekretnini uz sudjelovanje građevinskog vještaka.

23.2. Nakon što je sudski vještak proveo građevinsko vještačenje temeljem dokumentacije koja prileži spisu, tuženica je istome prigovarala i tražila da se vještak sasluša na ročištu radi očitovanja na njezine prigovore. Potom je vještak je saslušan na idućem ročištu gdje se usmeno očitovao na prigovore tuženice te odgovorio na pitanja koja su mu postavila parnične stranke, sve u svrhu pojašnjavanja njegovog nalaza i mišljenja. Nakon što su stranke završile s postavljanjem pitanja, nije bilo prijedloga da se provede dopunsko vještačenje.

23.3. Slijedom navedenog, parnične stranke nisu u tijeku postupka predložile da se provede očevid na predmetnoj nekretnini, a radi čega tuženica ne može u žalbenom postupku isticati kako je vještak morao provesti očevid na samoj nekretnini, pogotovo kada se uzme u obzir da takav dokazni prijedlog nije bio niti postavljen.

23.4. Radi navedenog ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženice da je bilo nužno provesti očevid na nekretnini uz sudjelovanje građevinskog vještaka.

24. Tuženica u žalbi ističe kako nije dala suglasnost tužitelju da obavi izvanredne radove te kako je njezina suglasnost bitna da bi tužitelj mogao tražiti isplatu naknade za obavljene izvanredne radove. Međutim, žalbeni navod da tuženica nije dala suglasnost za izvanredne radove ne može biti predmet razmatranja ovog suda, budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

25. Zbog svega navedenog žalbeni navodi tuženice se ne mogu prihvatiti.

26. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i tuženica sklopili ugovor o djelu te da tuženica nije tužitelju isplatila cjelokupnu naknadu na ime obavljenih ugovorenih i izvantroškovničkih radova, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženicu na plaćanje iznosa od 823,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, sukladno čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1. i čl. 342. st. 1., čl. 590. i čl. 611. ZOO.

27. S obzirom da je tuženica u cijelosti izgubila spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

29. Sukladno čl. 166. st.1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženice za naknadu troška nastalih povodom njezine žalbe. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspjela (točka II. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 25. rujna 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević