REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-11/2023-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene FŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. studenog 2022. br. K- 1917/2021, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene FŠ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-1917/2021 od 16. studenog 2022. optužena FŠ proglašena je krivom zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, pa je na temelju tog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, nakon čega je optuženici temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.
2. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da optuženica naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura[1] u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
3. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena FŠ po branitelju, odvjetniku Bošku Kordiću, iz Sesveta, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, mjeri sigurnosti i trošku postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, da preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije u pravu optužena kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istu žalbenu osnovu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Također nije u pravu niti optužena kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako navedenu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. To iz razloga što su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Stoga, u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.
9. Nadalje, pobijajući valjanost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja optuženica u žalbi preocjenjuje svoju obranu, iskaze saslušanih svjedoka i oštećenika. Naime, optuženica u žalbi tvrdi da nije logično da prvostupanjski sud prihvaća iskaze oštećenikove zaručnice i majke cijenivši ih objektivnim i istinitim, dok ne prihvaća iskaz svjedoka EŠ jer je on po ocijeni prvostupanjskog suda pristran. Uz to optuženica u žalbi ukazuje na nedosljednost iskaza svjedokinje AŠ u odnosu na činjenicu gdje se nalazila kada je optuženica uputila inkriminirane riječi prijetnje oštećeniku te tvrdi da je oštećenik u više navrata prijetio optuženici. Naposljetku ističe da joj se optužnicom stavlja na teret da je oštećeniku prijetila nakon što je isti pozvao policiju, pa u žalbi postavlja pitanje zašto je oštećeni zvao policiju kada mu je prijetila nakon što ju je zvao i kako je oštećena uopće shvatila da je okrivljeni zvao policiju.
9.1. Međutim, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i optuženika su logični, zakoniti i pravilni, pa su slijedom toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.
9.2. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio suglasne iskaze oštećenika, svjedokinja AŠ i SŠ iz kojih proizlazi da je inkriminirane prilike optuženica prvo vikala i psovala oštećenika, zatim je pozvala svoga brata koji je došao s lopatom za snijeg i išao prema oštećenikovim radnicima, a na posljetku da je uputila riječi prijetnje „ako itko prijeđe među vi pucajte po njima“, a koje je cijenio detaljnim, životno uvjerljivim i okolnosnim. U takvoj situaciji, izrečene riječi su u svemu podobne da na strani oštećenog izazovu strah i bojazan za vlastiti život i tijelo te sigurnost njemu bliskih osoba, što se uostalom i dogodilo budući da je oštećeni neposredno nakon inkriminiranog događaja podnio kaznenu prijavu protiv optuženice zbog kaznenog djela prijetnje koje je optuženica počinila inkriminirane prilike. U tako opisanom ponašanju optuženice, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje, pa obranu optuženice u kojoj je ista negirala počinjenje djela i iskaz svjedoka EŠ koji potvrđuje obranu optuženice, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje kao neuvjerljive i dane s ciljem otklanjanja kaznene odgovornosti. Stoga su potpuno irelevantne činjenice gdje se nalazila svjedokinja AŠ kada je optuženica uputila inkriminirane riječi prijetnje oštećeniku, da je oštećenik u više navrata prijetio okrivljenoj te da li je optuženica prijetila oštećeniku prije nego je isti zvao policiju ili nakon što je zvao policiju.
9.3. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te na njemu donio zakonitu odluku kada je optuženicu proglasio krivom za kazneno djelo prijetnje.
10. U uvodu žalbe optuženica ističe da se žali i zbog odluke o kazni, ali ga u žalbi ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 478. ZKP/08. Polazeći od toga da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno olakotnim cijenio da je optuženica osoba starije životne dobi i da je neosuđivana, dok joj otegotnih okolnosti nije našao, nakon čega je optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a potom joj je temeljem članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako ista u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Izrečena kazna je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena stupnju krivnje, pogibljenosti djela i osobi optuženice. Osim toga, ovako izrečenom kaznenopravnom sankcijom će se ostvariti svrha kažnjavanja u pogledu generalne i specijalne prevencije.
11. Kako razlozi zbog kojih optuženica pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Šibenik, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branko Ivić
