Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1014/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Markop Gradnja d.o.o. iz Donje Rijeke 20, OIB:24543340154, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, protiv tuženice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, radi isplate, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: Povrv-13/2023-7 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: Povrv-13/2023-7 od 27. travnja 2023. u odnosu na isplatu iznosa od 2.858,19 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2014. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: Povrv-

13/2023-7 od 27. travnja 2023.:

- potvrđuje za iznos troška od 2.532,95 EURA sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 27. travnja 2023. do isplate,

- preinačuje u preostalom dijelu odluke o troškovima postupka na način da se tužitelj odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 300,29 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

II. Trošak žalbe tuženici se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-149/16 od 2. svibnja 2016. javne bilježnice Višnje Tušek iz Križevaca kojim je naloženo tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 2.858,19 EURA/21.535,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2014. pa do isplate, te da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 2.833,24 EURA/21.347,05,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 27. travnja 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži, pobijanu presudu preinači kako to predlaže tuženica, te odbije tužbu tužitelja u cijelosti, a podredno da istu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje drugom sucu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje kada je održao na snazi platni nalog, pa predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba tuženice je osnovana djelomično samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvodio radove na obiteljskoj kući tuženice, a u okviru projekta poboljšanja energetske učinkovitosti građevine kojeg je provodila na svojem području Općina Sveti Petar Orehovec, te da je investitor bila tuženica. Isto tako nesporno je da je projektnu dokumentaciju izradio TH i da je on bio nadzorni inženjer i na kraju pregledao sve izvedene radove, obzirom da je on bio i predstavnik Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, te da nije bilo primjedbi na izvedene radove.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud navodi da su stranke ugovarale usmeno i dodatne radove izvan projektne dokumentacije, ali da je potraživanje u ovom predmetu potraživanje tužitelja vezano za radove i materijale koji su navedeni u računu od 28. studenog 2014. Osim toga, pojašnjava kako je zapisnik o ugrađenoj opremi i izvedenim radovima sastavljen 8. prosinca 2014. potpisan od strane tuženice, nadzornog inženjera i predstavnika Općine i da je istim konstatirano da su radovi izvršeni uredno, pri čemu je i naveden iznos realizacije projekta od 62.035,00 kn. U istom je utvrđeno da manjkavosti i nepravilnosti tijekom građenja nisu uočeni, a konstatirano je i da su svi radovi predviđeni projektom izvedeni, odnosno da su radovi na toj građevini izvedeni u potpunosti prema projektnoj dokumentaciji, a sukladno Zakonu u gradnji i pravilima struke te da nema nedovršenih radova.

7. Kako je utvrđeno da je BH potpisao izjavu u Općini Sveti Petar Orehovec kojim izjavom se Općina ogradila od potraživanja njegove tvrtke za izvedene radove na objektu tuženice, jer je način isplate bio uređen tako da je Fond dostavljao novčane iznose investitoru, a investitor plaćao izvođaču, dok je isplata uslijedila tek nakon što je navedena izjava potpisana u Općini, a prilikom izdavanja i dostave računa tuženici nije bio nikakvih primjedbi u pogledu računa i kvalitete izvedenih radova, to je sud zaključio da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.858,19 EURA/21.535,00 kn osnovan, uz obrazloženje da naknadne tvrdnje tuženice u pogledu kvalitete radova nisu odlučne za ovaj postupak jer ista nije postavila protutužbeni zahtjev niti prigovor prijeboja.

8. U žalbi tuženica ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te da sud nije postupio po uputi u ukidnoj odluci pa ponovno ne analizira i ne ocjenjuje vjerodostojnost sporne potvrde za izvedene radove koju je tužitelj potpisao. Brani tezu da ta potvrda znači da je investitor najprije podmirio cjelokupno svoju obvezu za radove izvođaču radova, da bi onda investitor mogao primiti uplatu od Općine Sveti Petar Orehovec, odnosno Fonda. Tvrdi da je analizom dokaza lako zaključiti da sve ono što je ugovoreno i subvencionirano uredno plaćeno tužitelju, a da su obje stranke tijekom postupka potvrdile da su se o određenim dodatnim radovima dogovarale usmeno i da je tužitelj primio određene uplate i na ruke, pa je trebao bili svjestan i nije pravio nikakve probleme kod potvrde da su riješeni svi financijski odnosi s tuženicom, ali je naknadno evidentno imao namjeru ponovno naplatiti nešto što mu je uredno plaćeno.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da ista nije opterećena nikakvim nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno navedeni te bez proturječja sa stanjem spisa pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica. Isto tako nije počinjena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, kako iz provedenih dokaza proizlazi da tuženica u realizaciji naplate po navedenom projektu Općini Sveti Petar Orehovec nije dostavila dokaz da je platila kompletan trošak tužitelju kao izvođaču radova, već je priložila Izjavu da su stranke uredile financijske obveze, što ne znači da je tuženica tužitelju podmirila utuženu tražbinu u cijelosti, pa kraj nevjerodostojnih i proturječnih navoda tuženice u kojima navodi da nije ništa dužna tužitelju jer je sve platila, pa do navoda da neće više ništa platiti jer su radovi izvedeni nekvalitetno, da je dio plaćala tužitelju na ruke bez pisanih potvrda, te da je tužitelj njoj dužan za upotrebu skele koju je ona nabavila, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, koji se temelji na vjerodostojnoj dokumentaciji tj. ispostavljenom računu kojem tuženica nije prigovarala, pa kako nisu utvrđeni nikakvi nedostaci vezani za izvođenje radova od strane tužitelja, tuženica je dužna isplatiti navedeni iznos s kamatom od dana zakašnjenja pa do isplate, sve temeljem odredbe čl. 590. ZOO-a cijeneći pritom da tuženica nije postavila nikakav protutužbeni zahtjev niti prigovor prijeboja u svezi s istaknutim navodima.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženice potvrditi prvostupanjsku presudu za isplatu zatraženog glavničnog iznosa i pripadajućih kamata.

12. Međutim ispitujući odluku o troškovima postupka valja istači da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je naveo u toč. 14. obrazloženja koje troškove valja priznati tužitelju, osim što je pogrešno dosudio istom trošak sastava podneska od 2. studenog 2016. u iznosu od 1.000,00 kn s PDV-om, iako tužitelj podnesak s tim datumom nije predao u spis, niti je isti trošak zatražio u troškovniku, dok je tužitelju za sastav podneska od 30. studenog 2016. trebalo priznati trošak temeljem Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) a ne temeljem Tbr. 8 toč. 1. i Tbr. 42. Tarife kako je to navedeno u pobijanoj odluci. Osim toga tužitelju nisu priznati materijalni troškovi bilježnika i materijalni troškovi odvjetnika i to dva puta po 30,00 kn te PDV na te iznose obzirom da isti nije dokazao da su ti troškovi nastali i njihovu visinu, pa je ukupni trošak kojeg je valjalo priznati tužitelju 2.532,95 EURA, cijeneći pritom da ovaj sud ne može ići kod odluke o troškovima postupka na štetu tuženika, obzirom da je izostala žalba tužitelja iako je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio pojedinačno priznate iznose troška na štetu tužitelja.

13. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomičnim odbijanjem žalbe tuženice potvrđena prvostupanjska presuda za iznos troška od 2.532,95 EURA s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, dok je sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka na način da se tužitelj odbija s djelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 300,29 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

14. Trošak žalbe tuženici se ne dosuđuje obzirom da je ista uspjela samo u neznatnom dijelu u svezi odluke o troškovima postupka kao sporednog zahtjeva, za što na njezinoj strani nije nastao posebni trošak.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun