Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-969/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 8/1, koju zastupa punomoćnica Gina Brnić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica u Petrinji, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku od 17. lipnja 2025. poslovni broj P-326/2024-15, u sjednici vijeća 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 17. lipnja 2025. poslovni broj P-326/2024-15 pod toč. I. i III. izreke.

II. Nepobijana toč. II. izreke navedene presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2020. do isplate, pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 453,87 EUR sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2023. do isplate, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 629,19 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na povrat iznosa od 4.000,00 EUR sa zateznom kamatom i činjenično se temelji na tvrdnjama da je tužiteljica pozajmila tuženici 26. kolovoza 2019. iznos od 3.000,00EUR i 16. listopada 2019. iznos od 1.000,00 EUR koji joj nije vraćen, te utvrđenih činjenica:

- da iz potvrda o uplatama proizlazi da je tužiteljica na račun tuženičine majke UĐ **.**.2019. uplatila iznos od 3.000,00EUR i 16. listopada 2019. iznos od 1.000,00 EUR

- da je sporna svrha uplata s obzirom da tužiteljica tvrdi da su uplate izvršene s osnova pozajmice tuženici, dok tuženica tvrdi da su plaćanja izvršena radi podmirivanja klesarskih radova i izrade nadgrobne ploče na grobnom mjestu tužiteljičinih roditelja i da je sporno je li nastupila zastara

- da iz ispisa WhatsApp poruka o komunikaciji između stranaka i između tužiteljice s kćerima tuženice proizlazi da i tuženica i njezina kćerka (OĐM) navode da će tuženica novac vratiti i da neće ostati dužna

- da iz iskaza svjedokinja OĐM i AĐ (opisanih pod toč. 6. i 7. obrazloženja) proizlazi su tužiteljičine uplate na račun tuženičine majke izvršene za izradu spomenika, iz iskaza svjedokinje UĐ, tuženičine majke (opisanog pod toč. 5. obrazloženja) proizlazi da je tužiteljica na njezin račun izvršila uplatu u korist tužiteljičine majke koja je bila u to vrijeme smještena u udomiteljskoj obitelji kod tuženice sa svrhom izgradnje spomenika, da iz iskaza svjedoka KĐ, opisanog pod toč. 9. obrazloženja proizlazi da su klesarski radovi na izradi nadgrobne ploče izvršeni i plaćeni 2017. i to u iznosu oko 1.000,00 EUR

- da tužiteljica u iskazu navodi da su klesarski radovi izvedeni 2017. te su plaćeni 1.500,00 EUR i nisu predmetom ovog postupka, da je predmetom ovog postupka iznos od 4.000,00 EUR koji je pozajmila tuženici u dva navrata isplatama od 3.000,00 EUR i 1.000,00 EURA na račun njezine majke i to na zahtjev tuženice koja je rekla da na svoj račun prima naknadu za udomiteljstvo pa da se novčani iznosi "ne bi pomiješali", da se tuženica cjelokupni novčani iznos obvezala vratiti poslije nove godine 2020., da je njezina majka bila smještena u tuženičinoj udomiteljskoj obitelji sve dok joj pravo na obavljanje te djelatnosti nije ukinuto, da je od tuženice zahtijevala povrat pozajmice preko WhatsApp poruka i potom preko odvjetnika na koje tuženica nije reagirala u smislu vraćanja novaca

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je tužiteljičina majka bila smještena u njezinoj udomiteljskoj obitelji, da je tužiteljica izvršila dvije uplate na račun tuženičine majke u svrhu izrade nadgrobnog spomenika i to jednu od 3.000,00 EUR i drugu od 1.000,00 EUR, koji novčani iznos je ona platila jednoj ženskoj osobi, pretpostavlja da se radi o supruzi klesara koji je izradio nadgrobni spomenik, ali pri tom nije dobila nikakav račun, da ne osporava sadržaj WhatsApp komunikacije ali ne može objasniti "kakav se to novac obvezala vratiti tužiteljici",

te ocijenivši iskaze OĐM i AĐ u dijelu u kojem navode da su uplate tužiteljice izvršena za izradu nadgrobnog spomenika nevjerodostojne i usmjerene postizanju uspjeha tuženice u sporu, kao i iskaz UĐ u kojem navodi da je novac koji je tužiteljica uplatila na njezin račun predala tužiteljičinoj majci i koji je u suprotnosti s tvrdnjama tuženice (koja navodi da je tim novcem podmirila troškove izrade nadgrobnog spomenika), a koji su u suprotnosti s iskazom svjedokinje KĐ koja navodi da su klesarski radovi izvedeni i plaćeni 2017. oko 1.000,00 EUR, te povezujući isto sa sadržajem WhatsApp poruka i iskazom ŠĐ kojeg sud ocjenjuje vjerodostojnim, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica pozajmila tuženici 4.000,00 EUR uplatama od 26. kolovoza 2019. u iznosu od 3.000,00 EUR te od 16. listopada 2019. u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno čl. 501. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) i da je tuženica u obvezi vratiti isti iznos sukladno čl. 499. st. 1. ZOO. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice da su stranke ugovorile vraćanje zajma poslije nove godine 2019./2020., povezujući isto i s čl. 504. ZOO koji propisuje da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, da je zajmoprimac dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od 2 mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva, pa je s tim u vezi ocijenio i neosnovanim prigovor zastare jer od dospjelosti obveze na povrat zajma pa do podnesene tužbe 15. listopada 2024. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) i zastara nije nastupila. Preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 453,87 EUR sud je odbio na temelju razloga navedenih pod toč. 26. i 27. obrazloženja.

6. U žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je presudom prekoračen tužbeni zahtjev i to iz razloga što je sud presudom odlučio o zahtjevu kojeg tužiteljica "nije postavila u tužbi a nije ga ni precizirala do zaključenja prethodnog postupka". U tužbi je tužiteljica zahtijevala isplatu novčanog iznosa od 3.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2019. i iznosa od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 16. listopada 2019. do isplate, dok je na ročištu 14. svibnja 2025. istakla da je rok vraćanja zajma bio nakon nove godine 2020. ali se nije izjasnila o datumu pa je nejasno kako je sud utvrdio dospijeće obveze 1. siječnja 2020. Sud nije obrazložio zašto bi tuženica bila u obvezi vratiti novac koji nikada nije uplaćen na njezin račun niti ga je primila neposredno na ruke. Nadalje tvrdi da stranke nisu ugovorile rok u kojem zajam treba vratiti pa je trebalo primijeniti čl. 215. st. 1. ZOO koji propisuje da zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa kako taj dan nije utvrđen, a tužiteljica "povrat zajma traži od 26. kolovoza 2019." to sud nije obrazložio zašto je odbio prigovor zastare na iznos od 3.000,00 EUR koji je istaknut u odgovoru na tužbu.

7. S obzirom da tuženica ne navodi u kojem dijelu pobija presudu ovaj sud uzima da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu (toč. I. i III. izreke) primjenom čl. 365. st. 1. ZPP, pa je ovaj sud pod toč. II. izreke konstatirao da nepobijana toč. II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

8. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda tuženice ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP na koje ukazuje tuženica u žalbi.

9. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji je tužiteljica postavila u tužbi pa nije odlučio povrh zahtjeva niti o nečem što ne čini tužbeni zahtjev. U tužbenom zahtjevu tužiteljica traži da se naloži tuženici isplatiti iznos od 4.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 3.000,00 EUR teče od 26. kolovoza 2019. do isplate i na iznos od 1.000,00 EUR teče od 16. listopada 2019. do isplate. Kada je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica u zakašnjenju s ispunjenjem obveze od 1. siječnja 2020. i od tada je obvezao platiti zateznu kamatu, dok je odbio zahtjev za plaćanje zatezne kamate za period koji prethodi dospijeću, takvim odlučivanjem nije prekoračio tužbeni zahtjev niti je odlučio o nečem što tužiteljica ne traži tužbenim zahtjevom.

10. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza i koje je sud analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP i razloge zašto je određene dokaze prihvatio, dok druge nije prihvatio naveo pod toč, 19. do 22. obrazloženja, te presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost.

11. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da se tuženica obvezala vratiti pozajmicu nakon nove godine 2019./2020. te je pravilno utvrdio dospijeće obveze 1. siječnja 2020., pa kako zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, to je pravilnom primjenom materijalnog prava prigovor zastare ocijenio neosnovanim jer od dospjelosti obveze pa do podnesene tužbe 15. listopada 2024. zastara nije nastupila.

12. Žalbene tvrdnje kojima tuženica ističe da stranke nisu ugovorile rok u kojem zajam treba biti vraćen predstavljaju nove činjenice koje tuženica u postupku nije tvrdila, s obzirom da je tuženica osporavala da bi se radilo o pozajmici, tvrdeći da se radi o novcima koji su plaćeni na račun njezina majke da bi njime platila klesarske radove.

13. Kako stoga žalbene tvrdnje tuženice nemaju uporište u stanju u spisu i da je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo, te da je i odluku o troškovima postupka donio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP a da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP) pri čemu tuženica sadržajno ne iznosi žalbene razloge, to je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. III. izreke.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek