Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-39/2019-56

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja TELER d.o.o., OIB 61351745401, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Parčina, odvjetnik u Splitu, Hrvatskih iseljenika 8b, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi isplate (v.p.s. 632.320,00 kn / 83.923,29 EUR), objavom od 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 65.432,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22.4.2017. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za iznos od 18.490,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22.4.2017. do 31.12.2022. po stopi sukladno čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja se primjenjuje na kašnjenja s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, a koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje određuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, a koju referentnu stopu određuje Europska središnja banka te za više zatraženu zateznu kamatu na iznos od 65.432,34 EUR od 22.4.2017. do isplate po stopi iz čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja se primjenjuje na kašnjenja s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 18.642,92 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.612,50 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, odbija se zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi od 1. veljače 2019. tužitelj je naveo da su Grad Split, tuženik i društvo Split parking d.o.o. sklopili Sporazum 29. prosinca 2016. Klasa: 022-05/16- 03/1788 kojim su utvrđeni uvjeti preuzimanja parkinga u [adresa] u površini od 3898 m2 kojim je upravljao tužitelj. Točkom I. tog Sporazuma Split parking d.o.o. obvezao se od tužitelja otkupiti opremu potrebnu za rad upravljanja parkiralištem po cijeni utvrđenoj procjenom sudskog vještaka, koje društvo je svoju obvezu ispunilo tužitelju. Tuženik se obvezao tužitelju platiti dotadašnja ulaganja u objekte i infrastrukturu na temelju procjene ovlaštenog sudskog vještaka sukladno čl. 2. navedenog Sporazuma. Istim Sporazumom ugovorne stranke su se obvezale sklopiti Sporazum o isplati obeštećenja za ulaganja tužitelja u imovinu tuženika koje troškove se tuženik obvezao isplatiti u roku od 30 dana od dostave službene procjene ovlaštenog vještaka. Tužitelj je 21. ožujka 2017. predao tuženiku troškovnik izvršenih ulaganja od 1. veljače 2017. kojeg je izradio stalni sudskih vještak i procjenitelj za područje graditeljstva Roko Mijanović te je pozvao tuženika da se očituje na taj troškovnik i da pristupi potpisivanju Sporazuma o obeštećenju. Tuženik se nije očitovao pa ga je tužitelj pisanim putem pozvao na ispunjenje obveze. Nadalje, tužitelj je naveo da iz troškovnika sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u izgradnju i adaptaciju predmetnog parkirališta ulagao više od 10 godina i izvodio različite radove te da su izvedeni radovi u vrijednosti preko 790.400,00 kn, umanjeno za amortizaciju od 20%, što daje iznos od 632.320,00 kn, stoga je predložio sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu zatraženog iznosa na ime troškova ulaganja u parkiralište tuženika.

2. U odgovoru na tužbu od 28. lipnja 2019. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je istakao da ne postoji obveza tuženika na isplatu zatraženog obeštećenja za ulaganje jer između stranaka prema točki 4. Sporazuma nije potpisan Sporazum o isplati koji je bio preduvjet za bilo kakvu isplatu tužitelju. Tuženik je prigovorio izrađenom troškovniku te je osporio iznose sudskog vještaka iz razloga da predmetni troškovnik nije potkrijepljen dokazima o izvršenim ulaganjima od strane tužitelja jer nisu priloženi računi o utrošenom materijalu ili robi te nisu priloženi računi ili dokumenti iz kojeg bi bilo razvidno tko je izvodio radove i u kojem periodu su se ti radovi izvodili te da su obračunati u iznosima kako je naveo vještak u troškovniku. Osporio je predmetni troškovnik iz razloga što ga nije naložio nadležni sud. Tuženik je osporio osnov potraživanja tužitelja kao i visinu traženog iznosa te se protivio prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem brojnih svjedoka predloživši odbiti tužbeni zahtjev. Dodatno je tuženik u podnesku od 8. siječnja 2020. ponovio navode iz odgovora na tužbu ističući kako je prije podnošenja tužbe obavijestio tužitelja kako nije prihvatio vještačenje sudskog vještaka niti iznose troškova po sudskom vještaku Roku Mijanoviću.

3. Tijekom postupka stranke su ustrajale u navodima iz tužbe i odgovora na tužbu, dodatno je tužitelj u podnesku od 20. veljače 2020. istakao kako se radi o dužem nizu godina ulaganja i to kroz desetak godina te tužitelj nije bio u obvezi čuvati račune u svezi tih ulaganja kako bi tuženiku dokazivao visinu ulaganja radi toga je i ugovoreno između stranaka da će tužitelj dokazivati visinu uloženih sredstava procjenom po ovlaštenom sudskom vještaku što je i učinjeno. Tuženik je ustrajao u prigovoru da između stranka nije zaključen sporazum o isplati onako kako je dogovoreno u Sporazumu od 29. prosinca 2016.

3.1. U dokaznom postupku, sud je po prijedlogu stranka izveo dokaze i to vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina vezano uz ulaganja tužitelja u objekte i infrastrukturu parkirališta tuženika po sudskom vještaku pravnoj osobi COMING d.o.o. – pisani nalaz i mišljenje od 30. lipnja 2021. (stranice 85-155 spisa), dopunskom nalazu i mišljenju od 28. ožujka 2022. (stranice 181-201 spisa) te usmeno vještačenje sudskog vještaka Nedžada Lugić iz društva COMING d.o.o. na ročištu od 14. ožujka 2022. (stranice 177 i 178 spisa) kao i dokaze saslušanjem svjedoka i to: ČH (stranice 220-223 spisa), UH (stranice 223 i 224 spisa), SH (stranica 225 spisa) te VH (stranice 229 i 230 spisa) kao i zastupnika po zakonu tužitelja RH (stranice 227 i 228 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika isplatiti tužitelju ulaganja tužitelja u objekte i infrastrukturu parkirališta tuženika na adresi [adresa] u [adresa], u iznosu od 632.320,00 kn / 83.923,29 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 22. travnja 2017. do isplate.

5. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- uvidom u točku 2. Sporazuma od 29. prosinca 2016. kojeg su zaključili i potpisali u ime Grada Splita tadašnji gradonačelnik SH, za tvrtku Split parking tadašnji direktor PH i za tvrtku Teler d.o.o. direktor RH, razvidno je da se Grad Split obvezao tvrtki Teler d.o.o. platiti dotadašnja ulaganja u objekte i infrastrukturu temeljem procjene ovlaštenog sudskog vještaka s time da će Grad Split i tvrtka Teler d.o.o. sklopiti Sporazum o isplati obeštećenja na ime ulaganja u imovinu Grada Splita koji će se prema točki 4. sklopiti u roku od 30 dana od dostave Gradu

Splitu službene procjene ovlaštenog vještaka;

- da se radi o ugovoru kojim su ugovorne strane utvrdile uvjete preuzimanja parkinga na adresi [adresa] u [adresa], ukupne površine 3898 m2;

- da je tužitelj tuženiku sukladno zaključenom Sporazumu dopisom od 16. ožujka 2017. koji je kod tuženika zaprimljen 21. ožujka 2017. dostavio troškovnik građevinsko- zanatskih radova na uređenju dijela garažnog kompleksa, odnosno parkinga kojeg je 1. veljače 2017. izradio tadašnji stalni sudski vještak i procjenitelj Roko Mijanović iz Splita, kojim troškovnikom je procijenjena vrijednost ulaganja za razne radove (zidarske, čišćenje skladišta, bojadisarski radovi, staklarski radovi, bravarski, stolarski, vodoinstalaterski i električarski radovi) u ukupnom procijenjenom iznosu od 632.320,00 kn uz PDV od 158.080,00 kn ili ukupno iznos od 790.400,00 kn;

- Nije sporno između stranaka da je po predmetnom Sporazumu tvrtka Split parking d.o.o. otkupila od tužitelja opremu potrebnu za rad i upravljanje parkiralištem te da je ista uvedena u posjed tog parkirališta;

- Nije sporno između stranaka ovog postupka da tužitelj i tuženik sukladno točki 2. i 4. Sporazuma od 29. prosinca 2016. nisu zaključili Sporazum o isplati obeštećenja u roku od 30 dana od dana kada je tuženik zaprimio procjenu – troškovnik sudskog vještaka Roka Mijanovića, niti su to učinili nakon pokretanja ili tijekom ovog parničnog postupka;

6. Tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer da tužitelj u prilog svog potraživanja na ime ulaganja nema dostatnu dokumentaciju o izvršenim radovima

– ulaganjima koja je imao u vrijeme dok je koristio predmetno parkiralište tuženika.

6.1. Potrebno je naglasiti da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici se moraju pridržavati načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, a svatko je dužan suzdržavati se od postupka kojim se može drugom prouzročiti šteta. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) sudionik u obvezom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava stranke iz ovog postupka, dužne su se ponašati sukladno čl. 10. ZOO-a.

6.2. Nesporno se radi o Sporazumu i to tripartitnom Sporazumu kojim su sudionici tog Sporazuma sklapanjem istog preuzeli prava i obveze koja proizlaze iz tog Sporazuma. Tako je tuženik točkom 2. tog Sporazuma preuzeo obvezu isplatiti tužitelju dotadašnja ulaganja u objekte i infrastrukturu koja isplata je odgođena dok ovlašteni sudski vještak ne izvrši procjenu visine ulaganja od strane tužitelja te su se stranke tim Sporazumom dogovorile, odnosno preuzele su obvezu, zaključiti još jedan Sporazum o isplati obeštećenja kojeg će sklopiti u roku od 30 dana od dostave tuženiku službene procjene ulaganja od stane ovlaštenog vještaka, što se nije dogodilo i tuženik unatoč potpisanom Sporazumu od 29. prosinca 2016. je odbio izvršiti obvezu isplate preuzetog obeštećenja zbog toga što tužitelj nije dostavio popratnu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno koje troškove u vezi predmetnog ulaganja je imao tužitelj.

6.3. Sadržaj predmetnog Sporazuma od 29. prosinca 2016. u svom iskazu od 21. prosinca 2022. (stranice 220-223 spisa) potvrdio je svjedok PH koji je u vrijeme sklapanja tog Sporazuma bio direktor društva Split parking d.o.o. koji je u svom iskazu od 21. prosinca 2022. istakao kako je sklapanju predmetnog Sporazuma prethodila odluka Gradskog vijeća Grada Splita kojim je Gradu Splitu dopušteno sklapanje predmetnog Sporazuma u vezi preuzimanja parkirališta i pripadajuće opreme od tužitelja kao i da je sklapanje tog ugovora bilo profitabilno za tvrtku Split parking d.o.o. te kako predstavnici tuženika nisu problematizirali zaključenje samog Sporazuma ali su problematizirali zatraženi iznos od obeštećenja koje je zatražio tužitelj prema izvršenom vještačenju sudskog vještaka, a također je istakao da nakon preuzimanja predmetnog parkirališta od tvrtke tužitelja nije bilo značajnijih građevinskih ulaganja u te objekte osim bojanja oznaka za parkiranje što je redovito održavanje.

6.4. Svjedok SH koji je u vrijeme sklapanja Sporazuma od 29. prosinca 2016. bio gradonačelnik Grada Splita, u iskazu od 21. prosinca 2022. (stranica 225 spisa) potvrdio je sadržaj i svoj potpis u ime tuženika na tom Sporazumu dodavši da je prethodno, prije zaključenja tog tripartitnog Sporazuma, bio na terenu parkirališta i u kontaktu sa direktorom tužitelja ŽH, koji ga je upoznao sa ulaganjima tužitelja u opremu i građevinske radove s time da je svjedok istakao kako je obavijestio tužitelja o provedbi uobičajenog postupka kod tuženika u svezi procjene ulaganja kojeg da vrše stručne službe za upravljanje nekretninama tuženika. Nadalje je istakao da nakon što je prestao biti gradonačelnik tuženika u travnju 2017. da je imao saznanja o zastoju u izvršenju tog Sporazuma u vezi zatraženih ulaganja.

6.5. Saslušan u svojstvu svjedoka UH, zaposlenik tuženika, pročelnik Ureda za gospodarenje gradskom imovinom u razdoblju od 2017. - do 2020. u svom iskazu od 21. prosinca 2022. (stranice 223-225 spisa) je istakao da iako nije sudjelovao u pregovorima za sklapanje Sporazuma iz 2016. da je o istom bio obaviješten te da je njegovo mišljenje kako je trebalo poštovati odredbe Sporazuma i tužitelju od strane tuženika trebalo je isplatiti obeštećenje za ulaganja sukladno dostavljenom izračunu sudskog vještaka, koji postupak je trebala provesti stručna služba tuženika, kojoj isplati su se usprotivili određene osobe u Gradu Splitu.

6.6. Saslušan kao svjedok na ročištu od 17. travnja 2023. svjedok VH (stranice 229 i 230 spisa) istakao je da je bio upoznat sa sklapanjem predmetnog Sporazuma o čijem izvršenju je svjedok zatražio dodatnu dokumentaciju unutar službe te je dobio suglasnost koju je Grad Split 2011. izdao tužitelju koja suglasnost je pravni temelj za dodjelu parkinga na upravljanje tužitelju u [adresa] iz koje je razvidno da je jedan od uvjeta bio izričito nepriznavanje troška ulaganja tužitelju od strane tuženika te je svjedok zaključio kako nije trebalo zaključiti tripartitni Sporazum od 29. prosinca 2016. te da je cijeli predmet dostavio na rješavanje Službi za upravljanje imovinom Grada koju je upozorio na suglasnost iz 2011. koja Služba je nastavila rješavati navedeni predmet po zahtjevu tužitelja iznoseći mišljenje da je Sporazum od 29. prosinca 2016. trebao biti sačinjen kao akt kojeg izrađuju stručne službe Grada Splita – najprije prijedlog ugovora pa naknadno zaključenje ugovora što da u konkretnom slučaju nije učinjeno.

6.7. U stranačkom iskazu od 20. veljače 2023. (stranice 227 i 228 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja RH potvrdio je sklapanje Sporazuma od 29. prosinca 2016. kao i sadržaj tog Sporazuma i činjenicu da je sačinio vještačenje po Agenciji Mijanović odnosno Roku Mijanoviću koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje u vezi ulaganja tužitelja u objekte i infrastrukturu tuženika kojeg je dostavio tuženiku, a po kojem tuženik nije postupio radi čega je pokrenut ovaj postupak. Zastupnik po zakonu tužitelja se izjasnio kako je početna i kasnija ulaganja u objekte i infrastrukturu obavio sa svojim poznanicima i prijateljima koji tužitelju nisu ispostavili račune budući da su to učinili u korist tužitelja iz prijateljskih pobuda o čemu da je obavijestio ostale stranke prije sklapanja predmetnog Sporazuma koje su unatoč tome zaključile predmetni Sporazum od 29. prosinca 2016. nadalje je naveo kako je tuženik izvršio ulaganja u predmetno parkiralište kako bi ga priveo svrsi budući da je isto zatečeno u devastiranom stanju na kojem su se okupljale osobe sumnjivog ponašanja. Isto tako je naveo da Grad Split u odnosu na provedeno vještačenje po sudskom vještaku Roku Mijanoviću nije se obratio tužitelju niti je isti priznao, niti je osporio.

6.8. U odnosu na naprijed izvedene dokaze saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka ističe se kako su zastupnik po zakonu tužitelja te predstavnik tvrtke Split parking d.o.o. i raniji gradonačelnik Grada Splita istovjetno iskazivali o sklapanju Sporazuma od 29. prosinca 2016. O potrebi izvršenja predmetnog Sporazuma i plaćanja obeštećenja izjasnio se i svjedok UH iz čijeg iskaza se zaključuje da je tuženik bio dužan provjeriti dostavljeni izračun sudskog vještaka Roka Mijanovića te postupiti po Sporazumu od 29. prosinca 2016.

6.9. Jedino svjedok VH nije se suglasio sa postupanjem tuženika sukladno čl. 2. i 4. Sporazuma od 29. prosinca 2016. iznoseći mišljenje kako nije niti trebalo sklapati taj tripartitni Sporazum zbog postojanja suglasnosti tuženika iz 2011. prema kojoj tužitelj nije mogao od tuženika tražiti ulaganja u objekte i infrastrukturu predmetnog parkirališta. Takvo stajalište tog svjedoka sud nije prihvatio iz razloga što je suglasnost za korištenje poslovnog prostora u [adresa] od 16. ožujka 201. (stranice 152 i 153 spisa) jednostrana isprava – odluka tuženika, koja je od strane tuženika donesena nakon što je tužitelj već izvršio ulaganja u predmetni prostor i infrastrukturu u korist tuženika, a što proizlazi iz nalaza sudskog vještaka kojeg je imenovao sud u ovom postupku COMING d.o.o., dok su stranke iz ovog postupka naknadno na drugačiji način riješile problem ulaganja od strane tužitelja sklapanjem tripartitnog Sporazuma od 29. prosinca 2016.

7. Ističe se da je tužitelj zbog nedostatka vjerodostojnih isprava, računa, izvoda iz poslovnih knjiga i ostalih knjigovodstvenih isprava i predložio u ovom postupku izvesti dokaz vještačenja po sudskom vještaku graditeljske struke koji bi utvrdio koja su bila ulaganja u predmetno parkiralište nakon što je tužitelj uveden u posjed tog parkirališta 2005. te izvršiti procjenu vrijednosti tih ulaganja sve budući da je između stranaka bio sporan iznos obeštećenja iz troškovnika sudskog vještaka Roka Mijanovića od 1. veljače 2017. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja RH proizlazi kako je predmetno parkiralište bilo devastirano i kako bi ga priveo svrsi to da je početna ulaganja i kasnija ulaganja u objekte i infrastrukturu tuženika obavio sa svojim poznanicima i prijateljima koji mu nisu ispostavljali račune jer su navedene radove obavili iz prijateljskih pobuda u korist tužitelja te je potvrdio kako se radi o radovima koje je u svoj troškovnik uvrstio sudski vještak o čemu da je obavijestio tuženika prije zaključivanja Sporazuma od 29. prosinca 2016. i tvrtku Split parking d.o.o. ali da su i unatoč tome zaključili predmetni Sporazum.

7.1. Stoga je u ovom postupku izveden dokaz vještačenja po sudskom vještaku za graditeljstvo Nedžadu Lugiću ispred tvrtke sudskog vještaka COMING d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja sud zaključuje kako je i sudskom vještaku od strane tužitelja dostavljena nedostatna dokumentacija u pogledu izvršenih ulaganja u predmetno parkiralište. Naime sudski vještak, u pisanom nalazu od 30. lipnja 2021. ističe da mu je tužitelj dostavio fotodokumentaciju i to jednu fotografiju (stranica 155 spisa) iz razdoblja prije ulaska tužitelja u predmetni prostor otvorenog parkinga u površini od 3668 m2, te dodatne prostore – zgrade u naravi radionica za popravak osobnih i teretnih vozila od 230 m2 te zatvoreni prostor odnosno sjeverna zgrada u naravi kancelarije, skladište i radionica. Istakao je sudski vještak da je tužitelj imao zaključen Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji sa Dalmacijaturist s.p.o. u stečaju od 10. studenog 2005. (stranice 150 i 151 spisa) za koje sklapanje ugovora je Dalmacijaturist s.p.o. u stečaju imala suglasnost Grada Splita, koji je zaključen za vrijeme od 10.11.2005. do 31.12.2008. Na zatečeno stanje sukladno fotodokumentaciji tužitelja, sudski vještak je očevidom i dostavljenim geodetskim snimkom utvrdio koja ulaganja je tužitelj izvršio u predmetnoj nekretnini tuženika u razdoblju od 2005. do 2011. odnosno sudski vještak se izjasnio o vrijednosti radova za vrijeme korištenja predmetnog prostora od strane tužitelja uz umanjenje vrijednosti tih radova zbog amortizacije na način da je utvrdio tržišnu vrijednost na dan vrednovanja u iznosu od 480.322,15 kn odnosno istu vrijednost je zaokružio prema čl. 68. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina na iznos od 480.000,00 kn. Sudski vještak je istakao da su radovi izvršeni u razdoblju nakon preuzimanja predmetnog prostora od tvrtke Dalmacijaturist s.p.o. u stečaju u studenom 2005. do primopredaje sa Gradom Splitom u prosincu 2016., odnosno do uvođenja u posjed tvrtke Split parking d.o.o. te da je očevidom na licu mjesta izgledno da su predmetni radovi izvedeni u tom periodu za razliku od radova koji su prema arhivskoj fotografiji izvedeni ranije. Sudski vještak zaključuje da iako tužitelj nije dostavio sudskom vještaku dokaze da je radove u cijelosti izveo sam tužitelj ili u njegovoj režiji, ali temeljem iskustva sudskog vještaka u sličnim procjenama da se u pravilu pokazalo da su korisnici prostora i izvodili radove na sličnim ulaganjima bez adekvatne knjigovodstvene dokumentacije što otežava rad na dokazivanju izvršenih radova, ali isto tako je istakao da je tužitelj temeljem Ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji sa Dalmacijaturist s.p.o. u stečaju ušao u posjed zgrade bez garažnih vrata, sa starim pokrovom a sa pripadajućim armiranobetonskim i asfaltnim parking prostorom te s neadekvatnim sustavom odvodnje. Nadalje, je naveo da je izvršeno priključenje sjeverne i južne zgrade koje sve radove je izveo tužitelj koje sve radove je sudski vještak utvrdio prilikom očevida, pregledom popisanih i procijenjenih radova zajedno s radovima na unutarnjem uređenju sjeverne zgrade što je po mišljenju sudskog vještaka bilo neophodno za funkcioniranje prostora koji su se doveli u funkciju izvođenjem radova po tužitelju, koje učinjene radove je preuzeo tuženik i društvo Split parking d.o.o., a obzirom na prigovor tužitelja izrađenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka u vezi uračunate amortizacije s obzirom na procjenu sudskog vještaka iz 2017. te procjenu sudskog vještaka iz 2021., sudski vještak je dopunio nalaz i mišljenje dopunom od 28. ožujka 2022. na način da je izračunao i procijenio tržišnu vrijednost potraživanja tužitelja na dan 1.2.2017. s umanjenjem zbog amortizacije, u iznosu od 492.798,05 kn odnosno sukladno čl. 68. naprijed navedenog Pravilnika iznos od 493.000,00 kn.

7.2. Unatoč ustrajanju tuženika u prigovoru da tužitelj svoje potraživanje nije potkrijepio i odgovarajućim ispravama, što je potvrdio i sudski vještak u nalazu i mišljenju, zbog čega tuženiku iskazani iznosi i vrijednosti po sudskom vještaku nisu prihvatljivi, sud napominje da unatoč manjku vjerodostojnih isprava kao dokaza izvršenih ulaganja u objekte tuženika na adresi u [adresa], zaključuje se da je ulaganja bilo od strane tužitelja te da je ta ulaganja i koristi preuzeo tuženik i društvo Split parking d.o.o., čiji osnivač je Grad Split, stoga je prihvaćen cjelokupni nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo COMING d.o.o. po sudskom vještaku Nedžadu Lugić dipl.inž.građ. jer je isti sačinjen po nalogu suda iz rješenja od 15. prosinca 2020. i od 14. ožujka 2022., sačinjen je po stručnoj osobi, stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, nakon što je sudski vještak u dva navrata obavio očevid na terenu i detaljno utvrdio koje je radove tužitelj izveo i čije rezultate sada koristi tuženik.

7.3. Slijedom naprijed navedenog obrazloženja suda prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojeg je u ovom postupku utvrdio sudski vještak COMING d.o.o. po sudskom vještaku Nedžadu Lugiću i to ulaganja tužitelja u objekte i infrastrukturu tuženika za razdoblje od 2005. do 2011. u ukupnom iznosu od 493.000,00 kn / 65.432,34 EUR (1 EUR = 7,53450 kn). Na taj iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a od 22. travnja 2017. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a jer je predmetno obeštećenje šteta koja je nastala tužitelju pa tužitelju pripada zatezna kamata koja se primjenjuje u ostalim odnosima, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

7.4. Za više traženo obeštećenje u iznosu od 139.320,00 kn / 18.490,95 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 22. travnja 2017. do isplate po stopi sukladno čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nije prihvaćen zahtjev tužitelja već je isti odbijen kao neosnovan jer tužitelj unatoč provedenom vještačenju u ovom postupku nije konačno uredio tužbeni zahtjev prema provedenim dokazima u postupku, poglavito sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo kojeg je sud prihvatio te odbio zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 65.432,34 EUR (točka I. izreke presude) po stopi iz čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja se primjenjuje na kašnjenja s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jer se u ovom postupku radi o obeštećenju o naknadi štete zbog nesklapanja ugovora na isplatu pa se primjenjuje kamatna stopa iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

8. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) i Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), vrijednosti premeta spora i uspjehu stranaka u postupku. Tužitelj je u osnovi uspio u cijelosti dok u visini tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 77,97%, a tuženik je uspio sa 22,03%.

8.1. Tužitelju kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik u troškove postupka sud je odmjerio sljedeće troškove: trošak sastava tužbe od 1.2.2019. – 632 boda ili 1.264,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo ili su se izvodili dokazi i to od 15.1.2020., od 2.3.2020., od 13.7.2020., od 14.3.2022., od 21.12.2022., od 20.2.2023., od 17.4.2023. i od 3.6.2024., svako po 632 boda – ukupno 5056 bodova ili 10.112,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se procesno raspravljalo i to od 28.10.2020., od 1.6.2022. i od 5.10.2022., svako po 316 bodova – ukupno 942 boda ili iznos od 1.896,00 EUR (Tbr. 9/2 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 19.2.2020., od 23.7.2021. i od 23.5.2023., za svaki po 632 boda – ukupno 1896 bodova ili iznos od 3.792,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu koje je odgođeno od 31.1.2022. 50 bodova ili iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 OT) ili ukupno iznos od 17.164,00 EUR kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 4.291,00 EUR ili ukupno za zastupanje iznos od 21.455,00 EUR. Nadalje, tužitelju koji je uspio u sporu dosuđen je i uplaćeni predujam za provedbu vještačenja u iznosu od 1.791,76 EUR te sudska pristojba u zatraženom iznosu od 663,61 EUR ili sveukupno iznos od 23.910,37 EUR.

8.2. Više traženi trošak ovog postupka u iznosu od 8.612,50 EUR sud tužitelju nije odmjerio i to za ročište od 3.2.2020., jer to ročište sud nije odredio u ovom postupku te mu nisu odmjereni troškovi za sastave podnesaka od 13.1.2023. i od 16.2.2023. jer te podneske tužitelj nije predao u ovom postupku te za više traženi trošak za poduzete radnje u postupku za koje mu je sud točkom 8.1. ovog obrazloženja odmjerio troškove.

8.3. Budući je tužitelj u postupku uspio sa 77,97% to je tužitelju i odmjeren trošak u tom postotku u iznosu od 18.642,92 EUR. Na taj iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke presude.

U Splitu 25. rujna 2025.

S u d a c

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave presude.

DNA

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu u iznosu od 663,61 EUR

- tuženiku

- u spis