Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj P-293/2022-67

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Josipu Duševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Boži Vrkiću i Ivanu Šalina, odvjetnicima u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. (OIB:92963223473) sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. kolovoza 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MN, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Bože Vrkića, te punomoćnika tuženice Zvonimira Kalembera Skoko, odvjetnika u odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o., na ročištu za objavu presude 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 13/06, zaključen između tužitelja i tuženika dana 14. travnja 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 154.606,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

− iznos od 55,29 EUR sa kamatom od 11.5.2006. godine

− iznos od 460,23 EUR sa kamatom od 15.6.2006. godine

− iznos od 457,14 EUR sa kamatom od 15.7.2006. godine

− iznos od 452,97 EUR sa kamatom od 15.8.2006. godine

− iznos od 458,29 EUR sa kamatom od 15.9.2006. godine

− iznos od 458,30 EUR sa kamatom od 15.10.2006. godine

− iznos od 451,96 EUR sa kamatom od 15.11.2006. godine

− iznos od 453,62 EUR sa kamatom od 15.12.2006. godine

− iznos od 450,10 EUR sa kamatom od 15.1.2007. godine

− iznos od 445,34 EUR sa kamatom od 15.2.2007. godine

− iznos od 451,14 EUR sa kamatom od 15.3,.2007 godine

− iznos od 444,92 EUR sa kamatom od 15.4.2007. godine

− iznos od 436,51 EUR sa kamatom od 15.5.2007. godine

− iznos od 436,05 EUR sa kamatom od 15.6.2007. godine

− iznos od 433,20 EUR sa kamatom od 15.7.2007. godine

− iznos od 438,21 EUR sa kamatom od 18.8.2007. godine

− iznos od 438,17 EUR sa kamatom od 15.9.2007. godine

− iznos od 429,64 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine

− iznos od 477,38 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine

− iznos od 469,18 EUR sa kamatom od 15.12.2007. godine

− iznos od 483,38 EUR sa kamatom od 15.1.2008. godine

− iznos od 481,11 EUR sa kamatom od 15.2.2008. godine

− iznos od 529,50 EUR sa kamatom od 15.3.2008. godine

− iznos od 526,46 EUR sa kamatom od 15.4.2008. godine

− iznos od 509,26 EUR sa kamatom od 15.5.2008. godine

− iznos od 515,74 EUR sa kamatom od 15.6.2008. godine

− iznos od 510,66 EUR sa kamatom od 15.7.2008. godine

− iznos od 509,58 EUR sa kamatom od 15.8.2008. godine

− iznos od 509,40 EUR sa kamatom od 15,9,2008 godine

− iznos od 528,92 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine

− iznos od 540,80 EUR sa kamatom od 15.11.2008. godine

− iznos od 523,92 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine

− iznos od 569,47 EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine

− iznos od 574,87 EUR sa kamatom od 27.2.2009. godine

− iznos od 554,74 EUR sa kamatom od 24.3.2009. godine

− iznos od 558,15 EUR sa kamatom od 15.4.2009. godine

− iznos od 44,39 EUR sa kamatom od 18.5.2009. godine

− iznos od 297,30 EUR sa kamatom od 18.5.2009. godine

− iznos od 224,97 EUR sa kamatom od 19.5.2009. godine

− iznos od 297,30 EUR sa kamatom od 15.6.2009. godine

− iznos od 265,66 EUR sa kamatom od 16.6.2009. godine

− iznos od 483,15 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine

− iznos od 31,41 EUR sa kamatom od 23.7.2009. godine

− iznos od 618,97 EUR sa kamatom od 17.8.2009. godine

− iznos od 0,44 EUR sa kamatom od 21.8.2009. godine

− iznos od 290,94 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine

− iznos od 157,89 EUR sa kamatom od 16.10.2009. godine

− iznos od 258,15 EUR sa kamatom od 7.11.2009. godine

− iznos od 319,60 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

− iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 1.12.2009. godine

− iznos od 13,27 EUR sa kamatom od 4.12.2009. godine

− iznos od 288,67 EUR sa kamatom od 7.1.2010. godine

− iznos od 663,71 EUR sa kamatom od 13.1.2009. godine

− iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 26.1.2010. godine

− iznos od 307,92 EUR sa kamatom od 8.2.2010. godine

− iznos od 902,52 EUR sa kamatom od 23.3.2010. godine

− iznos od 553,32 EUR sa kamatom od 29.4.2010. godine

− iznos od 128,11 EUR sa kamatom od 10.5.2010. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 5.6.2010. godine

− iznos od 594,07 EUR sa kamatom od 3.7.2010. godine

− iznos od 626,56 EUR sa kamatom od 15.8.2010. godine

− iznos od 389,05 EUR sa kamatom od 1.10.2010. godine

− iznos od 1260,87 EUR sa kamatom od 19.10.2010. godine

− iznos od 504,35 EUR sa kamatom od 20.10.2010. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

− iznos od 729,98 EUR sa kamatom od 31.1.2011. godine

− iznos od 1186,91 EUR sa kamatom od 25.2.2011. godine

− iznos od 298,30 EUR sa kamatom od 25.2.2011. godine

− iznos od 739,27 EUR sa kamatom od 21.9.2011. godine

− iznos od 129,59 EUR sa kamatom od 4.10.2011. godine

− iznos od 318,53 EUR sa kamatom od 17.10.2011. godine

− iznos od 278,21 EUR sa kamatom od 25.10.2011. godine

− iznos od 1040,03 EUR sa kamatom od 16.7.2012. godine

− iznos od 1165,59 EUR sa kamatom od 20.8.2012. godine

− iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 1.10.2012. godine

− iznos od 296,99 EUR sa kamatom od 1.10.2012. godine

− iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 2.11.2012. godine

− iznos od 281,37 EUR sa kamatom od 8.11.2012. godine

− iznos od 102,64 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine

− iznos od 410,56 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 17.1.2013. godine

− iznos od 358,35 EUR sa kamatom od 17.1.2013. godine

− iznos od 305,44 EUR sa kamatom od 18.1.2013. godine

− iznos od 102,64 EUR sa kamatom od 31.5.2013. godine

− iznos od 205,28 EUR sa kamatom od 3.6.2013. godine

− iznos od 272,95 EUR sa kamatom od 7.6.2013. godine

− iznos od 56,26 EUR sa kamatom od 19.6.2013. godine

− iznos od 102,64 EUR sa kamatom od 26.6.2013. godine

− iznos od 205,28 EUR sa kamatom od 26.6.2013. godine

− iznos od 66,22 EUR sa kamatom od 22.7.2013. godine

− iznos od 3020,39 EUR sa kamatom od 23.7.2013. godine

− iznos od 61,61 EUR sa kamatom od 20.8.2013. godine

− iznos od 22501,63 EUR sa kamatom od 3.9.2013. godine

− iznos od 90548,71 EUR sa kamatom od 11.9.2013. godine

− iznos od 66,22 EUR sa kamatom od 19.9.2013. godine

II Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.2 Ugovora o namjenskom kreditu broj: 13/06, zaključen između tužitelja i tuženika dana 14. travnja 2006. godine, te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 14. travnja 2006. godine pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 14. travnja 2006. godine pa nadalje.

III Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 9.069, 85 EUR i to:

− iznos od 37,79 EUR sa kamatom od 15.11.2007 godine

− iznos od 37,14 EUR sa kamatom od 15.12.2007 godine

− iznos od 38,26 EUR sa kamatom od 15.1.2008 godine

− iznos od 38,08 EUR sa kamatom od 15.2.2008 godine

− iznos od 74,44 EUR sa kamatom od 15.3.2008 godine

− iznos od 74,01 EUR sa kamatom od 15.4.2008 godine

− iznos od 71,59 EUR sa kamatom od 15.5.2008 godine

− iznos od 72,51 EUR sa kamatom od 15.6.2008 godine

− iznos od 71,79 EUR sa kamatom od 15.7.2008 godine

− iznos od 71,64 EUR sa kamatom od 15.8.2008 godine

− iznos od 71,61 EUR sa kamatom od 15.9.2008 godine

− iznos od 74,36 EUR sa kamatom od 15.10.2008 godine

− iznos od 76,03 EUR sa kamatom od 15.11.2008 godine

− iznos od 73,65 EUR sa kamatom od 15.12.2008 godine

− iznos od 80,06 EUR sa kamatom od 15.1.2009 godine

− iznos od 80,82 EUR sa kamatom od 27.2.2009 godine

− iznos od 77,99 EUR sa kamatom od 24.3.2009 godine

− iznos od 78,47 EUR sa kamatom od 15.4.2009 godine

− iznos od 78,50 EUR sa kamatom od 19.5.2009 godine

− iznos od 77,32 EUR sa kamatom od 16.6.2009 godine

− iznos od 7,15 EUR sa kamatom od 15.7.2009 godine

− iznos od 31,41 EUR sa kamatom od 23.7.2009 godine

− iznos od 38,95 EUR sa kamatom od 17.8.2009 godine

− iznos od 105,12 EUR sa kamatom od 17.8.2009 godine

− iznos od 105,46 EUR sa kamatom od 7.11.2009 godine

− iznos od 106,56 EUR sa kamatom od 1.12.2009 godine

− iznos od 72,50 EUR sa kamatom od 7.1.2010 godine

− iznos od 35,45 EUR sa kamatom od 13.1.2010 godine

− iznos od 108,30 EUR sa kamatom od 13.1.2010 godine

− iznos od 109,30 EUR sa kamatom od 8.2.2010 godine

− iznos od 110,89 EUR sa kamatom od 23.3.2010 godine

− iznos od 111,08 EUR sa kamatom od 29.4.2010 godine

− iznos od 113,30 EUR sa kamatom od 5.6.2010 godine

− iznos od 118,42 EUR sa kamatom od 3.7.2010 godine

− iznos od 117,34 EUR sa kamatom od 15.8.2010 godine

− iznos od 120,31 EUR sa kamatom od 1.10.2010 godine

− iznos od 120,16 EUR sa kamatom od 19.10.2010 godine

− iznos od 85,08 EUR sa kamatom od 20.10.2010 godine

− iznos od 101,05 EUR sa kamatom od 15.12.2010 godine

− iznos od 24,30 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

− iznos od 125,30 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

− iznos od 127,34 EUR sa kamatom od 25.2.2011 godine

− iznos od 122,31 EUR sa kamatom od 21.9.2011 godine

− iznos od 119,78 EUR sa kamatom od 25.10.2011 godine

− iznos od 67,31 EUR sa kamatom od 16.7.2012 godine

− iznos od 66,94 EUR sa kamatom od 20.8.2012 godine

− iznos od 121,76 EUR sa kamatom od 20.8.2012 godine

− iznos od 122,41 EUR sa kamatom od 2.11.2012 godine

− iznos od 120,02 EUR sa kamatom od 17.1.2013 godine

− iznos od 115,86 EUR sa kamatom od 12.11.2012 godine

− iznos od 6,65 EUR sa kamatom od 3.6.2013 godine

− iznos od 100,66 EUR sa kamatom od 1.7.2013 godine

− iznos od 17,94 EUR sa kamatom od 22.7.2013 godine

− iznos od 119,28 EUR sa kamatom od 23.7.2013 godine

− iznos od 120,57 EUR sa kamatom od 3.9.2013 godine

− iznos od 67,92 EUR sa kamatom od 3.9.2013 godine

− iznos od 3.515,19 EUR sa kamatom od 11.9.2013 godine

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 29.700,13 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

− iznos od 3,41 EUR sa kamatom od 15.6.2006 godine

− iznos od 0,32 EUR sa kamatom od 15.7.2006 godine

− iznos od 1,46 EUR sa kamatom od 15.9.2006 godine

− iznos od 1,48 EUR sa kamatom od 15.10.2006 godine

− iznos od 7,95 EUR sa kamatom od 15.11.2008 godine

− iznos od 32,59 EUR sa kamatom od 15.1.2009 godine

− iznos od 37,23 EUR sa kamatom od 27.2.2009 godine

− iznos od 19,93 EUR sa kamatom od 24.3.2009 godine

− iznos od 22,86 EUR sa kamatom od 15.4.2009 godine

− iznos od 17,45 EUR sa kamatom od 18.5.2009 godine

− iznos od 6,69 EUR sa kamatom od 19.5.2009 godine

− iznos od 11,43 EUR sa kamatom od 15.6.2009 godine

− iznos od 5,93 EUR sa kamatom od 16.6.2009 godine

− iznos od 19,18 EUR sa kamatom od 15.7.2009 godine

− iznos od 14,86 EUR sa kamatom od 17.8.2009 godine

− iznos od 8,80 EUR sa kamatom od 15.10.2009 godine

− iznos od 5,10 EUR sa kamatom od 16.10.2009 godine

− iznos od 0,79 EUR sa kamatom od 7.11.2009 godine

− iznos od 4,51 EUR sa kamatom od 7.11.2009 godine

− iznos od 14,27 EUR sa kamatom od 30.11.2009 godine

− iznos od 0,90 EUR sa kamatom od 1.12.2009 godine

− iznos od 11,21 EUR sa kamatom od 1.12.2009 godine

− iznos od 0,56 EUR sa kamatom od 4.12.2009 godine

− iznos od 11,59 EUR sa kamatom od 7.1.2010 godine

− iznos od 29,16 EUR sa kamatom od 13.1.2010 godine

− iznos od 2,04 EUR sa kamatom od 13.1.2010 godine

− iznos od 21,46 EUR sa kamatom od 26.1.2010 godine

− iznos od 8,43 EUR sa kamatom od 8.2.2010 godine

− iznos od 5,19 EUR sa kamatom od 8.2.2010 godine

− iznos od 34,47 EUR sa kamatom od 23.3.2010 godine

− iznos od 30,37 EUR sa kamatom od 23.3.2010 godine

− iznos od 10,60 EUR sa kamatom od 29.4.2010 godine

− iznos od 26,31 EUR sa kamatom od 29.4.2010 godine

− iznos od 11,96 EUR sa kamatom od 10.5.2010 godine

− iznos od 5,84 EUR sa kamatom od 5.6.2010 godine

− iznos od 49,99 EUR sa kamatom od 5.6.2010 godine

− iznos od 2,30 EUR sa kamatom od 3.7.2010 godine

− iznos od 64,44 EUR sa kamatom od 3.7.2010 godine

− iznos od 9,46 EUR sa kamatom od 15.8.2010 godine

− iznos od 57,97 EUR sa kamatom od 15.8.2010 godine

− iznos od 14,00 EUR sa kamatom od 1.10.2010 godine

− iznos od 27,34 EUR sa kamatom od 1.10.2010 godine

− iznos od 55,23 EUR sa kamatom od 19.10.2010 godine

− iznos od 82,34 EUR sa kamatom od 19.10.2010 godine

− iznos od 18,29 EUR sa kamatom od 19.10.2010 godine

− iznos od 65,46 EUR sa kamatom od 20.10.2010 godine

− iznos od 105,74 EUR sa kamatom od 15.12.2010 godine

− iznos od 105,44 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

− iznos od 3,40 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

− iznos od 110,91 EUR sa kamatom od 25.2.2011 godine

− iznos od 114,60 EUR sa kamatom od 25.2.2011 godine

− iznos od 155,25 EUR sa kamatom od 21.9.2011 godine

− iznos od 32,15 EUR sa kamatom od 4.10.2011 godine

− iznos od 73,90 EUR sa kamatom od 17.10.2011 godine

− iznos od 35,83 EUR sa kamatom od 25.10.2011 godine

− iznos od 157,19 EUR sa kamatom od 16.7.2012 godine

− iznos od 91,83 EUR sa kamatom od 16.7.2012 godine

− iznos od 63,96 EUR sa kamatom od 20.8.2012 godine

− iznos od 153,82 EUR sa kamatom od 20.8.2012 godine

− iznos od 28,30 EUR sa kamatom od 20.8.2012 godine

− iznos od 73,33 EUR sa kamatom od 1.10.2012 godine

− iznos od 51,23 EUR sa kamatom od 2.11.2012 godine

− iznos od 121,23 EUR sa kamatom od 2.11.2012 godine

− iznos od 35,77 EUR sa kamatom od 8.11.2012 godine

− iznos od 4,84 EUR sa kamatom od 8.11.2012 godine

− iznos od 52,29 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine

− iznos od 92,04 EUR sa kamatom od 17.1.2013 godine

− iznos od 29,38 EUR sa kamatom od 17.1.2013 godine

− iznos od 63,78 EUR sa kamatom od 12.11.2012 godine

− iznos od 28,14 EUR sa kamatom od 31.5.2012 godine

− iznos od 31,96 EUR sa kamatom od 3.6.2013 godine

− iznos od 15,58 EUR sa kamatom od 3.6.2013 godine

− iznos od 65,1 EUR sa kamatom od 7.6.2013 godine

− iznos od 13,22 EUR sa kamatom od 19.6.2013 godine

− iznos od 24,71 EUR sa kamatom od 26.6.2013 godine

− iznos od 23,63 EUR sa kamatom od 1.7.2013 godine

− iznos od 11,48 EUR sa kamatom od 22.7.2013 godine

− iznos od 129,88 EUR sa kamatom od 23.7.2013 godine

− iznos od 141,41 EUR sa kamatom od 23.7.2013 godine

− iznos od 47,07 EUR sa kamatom od 23.7.2013 godine

− iznos od 14,7 EUR sa kamatom od 20.8.2013 godine

− iznos od 83,47 EUR sa kamatom od 3.9.2013 godine

− iznos od 147,88 EUR sa kamatom od 3.9.2013 godine

− iznos od 25.893,97 EUR sa kamatom od 11.9.2013 godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.562,60 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 15. veljače 2019. navodi, da su on i tuženica zaključili ugovor o namjenskom kreditu broj 13/06 kojim je tuženica odobrila tužitelju kreditni iznos od 147.996,00 CHF. Tim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,50%. Mjesečna otplatna rata s to kamatnom stopom da je iznosila 741,96 CHF. Tuženik da je s obzirom na odredbe citiranog ugovora, jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope, na što da je tužitelj usmeno prigovorio, dok da je kasnije promjene vršio bez da je o tome obavijestio tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj da se s niti jednom promjenom nije usuglasio. Promjene tuženice u pogledu kamatne stope da su nezakonite, a što da je i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Iste da nisu opravdane s niti jednog stajališta, tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika, tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu da ne ide tuženiku u prilog, budući da su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Na međunarodnom tržištu kamata, na švicarske franke kamate da se određuju u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009. Libor da neprestano pada, tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53%, pa da je jasno da stanje na tom tržištu nije ono što da je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu, tuženica da je tužitelju trebala spustiti kamatu. Sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba u tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: - ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj da nije mogao pregovarati. Nju da je tužitelj kao slabija ekonomska strana morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope da unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa da spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača; - sporna odredba da ne navodi razloge na temelju koji se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona da stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu da prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj da kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba da omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani, da jednostavno mijenja ugovorene odredbe što da je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača da su prema čl. 102. toga Zakona ništene. Tuženik da je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja, iako je s obzirom na stanje na tržištu to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio, to njegovo postupanje da je suprotno čl. 296 ZOO. Odredba tuženika da je pored prednjega i suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji da je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora, pa da se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača, ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st.1. i st. 2. alineja 8 te čl. 111. st. 1 i st.2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u spornom ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi potrošača, pa i protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda da obvezuje i ovaj sud, da je utvrđeno kako je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji kao takav nikad nije primio, te da mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate, to tužitelj da je i na taj način izvršio povrat iznosa koji kao takav nije morao. Ni o ovoj odredbi ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, tužitelj kao slabija ugovorna strana da nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne da su i ostale odredbe, što čini ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Bez tih odredbi ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga u konačnici čini ništetnim. Polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111, svaka od ugovornih strana da bi bila u obvezi vratiti ono drugoj što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Za razliku od tužitelja, tužena strana da je nepoštena pa da joj ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelju, dok tužitelj da ima pravio na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika, iznose glavnice bez kamata, dok na strani tužitelja da imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama, ispada da je tužitelj u tom slučaju isplatio i preplatio pozamašan iznos koji da u ovom trenutku ne može odrediti, budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja da se nalazi u posjedu tužene strane i koja da mu to odbija predati. Dakle, konačan iznos da će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje, odnosno vještačenje po vještaku financijsko-ekonomske struke. Tužitelj da ima pravo na povrat iznosa koji da je preplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Napominje da je nepoštena praksa prema čl. 108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužitelj da je zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika, te ništetne valutne klauzule, tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane, međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja da se nalazi u posjedu tužene strane, da ne može u ovom trenutku odrediti. Predlaže donijeti rješenje kojim se tuženici nalaže u roku od 15 dana, dostaviti cjelokupnu dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, a potom presudu kojom se utvrđuje ništetnim taj ugovor uz isplatu preplaćenih iznosa odnosno podredno kojom se utvrđuju ništetnim odredbe tog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uz povrat nepripadno isplaćenih iznosa zbog tih odredbi.

2. Tuženica je u svom pravovremenom odgovoru na tužbu navela da su postavljeni zahtjevi neodređeni i nepodobni za raspravljanje. Prije svega da se radi o dokumentaciji s kojom bi tužitelj trebao raspolagati te da on nije ničim dokazao kako je predmetne podatke zatražio vansudskim putem i da mu je banka navedeno odbila dostaviti. U pogledu valutne kaluzule da je upoznat s valutnim rizikom i to da je jasno navedeno u članku 1. ugovora gdje je vidljivo da je isti sklopljen u CHF. Valutna klauzula da je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu odnosno redovna kamata. Kamata određena ugovorom o kreditu je zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose, a zakonom nije zabranjeno ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu niti je to bilo kojom odlukom utvrđeno kao ništetno. Tuženica da nije znala niti je imala razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Ona da je tužitelja informirala o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Nije propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Od 1. siječnja 2013. kamatna stopa se mijenja u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF), a čija promjena je neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope - u konkretnom slučaju: 5,985.

3. Tužitelj je podneskom od 10. ožujka 2020. uredio tužbu na način da je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu iznosa kojeg smatra preplaćenim i čiju isplatu traži, te konačno podneskom od 26. ožujka 2025. sukladno izrađenom vještvu i dopuni istog po vještaku financijske struke, čemu se pak tuženica usprotivila navodeći da se protivi izvršenoj preinaci tužbe. Međutim, ovaj sud je stava kako tu nije riječ o preinaci, već uređenju tužbe u smislu odredbe članka 109. u vezi s odredbama članka 186. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s obzirom na inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev, koji je bio neodređen, ali odrediv, pa je tužitelj tek po provedenom financijskom vještačenju mogao znati visinu svoje tražbine, u skladu s kojim je i precizirao tužbene zahtjeve (v. presuda i rješenje ŽS VŽ, posl. br. Gž-48/2025-2 od 29. siječnja 2025.).

4. Tijekom postupka već je bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-350/2019-31 od 13. srpnja 2020., a kojom je bio prihvaćen glavni tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tuženice na naknadu troškova postupka s pripadajućim kamatama. Tuženica je protiv iste odluke pravovremeno podnijela žalbu, te je Županijski sud u Zadru odlučujući povodom iste kao drugostupanjski sud, rješenjem poslovni broj Gž- 1196/2020-4 od 9. veljače 2022. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

5. Tužitelj je podneskom od 26. ožujka 2025. konačno uredio tužbu na način da je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu iznosa kojeg potražuje prikazujući ga u euru kao službenoj valuti koja je u primjeni u Republici Hrvatskoj, u skladu s prethodno dopunjenim nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke.

6. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao ugovor o namjenskom kreditu broj 13/06, kreditna partija 7103104363 od 14. travnja 2006. (list spisa 5-13), obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8. siječnja 2013. (list spisa 14), potvrde o plaćenim kamatama po namjenskom kreditu za razdoblja od 1. siječnja do 31. prosinca 2006. i 1. siječnja do 31. prosinca 2007. (list spisa 15-16), otplatni plan (list spisa 17-24), izlaganje ZNN, predsjednika upravnog odbora Švicarske nacionalne banke (list spisa 38-71, 89-122), novinske članke „Večernjeg lista“ (list spisa 72-77), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list spisa 78-83, 123-128), izvadak prometa po kreditu (list spisa 138-142), pregled promjena kamatnih stopa (list spisa 145-154), sudsku praksu (list spisa 193-205, 229- 235, 257-265, 308-312), rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1196/2020-4 od 9. veljače 2022. (list spisa 317-325), saslušao svjedokinju LN (list spisa 155-156), tužitelja (list spisa 156-157), proveo financijsko vještačenje po Majdi Korljan, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije (list spisa 167-179, 368-369, 388-399, 419-421).

6.1 Nije izveo ostale predložene dokaze jer je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu je utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o namjenskom kreditu broj 13/06 uslijed čega da isti ne proizvodi pravni učinak, sa zahtjevom za isplatu iznosa od 154.606,20 eura s kamatama radi stjecanja bez osnove, dok je predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba istog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te nezakonitosti odluka tuženice o promjenama kamatnih stopa, uslijed čega da tužitelj nije bio dužan plaćati rate kredita po promijenjenim kamatnim stopama i promjenjivom tečaju CHF, sa zahtjevom za isplatu preplaćenih iznosa kredita od 9.069,85 eura i 29.700,13 eura sa zateznim kamatama, radi stečenog bez osnove.

9. Nije sporno među strankama slijedeće:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženica tužitelju na rok od 30 godina odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti od 147.996,00 CHF, u svrhu kupovine stana u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je člankom 2. predmetnog ugovora ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta na temelju odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 4,50% godišnje; da je u slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz tog ugovora, korisnik kredita u obvezi platiti kamatu po dospijeću sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora koja je promjenjiva odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša, računajući od dospijeća tražbine do namirenja;

- da je člankom 7. predmetnog ugovora ugovorena valutna klauzula prema kojoj se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 741,96 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja; za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete;

- da se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak (CHF) i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

10. Sporna je među strankama osnova tražbine budući tuženica smatra da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ne bi bile ništetne. Nadalje, sporno je, je li za ovu vrstu tražbine nastupila zastara i visina tražbine, tužiteljevo svojstvo potrošača.

11. S obzirom na istaknuti prigovor zastare tuženice, prvenstveno je nužno osvrnuti se na isti.

11.1. Odredbom članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO), propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

11.2. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a prema odredbi članka 225. ZOO, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11.3. Odredbom članka 241. ZOO je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11.4. U konkretnom slučaju nije propisan poseban zastarni rok za tražbinu tužitelja, pa ista zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 (pet) godina. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz odredbe članka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. To nadalje znači, da rok zastare za tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate počinje teći tek od 14. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. (v. presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-235/2022 o 14. travnja 2022.). S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. veljače 2019., a čime je prekinuto trajanje roka zastare, to je evidentno da za ove tražbine s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nije protekao zastarni rok od 5 godina, uslijed čega se tuženičin prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

12. Budući da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove iz odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO, prema kojem kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12.1. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Prije svega valja navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014., postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženice i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa, u točki II. izreke navedene presude Pž – 7129/13 djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženice, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženica, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tužitelja i 1.-7. tuženika kao neosnovane, a koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-240/2012 od 4. srpnja 2013. godine. Valja naglasiti da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdila nepoštenim i ništetnim i odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14 lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH tom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu), utvrđene nepoštenim i ništetnim (v. presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-115/20 od 17. rujna 2020.).

14. U presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu br.C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom), treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

15. U konkretnom slučaju to znači da su se u ugovoru o kreditu tužitelju kao korisniku kredita morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, te vezanost glavnice za valutu CHF, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

16. Cit. odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske su pravno obvezujuće i za ovaj sud. Naime, odredbom članka 502. c ZPP je propisano da se fizičke osobe mogu u posebnim parnicama za isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ovog zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom slučaju da će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Dakle, kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz valutu CHF ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) i to za čitavo vrijeme dok se koriste.

18. Svjedokinja LN u svom iskazu (list spisa 155-156) u bitnom je navela da je kredit odobren u poslovnici Zagrebačke banke u Zadru i da je bio u švicarskim francima. Prilikom dobivanja kredita u banci da su bile određene smjernice kojih su se morali pridržavati osobni bankari pri dodjeli kredita, i to se najprije nudio kredit u eurima, a potom bi se nudile ostale opcije, među inima bio je kredit i u francima. Što se tiče dodjele kredita u švicarskim francima, Zagrebačka banka ga je dodjeljivala u odnosu na ostale banke među zadnjima. Nije znala kako će se kretati tečaj franka u budućnosti. Nije niti jednog klijenta nagovarala na kredite u francima u trenucima dvojbe. Upozoravala je klijente na sadržaj valutne klauzule u kojoj bi se upozoravalo klijente da će se obračunavati rata kredita temeljem kursa valute koju su uzeli za kredit i tečaj te iste valute prema srednjem tečaju HNB-a i na taj način bi se isplaćivalo, a također su ih upozoravali na promjenjive kamate koje bi se mijenjale odlukama banke, a koju odluku bi banka donijela sukladno tržištu. Što se tiče samog sadržaja ugovora klijenti su bili upoznati, imali su vremena čitati prije zaključenja ugovora taj isti ugovor jer im se dokumentacija banke dostavljala, a u trenutku zaključenja ugovora kod javnog bilježnika kod kojeg je takav ugovor trebao biti solemniziran, istima se čitao sam ugovor.

18.1. Ova svjedokinja nema izravnih saznanja o razgovorima s tužiteljem u vrijeme podizanja kredita, niti o pravnom odnosu istog s tuženicom nakon zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, pa njezin iskaz nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.

19. S druge strane, sud je poklonio svoju vjeru stranačkom iskazu tužitelja (list spisa 156-157), a iz kojeg u bitnom proizlazi da su on i supruga željeli dignuti kredit u EUR-ima, ali u poslovnici u Zadru su ih nagovarali da kredit dignu u francima. Također su im pri tome nudili neke fondove u koje bi oni ulagali tako da bi lakše otplaćivali kredit. U poslovnicu banke su odlazili 10-tak dana radi razgovora o kreditu. Kada je konačno odlučio da podigne kredit, u banci ga nisu obavijestili niti objašnjavali, a niti prije valutnu klauzulu i promjenjivu kamatu. Kada su stigli kod javnog bilježnika da bi solemnizirali taj ugovor, ne sjeća se baš da li mu je javni bilježnik baš čitao od riječi do riječi predmetni ugovor ili mu je on to čitao prepričavajući ga, toga se baš i ne sjeća. Nakon što mu se povećala rata za naplatu kredita, nije dobio nikakve obavijesti da će mu se ta rata kredita povećati. Nije znao da je imao ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kod toga kredita. Čitao je ugovor o kreditu, prije nego li ga je pročitao, ali misli da je pri tome trebao kraj sebe imati savjetnika. Bio je u banci i prigovarao je na ta povećanja, a oni su mu u banci odgovarali da to nije do njih. Ne, prije nego je otišao podignuti taj kredit nije se interesirao o kretanju tečaja švicarskog franka. Ne, nisu tražili ništa od njih pa ni pojašnjenje te valutne klauzule i promjenjive kamate, ali sve ono što su oni njima govorili, oni su morali potpisati. Ne, nisu imali u vlasništvu nikakvu nekretninu do tada, ovo im je bila prva nekretnina. Nagovarali su ih na dizanje tog kredita na način što su im objašnjavali da je to najbolja opcija za kupovinu nekretnine koja im je bila prva.

Iz iskaza proizlazi da tužitelju nisu objašnjavani rizici vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kod predmetnog ugovora, a to posebno u situaciji kada je riječ o standardiziranom, tipskom ugovoru namijenjenom većem broju korisnika bez mogućnosti utjecaja na njegov sadržaj. Po stavu ovog suda njegov iskaz je obrazložen, logičan i životan, te uvjerljiv.

20. Premda tuženica tijekom postupka tvrdi kako predmetni ugovor o kreditu nije potrošački kredit pa da tužitelj ne bi imao pravnu zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, ovaj sud nije takvog stava. Naime, ugovorom o kreditu je određeno da je namjena kredita kupovina stana u [adresa], a riječ je o prvoj nekretnini tužitelja, kako je to ovaj naveo u svom stranačkom iskazu. Budući da je tužitelj sklopio ugovor u svojstvu fizičke osobe, da je predmetna nekretnina u naravi apartman u zgradi u odnosu na koji tuženica na kojoj je bio teret dokaza, tijekom postupka nije dokazala da se isti koristio u svrhu poslovne aktivnosti odnosno iznajmljivanja, dok se u trenutku sklapanja ugovora procjenjuje radi li se o potrošačkom ugovoru, to je ovaj sud stava kako nije dokazano da se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru, a teret dokaza istog je bio na strani tuženice (v. ŽS ZG, rješenje posl.br. Gž 4851/2023-2 od 14. svibnja 2024.; v. ŽS RI, odluka posl.br. Gž- 1948/2021-4 od 24. srpnja 2024.).

Činjenica da tužitelj eventualno nije osobno plaćao anuitete nije odlučna u ovoj pravnoj stvari, već je bitno da su te obveze po ugovoru o kreditu doista izvršene, neovisno o osobi platitelja (v. ŽS BJ, posl. br. Gž-1110/2022 od 3. studenog 2022.).

21. Imajući u vidu utvrđenja iz gore navedenih parničnih postupaka radi zaštite kolektivnih interesa, kao i pravna shvaćanja izražena u presudi Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., ovaj sud ne drži relevantnim niti dokaze tuženice o navodnoj informiranosti tužitelja kao korisnika kredita, o mogućim rizicima proizašlim iz ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

22. Odredba o valutnoj klauzuli koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što ugovor o kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa, a takve odredbe nema u članku 22. stavku 1. ZOO. Valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I- 392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.

23. S obzirom da je primjenom odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, u konkretnom slučaju došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava, to bi se evidentno radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditu ništetne. Zbog toga je valjalo odlučiti kao u točci II izreke presude.

24. Međutim, utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 87. stavci 1. i 2. ZZP). U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da ovaj sporni ugovor može opstati bez ništetnih ugovornih odredbi i da se svrha ugovora može ostvariti, uz zadržavanje ravnoteže prava i obveza stranaka, nakon uklanjanja ništetne odredbe. Konačno, odredbom članka 324. stavka 1. ZOO je propisano, da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda, zbog koje je ugovor sklopljen. Nastavno na navedeno glavni tužbeni zahtjev tužitelja (točka I izreke) valjalo je odbiti kao neosnovan.

25. Slijedom navedenog, tužitelju kao potrošaču pripada pravo na naknadu iznosa plaćenih tuženici kao trgovcu, s osnova nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljenih na nezakonitim odlukama iste, kao i s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, sve na temelju odredbi članka 1111. stavka 1. i članka 1115. ZOO.

26. Budući da je između stranaka bila sporna visina tražbine tužitelja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Majdi Korljan, dipl.oec.

26.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 8. srpnja 2019. (list spisa 167-179), utvrdio:

- da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,50% više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 68.336,78 kuna i to za period od 1. studenog 2007. do 11. rujna 2013. dana konačne otplate kredita;

- da uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj, više obračunata razlika anuiteta ukupno iznosi 223.775,64 kuna i to za period od 1. lipnja 2006. do 11. rujna 2013. dana konačne otplate kredita;

- da je banka dana 26. travnja 2006. odobreni kredit u iznosu od 147.996,00 CHF izvršila prijenos u otplatu u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 686.545,60 kuna;

- za cijelo vrijeme otplate kredita da je korisnik kredita uplatio ukupan iznos od 1.164.880,45 kuna, nakon čega da je na dan 19. rujna 2013. korisnik kredita u odnosu na iznos isplaćene glavnice pretplatio ukupan iznos od 478.334,85 kuna (686.545,60- 1.164.880,45= - 478.334,85 kuna);

- da je na pojedinačni iznos izvršene uplate, izvršen obračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 8. studenog 2019., a izračunom da ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 779.122,69 kuna.

Tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno istom specificirao svoj tužbeni zahtjev.

Tuženica je istaknula više prigovora protiv nalaza i mišljenja vještaka, te se vještak na te prigovore očitovao u svom odgovoru od 15. srpnja 2024., a u kojem je naveo da je izračun napravila u 3 varijante budući nalog nije bio razumljiv, a izračune je izradila sukladno tužbenom zahtjevu, dakle koja varijanta će bit prihvatljiva prepušteno je odluci suda. Izračuni u nalazu i mišljenju izrađeni su na temelju raspoložive dokumentacije u spisu i to ugovorenog otplatnog plana (l.s.145-153) i kartice prometa po kreditu (l.s. 138-142). Iz dokumentacije koja prileže spisu, a niti uz podnesak od strane tuženika nije dostavljena dokumentacija i to dodaci ugovora o kreditu te otplatni planovi koji su sastavni dio dodatka ugovora o kreditu iz kojih bi se utvrdilo koliko je iznos ugovorene naknade za vrijeme moratorija i ugovoreni promijenjeni uvjeti otplate kredita za vrijeme moratorija. Dakle, izračun u nalazu i mišljenju isključivo su rađeni na temelju raspoložive dokumentacije u spisu prethodno opisane.

Tuženica je međutim i dalje ustrajala na iznesenim prigovorima u odnosu na izrađeno vještvo. Stoga je vještak saslušan na ročištu pred sudom 28. kolovoza 2025. U međuvremenu je po prethodnom nalogu suda vještak izvršio dopunu svog nalaza i mišljenja, na način da je sve uplate i preplate iz svog nalaza i mišljenja od 8. studenog 2019. prikazao u važećoj valuti euro, a sve kako bi tužitelj svoj tužbeni zahtjev mogao uskladiti s važećom valutom u Republici Hrvatskoj.

Vještak je u svom iskazu pred sudom naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te dopune istog kao i dostavljenih očitovanja. Sukladno postavljenim zadacima izradila je nalaz i mišljenja te dala dodatno očitovanje. Vezano za prigovor tuženika iz podneska od 19. kolovoza 2025. mora reći da se isti odnosi na razdoblje moratorija otplate kredita, pa da bi se za taj period primijenila stvarna otplata bilo je potrebno dostaviti odgovarajuću dokumentaciju, a pri tome misli na dodatak ugovora o kreditu i promijenjeni otplatni plan što je i naznačeno u njenom očitovanju od 15. srpnja 2024. Da bi utvrdila da li je izvršeno ispravno knjiženje na knjigovodstvenoj kartici banke za sve nastale promjene u ovom slučaju moratorij, potreban je aneks ugovora o kreditu ili dodatak ugovora o kreditu i primijenjeni otplatni plan koji mora biti sastavni dio tog dodatka ugovora o kreditu, a iz dokumentacije raspoložive u spisu nije vidjela da postoji takav dodatak i primijenjeni otplatni plan. Knjigovodstvena dokumentacija banke da je jednostrana dokumentacija, jednostrani dokument, a da u tom slučaju nedostaje dokumentacija dodatak ugovora o kreditu i primijenjeni otplatni plan u kojem je naznačeno kad je vrijeme tog moratorija, da li je ugovorena naknada za vrijeme korištenja moratorija i da li su se promijenili uvjeti otplate kredita daljnji nakon moratorija. Vezano za upit da li može vidjeti iz knjigovodstvene kartice pod nazivom prometi po kreditu da je korisniku kredita bio odobren moratorij te da je plaćena naknada za moratorij, također da knjigovodstvena dokumentacija banke je jednostrana dokumentacija, jednostrani dokument, te u tom slučaju nedostaje dokumentacija dodatak ugovora o kreditu i primijenjeni otplatni plan u kojem je naznačeno kad je vrijeme tog moratorija, da li je ugovorena naknada za vrijeme korištenja moratorija i da li su se promijenili uvjeti otplate kredita daljnji nakon moratorija. Iznosi preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da su izračunavani prema ugovorenom i primijenjenom otplatnom planu kako je i zadatak bio vještačenja. Pod primijenjenim otplatnim planom da misli na otplatni plan koji postoji u spisu, da je to dostavljeno od banke i jasno naznačena primijenjena kamatna stopa, iznos anuiteta i rok otplate po toj kamatnoj primijenjenoj stopi. Nadalje, da ona ne može sama ugovoreni otplatni plan mijenjati prema knjigovodstvenoj kartici jer joj mora biti točno definirano koliki postotak naknade mora primijeniti tijekom moratorija i koliki iznos u postocima, trošak naknade za vrijeme moratorija, a što da se kosi sa osnovnim nalazom i mišljenjem. Na prijedlog tuženice da sud naloži vještaku da se detaljno očituje na prigovor tuženika te da izvrši uvid u promet po kreditu koji nitko tijekom postupka nije osporavao, vještak je odgovorio da i dalje ostaje kod svega onog što je ranije iznijela te da bi u tom slučaju trebala biti potrebna dodatna dokumentacija. Ovaj sud je stava da je vještak financijske struke nakon saslušanja izvršio povjereni mu zadatak te otklonio iznesene prigovore.

26.2. Visina tražbine tužitelja je stoga utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka te dopune istog, a koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ih stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke, temeljito i stručno obrazloženim, na temelju dostupne dokumentacije. U istima ne nalazi nikakve proturječnosti, niti nedostatke u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost. Iz tih razloga nije prihvatio tuženičin prijedlog sa zadnjeg ročišta za daljnjom dopunom vještva.

27. Vezano za dopunski tuženičin prigovor zastare, treba reći da je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom postupku odnosno do prekida zastare nije došlo tek u trenutku specificiranja tužbenog zahtjeva, nakon izrade vještva, pa stoga niti ovaj prigovor tuženice nije osnovan.

28. U konkretnom slučaju vještak je izračunao da iznos potraživanja tužitelja prema tuženici s osnova razlike anuiteta uslijed povećanja kamatne stope iznosi 9.069,85 eura, a s osnova promjene tečaja da iznosi 29.700,13 eura.

Dakle, ove iznose je tuženica stekla bez valjane pravne osnove kao nepošteni stjecatelj u smislu odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO, pa ih je onda dužna vratiti tužitelju, sve uvećano za zatezne kamate određene na temelju odredbe članka 1115. ZOO i to od dana stjecanja, po visini određenoj sukladno odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Nastavno, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u točci II je valjalo prihvatiti kao osnovan, a kako slijedi iz točke III izreke presude.

29. Tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Tako su mu priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: OT), i to za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav podnesaka od 18. ožujka 2020. - 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), 26. ožujka 2025. - 125 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištima od 18. ožujka 2019. – 25 bodova (Tbr. 9. toč. 4. OT), 21. svibnja 2019. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 7. kolovoza 2019. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 10. listopada 2019. – 25 bodova (Tbr. 9. toč. 4. OT), 11. ožujka 2020. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), 23. lipnja 2020. – 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 13. travnja 2022.

– 250 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), 1. lipnja 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), 16. rujna 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), 7. siječnja 2025. – 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i 28. kolovoza 2025. – 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. OT), iznosi 7.687,50 eura. Tome je valjalo pridodati plaćeni trošak predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od ukupno 697,25 eura i trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 177,85 eura, što sveukupno iznosi 8.562,60 eura.

29.1. Nije mu priznat trošak sudske pristojbe za presudu, jer su potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, o kakvom je postupku ovdje riječ, sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.), oslobođeni od plaćanja pristojbi, pa takva obveza niti ne nastaje na strani tužitelja. Konačno, nisu mu priznati troškovi sastava preostalih podnesaka jer isti nisu bili nužni tijekom postupka.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 25. rujna 2025.

Sudac

Josip Dušević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se objavljuje odluka, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima,

2. Tuženici po punomoćnicima.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte