REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-507/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja VERDE VU d.o.o., Lučko, Rožmanka 17C, OIB: 58502800281, zastupanog po punomoćniku Marku Ivica, odvjetniku u Zagrebu, Crvenog križa 23, protiv tuženika JAEGER I LED d.o.o., Novska, Ulica Hrvatskih branitelja 38, OIB: 60585566385, zastupanog po punomoćniku Saši Bačić, odvjetniku u Kutini, Hrvatskih branitelja 7, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić u Kutini, Koldvorska 2, poslovni broj Ovrv-428/2024 od 26. veljače 2024. u kojem je tuženiku JAEGER I LED d.o.o., Novska, Ulica Hrvatskih branitelja 38, OIB: 60585566385, naloženo platiti tužitelju VERDE VU d.o.o., Lučko, Rožmanka 17C, OIB: 58502800281, iznos od 5.880,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku kako slijedi:

- na iznos od 2.940,00 eura od 24. studenog 2023. do isplate

- na iznos od 2.940,00 eura od 5. prosinca 2023. do isplate

koje teku do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku JAEGER I LED d.o.o., Novska, Ulica Hrvatskih branitelja 38, OIB: 60585566385, da tužitelju VERDE VU d.o.o., Lučko, Rožmanka 17C, OIB: 58502800281, platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. veljače 2024. do plateža po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 9. Zakona o obveznim odnosima, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-428/2024 od 26. veljače 2024. radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 5.880,00 eura s zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da je tuženik, tada ovršenik, pravovremeno izjavio prigovor, rješenje o ovrsi je, sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ) rješenjem Povrv-507/2024-4 od dana 13. svibnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu iznosa računa br. 25/1/1 od 20. studenog 2023. od 2.940,00 eura i računa br. 27/1/1 od 4. prosinca 2023. od 2.940,00 eura.

3. Tuženik u prigovoru osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da tužitelju nije poznata bilo koja vrsta poslovne suradnje na temelju koje su izdani predmetni računi te upire na, kako navodi, kvalitetu vjerodostojne isprave.

4. Tužitelj u podnesku od 29. svibnja 2024. iznosi da su parnične stranke po pitanju predmetnog poslovanja komunicirale putem e-mail korespondencije te da su tim putem tuženiku dostavljani i raniji računi koje je podmirio, dok predmetne račune, koji su mu također dostavljeni putem e-maila, nije podmirio. Ističe da je tuženik neispunjenje svoje obveze po predmetnim računima opravdavao neispunjenjem obveze od strane ugovornog partnera iz Njemačke. Uz podnesak prilaže ovjerene izjave zakonske zastupnice tužitelja, TLL, zaposlenika tužitelja, TL i vlasnika tužitelja, UL.

5. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je na pripremnom ročištu 15. studenog 2024. u predmetni spis priložio izjavu ŠL, AMI plus GmbH, na njemačkom i hrvatskom jeziku, neovjerenu i neprevedenu po ovlaštenom sudskom tumaču, zatim se tužitelj podneskom od 26. studenog 2024. očitovao na dostavljeno, na što se tuženik očitovao podneskom od 28. studenog 2024., a podneskom od 5. prosinca 2024. je dostavio izjavu ŠL, AMI plus GmbH, prevedenu s njemačkog jezika po ovlaštenom sudskom tumaču, na što se tužitelj očitovao podneskom od 12. prosinca 2024.

6. Budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, primjenom članka 461.a stavaka 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud nije uzimao u obzir navode iz podnesaka koje je tužitelj podnio nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave prigovora protiv platnog naloga, odnosno rješenja o stavljanju van snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao ni navode iz podnesaka koje je tuženik podnio nakon proteka roka od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 6. tog članka zakona, posebice iz razloga što se ne radi o navodima koje stranke nisu mogle iznijeti bez svoje krivnje.

7. Tužiteljev podnesak od 29. svibnja 2024. je podnesen u roku od 15 dana od tužiteljevog primitka rješenja o stavljanju van snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a tuženik se na navedeni podnesak nije očitovao u roku od 15 dana od zaprimljenog podneska.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu – e - mail korespondenciju (list 47. spisa), račune i izvatke po stanju prometa (listovi 48. - 65. spisa), ovjerenu izjavu zakonske zastupnice tužitelja TLL (listovi 66.- 67. spisa), ovjerenu izjavu zaposlenika tužitelja, TL (list 68. spisa), ovjerenu izjavu vlasnika tužitelja, UL (listovi 69.-70. spisa), izjavu ŠL, AMI plus GmbH, prevedenu s njemačkog jezika po ovlaštenom sudskom tumaču (listovi 98. – 102. spisa), dopis Porezne uprave (list 115. spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za TL (list 117. -120. spisa), saslušao je svjedoka UL, zakonsku zastupnicu tužitelja ULL i zakonskog zastupnika tuženika ML. Glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. ZPP-a s obzirom na to da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri da se može donijeti odluka.

9. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo održati na snazi.

10. Između parničnih stranaka je nesporno da je postojala poslovna suradnja među njima za posao koji se izvršavao u Njemačkoj, a radilo se o građevinskim radovima za koje je investitorska tvrtka A.M.I. plus GmbH angažirala ovdje tuženika, a tuženik je kao podizvođača angažirao tužitelja. Nesporno je da za poslovnu suradnju između parničnih stranaka nije postojao pisani ugovor već se posao ugovarao putem e – mailova i telefonskim putem, odnosno usmenim putem. Navedeno su parnične stranke učinile nespornim na ročištu održanom 25. ožujka 2025.

11. Između parničnih stranaka je sporno je li predmetni posao po utuženim računima od strane tužitelja izvršen za tuženika te je li tuženik dužan isplatiti tužitelju na temelju predmetnog pravnog posla utužene iznose.

12. Prema članku 221.b stavku 1. ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

13. Iz dokumentacije koju je ovom sudu dostavila Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Dubrava, proizlazi da tuženik nije koristio odbitak pretporeza po računima 25/1/1 od 20. studenog 2023. na iznos od 2.940,00 eura i 27/1/1 od 4. prosinca 2023. na iznos od 2.940,00 eura. Time je u ovom predmetu oborena presumpcija predviđena člankom 221.b stavkom 1. ZPP-a, no to ne znači da tražbina iz predmetnog poslovnog odnosa nije nastala.

14. U konkretnom predmetu parnične stranke nisu imale pisani ugovor o poslovnoj suradnji, no iz utvrđenih činjenica s parničnim strankama proizlazi da su imale usmeni dogovor o predmetnim poslovima. Predmetni poslovni odnos između stranaka je valjalo podvesti pod odredbe ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

15. Prema članku 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

16. Prema članku 597. stavku 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove (stavak 2.). On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja (stavak 3.).

17. Prema članku 612. ZOO-a naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke. Prema članku 613. stavku 1. ZOO -a naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla (stavak 2.). Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno (stavak 3.). Isto vrijedi ako je ugovoreno obavljanje i predaja djela u dijelovima (stavak 4.).

18. U ovom predmetu je bilo potrebno, s obzirom na to da su navodi parničnih stranaka po pitanju izvođenja posla po predmetnim računima kontradiktorni, utvrditi jesu li radovi od strane tužitelja kao izvođača zaista izvršeni za tuženika kao naručitelja u njihovom poslovnom odnosu, neovisno od toga s kime je tuženik imao daljnji poslovni odnos. Cijeneći svu relevantnu dokumentaciju koja prileži spisu te izvedene dokaze, okolnost o tome je li predmetni poslovni odnos po predmetnim računima zaista izvršen valjalo je, između ostalog, cijeniti na temelju kazivanja svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka.

19. Iz iskaza svjedoka UL (ovjerena izjava na listu 69. -70. spisa) proizlazi da je kao vlasnik trgovačkog društva tužitelja s vlasnikom i direktorom društva tuženika, ML, dogovorio izvođenje radova koji su bili uredno izvršeni i fakturirani te su svi računi bili plaćeni osim posljednja dva, koji su predmet ovog spora. U izjavi ističe da mu je direktor tuženika povodom neplaćanja dao obrazloženje da njemu njemački poslovni suradnici nisu platili pa, iz tog razloga, nije plaćeno niti tužitelju. Istaknuo je da je tuženik htio da tužiteljevi zaposlenici počnu raditi za tuženika (u izjavi navodi da je riječ o zaposlenicima ČL i SL), a da mu je njemački investitor rekao da su računi za ČL i TL plaćeni.

20. Sukladno članku 492.c ZPP-a na ročištu održanom 20. svibnja 2025. sud je saslušao svjedoka UL, radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz pisanog iskaza. Svjedok UL je pred sudom iskazao u bitnom jednako kao i u svom pisanom iskazu, da predmetni računi nisu plaćeni iako je ugovoreni posao s tih računa uredno izvršen i bez primjedbi, kao i da je tuženik tvrdio da mu njemačka tvrtka nije platila. Naveo je da se u konkretnom radilo poslovima pripreme za hidrozolaciju, a navedeno nije njegova struka da bi znao konkretnije precizirati radove. Prilikom odgovora na pitanje tko je preuzeo izvedene radove, svjedok prvotno nije razumio pitanje, a neposredno potom je odgovorio da je tuženik preuzeo radove. Pred sudom je od strane svjedoka pojašnjeno da se radilo o 45., 46., 47. i 48. tjednu rada po predmetnom poslu budući da s utuženih računa proizlazi, kako je to navedeno na računu 25/1/1 kW 45,46 što znači kalendar woche, a na računu 27/1/1 kW 47,48 što znači kalendar woche.

21. Iz pisanog ovjerenog iskaza svjedoka TL (list 68. spisa) proizlazi da je kao zaposlenik društva tužitelja uz još dva zaposlenika, ĆL i KL, otišao raditi na područje Njemačke. Iskazuje da su uredno obavili sve poslove i bili plaćeni za te poslove sve do početka mjeseca prosinca 2023. kada je saznao da postoje problemi s naplatom računa od strane direktora tuženika, ML, prema društvu njegovog poslodavca. U izjavi navodi da ih je ML pokušao nagovoriti da napuste svog poslodavca i zaposle se kod tuženika. U izjavi navodi da, koliko je njemu poznato, neke račune za njihov rad nije podmirio, ističući da se radi o studenom i prosincu 2023.

22. Tuženik je na pripremnom ročištu osporio da je EL ikada bio zaposlenik tužitelja. Tužitelj je, iz tog razloga, u predmetni spis dostavio ispravu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz koje na listu 117. spisa proizlazi da je EL bio zaposlen kod društva VERDE VU d.o.o. od 1. kolovoza 2023. do 31. listopada 2024.

23. U ovjerenoj izjavi zakonska zastupnica tužitelja TLL (list 66. spisa) navodi da je tužitelj radove za tuženika počeo izvoditi u 25. tjednu 2023. te su ih izvodili do 31. tjedna 2023. kada su tužiteljevi djelatnici otišli na godišnji odmor. U izjavi ističe da je tužitelj nastavio s vršenjem predmetnog posla od 35. tjedna 2023. i radio je do 42. tjedna 2023. neprekidno. Zatim navodi da je nastupio prekid do 45. tjedna 2023. u kojem tjednu su nastavili s radovima i završili ih zaključno s 47. i 48. tjednom. Navodi da su za svo vrijeme izvršavanja posla tuženiku dostavljane fakture putem e-maila te posljednja dva računa nisu plaćana. Navodi da su tužiteljevi djelatnici koristili tuženikov automobil i tuženikov alat, koje su razdužili nakon spomenutog 48. tjedna rada. Navodi da su predmetne poslove izvršavali ĆL, ČL i EL.

24. U svom iskazu pred sudom zakonska zastupnica tužitelja ŠLL je iskazala da se radnici nakon tri mjeseca odvijanja poslova vraćaju u Republiku Hrvatsku budući da je period od tri mjeseca najdulji period u kojem mogu boraviti u inozemstvu. Iskazala je da su predmetni posao dogovarali vlasnik tužitelja, UL i zakonski zastupnik tuženika, ML te su na temelju satnica ispostavljali fakture. Iskazala je da koliko je njoj poznato nije bilo prigovora kvaliteti izvršenja radova.

25. U svom iskazu pred sudom od 20. svibnja 2025. zakonski zastupnik tuženika ML je iskazao da su radnici koji su obavljali predmetni posao već bili , kako navodi, kući nakon što je tužitelj ispostavio račun te je, na traženje suda da navedeno pojasni, istaknuo da su radnici tužitelja otišli jer računi nisu plaćeni od strane investitora. U svom iskazu pred sudom od 2. rujna 2025. zakonski zastupnik tuženika je iskazao da smatra da tuženik nije dužan platiti utuženo po predmetnim računima budući da tužitelj nije radio za tuženika u tom periodu već direktno za investitora, a kao razlog tome navodi da je tužitelj ugovorio bolje uvjete kod investitora za predmetni posao te na taj način, kako navodi, očigledno zaobišao poslovni odnos s tuženikom. Također, u svom iskazu je naveo da ne može sa sigurnošću reći o kojem periodu se radi.

26. Budući da je, po procijeni ovog suda, zakonski zastupnik tuženika izbjegavao odgovor na pojedina pitanja, posebice pitanja koje se tiču spornog perioda izvršenja poslova, to je ovom sudu bilo od značenja takvo držanje tuženika u ovom postupku. Tuženiku je pružena mogućnost izjasniti se o okolnostima predmeta spora budući da nije priznao ni utemeljenost ni vjerodostojnost isprava koje su predmet ovog postupka. Budući da se radi o poslovnom odnosu za koji je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je postojao te da je kroz stanovito vrijeme izvršen, za očekivati je da zakonski zastupnik tuženika zna jasno reći o kojem se razdoblju radi, a za koje razdoblje tvrdi da tužitelj nije vršio predmetne poslove za tuženika.

27. Na ročištu od 2. rujna 2025. zakonski zastupnik tuženika se izjasnio da svoje tvrdnje u ovom predmetu zasniva na izjavi trgovačkog društva AMI plus GmbH koja se pročitala prisutnima na tom ročištu i koja se nalazi na listu 82.-83. spisa. S prisutnima je utvrđeno da iz pročitane izjave društva AMI plus GmbH proizlazi da je to društvo izjavilo da ne želi da ga više nitko iz trgovačkog društva tužitelja kontaktira jer on radi isključivo s trgovačkim društvom tuženika. Navedeno ne ide u prilog tuženikovim tvrdnjama da je tužitelj izvršio predmetni posao direktno za to društvo pa je, u tom smislu, ta isprava, iako ju je tuženik dostavio izvan rokova iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a, suprotna tuženikovim navodima na kojima zasniva svoja uporišta u ovom predmetu.

28. Iz svih izvedenih dokaza koji prileže spisu proizlazi da je predmetni posao sklopljen između tužitelja i tuženika kojeg je tužitelj kao izvođač vršio za tuženika kao naručitelja te da je tužitelj na valjanoj pravnoj osnovi izdao račune tuženiku koji su ovdje predmet utuženja. Utvrđenja glede okolnosti s kime je tuženik imao poslovni odnos kao investitorom, bilo da se radi o njemačkom trgovačkom društvu AMI plus GmbH ili nekom drugom trgovačkom društvu, ovom sudu nije bilo relevantno za odlučivanje o predmetu spora. Naime, parnične stranke u ovom predmetu su nesporno bile u poslovnom odnosu, ugovornom odnosu o dijelu koji je bio sklopljen usmenim putem te su stranke, sukladno svojim potrebama, ugovarale sve daljnje radove po predmetnom poslu. Ovaj sud drži uvjerljivim tvrdnje saslušanih sudionika u ovom predmetu, iz kojih proizlazi da se predmetni posao izvršavao na tjednim bazama te da su sukladno tome ispostavljeni računi tuženiku. Tuženikove tvrdnje da je tužitelj kao izvođač za posljednji period izvršenja tog posla, utužene poslove vršio direktno za njemačkog investitora, ovom sudu, nakon svih izvedenih dokaza, nisu bile uvjerljive.

29. Stoga je ovaj sud tužiteljeve navode imao razloga ocijeniti valjano argumentiranima i životno logičnima, a posebice uvažavajući sve izvedene dokaze i saslušane sudionike u postupku, povodom čega je donio odluku o održavanju na snazi platnog naloga za utuženi iznos od 5.880,00 eura.

30. Tuženik je zakasnio s ispunjenjem obveze pa duguje zatezne kamate koje teku počevši od prvog dana nakon dospijeća obveze do dana isplate sukladno odredbama članka 29. stavka 1. i članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Stopa zatezne kamate određena je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a s obzirom na to da tužitelj potražuje zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore.

31. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove ovršnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

32. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka pripadaju tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi članka 30. stavka OZ-a po stopi iz članka 29. stavka. 2. ZOO-a za u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi članka 2. ZPP-a s obzirom na to da tužitelj potražuje zatezne kamate po stopi propisanoj za trgovačke odnose.

33. Slijedom svega navedenog, a u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

34. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. izreke). Tužitelju je, u skladu s Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava podnesaka od 29. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. Tarife mu je priznat trošak pristupa ročišt ima od 15. studenog 2024., 25. ožujka 2025., 20. svibnja 2025. i 2. rujna 2025. svako u iznosu od po 200,00 eura, što sveukupno iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za PDV od 25% iznosi 1.250,00 eura. Tužitelj je zatražio trošak i za podneske od 12. prosinca 2024. i od 27. studenog 2024. za koje mu trošak nije priznat jer te podneske sud nije uzimao u obzir iz u ovoj presudi iznesenih razloga, odnosno jer su dostavljeni van roka iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a. Trošak ovršnog postupka mu je priznat rješenjem o ovrsi javnog bilježnika koje je ovom presudom održano na snazi. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku