REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2556/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 5. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.540,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,98 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Tužba je djelomično povučena za iznos od 1.446,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2023. do isplate.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 8. srpnja 2023. u Zagrebu, na križanju ulica Jankomir i ulice Antuna Šoljana, stradala u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka]. Navodi kako je do nezgode došlo nepropisnom vožnjom vozača CE koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kojom prilikom je isti, nepropisno upravljajući vozilom, ušao u kružni tok na čijem se izlazu nalazila tužiteljica kao suvozač te je počinitelj udario u desnu prednju stranu vozila u kojem se tužiteljica nalazila. U trenutku nezgode osobni automobil počinitelja bio je osiguran kod tuženika brojem police [broj police]. Tužiteljica navodi kako je u opisanoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji.

2. Nadalje, tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda i naruženja, te je pretrpjela strah. Također, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega.

3. S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže sudu, a imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja utvrditi prema navedenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinske štete i novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu na ime imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.986,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 11. srpnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od 8. srpnja 2023., kao i odgovornost za isti. Nadalje, navodi kako je 23. prosinca 2023. isplatio tužiteljici iznos od 700,00 eura na ime isplate cjelokupne neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa te osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice preko primjerenog iznosa.

5. Tužiteljica je podneskom od 17. siječnja 2024. učinila nespornim kako je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljici iznos od 700,00 eura čime je uredila tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 2.289,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11. srpnja 2023. do isplate uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik se nije protivio navedenom sniženju tužbenog zahtjeva.

7. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 5. travnja 2024. – list 28-29 spisa) i provedenog vještačenja po vještaku dr. Augustu Mijiću uredila tužbeni zahtjev podneskom od 18. ožujka 2025. Tako tužiteljica podneskom od 18. ožujka 2025. potražuje isplatu iznosa od 1.540,00 eura sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. srpnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

8. Tuženik se nije protivio niti ovom sniženju tužbenog zahtjeva.

9. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 18. ožujka 2025. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos 1.540,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 2.986,26 eura (a koji je potom smanjila na iznos od 2.289,26 eura podneskom od 17. siječnja 2024. kako je to prethodno navedeno). Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

10. Kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom 17. siječnja 2024. i 18. ožujka 2025., to je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. rješenja.

11. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, II PPP Zagreb od 26. rujna 2023., odštetni zahtjev tužiteljice, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kao u izreci ove presude.

13. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

14. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 700,00 eura tijekom postupka te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću koji u svom nalazu i mišljenju od 27. veljače 2025. navodi kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice, da je ista ambulantno provela fizikalnu terapiju od 11. rujna do 29. rujna 2023., kao i da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje stabilizirano 29. rujna 2023. Vještak dr. August Mijić navodi kako trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 5 dana, a u manjem 7 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 20 dana. Zaostali manje boli su bile trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore te navodi kako kod tužiteljice nema zaostale naruženosti. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

16. Obzirom na istaknute prigovore i primjedbe tuženika, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka dr. Augusta Mijića na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 5. rujna 2025. kojom prilikom je istaknuo da je tužiteljica stradala 8. srpnja 2023. pri čemu je zadobila natučenje glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Kod prve obrade u hitnoj kirurškoj ambulanti objektivna obrada koja nedvojbeno dokazuje trzajnu ozljedu vratne kralježnice utvrđena je RTG-om kralježnice koja opisuje alordozu uz taj nalaz i klinička slika stanja vratne kralježnice potvrđuje trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Vještak navodi kako je sljedeći medicinski dokument u spisu pregled fizijatra manje od mjesec dana po obradi koji je i dalje utvrdio tegobe u području vratne kralježnice. Klinički su bile istaknute i stoga je isti preporučio fizikalnu terapiju. Tužiteljica je provela fizikalnu terapiju nakon toga gotovo tri tjedna. Tijekom obrade radila je i elektrokinezološku obradu vratne kralježnice koja je opisala blagi zglobno ligamentarni poremećaj u području vrata. U priloženom zdravstvenom kartonu koji pokriva period od 2008. do gotovo godinu dana nakon ozljede nema podataka da je tužiteljica prije nezgode imala tegobe u području vrata prije ozljede čime se sada prisutne tegobe vrata povezuju s predmetnim događajem. Vještak navodi kako je pregledao tužiteljicu i utvrdio blaži poremećaj u tipu bolnog vratnog sindroma. Osim navedena tri dokumenta od strane specijalista nema druge medicinske dokumentacije tako da je liječenje trajalo nešto malo manje od tri mjeseca. Vještak ističe kako bez obzira što nakon 29. rujna 2023. nema nikakve druge specijalističke medicinske dokumentacije, smatra kako su temeljem ovih priloženih nalaza i nakon kliničkog pregleda vještaka zaostale trajne posljedice 3% i ostale kvalifikatorne okolnosti kao što je napisano u vještvu pri čemu ostaje u cijelosti.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju kao i zdravstveni karton tužiteljice, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti uz napomenu kako stranke nisu isticale daljnje primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

18. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

19. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

20. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

21. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

22. Za istaknuti je kako je tužiteljica nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je tužiteljica zadobila ozljede koje su zahtijevale mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha, fizičkih bolova te zaostalih trajnih posljedica.

23. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah te zaostale trajne posljedice u omjeru od 3% prema utvrđenju vještaka dr. Augusta Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha i činjenice da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru od 3%, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 1.300,00 eura (2.000,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 700,00 eura tijekom postupka).

24. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

25. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 240,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

26. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 4,00 eura.

27. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani, što su stranke učinile nespornim na ročištu održanom dana 5. travnja 2024. (list 28-29 spisa), te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 4,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 240,00 eura kako je to tužiteljica i zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 18. ožujka 2025.

28. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu ukupnog iznosa od 1.540,00 eura koji je iznos sud ocijenio u cijelosti osnovanim kako je to prethodno pojašnjeno uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos od 700,00 eura tijekom postupka čime je tužiteljici dosudio daljnji iznos od 1.540,00 eura i to 1.300,00 eura na ime neimovinske štete i 240,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kako je to odlučeno izreci presude.

29. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan je isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

30. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev tužiteljice od 11. srpnja 2023. kao i obavijest tuženika o primitku navedenog odštetnog zahtjeva na listu 7-9 spisa.

32. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 29. rujna 2023. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužiteljica pravilno i zatražila, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužiteljici od 11. srpnja 2023. do isplate čime je odlučeno kao u izreci presude.

33. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega kao i na izgubljenu zaradu) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužiteljica navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 11. srpnja 2023. do isplate.

34. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.540,00 eura prema postavljenom tužbenom zahtjevu od 18.3.2025. dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.140,98 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 17.1.2024. i 18.3.2025. prema Tbr. 8. toč. 1., potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 5.4.2024., 3.6.2025. i 5.9.2025. prema Tbr. 9. toč. 1. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te za sastav podneska od 8.1.2024. prema Tbr. 8. toč. 4. u iznosu od 50,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,31 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura sve sukladno odredbi Tar. br. 1. i Tr. br. 2. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 37/23), što ukupno iznosi 2.140,98 eura, čime je odlučeno kao pod toč. I. rješenja u odnosu na trošak tužiteljice i u točki III. rješenja u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

36. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 25. rujna 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 25. rujna 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja