REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                      Poslovni broj: Us I-644/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke

Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice M. H., iz T., koju zastupa opunomoćenica L. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi obavljanja udomiteljstva, 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-04/21-02/17, URBROJ: 524-11-01/1-223 od 10. ožujka 2022., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1.                 Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Z. B. KLASA: UP/I-551-04/21-01/3, URBROJ: 2211-31-03-019-21-7 od 22. rujna 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice (podnesen 9. srpnja 2021.) za izdavanje dozvole za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva za četiri odrasle osobe na adresi prebivališta (T., H. ).

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-04/21-02/17, URBROJ: 524-1101/1-22-3 od 10. ožujka 2022. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Ključni dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja glasi:

„Iz zahtjeva za izdavanje dozvole za obavljanje udomiteljstva kojeg je M. H. podnijela 9.7.2021.g. proizlazi da živi s majkom i bratom, koji su suglasni da se kod njih udome odrasle osobe. Motivacija za obavljanje udomiteljstva im je rad s ljudima, pomaganje i skrb o starim i nemoćnim osobama (…).

              Iz dopisa Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (…) od 13. svibnja 2021. godine proizlazi da je 29.4.2021.g. proveden izvanredni inspekcijski nadzor nad pružanjem socijalnih usluga u objektima T. 18 i 19, te je utvrđeno da je u objektu na adresi T. 19 smješteno pet starijih i nemoćnih osoba usmenim dogovorom s M. H. (majkom tužiteljice, nap. Suda), najmanje od 30.9.2020.g., iako nema rješenje (…) o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga (…) niti dozvolu za obavljanje udomiteljstva (…). U dopisu se navodi da su poduzete mjere iz nadležnosti inspektora (doneseno je rješenje kojim je naređen prekid pružanja usluga, podnesen je optužni prijedlog, obaviještena porezna uprava, obaviješten poslodavac Maje Horvat da ista nezakonito radi dok koristi pravo na odsustvo s radnog mjesta zbog dugotrajnog bolovanja, podnesena je kaznena prijava) i u toku je daljnje postupanje. 

              Prilikom terenskog očevida 19.8.2021.g. u T. 19 ponovno je zatečeno pet korisnika na smještaju.

              Zaključak Tima za udomiteljstvo, nakon što je ponovno zatečeno pet starijih i nemoćnih osoba, bez pravne osnove smještaja je da M. H. sa članovima kućanstva ne izražava spremnost za poštovanje zakonskih propisa kojima se regulira pitanje udomiteljstva i pružanje socijalnih usluga.“

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik ne označava koja je to točno pravna osnova po kojoj tužiteljica ne ispunjava uvjete za udomiteljstvo, odnosno koji su to točno uvjeti koje ona ne ispunjava, već svoju odluku obrazlaže površno, općenito i proizvoljno. Tužiteljica ispunjava uvjete propisane člankom 14. stavcima 1.-3. Zakona o udomiteljstvu, pri čemu ne postoje zapreke iz članka 18. toga Zakona. Okolnost provedbe inspekcijskog nadzora nije razlog za odlučivanje relevantan prema navedenom Zakonu. Uz to, usluga udomiteljstva deficitarna je i prijeko potrebna. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano tuženikovo rješenje, te da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 2.500,00 kuna.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu činjeničnu ni pravnu argumentaciju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Sud nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge tužiteljice. Naime, provedba očevida bila bi bespredmetna jer nije mjerodavno današnje stanje stvari. Iz razloga iznesenih u nastavku ovog obrazloženja proizlazi da ni izvođenje ostalih predloženih dokaza, pri mjerodavnom normativnom okviru i postojećem stanju spisa spora, nije nužno za rješavanje ovoga spora (načelo učinkovitosti, čl. 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon što se uredno pozvane stranke nisu odazvale na raspravu provedenu 13. rujna 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Udomiteljstvo je normativno definirano kao oblik pružanja socijalne usluge smještaja (čl. 1. st. 1. Zakona o udomiteljstvu, „Narodne novine“, broj 115/18). 

8. Mjerodavna je i odredba članka 183. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, "Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20), prema kojoj je udomiteljstvo oblik pružanja socijalnih usluga kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava smještaj u udomiteljskoj obitelji. Stavkom 2. toga članka propisano je da se uvjeti koje mora ispunjavati udomiteljska obitelj, način obavljanja i prestanak obavljanja udomiteljstva te druga pitanja povezana s udomiteljstvom, uređuju posebnim zakonom (tj. Zakonom o udomiteljstvu).

9. Nadalje, mjerodavan je i članak 3. Zakona o udomiteljstvu, kojim su uređena načela udomiteljstva. Tom je odredbom propisano da se udomiteljstvo u Republici Hrvatskoj provodi u skladu s temeljnim načelima socijalne skrbi, načelom najboljeg interesa korisnika, ravnopravnosti u obiteljskom okruženju, održivosti socijalnih veza, uključenosti korisnika i zabrane diskriminacije.

10. Prema članku 5. Zakona o udomiteljstvu, priznavanjem prava na smještaj u udomiteljsku obitelj korisnik postaje ravnopravni član udomiteljske obitelji.

11. U predmetnom slučaju riječ je o zahtjevu za izdavanje dozvole za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva. Uz opću odredbu članka 10. stavka 1. točke 1. Zakona o udomiteljstvu, tradicionalno je udomiteljstvo uređeno člankom 11. toga Zakona. Članak 11. glasi:

              „(1) Tradicionalno udomiteljstvo obavlja udomiteljska obitelj čiji predstavnik ispunjava uvjete iz članka 14. ovoga Zakona.

(2) U tradicionalnom udomiteljstvu pruža se usluga smještaja djetetu i odrasloj osobi u skladu sa zakonom kojim se uređuju socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi. 

(3) U tradicionalnom udomiteljstvu pruža se usluga smještaja istoj vrsti korisnika, posebno djeci, a posebno odraslim osobama, osim kada postoji potreba o zajedničkom smještaju roditelja s djetetom, braći i sestrama, maloljetnim roditeljima, bračnim/izvanbračnim drugovima ili kada tijekom smještaja kod korisnika nastanu takve promjene da više ne pripada istoj vrsti korisnika, uz procjenu potreba korisnika i suglasnost centra udomitelja i centra korisnika i ako to nije protivno interesima drugih smještenih korisnika.

(4) Udomitelj koji obavlja tradicionalno udomiteljstvo ima pravo na opskrbninu i pravo na naknadu za rad udomitelja.“

12. Sud, ponajprije, naglašava da obavljanje udomiteljstva nije subjektivno pravo podnositelja zahtjeva. Riječ je specifičnoj djelatnosti, čije obavljanje podliježe režimu prethodnog odobrenja, radi ostvarivanja funkcije udomiteljstva u najboljem interesu korisnika. Fokus je na korisniku, a ne na udomitelju.

13. Za rješavanje ovoga spora ključna je pravna interpretacija članka 14. stavka 3. Zakona o udomiteljstvu. Tom je odredbom propisano da, na temelju ispunjenosti uvjeta iz stavka 1. i 2. toga članka centar udomitelja procjenjuje obitelj, motive osobe i članova njezine obitelji za obavljanje udomiteljstva, odnose u obitelji te njihov utjecaj na prihvaćanje korisnika u obitelj, procjenjuje kapacitete i rizike udomiteljske obitelji, obavlja psihološko testiranje podnositelja zahtjeva te procjenjuje sve druge činjenice koje bi mogle utjecati na zadovoljavanje potreba i najbolji interes korisnika, pri čemu uzima u obzir i preporuke pružatelja socijalnih usluga i drugih tijela u lokalnoj zajednici.

14. Argumentacija tužiteljice zanemaruje dio članka 14. stavka 3. Zakona o udomiteljstvu koji glasi: „te procjenjuje sve druge činjenice koje bi mogle utjecati na zadovoljavanje potreba i najbolji interes korisnika“. Koje su te druge bitne činjenice utvrđuje se u okolnostima konkretnog slučaja. To je, u prvom redu, zadaća javnopravnih tijela u upravnom postupku, uz kontrolnu ulogu upravnog sudstva u upravnome sporu.

15. Sud utvrđuje da, u okolnostima predmetnog slučaja, rezultati dvaju spomenutih inspekcijskih nadzora (t. 2. ovog obrazloženja), koje rezultate tužiteljica u osnovi ne osporava, doista upućuju na to da je riječ o činjenicama koje mogu negativno utjecati na zadovoljavanje potreba i najbolji interes korisnika. Ustrajnost koju je pritom u nepoštivanju pravnih normi kojima je uređeno ovo područje iskazala tužiteljičina majka (članica obitelji) mjerodavno je i u odnosu na tužiteljicu, s obzirom na obiteljski karakter udomiteljstva, naročito onoga tradicionalnog (čl. 5., čl. 11. st. 1. i čl. 14. st. 3. Zakona o udomiteljstvu, sagledani u cjelini s ostalim prethodno citiranim odredbama toga Zakona i Zakona o socijalnoj skrbi).

16. Prvostupanjsko je tijelo, dakle, pravilno odbilo predmetni zahtjev tužiteljice, što je tuženik osnovano potvrdio. 

17. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 13. rujna 2023.

                                                                                                        S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.