Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1379/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun, predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2304/2019-31 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2304/2019-31 od 16. listopada 2023.:

- potvrđuje pod točkom I., IV., V., VI., VII. izreke ,

- potvrđuje pod točkom IX. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose i to:

- na iznos od 4,69 EUR od 20. veljače 2006.

- na iznos od 4,69 EUR od 20. ožujka 2006.

- na iznos od 4,68 EUR od 20. travnja 2006.

- na iznos od 4,69 EUR od 20. svibnja 2006.

- na iznos od 4,69 EUR od 20. lipnja 2006.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. srpnja 2006.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. kolovoza 2006.

- na iznos od 0,03 EUR od 20. rujna 2006.

- na iznos od 0,03 EUR od 20. listopada 2006.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. studenoga 2006.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. prosinca 2006.

- na iznos od 0,02 EUR od 22. siječnja 2007.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. veljače 2007.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. ožujka 2007.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. travnja 2007.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. svibnja 2007.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. lipnja 2007.

- na iznos od 0,02 EUR od 20. srpnja 2007.

- na iznos od 44,17 EUR od 20. kolovoza 2007.

- na iznos od 43,45 EUR od 20. rujna 2007.

- na iznos od 42,92 EUR od 20. listopada 2007.

- na iznos od 43,94 EUR od 20. studenoga 2007.

- na iznos od 43,07 EUR od 20. prosinca 2007.

- na iznos od 44,49 EUR od 20. siječnja 2008.

- na iznos od 77,06 EUR od 20. veljače 2008.

- na iznos od 79,19 EUR od 20. ožujka 2008.

- na iznos od 76,83 EUR od 20. travnja 2008.

- na iznos od 75,86 EUR od 20. svibnja 2008.

- na iznos od 76,30 EUR od 20. lipnja 2008.

- na iznos od 76,02 EUR od 20. srpnja 2008.

- na iznos od 75,97 EUR od 20. kolovoza 2008.

- na iznos od 75,95 EUR od 20. rujna 2008.

- na iznos od 80,04 EUR od 20. listopada 2008.

- na iznos od 79,62 EUR od 20. studenoga 2008.

- na iznos od 79,80 EUR od 20. prosinca 2008.

- na iznos od 84,78 EUR od 20. siječnja 2009.

- na iznos od 84,86 EUR od 20. veljače 2009.

- na iznos od 82,31 EUR od 20. ožujka 2009.

- na iznos od 82,54 EUR od 20. travnja 2009.

- na iznos od 82,57 EUR od 20. svibnja 2009.

- na iznos od 81,82 EUR od 20. lipnja 2009.

- na iznos od 82,05 EUR od 20. srpnja 2009.

- na iznos od 81,81 EUR od 20. kolovoza 2009.

- na iznos od 81,70 EUR od 20. rujna 2009.

- na iznos od 81,08 EUR od 20. listopada 2009.

- na iznos od 82,04 EUR od 20. studenoga 2009.

- na iznos od 82,50 EUR od 20. prosinca 2009.

- na iznos od 83,69 EUR od 20. siječnja 2010.

- na iznos od 84,34 EUR od 20. veljače 2010.

- na iznos od 85,77 EUR od 20. ožujka 2010.

- na iznos od 85,75 EUR od 20. travnja 2010.

- na iznos od 87,79 EUR od 20. svibnja 2010.

- na iznos od 88,72 EUR od 20. lipnja 2010.

- na iznos od 89,62 EUR od 20. srpnja 2010.

- na iznos od 92,11 EUR od 20. kolovoza 2010.

- na iznos od 92,23 EUR od 20. rujna 2010.

- na iznos od 92,66 EUR od 20. listopada 2010.

- na iznos od 91,95 EUR od 20. studenoga 2010.

- na iznos od 78,87 EUR od 20. prosinca 2010.

- na iznos od 77,97 EUR od 20. siječnja 2011.

- na iznos od 78,11 EUR od 20. veljače 2011.

- na iznos od 78,90 EUR od 20. ožujka 2011.

- na iznos od 77,96 EUR od 20. travnja 2011.

- na iznos od 79,79 EUR od 20. svibnja 2011.

- na iznos od 68,98 EUR od 20. lipnja 2011.

- na iznos od 72,19 EUR od 20. srpnja 2011.

- na iznos od 74,25 EUR od 20. kolovoza 2011.

- na iznos od 55,81 EUR od 20. rujna 2011.

- na iznos od 53,80 EUR od 20. listopada 2011.

- na iznos od 54,24 EUR od 20. studenoga 2011.

- na iznos od 55,11 EUR od 20. prosinca 2011.

- na iznos od 55,93 EUR od 20. siječnja 2012.

- na iznos od 56,01 EUR od 20. veljače 2012.

- na iznos od 55,66 EUR od 20. ožujka 2012.

- na iznos od 55,65 EUR od 20. travnja 2012.

- na iznos od 56,10 EUR od 20. svibnja 2012.

- na iznos od 55,96 EUR od 20. lipnja 2012.

- na iznos od 55,56 EUR od 20. srpnja 2012.

- na iznos od 55,18 EUR od 20. kolovoza 2012.

- na iznos od 54,22 EUR od 20. rujna 2012.

- na iznos od 55,41 EUR od 20. listopada 2012.

- na iznos od 55,49 EUR od 20. studenoga 2012.

- na iznos od 55,31 EUR od 20. prosinca 2012.

- na iznos od 53,80 EUR od 20. siječnja 2013.

- na iznos od 54,43 EUR od 20. veljače 2013.

- na iznos od 54,88 EUR od 20. ožujka 2013.

- na iznos od 55,12 EUR od 20. travnja 2013.

- na iznos od 53,76 EUR od 20. svibnja 2013.

- na iznos od 53,44 EUR od 20. lipnja 2013.

- na iznos od 53,47 EUR od 20. srpnja 2013.

- na iznos od 53,66 EUR od 20. kolovoza 2013.

- na iznos od 54,22 EUR od 20. rujna 2013.

- na iznos od 54,18 EUR od 20. listopada 2013.

- na iznos od 54,36 EUR od 20. studenoga 2013.

- na iznos od 54,60 EUR od 20. prosinca 2013.

- na iznos od 54,15 EUR od 20. siječnja 2014.

pa do 29. rujna 2015. i to po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. pa do 29. rujna 2015., u roku od 15 dana.

- potvrđuje pod točkom X. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose i to:

- na iznos od 12,47 EUR od 20. siječnja 2009.

- na iznos od 12,81 EUR od 20. veljače 2009.

- na iznos od 4,75 EUR od 20. ožujka 2009.

- na iznos od 5,55 EUR od 20. travnja 2009.

- na iznos od 5,73 EUR od 20. svibnja 2009.

- na iznos od 3,44 EUR od 20. lipnja 2009.

- na iznos od 4,24 EUR od 20. srpnja 2009.

- na iznos od 3,55 EUR od 20. kolovoza 2009.

- na iznos od 3,29 EUR od 20. rujna 2009.

- na iznos od 1,38 EUR od 20. listopada 2009.

- na iznos od 4,57 EUR od 20. studenoga 2009.

- na iznos od 6,11 EUR od 20. prosinca 2009.

- na iznos od 10,01 EUR od 20. siječnja 2010.

- na iznos od 12,20 EUR od 20. veljače 2010.

- na iznos od 16,90 EUR od 20. ožujka 2010.

- na iznos od 16,94 EUR od 20. travnja 2010.

- na iznos od 23,61 EUR od 20. svibnja 2010.

- na iznos od 26,69 EUR od 20. lipnja 2010.

- na iznos od 29,71 EUR od 20. srpnja 2010.

- na iznos od 37,86 EUR od 20. kolovoza 2010.

- na iznos od 38,35 EUR od 20. rujna 2010.

- na iznos od 39,92 EUR od 20. listopada 2010.

- na iznos od 37,72 EUR od 20. studenoga 2010.

- na iznos od 57,32 EUR od 20. prosinca 2010.

- na iznos od 53,84 EUR od 20. siječnja 2011.

- na iznos od 54,57 EUR od 20. veljače 2011.

- na iznos od 57,97 EUR od 20. ožujka 2011.

- na iznos od 54,30 EUR od 20. travnja 2011.

- na iznos od 61,96 EUR od 20. svibnja 2011.

- na iznos od 76,40 EUR od 20. lipnja 2011.

- na iznos od 92,58 EUR od 20. srpnja 2011.

- na iznos od 103,05 EUR od 20. kolovoza 2011.

- na iznos od 83,55 EUR od 20. rujna 2011.

- na iznos od 71,09 EUR od 20. listopada 2011.

- na iznos od 74,12 EUR od 20. studenoga 2011.

- na iznos od 79,85 EUR od 20. prosinca 2011.

- na iznos od 85,35 EUR od 20. siječnja 2012.

- na iznos od 86,13 EUR od 20. veljače 2012.

- na iznos od 84,23 EUR od 20. ožujka 2012.

- na iznos od 84,41 EUR od 20. travnja 2012.

- na iznos od 87,55 EUR od 20. svibnja 2012.

- na iznos od 87,02 EUR od 20. lipnja 2012.

- na iznos od 84,74 EUR od 20. srpnja 2012.

- na iznos od 82,63 EUR od 20. kolovoza 2012.

- na iznos od 76,77 EUR od 20. rujna 2012.

- na iznos od 84,67 EUR od 20. listopada 2012.

- na iznos od 85,49 EUR od 20. studenoga 2012.

- na iznos od 84,74 EUR od 20. prosinca 2012.

- na iznos od 75,37 EUR od 20. siječnja 2013.

- na iznos od 79,73 EUR od 20. veljače 2013.

- na iznos od 82,92 EUR od 20. ožujka 2013.

- na iznos od 84,73 EUR od 20. travnja 2013.

- na iznos od 76,34 EUR od 20. svibnja 2013.

- na iznos od 74,60 EUR od 20. lipnja 2013.

- na iznos od 75,17 EUR od 20. srpnja 2013.

- na iznos od 76,73 EUR od 20. kolovoza 2013.

- na iznos od 80,66 EUR od 20. rujna 2013.

- na iznos od 80,81 EUR od 20. listopada 2013.

- na iznos od 82,30 EUR od 20. studenoga 2013.

- na iznos od 84,21 EUR od 20. prosinca 2013.

- na iznos od 81,69 EUR od 20. siječnja 2014.

- na iznos od 84,03 EUR od 20. veljače 2014.

- na iznos od 85,04 EUR od 20. ožujka 2014.

- na iznos od 82,68 EUR od 20. travnja 2014.

- na iznos od 80,91 EUR od 20. svibnja 2014.

- na iznos od 81,10 EUR od 20. lipnja 2014.

- na iznos od 83,70 EUR od 20. srpnja 2014.

- na iznos od 84,38 EUR od 20. kolovoza 2014.

- na iznos od 86,08 EUR od 20. rujna 2014.

- na iznos od 87,92 EUR od 20. listopada 2014.

- na iznos od 90,21 EUR od 20. studenoga 2014.

- na iznos od 89,03 EUR od 20. prosinca 2014.

- na iznos od 90,55 EUR od 20. siječnja 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. veljače 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. ožujka 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. travnja 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. svibnja 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. lipnja 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. srpnja 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. kolovoza 2015.

- na iznos od 90,51 EUR od 20. rujna 2015.

pa do 29. rujna 2015. i to po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. pa do 29. rujna 2015., u roku od 15 dana.

- preinačuje pod točkom II., III., VIII. i XI. izreke na način da se u tim dijelovima odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan,

- preinačuje pod točkom IX. izreke tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.379,62 EUR i za isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate,

- preinačuje pod točkom X. izreke tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.077,10 EUR i za isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate,

- preinačuje pod točkom XI. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu s osnove razlike u glavnici nastale konverzijom kredita u valutu EUR u iznosu od 975,51 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje pod točkom XII. izreke koja predstavlja odluku o troškovima i rješava: Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

III. U nepobijanoj odbijajućoj točki XIII. izreke presude, odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe 4. Ugovora o kreditu broj 9010938240 od 5. siječnja 2006. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u dijelu koji glasi „… koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …“, točkom II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe 4. istog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01 (slovima: prvi siječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. slovima: prvi siječnja) do 30.6 (slovima: tridesetog lipnja) tekuće godine, i to na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvog srpnja) do 31.12.(slovima: trideset prvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene." Točkom III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe 1. istog Ugovora o kreditu kojim je određen iznos kredita u dijelu koji glasi: "...koji odgovara protuvrijednosti od 90.866,84 CHF (slovima: devedesettisućaosamstošezdesetšest CHF i osamdesetčetiri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita." , a točkom IV. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe 4. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „4.2....Kamata se obračunava u CHF...”. Nadalje, točkom V. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe 5. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate...”, točkom VI. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe 6. Ugovora u kreditu koji glasi: "...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", točkom VII. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "7.2. Kredit u iznosu od 90.866,84 CHF (slovima: devedesettisućaosamstošezdesetšest CHF i osamdesetčetiri C)... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.", dok je točkom VIII. izreke utvrđen ništetnim dio odredbe 12. Ugovora o kreditu koji glasi: " 12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF." Točkom IX. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju s osnove preplaćene kamate iznos od 5.379,62 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na određene pojedinačne mjesečne iznose detaljno opisane u toj točci izreke, a točkom X. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju s osnove preplaćene valutne klauzule iznos od 5.077,10 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na određene pojedinačne mjesečne iznose detaljno opisane u toj točci izreke. Točkom XI. izreke naloženo je tuženici da tužitelju s osnove razlike u glavnici nastale konverzijom kredita u valutu EUR isplati iznos od 9.75,51 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom XII. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.954,13 EUR / 14.723,89 kn zajedno sa zateznom kamatom od 16. listopada 2023., a točkom XIII. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica iz svih zakonom predviđenih razloga, ističući posebno razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da joj naknadi parnične troškove, uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe i predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti određenih dijelova Ugovora o kreditu broj 9010938240 od 5. siječnja 2006., a kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke te otplata kredita vezanog za CHF, kao i posljedično restitucijski zahtjev za isplatu s osnove tih ništetnih odredbi ugovora odnosno s osnove razlike u glavnici nastale konverzijom kredita.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 5. siječnja 2006. kojim se tuženica kao kreditor obvezala tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 90.866,84 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita,

- da je kredit namjenski za kupnju stana ili obiteljske kuće,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,20 % godišnje, a promjenjiva je sukladno odluci banke o kreditiranju građana,

- da je ugovorena otplata kredita u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,

- da je tuženica na temelju čl. 4. Ugovora o kreditu u više navrata povisivala kamatnu stopu,

- da ugovor o kreditu ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojih ovisi promjena stope ugovorne kamate,

- da se o sadržaju ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije pregovaralo niti su tužitelju pojašnjeni i prezentirani parametri, kriteriji ili elementi kojima se mijenja početna kamatna stopa,

- da nije dokazano da je tuženik obavijestio tužitelja o rizicima vezano za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF,

- da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja standardni tipski ugovor,

- da je vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u kojem je donesena presuda broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010938240 od 3. prosinca 2015. kojim je proveden postupak konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZIDZPK/15),

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka ON tužitelj tijekom razdoblja otplate kredita s osnova povećanja početno ugovorene kamatne stope preplatio iznos od 5.379,63 EUR, a s osnova promjene početnog tečaja u CHF preplatio iznos od 5.077,10 EUR,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.861,41 EUR te da je tužitelj s realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranom EUR kreditu za 1.885,90 EUR,

te zaključuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke i otplata anuiteta uz valutu CHF, a činjenica da je provedena konverzija sukladno odredbama ZIDZPK/15 nije od odlučnog značenja već tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kao i kamatu primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 19/18 – dalje: ZOO) jer konverzijom tužitelj nije u potpunosti restituiran, a osim toga ima pravo i na razliku glavnice u iznosu od 975,51 EUR jer za taj iznos tuženik nije umanjio glavnicu prilikom izračuna konverzije.

7. U žalbi tuženica ističe da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita te je sve iskorišteno za otplatu kredita sukladno Dodatku ugovora kojim je ugovorena konverzija, odnosno da su u obračun uključene i kamate pa smatra da je neosnovano vraćanje suprotno odredbama ZID ZPK/15, zbog čega je u konkretnom slučaju konverzijom ostvarena potpuna restitucija u pogledu ništetnih odredbi ugovora. Tuženica još u bitnome osporava ništetnost odredbi Ugovora o kreditu vezane za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu navodeći da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije postojala obveza definiranja parametara promjenjivosti kamatne stope dok je samo ugovaranje valutne klauzule dopušteno i propisano zakonom. Isto tako, dosudom iznosa na ime razlike u glavnici tuženica smatra da je sud ocijenio i Dodatak ugovora o kreditu ništetnim. Tuženica ne prihvaća stajalište suda o neosnovanosti prigovora zastare, posebno se opširno osvrćući na utjecaj tijeka odnosno prekida zastare u postupku kolektivne tužbe na pojedinačne postupke povodom restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu iz kolektivne tužbe. Konačno, tuženica tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a (u žalbi omaškom naveden st. 1.) jer je presuda nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno presuda proturječi sama sebi i razlozima presude odnosno razlozi presude su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

8. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnost, ovaj sud ocjenjuje da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u dijelu u kojem je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF sadržane u čl. 4. toč. 1. i dijelu čl. 4. toč. 2., čl. 5., čl. 6. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu (točke I., IV., V., VI. i VII. izreke pobijane presude) jer je presuda u tom dijelu razumljiva, jasna i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

8.1. Odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji se na presumpciji da potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora od strane banke nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a obzirom da ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi (a i tada dužne dokazivati) da se u postupku sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora odnosno da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovaranja spornih ugovornih odredbi u pogledu njihove konačne novčane ugovorne obveze te da je potrošač uz takvu punu obaviještenost ipak pristao na sklapanje takvog ugovora, a tada je redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnom potrošačkom sporu provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora. Takvo je stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.

8.2. Obzirom da je tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi u predugovornoj fazi sklapanja ugovora odustala od saslušanja saslušanje svjedokinje AN (djelatnice banke koja je u toj fazi sudjelovala) na ročištu 23. veljače 2023., time da je tužitelj jasno iskazao da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo nego mu je sugerirano od strane osobne bankarice da je kredit s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji za njega, prvostupanjski sud je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi istaknutih zahtjevima pod točkom I., IV., V., VI. i VII. izreke pobijane presude pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa potrošača jer tuženica nije dokazala da ista nema direktan učinak na predmetni Ugovor o kreditu.

8.3. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženice u odnosu na točke I., IV., V., VI. i VII. izreke te potvrditi taj dio prvostupanjske presude.

9. U odnosu na točke II. i VIII. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši ništetnim dio odredbe članka 4. točke 2. i članka 12. točke 9. predmetnog Ugovora o kreditu jer tužitelj uopće ne navodi razloge na temelju kojih bi ove odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne i uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa.

9.1. Stoga je žalbu tuženice u odnosu na točke II. i VIII. izreke pobijane presude valjalo prihvatiti te preinačiti na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

10. Budući da je točkom 1. predmetnog Ugovora o kreditu samo definiran iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženica isplatila tužitelju, ta odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer određuje obvezu tuženice (a ne tužitelja) te kako je iznos kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne bi mogao egzistirati, dok tužitelj ni ne navodi razloge na temelju kojih bi ta odredba bila ništetna, niti takvo utvrđenje proizlazi iz presuda donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, valja zaključiti da navedena odredba ugovora nije ništetna.

10.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava utvrdio ništetnom odredbu članka 1. Ugovora o kreditu te je stoga primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a trebalo preinačiti točku III. izreke pobijane presude na način da je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. U odnosu na različito tumačenje učinka provedene konverzije od strane tuženice i prvostupanjskog suda, valja navesti da je u oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ZID ZPK/15 s Ustavom RH već je ocijenio da je isti usklađen s Ustavom. Dakle, korisnika kredita nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15 više ne obvezuje ugovorna kamata koja se mijenjala jednostranom odlukom banke niti valutna klauzula u CHF obzirom da su te nepoštene odredbe izmijenjene na način da je za čitavo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi na kredite s valutnom klauzulom u EUR, a čime je ostvaren i učinak ništetnosti takve odredbe.

11.1. U konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita sukladno prisilnoj odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje obveze koje su ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu. Time je postignut restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na ništetne odredbe Ugovora o kreditu u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, bez obzira što odredbe ZIDZPK/15 izričito ne propisuju da se sredstva vraćaju potrošaču ili da imaju restitucijski učinak. Prema odredbama ZID ZPK/15 banke su prilikom izračuna konverzije bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova ništetnih odredbi kao oblik restitucije već se povrat odražavao kroz korištenje izvršenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a to znači da su sve uplate pa i one s osnova nepoštenih odredbi ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača radi otplate kredita u EUR, a eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala se potrošaču.

11.2. U članku trećem Dodatka Ugovora o kreditu stranke su suglasno utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.860,47 EUR, u članku četvrtom da pretplata u prelaznom razdoblju iznosi 33,58 EUR te je člankom petim utvrđeno da će se preplata u ukupnom iznosu od 1.894,05 EUR koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos od 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namirivati preplatom sve dok se u potpunosti ne iskoristi.

11.3. Stoga pravilno tuženica u žalbi ističe da je tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZIDZPK/15 obeštećen s osnova nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i to na način da ga ništetne odredbe ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o kamatama na kredite u EUR, a sve uplaćeno iskorišteno je za ispunjenje (nove) obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu.

12. Međutim, ZIDZPK/15 izričito ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a ako je pošten od dana podnošenja zahtjeva pa valja zaključiti da Dodatak Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u pogledu zateznih kamata na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu. Kako specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi čl. 1111. ZOO-a tako se primjenjuje opći propis, konkretno čl. 1115. ZOO-a prema kojem tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.).

12.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na revizijsko pitanje postavljeno u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u smislu ZIDZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora na više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu. Međutim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz čl. 1115. ZOO-a, a takvo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 13. i 20. prosinca 2022. te ono glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

13. Uzimajući u obzir navedeno stajalište koje prihvaća i ovaj sud, djelomično je prihvaćena žalba tuženice te su primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačene točke IX. i X. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu glavnice s osnove preplaćene kamate (5.379,62 EUR) i preplaćene valutne klauzule (5.077,10 EUR), kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose za razdoblje od 30. rujna 2015. do isplate, dok je žalba tuženice djelomično odbijena kao neosnovna i primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama IX. i X. izreke u dijelovima kojima je naloženo tuženici da tužitelju isplati zatezne kamate na pojedinačne mjesečne novčane iznose od dana plaćanja navedenih u tim točkama pa do 29. rujna 2015. kao dana prije provedene konverzije (30. rujna 2015.).

14. Suprotno tvrdnjama tuženice, dosudom razlike u glavnici nastale konverzijom kredita u valutu EUR prvostupanjski sud nije ocijenio Dodatak Ugovora o kreditu ništetnim, ali je nejasan takav zahtjev tužitelja, kao i ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti istog. To stoga što imajući u vidu da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovora o kreditu stvorena nova osnova za otplatu tog kredita, odnosno konverzijom kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR određen je i novi otplatni plan kojim je formirana nova glavnica na dan konverzije, ali to ne znači da je tužitelj konverzijom koja je provedena sukladno ZID ZPK/15 oštećen niti je to prema stanju spisa tužitelj uspio dokazati. Stoga je u tom pogledu nejasan zaključak prvostupanjskog suda te tuženica osnovano upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog čega je u konkretnom slučaju valjalo točku XI. izreke pobijane presude primjenom čl. 373.a st. 3. ZPP-a preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Argumenti kojima tuženica osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare ne mogu se prihvatiti osnovanim. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

16.1. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužitelj uspio djelomično sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti te zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice, dok je tuženica uspjela u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti te zahtjevom za isplatom glavnice odnosno s osnove razlike u glavici.

16.2. Kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužitelj bi trebao naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženici bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26. rujna 2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenoga 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022., Rev- 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022., Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženici predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine tužitelja.

17. Slijedom navedenoga, valjalo je u odnosu na odluku o troškovima prihvatiti žalbu tuženice kao osnovanu te na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a i čl. 154. st. 4. istog Zakona preinačiti presudu pod točkom XII. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove.

18. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je iz istih razloga iz kojih je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

19. U nepobijanoj odbijajućoj točki XIII. izreke presude, odluka je ostala neizmijenjena.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun