Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-377/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Marije Mesec iz Rušana kbr. 210 A, OIB: 53323029904, zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 5881/2018-69 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća 25. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice, ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5881/2018-69 od 4. siječnja 2024. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

II. Nepobijano rješenje sadržano u navedenoj presudi, ostaje neizmijenjeno.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I izreke odbijen je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 146-26/2007 od 19. siječnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženice, u dijelu kojim je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi: „Iznos, namjena i korištenje kredita banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.346,96 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.“, kao i zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da sud naloži tuženici isplatiti joj iznos od 6.758,31 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, da utvrdi ništetnom dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 146-26/2007 od 19. siječnja 2007. sklopljenog između tužiteljice i tuženice, koji glasi: „Članak 6. Promjenjivost kamatne stope (...) Sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.“, da naloži tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 656,71 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose te da naloži tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.410,74 EUR sa zateznom kamatom od 4. siječnja 2024. do isplate.

2. Nepobijanim rješenjem sadržanim u navedenoj presudi dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 4. ožujka 2020.

3. Navedenu presudu pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet, koji je započeo 30. studenog 2018., primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužiteljice u cijelosti, predlažući drugostupanjskom sudu „u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka...“.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 146-26/2007 sklopljenog između tužiteljice i tuženice dana 19. siječnja 2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u dijelu kojim je tuženica odobrila tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 44.346,96 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za CHF prednice tuženice važećem na dan korištenja kredita i odredba čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci o kamatnim stopama prednice tuženice ili drugog akta iste, te posljedično tome da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici preplaćene iznose s osnove navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose.

7. Polazeći stoga, između stranaka, od slijedećih nespornih činjenica i materijalno- pravnih odredbi relevantnim za predmet spora:

- da su prednica tuženice (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao Banka, tužiteljica kao korisnica kredita i fiducijarni dužnik te Dražen Mesec i Josip Mesec kao sudužnici 19. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije temeljem kojeg je tuženica odobrila tužiteljici potrošački kredit za kupovinu poljoprivredne mehanizacije u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.346,96 CHF prema srednjem tečaju za CHF prednice tuženice važećem na dan korištenja kredita i promjenjivu redovnu kamatnu stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,90% godišnje, a koji kredit se tužiteljica obvezala vratiti u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja,

- da iz kreditnog prijedloga proizlazi da je tužiteljica kao nositelj OPG podnijela kreditni prijedlog po kojem je isti i prihvaćen, odnosno da je tužiteljica kao nositeljica OPG zatražila i dobila kredit radi nabavke poljoprivredne mehanizacije, da je tužiteljica u svojem iskazu navela da je dobila potpore od Ministarstva poljoprivrede, te da je na računu bio vidljiv priljev iznosa od 24.188,55 kn od društva GORDAN d.o.o. iako je tužiteljica tvrdila da im navedeno trgovačko društvo nije ništa isplatilo na temelju isporučene im paprike temeljem sklopljenog Ugovora o proizvodnji paprike od 28. veljače 2006.,

- da je prednica tuženice dopisom od 29. svibnja 2015. raskinula Ugovor o kreditu zbog neplaćanja dospjelih obveza,

- da je tužiteljica podneskom od 4. ožujka 2020. preinačila tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi preplaćenog iznosa glede valutne klauzule u CHF na način da je povećala taj iznos, a koju preinaku tužbe je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, što je konstatirano rješenjem koje predstavlja sastavni dio pobijane presude i koje tuženica nije pobijala,

- da je tuženica u podnesku od 25. svibnja 2020. osporila tužiteljici svojstvo potrošača navodeći da je namjena kredita u konkretnom slučaju bila financiranje kupovine poljoprivredne mehanizacije (traktora), pa kako je tužiteljica u vrijeme podnošenja zahtjeva za kredit bila nositeljica OPG Mesec Marija, to smatra da je kredit podignut radi obavljanja djelatnosti OPG,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sklopila Ugovor o kreditu za kupnju traktora („jačine 75 konja“) kojeg su ona i članovi njezine obitelji koristili za vlastite potrebe, odnosno da im je isti služio za obrađivanje zemlje cca 3 hektara na kojoj su sadili kukuruz i druge kulture, a što su koristili kako bi se prehranili i kako bi hranili životinje (svinje, kokoši i dr.) koje su koristili isključivo za vlastite potrebe, da predmetni traktor ne mogu koristiti za obrađivanje većih površina zemlje, da je djelatnici prednice tuženice nisu obavijestili niti upozorili o parametrima na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa, niti su je informirali o mogućim rizicima ugovaranja kredita u CHF, te da su trgovačkom društvu GORDAN d.o.o. temeljem sklopljenog Ugovora o proizvodnji i isporuci paprike samo jednom isporučili papriku, koja isporuka im nikada nije bila plaćena, zbog čega više nisu sklapali ugovore o proizvodnji i isporuci kultura, već su se bavili poljoprivredom isključivo za svoje osobne potrebe,

- da je tužiteljica podneskom od 11. studenog 2022. uredila tužbeni zahtjev sukladno dopunskom vještačkom nalazu od 13. listopada 2022.,

- da je tuženica u podnesku od 25. listopada 2023. navela da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanja svjedokinje Branke Drabić – djelatnice tuženice koja je sudjelovala u sklapanju Ugovora o kreditu sa tužiteljicom,

na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača jer veza između Ugovora o kreditu i djelatnosti OPG nije marginalna i zanemariva, obzirom da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila nositeljica OPG, koje je primalo potpore i temeljem sklopljenog Ugovora o proizvodnji i isporuci paprika sklopljenog s trgovačkim društvom GORDAN d.o.o. primalo uplatu, posljedično čemu se na nju ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, pa da stoga ne postoji pravni osnov da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu.

8. Ovaj sud je prije svega ispitao pobijanu presuda s aspekta bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica u žalbi te na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, obzirom da je tužba podnesena 28. prosinca 2018., te je utvrdio da nije počinjena navedena bitna povreda obzirom da obrazloženje presude nije proturječno samom sebi niti ispravama koje prileže spisu, odnosno da presuda nema nikakvih nedostataka niti manjkavosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost presude, dok su razlozi o odlučnim činjenicama bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi navedena presuda bila opterećena i jednom drugom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288.a st. 6. ZPP, koji tužiteljica nalazi počinjenim zbog toga što je tuženica osporila njezino svojstvo potrošača (materijalno-pravni prigovor) tek u podnesku od 25. svibnja 2020., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, pa da zbog toga sud nije bio ovlašten tužiteljicu saslušati na okolnost da li je ona sklopila Ugovor o kreditu kao potrošač, obzirom da je tuženica raspolagala dokumentacijom temeljem koje je osporavala status potrošača već u trenutku kada je odgovarala na tužbu tužiteljice, pa je navedeni prigovor mogla (i morala) istaknuti prije nego je zaključen prethodni postupak,

9.1. Prema odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP materijalno-pravni prigovori se mogu isticati i nakon donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. istog Zakona.

9.2. U pravu je tužiteljica kada tvrdi da je tuženica prvi puta osporila njezin status potrošača tek nakon zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 25. svibnja 2020. Međutim, kako je tuženica već uz odgovor na tužbu dostavila sudu dokumentaciju na koju se pozivala u navedenom podnesku, konkretno na zahtjev za kredit iz kojeg je razvidno da je tužiteljica u vrijeme kad je podnijela prijedlog za kredit (i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu) bila nositeljica OPG Marija Mesec, kreditni prijedlog iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica podnijela zahtjev za kredit kao poljoprivrednica, te u kojem su pobrojani ugovori koje je sklopio suprug tužiteljice kao raniji nositelj predmetnog OPG, prihodi OPG na temelju sklopljenih ugovora (GORDAN d.o.o. za otkup paprike isplatio je OPG Mesec Marija 20. studenog 2006., odnosno u vrijeme kada je tužiteljica bila nositeljica OPG, iznose od 3.230,00 kn i 29.531,70 kn) i u kojem je navedeno da je iz otkupnih blokova i prometa po računu Slavonske banke d.d. OPG naplatio od GORDAN d.o.o. iznos od 24.188,55 kn), to nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, obzirom da je tuženica prije zaključenja prethodnog postupka iznijela činjenice i dostavila dokaze na koje se kasnije pozvala osporavajući tužiteljici status potrošača.

10. Međutim, u pravu je tužiteljica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije ocijenio sve predložene dokaze i iznesene činjenice, posljedično čemu ovaj sud za sada nije u mogućnosti ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

11. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.; dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023. donesen je zaključak koji glasi: „U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.“

13. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Ugovor o kreditu iz kojeg je razvidno da ga je sklopila kao fizička osoba, naznačena u uvodu istog imenom i prezimenom (a ne kao nositeljica OPG Mesec Marija), time da je u čl. 2. Ugovora o kreditu navedeno da je tuženica odobrila tužiteljici potrošački kredit za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a u otplatnom planu za kredit tuženice – navedeni su „Podaci o potrošaču: Mesec Marija“. Obzirom na izneseno, prema ocjeni ovoga suda, tužiteljica je dokazala svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZZP/03, pa kako je tuženica tužiteljici osporila status potrošača, to je teret dokaza da tužiteljica nema status potrošača bio na tuženici.

14. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud je zaključio da veza između Ugovora o kreditu i profesionalne djelatnosti OPG nije zanemariva i marginalna jer je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila nositeljica OPG koje je primalo potpore te je temeljem sklopljenog ugovora o proizvodnji i isporuci paprika primilo uplatu, posljedično čemu je utvrdio da tužiteljica Ugovor o kreditu nije sklopila kao potrošač, zbog čega nije cijenio druge izvedene dokaze, već je odlučio kao pod toč. I izreke presude.

15. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 4. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj: 66/01. i 83/02.; dalje u tekstu: ZP/01) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest samostalna gospodarska i socijalna jedinica temeljena na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti.

16. Imajući stoga sve gore izneseno, ocjena je ovoga suda da činjenica što je kao poslodavac tužiteljice naveden OPG Mesec Marija, sama po sebi ne znači da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu kao nositeljica predmetnog OPG, obzirom da je tužiteljica u Ugovoru o kreditu naznačena imenom i prezimenom, a ne kao nositeljica OPG Mesec Marija. Isto tako, iako je u Ugovoru o kreditu navedeno da je prednica tuženice odobrila tužiteljici „potrošački kredit za kupovinu poljoprivredne mehanizacije“, sud nije utvrđivao iz kojeg razloga je u Ugovoru o kreditu navedeno da je tužiteljici odobren potrošački kredit, već je zaključio da se ne radi o potrošačkom kreditu bez da je isto potkrijepio argumentima.

16.1. Ovaj sud ne može prihvatiti pravilnim niti pozivanje prvostupanjskog suda u obrazloženju presude na potpore koje su isplaćene OPG, obzirom da sud nije utvrdio kada i u kojem iznosu su iste isplaćene tom OPG, kao ni pozivanje na uplate koje je primio predmetni OPG temeljem ugovora sklopljenog između ranijeg nositelja navedenog OPG i GORDAN d.o.o., obzirom da sud nije obrazložio zbog čega smatra da je upravo tužiteljica kao nositeljica OPG ostvarila dobit s osnova gospodarske djelatnosti tog OPG, kada iz stanja spisa proizlazi da su uplate od strane trgovačkog društva GORDAN d.o.o. isplaćene predmetnom OPG na temelju ugovora koji je sklopio raniji nositelji OPG, a tuženica nije dokazala da je tužiteljica sklopila daljnje ugovore o proizvodnji i isporuci poljoprivrednih proizvoda. Nadalje, sama činjenica što je kupoprodajna cijena traktora iznosila cca 30.000,00 EUR ne mora značiti da je tužiteljica iz novčanih sredstava dobivenih kreditom kupila predmetni traktor radi obavljanja djelatnosti OPG, niti pak je tuženica isto dokazala, a sud tako zauzeto stajalište nije ničim obrazložio.

16.2. Stoga se prema ocjeni ovoga suda za sada ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da veza između Ugovora o kreditu i profesionalne djelatnosti OPG nije zanemariva i marginalna jer je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila nositeljica OPG koje je primalo potpore te je temeljem sklopljenog ugovora o proizvodnji i isporuci paprika primila uplatu, kao niti zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica Ugovor o kreditu nije sklopila kao potrošač.

17. Slijedom iznesenog, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je žalbu tužiteljice uvažiti, ukinuti prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke i odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. II. izreke te primjenom čl. 370. ZPP odlučiti kao pod toč. I. i III. izreke ovoga rješenja.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će na temelju svih dokaza koje proveo, ponovno ocijeniti da li se iz zahtjeva za odobrenje kredita i prijedloga za kredit kreditnog odbora može zaključiti da je predmetni traktor kupljen za potrebe tužiteljice i njezine obitelji ili za potrebe OPG, da li je tužiteljica plaćala obroke kredita preko računa OPG ili na drugi način putem općih uplatnica i tko je naveden kao obveznik plaćanja, tužiteljica kao fizička osoba ili kao nositeljica OPG, zbog čega je u Ugovoru o kreditu navedeno da je istog sklopila tužiteljica, navedena imenom i prezimenom, a ne kao nositeljica OPG Mesec Marija, kao i razloge zbog čega je prednica tuženice u Ugovoru o kreditu naznačila da se radi o potrošačkom kreditu. Isto tako sud će utvrditi površinu obradivog poljoprivrednog zemljišta kojeg tužiteljica obrađuje (da li se doista radi o cca 3 hektara), koje kulture se na istom obrađuju i proizvode te da li se ti proizvodi koriste isključivo za potrebe domaćinstva tužiteljice ili tužiteljica kao nositeljica OPG prodajom istih ostvaruje dobit, te će na temelju navedenog, ponovno odlučiti o osnovanosti prigovora tuženice da tužiteljica nije sklopila Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača.

19. Ukoliko utvrdi da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu kao potrošač, prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, time da će u tom slučaju voditi računa o tome da je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF prednice tuženice važećem na dan korištenja kredita, koji je prednica tuženice isplatila tužiteljici, pa da stoga ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženice (a ne tužiteljice), a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. S tim u vezi valja navesti da tužiteljica ne navodi razloge na temelju kojih bi upravo čl. 2. Ugovora o kreditu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa.

20. Ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da tužiteljica nije sklopila Ugovor o kreditu kao potrošač, tada će imajući u vidu da je vezan činjeničnim supstratom tužbe te da na temelju njega odlučuje o osnovanosti zahtjeva, utvrditi da li su sporne ugovorne odredbe protivne Zakonu o obveznim odnosima, obzirom da se tužiteljica već u tužbi pozvala na odredbe tog Zakona, odnosno na načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti činidaba, načelo zlouporabe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani, te ukoliko utvrdi da su predmetne sporne odredbe u protivnosti sa navedenim načelima, ocijenit će isto primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima.

21. Nakon što sud prvog stupnja utvrdi gore navedeno te nakon što ocjeni sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP, ponovno će donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

22. Nepobijano rješenje sadržano u navedenoj presudi, ostaje neizmijenjeno.

23. O troškovima parničnog i žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun