Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-32/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društva Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1630/2021-22 od 1. lipnja 2023., na sjednici vijeća 25. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se zahtjev tuženice za izuzeće sudaca kao nedopušten.

II. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1630/2021-22 od 1. lipnja 2023. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju s osnova preplaćene razlike u tečaju valute CHF iznos od 12.395,36 EUR-a (93.392,81 kn) s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.040,61 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 1. lipnja 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da su tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 18. lipnja 2004. sklopili ugovor o kreditu broj 51400607-5101956112 (dalje: ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tužitelju isplaćen iznos od 73.870,00 CHF, te da je u čl. 8. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju stana, koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,99%,

- da se nesporno za vrijeme trajanja otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjala naviše, slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta, a mijenjao se i tečaj CHF-a,

- da iz iskaza tužitelja, a koji sud prihvaća u cijelosti, proizlazi da je kredit podigao za kupnju stana u kojem i danas živi, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nitko nije protumačio ugovorne odredbe, da se radilo o unaprijed napisanom ugovoru, da mu niti javni bilježnik prilikom ovjere ugovora o kreditu nije protumačio ugovorne odredbe, da mu je u početku rata iznosila 2.300,00 kn, ali kako je ista počela rasti i više to nije mogao financijski podnijeti, drugim je kreditom otplatio predmetni kredit,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka IAV (bivše zaposlenice tuženice) i CA (zaposlenika tuženice) proizlazi da nisu sudjelovali u sklapanju ugovora o kreditu s tužiteljem, da ga se ne sjećaju, da se radilo o tipiziranim ugovorima čije su se odredbe tumačile strankama,

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a kojima je u parnici za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača utvrđena ništetnost odredbi o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženica je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamata je cijena), što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), a koja utvrđenja obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka,

- da iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje Petre Blašković proizlazi da razlika između naplaćenog iznosa i ugovorenog iznosa po početnom tečaju u razdoblju otplate kredita iznosi 93.392,81 kn, a ako se u izračun uključi i iznos od 4.747,79 kn koji je tužitelj manje platio zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, tada sveukupan iznos koji je više plaćen zbog promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 88.645,02 kn,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa do podnošenja tužbe 8. ožujka 2021. nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od pet godina od pravomoćnosti presude,

- da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju koju je tuženica istaknula prigovorom radi prijeboja u iznosu od 4.840,62 kn (iznos kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) jer banka nije potrošač, a kamatne stope je mijenjala jednostranom odlukom pa su manje plaćeni anuiteti nastali zbog tečajne razlike koja nije bila jasno predočena te tuženica ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a i istaknuti iznos je u zastari,

zaključuje da je ništetna ugovorna odredba ugovora o kreditu (čl. 8. ugovora o kreditu) kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke (čl. 320. u vezi čl. 4. ZOO-a, obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 18. lipnja 2004. trebalo je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'' broj: 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 – dalje: ZOO/91), a o kojoj je ništetnosti odlučio kao o prethodnom pitanju, slijedom čega je na temelju čl. 323. ZOO-a prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženicu da mu isplati iznos od 12.395,36 EUR (93.392,81 kn) na ime preplaćene razlike u tečaju valute CHF, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, na koji iznos je primjenom odredbe čl. 323. i čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta do isplate.

6.1. Dopunskom presudom poslovni broj P-1630/2021-28 od 17. travnja 2025. prvostupanjski sud je odbio tuženicu ''s tužbenim zahtjevom u istaknutom prigovoru prijeboja u iznosu od 642,46 EUR/4.840,62 kn'', iz razloga što je prigovor prebijanja istaknut od strane tuženice u zastari protekom roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a obzirom da je tuženica prijeboj istaknula u odgovoru na tužbu 8. travnja 2021. pa su sva dospjela potraživanja prije 29. travnja 2014. u zastari. Ista je postala pravomoćna dana 6. svibnja 2025. i nije predmetom razmatranja ovog suda.

7. Tuženica u žalbi opširno obrazlaže svoje stajalište o subjektivnoj i objektivnoj nepristranost suda, smatrajući u bitnome da je potrebno razmotriti postoji li okolnost za izuzeće sudaca u smislu članka 71. stavka 1. i 7. ZPP-a, odnosno situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženice ili kod drugih banaka) i da li bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna stranka, pa ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od okolnosti koje su naprijed navedene, taj dio žalbe se ima smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu članka 73. ZPP-a u svezi s člankom 71. stavak 7. ZPP-a, odnosno tuženica predlaže da u tom slučaju sukladno članku 72. stavak 2. ZPP-a taj sudac u tim okolnostima obavijesti predsjednika suda, koji će odlučiti o njegovom izuzeću.

7.1. Obzirom da prema odredbi čl. 73. st. 2. toč. 1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu, a u ovom konkretnom slučaju tuženica uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, to zahtjev za izuzeće u smislu citirane odredbe čl. 73. st. 2. toč. 1. ZPP-a nije dopušten, zbog čega je ovaj sud temeljem čl. 73. st. 3. ZPP-a pod točkom I. izreke odbacio zahtjev za izuzeće kao nedopušten (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev- 348/2024-2 od 9. listopada 2024.).

8. Daljnjim navodima žalbe tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije obrazložio niti utvrdio činjenicu ima li tužitelj status potrošača, pa je time ujedno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio i materijalno pravo. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tuženica nalazi i vezano za utvrđivanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je u tom dijelu obrazloženje suda manjkavo, nedostatno i promašeno, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrđivao nepoštenost odnosno ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je ista isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti obzirom je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. ZOO-a, a kako to proizlazi iz odluke Suda Europske unije u predmetu C-81/2019 i C-243/2020. Ističe da nije bilo dovoljno se pozvati na utvrđenja iz kolektivnih odluka, već je trebalo provesti kontradiktoran postupak gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta strane valute na njegove kreditne obveze, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi, čime je nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Navodi da se prilikom utvrđenja činjenice da li tužitelj uživa potrošačku zaštitu prvostupanjski sud trebao voditi standardom prosječnog potrošača, pa imajući u vidu da tužitelj stupajući u predmetni ugovorni odnos nije primijenio niti dužan stupanj pažnje koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (nije uopće pročitao predmetni ugovor o kreditu), to tužitelj ne može uživati potrošačku zaštitu. Obzirom da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na brojnu dokumentaciju i materijale koje je tuženica dostavila u svrhu dokazivanja razine informiranosti tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu, prvostupanjski sud je, uz navedenu bitnu povredu, povrijedio načelo ocjene dokaza i načelo materijalne istine.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama obzirom da nema razloge o statusu tužitelja kao potrošača niti razloge o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, radi čega ovaj sud nije u mogućnosti ispitati niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Naime, iako je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka tužitelju osporavala status potrošača (odnosno prosječnog potrošača), prvostupanjski sud u obrazloženju vezano za osporavanje tužiteljevog statusa potrošača nije iznio nikakve razloge o toj odlučnoj činjenici, niti je provjerio na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu.

10. Nadalje, iako je predmet ove parnice zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi kao prethodno pitanje obrazlagao ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom banka, a što uopće nije predmet ove parnice, dok o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF u obrazloženju pobijane presude nije iznio nikakve razloge, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženice te ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti sve provedene dokaze, te imajući u vidu žalbene navode tuženice, kao i shvaćanja iznijeta u ovoj odluci, ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja (prvostupanjskom sudu skreće se pozornost da je predmet ove parnice zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli), te u novoj odluci jasno i određeno iznijeti razloge o svim prigovorima tuženice, kao i razloge o odlučnim činjenicama, kako bi se u eventualno budućem žalbenom postupku mogla ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti o zahtjevima stranaka za naknadu cjelokupnih troškova postupka.

U Varaždinu, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun