Pn-1449/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice SN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice HN, odvjetničke vježbenice i PN, punomoćnika tuženika po zaposlenju, a po objavi presude dana 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, da tužiteljici SN, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.200,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika zahtijeva isplatu u iznosu od 213,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. ožujka 2023. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.792,32 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. rujna 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 525,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. rujna 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 1.786,10 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 6.7.2022. oko 15,55 sati na Radničkoj cesti stradala kao vozačica vozila reg. oz. [registarska oznaka], kada je na bočnu stranu njenog vozila naletjelo vozilo reg. oz. [registarska oznaka], kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede. Vozilo kojim je skrivljena nezgoda je na dan nesreće uredno bilo osigurano kod tuženika. U navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti zbog čega trpi duševne boli te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se radi naknade štete za zadobivene ozljede u cilju mirnog rješenja spora dana 24.03.2023. obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom, međutim tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu. Obzirom na navedeno, tužiteljica potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha. Obzirom je tuženik u mirnom postupku za povrede prava osobnosti isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade štete od 1.000,00 EUR, to tužiteljica potražuje daljnji iznos naknade umanjen za nesporno isplaćeni, dakle iznos naknade štete od 3.200,00 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 24.03.2023. pa do isplate. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.200,00 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Tužiteljica je u podnesku od 27. veljače 2025., a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 1.786,10 EUR. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u zakonskom roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe (već naknadno, protekom zakonom propisanog roka), to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP smatra kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je riješeno kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost. Imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju koje su se mogle ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku uz odštetni zahtjev, tuženik je tužiteljici kao nesporan dio naknade štete isplatio dana 4.4.2023. iznos od 1.000,00 eur i 28.5.2024. iznos od 600,00 eur, čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici po predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da je kod tužiteljice u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, čl. 19. i čl. 1046. ZOO, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od isplaćenih. Tuženik napominje da je kod tužiteljice došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužiteljice, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužitelja. Također se navodi da je zdravstveni karton potrebno pribaviti, a da bi se utvrdila dinamika liječenja tužiteljice nakon podnošenja tužbe, iz čega bi bilo vidljivo da tužiteljica nije dostavila svu relevantnu medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizašlo konačno zdravstveno stanje tužitelja, slijedom čega bi sud trebao odbiti tužbeni zahtjev po pravilima tereta dokaza, budući da tužiteljica nije dokazala konačno zdravstveno stanje. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, ističe da tužiteljici ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada je liječenje završeno. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužiteljice. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, I. postaja prometne policije Zagreb od 14.7.2022. (list 4-5 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 6-21 spisa), odštetni zahtjev i odgovor na odštetni zahtjev (list 22-25 spisa) te je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. med. Igoru Stipančiću.

4. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu. Također, nije sporno niti da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete isplatio iznos od 1.600,00 EUR, od čega se 60,00 EUR odnosi na tuđu pomoć i njegu. Nije sporno niti da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Između stranaka je međutim, sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice obzirom da tuženik tvrdi da je tužiteljici nadoknadio svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela. Sporan je i tijek kamata na zatraženi iznos štete.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića od 19. veljače 2025. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata. Smanjenja životne aktivnosti zbog zadobivene ozljede u predmetnom događaju nema. Tužiteljica je trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Bol jakog intenziteta je trpjela oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2-3 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg do 4 tjedna sveukupno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna sveukupno u trajanju od dva tjedna 2 h na dan zbog nošenja ovratnika i mirovanja. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

6.1. Sud je u cijelosti prihvati pisani nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv, dan u skladu s pravilima znanosti i vještine te sukladan medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju, izvršio i pregled tužiteljice te izvršio uvid u njezin zdravstveni karton. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Daljnje dokaze (saslušanje tužiteljice kao stranke) sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda, a osim toga između stranaka nije sporno niti da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani pa ostaje nejasno na koje okolnosti je potrebno saslušavati tužiteljicu.

7. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji je sukladan pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 32 sata.

9. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (31 godina), njezin preostali životni i radni vijek. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

11. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 2.640,00 EUR. Međutim, kako je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio iznos od 1.540,00 EUR (list 32 i 33 spisa), tužiteljici je s osnove pretrpljene neimovinske štete dosuđen iznos od 1.100,00 EUR (2.640,00 EUR –1.540,00 EUR).

12. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 2 tjedna te u trajanju od 2 sata 3 puta tjedno kroz 3 tjedna te da su istu tužiteljici pružali ukućani. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpjela štetu u visini od 160,00 EUR (32 sata x 5,00 EUR). Kako je tuženik tužiteljici s tog osnova isplatio iznos od 60,00 EUR (nalog za doznaku, list 33 spisa), to tužiteljici pripada iznos od 100,00 EUR.

13. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.413,90 EUR je djelomično osnovan za iznos od 1.200,00 EUR (1.100,00 EUR + 100,00 EUR) pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude, dok je za iznos od 213,90 EUR isti neosnovan pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

14. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužiteljica dana 24. ožujka 2023. obratila tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja (tako i odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022.).

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 30.7.2024. i 27.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 5.11.2024. i 9.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,23 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

15.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 28.11.2024. kojima izvještava sud da je uplatila predujam za vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 29.4.2025. jer nije bio potreban za vođenje postupka, a saslušanje tužiteljice je predloženo još u tužbi. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 16.6.2025. kojim citira sudsku praksu i očituje se na protivljenje tuženika na učinjeno djelomično povlačenje tužbe. Sudsku prasku tužiteljica je mogla dostaviti i ranije, primjerice uz podnesak od 27. veljače 2025. za koji joj je priznat trošak, a glede tuženikovog protivljenja učinjenom djelomičnom povlačenju tužbe svoje očitovanje je mogla dati na sljedećoj glavnoj raspravi. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude budući da na isto nije pristupila. Imajuću u vidu trenutnu vrijednost predmeta spora, tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva na naknadu troška sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 25. rujna 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. tuženiku