Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1382/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju CBU, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 22. kolovoza 2024. poslovni broj: Pn-31/2023-34, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici od 22. kolovoza 2024. poslovni broj: Pn-31/2023-34.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 3.392,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate (toč. I. izreke). Toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.200,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. dalje: ZPP) uz prijedlog ovome sudu da pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je tužbeni zahtjev u ovom predmetu pravilno odbijen i predlaže sudu da odbije žalbu tužitelja te potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, dok tužitelj iako uvodno u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede postupka istu ne konkretizira niti sadržajem žalbe upućuje na bilo koju bitnu povredu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine, koju je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja isplaćivao ŽBU u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. rujna 2021. u iznosu od 25.565,36 kn (odnosno 3.392,84 EUR), sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je njegov osiguranik CB dana 16. ožujka 1983., u prometnoj nezgodi (za čiji nastanak je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika u visini od 60%), zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo te da je njegovoj kćerki ŽBU priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem br. 105250 od 03. ožujka 2006. U razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. rujna 2021. tužitelj je ŽBU isplatio mirovinu u iznosu od 42.608,94 kn pa kako je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika u visini od 60% to potražuje iznos od 3.392,84 EUR / 25.565,36 kn.

8. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da se u konkretnom predmetu primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) prema kojem je tuženik dužan u smislu čl. 27. st. 1. naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pritom je čl. 27. st. 2. i 3. toga Zakona određeno da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom na sadržaj citiranih odredaba prvostupanjski sud zaključuje da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu, jedino pod ispunjenjem uvjeta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, odnosno jedino ako postoji razlika između obiteljske mirovine NBU utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i one koju bi isplaćivao osiguraniku ŽB da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu za slučaj ozljede na radu. Međutim, sud ističe da sam tužitelj u podnesku od 29. studenog 2022. navodi kako je prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju invalidska mirovina zbog ozljede na radu gotovo uvijek veća od invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada, jer se određuje za 40 godina mirovinskog staža, pa je i bez vještačenja jasno da ne može postojati pozitivna razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine. U konačnici sud iznosi stajalište da ovu okolnost tužitelj nije dokazao pa zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (čl. 8. ZPP-a) i prema ocjeni ovoga suda donio zakonitu odluku.

10. Žalbeni navodi tužitelja u bitnom se iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o primjeni ZOOP-a pa su ocijenjeni u okviru ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, tužitelj prvenstveno tvrdi da mu je isplatom mjesečnih mirovina od siječnja 2019. do zaključno rujna 2021. nastala štete u visini 60% izvršene isplate te da za utvrđivanje osnove i visine nastale štete kao posebni propis treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje ZMO) prema kojem je uređeno tužiteljevo pravo na naknadu štete.

12. Pravno shvaćanje tužitelja nije pravilno.

13. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022- 2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022., Rev-90/2023-2 od 4. travnja 2023.) S obzirom na to da je to pravno shvaćanje doneseno u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, primjenjivo je i u ovom predmetu.

14. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s jasnim sadržajem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pritom se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe / štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, koji je uređen ZOOP-om kao posebnim zakonom.

15. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja o predmetu spora odlučio primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. toga Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja. Prema čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, koja pozitivna razlika nije utvrđena tijekom postupka obzirom obiteljska mirovina NBU utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nije veća od one koju bi tužitelj isplaćivao osiguraniku ŽB da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu za slučaj ozljede na radu, koju okolnost je sud prvog stupnja utvrdio vještačenjem po stručnoj osobi Nataliji Jambrešić.

16. Uvažavajući navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda i ovaj sud nalazi kako su pravilno primijenjene odredbe čl. 27. st. 1. i 3. ZOOP-a te je tužbeni zahtjev ispravno odbijen.

17. Prigovor tužitelja da je ZMO na čiju primjenu ukazuje u konkretnoj pravnoj stvari lex posterior u odnosu na ZOOP, po ocjeni je ovog suda neosnovan obzirom da navedeni zakoni nemaju isto područje primjene, odnosno ZMO propisuje kada tužitelj može potraživati naknadu štete, ali prema svim osobama prema kojima može potraživati naknadu stvarne štete, dok ZOOP propisuje pitanje odgovornosti društva za osiguranje kada tužitelj od njih potražuje naknadu štete slijedom čega načelo lex posterior derogat lex priori ne nalazi svoju primjenu.

18. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti je ta odluka donesena uz bitne povrede postupka na koje ovaj sud u smislu čl. 365. st. 2.

ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

19. S obzirom na to da ne postoje u žalbi istaknuti razlozi kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

20. Trošak sastava odgovora na žalbu sud nije ocijenio potrebnim za ishod žalbenog postupka u smislu čl.155. st. 1. ZPP-a, pa isti tuženiku nije dosuđen.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun