P-1854/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Meliti Lisica, u pravnoj stvari tužiteljice:
HABIBA RALIS, OIB [osobni identifikacijski broj], Mount Holland Dr 4942, Roanoke, SAD, zastupana po punomoćnici Mirni Ryvola, odvjetnici u Požegi, protiv tuženika: 1. SLOBODAN GLUMAC, OIB [osobni identifikacijski broj], Živaja 107, 44430 Živaja, i 2. ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 44430 Hrvatska Dubica, tuženik ad 2) zastupan po pun. Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, glavne i javne rasprave zaključene dana 4. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika ad 2. i tuženika ad 2. osobno, dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
1. Prihvaćaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:
I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 13. rujna 2012. godine na kojem je javni bilježnik Nikola Tadić iz [adresa], ovjerio potpis US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod brojem OV-2756/12, koji broj ovjere je nepostojeći, kao prodavatelja, i u kojem Ugovoru je kao kupac naveden prvotuženik MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog temeljem Rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar od dana 27. rujna 2017. godine, poslovni broj Z20991/2017, kojim je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Zagrebu dana 13. rujna 2012. godine, ovjeren po javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba pod brojem OV2756/12 U Zagrebu dana 13. rujna 2012. godine, provedena uknjižba prava vlasništva u korist prvotuženog MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na nekretnini oznake katastarska čestica broj [katastarska čestica], dvorište površine 321 m2, kuća, Kozjak površine 107 m2, sveukupne površine 428 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 13. rujna 2012. godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se prvotuženom MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 32.940,11 EUR, a sve to u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom kamatom sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) izmjenjen Uredbom Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 156/22, počev od dana presuđenja, pa sve do isplate, dok je za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
2. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:
I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 17. studenog 2017. godine sklopljen između prvotuženog MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i drugotuženog ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren po javnom bilježniku Gordana Pličanić iz Hrvatske Kostajnice, Nine Marakovića 69, pod brojem OV-3313/2017, ništetan u cijelosti, te posljedično nema/ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Hrvatskoj Kostajnici dana 17. studenog 2017. godine, ovjeren po javnom bilježniku Gordani Pličanić iz Hrvatske Kostajnice pod brojem OV-3313/2017 u Hrvatskoj Kostajnici dana 17. studenog 2017. godine, kojim je temeljem provedena uknjižba prava vlasništva u korist drugotuženog ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Dubica, na nekretnini oznake katastarska čestica broj [katastarska čestica], dvorište površine 321 m2, kuća, Kozjak površine 107 m2, sveukupne površine 428 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 17. studenog 2017. godine, sve u roku od 15 dana.
III. Prvotuženi MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženi ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj] su dužni tužiteljici IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zakonskom zateznom kamatom od dana 27. rujna 2017. godine do isplate, platiti naknadu štete nakon što vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina utvrdi vrijednost predmetne nekretnine, najmanje u visini naznačene vrijednosti predmeta spora, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se drugotuženom ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, a sve to u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom kamatom sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) izmjenjen Uredbom Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 156/22, počev od dana presuđenja, pa sve do isplate.
i
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tužiteljici IS OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ad 2)
ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 34.362,5 EUR a sve to u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom kamatom sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) izmjenjen Uredbom Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 156/22, počev od dana presuđenja, pa sve do isplate, dok je za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog zahtjev tuženika ad2) ZS Abaze za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere koji glasi:
1. Radi osiguranja nenovčane tužiteljice – predlagateljice osiguranja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4942 Mt. Holland Drive, Roanoke, Roanoke County, VA 24018-1630, Virginia, prema II. – tuženom
– protivniku osiguranja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz 44 430 Hrvatska Dubica, [adresa],
određuje se
o s i g u r a n j e p r i v r e m e n o m m j e r o m
- tako što se zabranjuje protivniku osiguranja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz 44 430 Hrvatska Dubica, [adresa], da otuđi i/ili optereti nekretninu koja je upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar, koja u naravi predstavlja, DVORIŠTE, površine 321 m2, KUĆA, KOZJAK, površine 107 m2, ukupne površine 428 m2, sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj je kao vlasnik uknjižen protivnik osiguranja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz 44 430 Hrvatska Dubica, [adresa].
2. Zabilježbu zabrane otuđenja na prethodno navedenoj nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], provest će Općinski sud u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar. Zabrana se smatra provedenom dostavom zemljišnoknjižnom odjelu tog Suda.
3. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drukčije odluke Suda
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u braku s pokojnim TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji brak je sklopljen dana 23. rujna 1989. godine u Brestovcu Požeškom, sve do njegove smrti koja činjenica smrti je nastupila dana **.**.2020. u gradu Salem, koji se nalazi u Saveznoj državi Virginia u Sjedinjenim Američkim Državama , a kao dokaz prilaže Vjenčani list za IS i TS, [adresa], Matični ured Požega, KLASA: 223-02/2023- 003/663, URBROJ: 2177-09-01/3-23-1 od dana 06. srpnja 2023. godine, Izvadak iz matice vjenčanih za IS i TS, [adresa], Matični ured Požega, KLASA: 223-02/2023-004/218, URBROJ: 2177-09-01/3-23-1 od dana 06. srpnja 2023. godine, Smrtni list za ĐS, Commonwealth of Virginia – Certificate of death za Š, serijski broj dokumenta 2577601. Isto tako, obaviještava Sud da je u tijeku nadovjera/apostille smrtnog lista za pokojnog TS, koja će biti dostavljena u spis predmeta, sve kako bi kao takva bila pogodna za dokaz u ovom parničnom postupku, sa prijevodom na hrvatski jezik od strane stalnog sudskog tumača za engleski jezik, a sve sukladno Konvenciji o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava od 5.listopada 1961.godine ( NN- Međunarodni ugovori br.4/44)
1.1. Pokojni suprug tužiteljice AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] bio je vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja kčbr. [katastarska čestica], KOZJAK, površine 428 m2, dvorište, površine 321 m2, kuća, KOZJAK, površine 107 m2, ukupne površine 428 m2, broj D.L. 79, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel (dalje u tekstu: Nekretnina). U vrijeme podnošenja ove tužbe naslovnom Sudu, kao vlasnik navedene nekretnine upisan je II. – tuženik ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao dokaz prilaže Izvadak iz zemljišne knjige – Povijesni prikaz, za kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Izvod iz katastarskog plana, k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Zadar.
1.2. Stvarni vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] je U, odnosno bila bi njegova zakonska nasljednica ovdje tužiteljica, da je proveden ostavinski postupak. Tužiteljica je za potrebe ostavinskog postupka iza svog pokojnog supruga angažirala opunomoćenicu Mirnu Ryvola, odvjetnicu iz [adresa] vjerujući da je njezin suprug i dalje knjižni vlasnik nekretnine pobliže specificirane u toč. 3. ove tužbe, te da je samo potrebno provesti ostavinski postupak kako bi se tužiteljica uknjižila vlasnicom nekretnine, kao nasljednica prvog nasljednog reda, budući pok. AS nije imao potomaka. Opunomoćenica tužiteljice je uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], došla do saznanja da njezin pokojni suprug AS više nije knjižni vlasnik nekretnine koja je trebala biti predmet ostavinske mase iza pokojnog supruga ĐS. Nakon saznanja da pokojni AS više nije knjižni vlasnik nekretnine, opunomoćenica tužiteljice je s današnjim danom prikupila mnoštvo dokaza koji upućuju na činjenicu da se radi što o nepostojećim, što ništetnim ugovorima koji su uslijedili nakon prvog pravnog posla, o čemu više u nastavku tužbe. U ovoj činjenici se upravo ogleda pravni interes tužiteljice za pokretanjem ovog parničnog postupka, budući je tužiteljica nesporno zainteresirana osoba za pokretanje ove parnice. Nakon saznanja da pokojni suprug tužiteljice više nije knjižni vlasnik nekretnine, opunomoćenica tužiteljice od Općinskog suda u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel pribavila je sve Ugovore o kupoprodaji nekretnina koji su uslijedili nakon prvog, nepostojećeg pravnog posla, uključujući i prvi pravni posao kupoprodaje, koji je evidentno nepostojeći, odnosno plod je kaznenog djela.
1.3. Ovim putem tužiteljica ističe da njezin pokojni suprug AS, u svojstvu prodavatelja i ugovorne stranke, nikada nije sklopio sa I. - tuženikom MS Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine ovjeren po javnom bilježniku Nikoli Tadići, broj OV-2756/12 (u daljnjem tekstu: Ugovor / navodni Ugovor), predmet kojeg bi bila kupoprodaja predmetne Nekretnine, te da isti nikada nije niti pristupio u javnobilježnički ured Nikola Tadić u [adresa], radi ovjere potpisa u svojstvu navodnog prodavatelja na navodno sklopljenom Ugovoru, koja ovjera je nepostojeća, odnosno krivotvorena, a sve je izvršeno temeljem krivotvorene osobne iskaznice za navodnog prodavatelja AS.
1.4. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina kao prodavatelj navodi se US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Požega 34 000, dok je kupac, ovdje I.- tuženi MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Člankom I. Ugovora o kupoprodaji nekretnina stoji da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine: „KAT. ČEST 6513 KOZJAK 428 m2 I TO DVORIŠTE POVRŠINE 321 m2, KUČA, KOZJAK 107 m2, SVE UKUPNO 428 m2 (KUČA UPISANA BEZ GRAĐEVINSKE I UPORABNE DOZVOLE“. Nadalje, u Ugovoru stoji da se prodaje kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 200.000,00 kn / 26.544,57 EUR-a za nekretninu koja se nalazi prvi red do mora. Nadalje u Ugovoru stoji da je kupac isplatio prodavatelju kupoprodajnu cijenu u cijelosti, što prodavatelj potvrđuje potpisom ugovora. U Ugovoru isto tako stoji da je ugovor sklopljen u Zagrebu dana 13. rujna 2012. godine, da je isti sačinjen u 2 (dva) primjerka, od kojih prodavatelj zadržava jedan primjerak, dok kupac ne zaprima niti jedan primjerak. U potpisu Ugovora stoje US i MS. Nadalje, Ugovor je isto tako ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Tadića, [adresa], gdje u ovjeri na poleđini ugovora stoji citirano: „Ja, JAVNI BILJEŽNIK, NIKOLA TADIĆ, [adresa], potvrđujem da su US (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], čiju sam istovjetnost utvrdio uvidom u osobni iskaznicu br. [broj osobne iskaznice] izdanu od PU POŽEGA, u mojoj nazočnosti vlastoručno potpisao pismeno. Potpis na pismenu je istinit. Javnobilježnička pristojba za ovjeru po tar.br. 11.st.4 ZJB u iznosu od 10,00kn naplačena je i poništena na primjerku koji ostaje za arhiv. Javnobilježnička nagrada zaračunata u iznosu od 30,00 kn + PDV 25% (7,50 kn), a trošak 0,00 kn + PDV 25% (0,00 kn). Broj: OV-2756/12 U Zagrebu, 13.09.2012. Temeljem čl. 77.st. 4.Zakona o javnom bilježništvu javni bilježnik ne odgovara za sadržaj pismena na kojem ovjerava potpis.“. Na citiranoj ovjeri javnog bilježnika Nikole Tadića isto tako je pečat javnog bilježnika, kao i njegov potpis. I. – tuženi MS, u svojstvu kupca je tako čekao 4 (četiri) godine od dana navodne „kupnje“ nekretnine da bi tek 12. rujna 2017. godine podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva pri Općinskim sudom u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjeren po javnom bilježniku Nikoli Tadić iz Zagreba pod brojem OV-2756/12 od 13. rujna 2012. godine). Općinski sud u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel zaprimio je prijedlog za uknjižbu pod brojem Z-20991/2017, pri čemu se predlaže naslovnom Sudu da pribavi od Općinskog suda u Zadru – Zemljišnoknjižnog odjela izvornik Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključen između TS i MS, ovjeren po Nikoli Tadiću, javnom bilježniku iz Zagreba, kao i priklop spisa Općinskog suda u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel zemljišnoknjižnog predmeta broj Z-20991/2017 i Z-17919/22. Naime, niz je dokaza koji upućuju na činjenicu da do Ugovora o kupoprodaji nekretnina za kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], nije niti došlo budući je osobna iskaznica broj [broj osobne iskaznice] koja glasi na ime US krivotvorena, kao i činjenica da je broj ovjere OV-2756/12 pri javnom bilježniku nepostojeći, koja ovjera je također krivotvorena.
1.5. Nadalje, tužiteljica ističe da se skreće se pažnja na činjenicu da se pokojni suprug tužiteljice zove AS, a ne US kako je navedeno u samom Ugovoru od dana 13. rujna 2012. godine, kao i u ovjeri istog. Naime, u matičnim knjigama, konkretno u priloženom vjenčanom listu i izvatku iz matice vjenčanih isto tako stoji US, je isto tako pogrešno navedeno ime pokojnog ĐS, međutim vjerodostojan dokument za pokojnog supruga tužiteljice je uvjerenje o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova PU Požeško- slavonska, Služba zajedničkih i upravnih poslova koja je također pribavljena za potrebe ovog postupka, gdje jasno stoji da je AS zaveden po OIB- om: [osobni identifikacijski broj], te da je pokojni AS jedino imao prijavljenu adresu prebivališta na adresi [adresa], od 28.10.1993. do 30.12.2014. godine, a kao dokaz prilaže Dopis Ministarstva unutarnjih poslova, PU Požeško-slavonska, Služba zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: 220-01/23/07/2677, URBROJ: 511-2204-23- 2 od dana 12. srpnja 2023. godine, Uvjerenje o prebivalištu za AS, KLASA: 220-01/23/02/42, URBROJ: 511-22-04-23-2389 od dana 11. srpnja 2023. godine. Nadalje, u spis predmeta se također dostavlja jedina osobna iskaznica koja je izdana na ime pokojnog supruga tužiteljice ĐS, izdana od strane MUP/ZADAR, broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice] sa njegovim JMBG-om 0809939370033 - dokaz nesporna osobna iskaznica za AS, izdana od strane MUP / ZADAR, broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice], koja vrijedi do 28.10.2003. godine, izdana 28.10.1993. godine). Također, predlaže se naslovnom Sudu da po potrebi pribavi službenim putem od Ministarstva unutarnjih poslova PU Zadarska podatak o vjerodostojnosti priložene osobne iskaznice br. [broj osobne iskaznice] za ĐS. Isto tako, izvornik nesporne osobne iskaznice za pokojnog ĐS broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice] gdje stoji njegov nesporan potpis priložit će se u izvorniku za potrebe grafološkog vještačenja da potpis pokojnog ĐS nije istovjetan onom na evidentno krivotvorenom ugovoru, kao i samoj javnobilježničkoj ovjeri, odnosno pokojni AS nije osoba koja je potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina dana 13. rujna 2012. godine. Dakle, na sam ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine napisano je pogrešno ime „ US“, kao i na samoj krivotvorenoj ovjeri, što je samo jedan u nizu dokaza da do ovog ugovora nije niti došlo, odnosno da nije postojeći ugovor.
Nadalje, pokojni AS je posljednji put bio na teritoriju Republike Hrvatske 1998. godine i od tada pa sve do svoje smrti 2020. godine nije kročio na teritorij Republike Hrvatske, a tim manje da bi 2012. godine zaključio kupoprodajni ugovor sa I. – tuženim MS, a koje dokaze o prelasku granice će opunomoćiteljica tužiteljice još dostaviti.
1.6. Nadalje, uvidom u samu javnobilježničku ovjeru na Ugovoru od dana 13. rujna 2012. godine evidentno je da ovjera nije vjerodostojna, odnosno da je krivotvorena, da ima niz gramatičkih pogrešaka poput „naplačena“ Nadalje, javni bilježnik Nikola Tadić nikada nije imao adresu javnobilježničkog ureda na adresi [adresa] kako stoji u Ugovoru, odnosno ovjeri ugovora, nego na adresi [adresa], čiji javnobilježnički ured je nasljedio Ivan Tadić, javni bilježnik iz [adresa] Nadalje, predlaže se naslovnom Sudu obavezno saslušanje Nikole Tadića, javnog bilježnika, kao i Ivana Tadića, na okolnost vjerodostojnosti broja ovjere, koji je nepostojeći, te na okolnost krivotvorenja ovjere Ugovora o kupoprodaji od dana 13. rujna 2012. godine Nadalje, u samoj ovjeri stoji da je osobna iskaznica izdana od strane PU Požega, naime PU Požega ne postoji, jer Policijska uprava obuhvaća Požeško-slavonsku županiju, a ne samo [adresa], što je evidentno krivotvoreno.
1.7. Opunomoćenica tužiteljice je u svrhu dokaznog postupka također provjerila vjerodostojnost osobne iskaznice za US, kako stoji u Ugovoru, koja se navela u ovjeri Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine, odnosno osobne iskaznice koja glasi na ime US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice] izdanu od PU Požega, slijedom čega je utvrđeno od strane Službe kriminalističke policije PU Požeško-slavonske da je osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice] izdana dana 15. studenog 2016. godine u PU Zagrebačkoj na ime JS, sada pokojni, s rokom važenja do 15. studenog 2021. godine, a koja je proglašena nevažećom radi gubitka 10. listopada 2017. Godine- dokaz e-mail očitovanje Službe kriminalističke policije PU Požeško-slavonske od dana 10. srpnja 2023. godine. Ovo je samo jedan u nizu dokaza da je cijeli pravni posao Ugovora o kupoprodaji nekretnina krivotvoren, odnosno da je nepostojeći, budući nije postojala suglasnost volja pokojnog AS i MS. Isto tako, pokojni AS nikada nije imao prijavljeno kako prebivalište, tako niti boravište na adresi [adresa], te nikada nije primio Rješenje Općinskog suda u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj: Z-20991/2017 od dana 27. rujna 2017. godine, jer je isti odselio u Sjedinjene Američke Države 1993. godine.
1.8. Isto tako, nužno je saslušanje I. – tuženika MS, a posebno na okolnost da je isti evidentno sudjelovao u krivotvorenju osobne iskaznice, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine i krivotvorenja javnobilježničke ovjere, što je naravno između ostaloga predmet drugog, kaznenog postupka. I – tuženik MS zasigurno nije zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina s pokojnim AS, suprugom ovdje tužiteljice, niti su se pokojni AS i I. – tuženik MS ikada sporazumjeli da bi zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina, a tim manje da bi dana 13. rujna 2012. godine pokojni AS pristupio u javnobilježnički prostor Nikole Tadića na adresi [adresa]. I. – tuženi je evidentno znao i morao znati da se ne nalazi kod javnog bilježnika Nikole Tadića, a sve je isto tako predmet drugog kaznenog postupka. Općinski sud u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel je opunomoćenici tužiteljice na traženje također dostavio Rješenje Općinskog suda u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-20991/2017 od dana 27. rujna 2017. godine kojim se temeljem sad već evidentno krivotvorenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine i prijedloga I. – tuženog MS uknjižuje prijenos prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica], dvorište površine 321 m2 i kuća površine 107 m2, ukupne površine 428 m2, uknjiženog prava vlasništva na ime US pok. M, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo za korist I.- tuženog MS . Iz samog Rješenja evidentno je da je dostava Rješenja iskazana na adresu US, [adresa], što nipošto nije adresa pokojnog ĐS, budući je isti živio u [adresa] od 1993. godine, pa sve do smrti 2020. godine. Isto tako, iz do sada priloženih dokaza pokojnom ĐS **.**.2014. odjavljeno je prebivalište iz [adresa] sukladno čl. 18. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine" br. 144/12., 158/13., 115/14., 114/22.). Isto tako, u slučaju da I. – tuženik negira potpis prijedloga za uknjižbu i potpisa s dostavnice Rješenja Općinskog suda u Zadru, to se ovim putem također predlaže grafološko vještačenje potpisa s dostavnice Rješenja od dana 27. rujna 2017. godine i Prijedloga za uknjižbu . Isto tako, kao dokaz svemu već navedenom, u prilogu tužiteljica dostavlja izvornik osobne iskaznice za pokojnog supruga AS iz koje je nestručnom opservacijom vidljivo da se potpis pokojnog AS na osobnoj iskaznici br. [broj osobne iskaznice] izdana od strane MUP / ZADAR dijametralno razlikuje od potpisa navodnog prodavatelja na navodno sklopljenom Ugovoru .
1.9. Međutim, kako se očekuje od I. – tuženog da će u tijeku ovog postupka isticati da on nikada nije potpisao navodni Ugovor, niti da bi ikada podnosio prijedlog za uknjižbu Nekretnine, to se ovim putem predlaže obavezno grafološko vještačenje nespornog potpisa za AS sa nesporne osobe iskaznice br. [broj iskaznice], grafološko vještačenje potpisa navodnog Ugovora od strane prodavatelja „ US“, grafološko vještačenje potpisa I. – tuženog MS sa navodnog Ugovora. Nadalje predlaže se po potrebi forenzičko vještačenje isprava, posebno navodnog Ugovora, radi usporedbe osobne iskaznice koja je predana u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru .Summa summarum, I. – tuženik je krivotvorenjem osobne iskaznice za pokojnog ĐS, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine i krivotvorenjem javnobilježničke ovjere Nikola Tadić, čekao gotovo pet godina, da bi se uknjižio krajem 2017. godine koju prodaje II. – tuženom ĆS **.**.2017..
1.10. Do sada izloženi dokazi u ovoj tužbi svakako upućuju na činjenicu da se radi o pravno nepostojećem Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine, slijedom čega je i brojna sudska praksa izrazila pravno shvaćanje da se ne može tražiti ništetnost ugovora koji nije niti nastao jer mu nedostaju bitne pretpostavke da bi proizveo pravne učinke, odnosno da bi pravno egzistirao, što je u konkretnom slučaju činjenica da nedostaje suglasnost volja, a i da je sam ugovor plod kaznenog djela, što je neprihvatljivo i nemoralno. Budući u konkretnom slučaju nije postojala suglasnost volja pokojnog AS i I. – tuženog MS pri Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine, to se ima smatrati da se stranke nisu usuglasile o bitnim sastojcima ugovora u smislu odredbe članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje u tekstu: ZOO), a posljedično niti da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine, koji je evidentno krivotvoren, ne stvara učinke, odnosno on je pravno nepostojeći posao, slijedom čega je tužbeni zahtjev postavljen na način da se utvrđuje da je nepostojeći pravni posao i da ne stvara učinke.
1.11. U konkretnom slučaju radi se o notornoj povredi knjižnog prava pokojnog supruga tužiteljice kao nositelja knjižnog prava, a koja je povreda učinjena nevaljanim i neistinitim upisom u korist I. – tuženika, koji je o tome cijelo vrijeme imao saznanja, a koja je povreda učinjena nevaljanim i neistinitim upisom u korist I. – tuženog kao neposrednog stjecatelja predmetne Nekretnine. Prethodno naveden upis izvršen osnovom prethodno navedenog Rješenja Općinskog suda u Zadru je nevaljan budući u konkretnom slučaju nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene zemljišnoknjižnom pravu. Člankom 48. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje u tekstu: ZZK) propisano je: „Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost.“, dok je člankom 49. st. 1. ZZK propisano: „Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se na temelju isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost.“ Nadalje, odredba članka 57. ZZK propisano da će zemljišnoknjižni sud dopustit uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojim je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom, a navedenom zahtjevu udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. U konkretnom slučaju, isprava temeljem koje je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru uknjižio pravo vlasništva u korist I. – tuženika, ne udovoljava niti jednoj od prethodno navedenih odredbi ZZK, odnosno navodni Ugovor osnovom kojeg je provedena konkretna uknjižba ne može se tretirati kao valjana isprava osnovom koje se uknjižba može provesti. Odredbom članka 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku propisano je: „Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.“ Nastavno na navedeno, tužiteljica nesporno ima pravni interes podići ovakovu tužbu, jer bi ista bila proglašena jedinom zakonskom nasljednicom predmetne Nekretnine, da do nepostojećeg navodnog Ugovora nije došlo.
1.12. Budući je I. – tuženik bio malae fidei (nepošten stjecatelj), budući je znao i morao znati da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine krivotvoren, odnosno da nije ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Tadića u Zagrebu, kao i da je osobna iskaznica koja glasi na US krivotvorena, isti je unatoč tome podnio prijedlog radi uknjižbe upisa prava vlasništva za svoju korist u cijelosti iako je cijelo vrijeme bio malae fidei, slijedom čega brisovna tužba prema njemu kao nepoštenom stjecatelju ne zastarijeva, slijedom čega se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Isto tako, budući je navodni Ugovor evidentno pisan na unaprijed kupljenom formularu Narodnih novina, s nepostojećim brojem ovjere, nužno je utvrditi i ispitati I. – tuženog, ali i II. – tuženog tko je vlastoručno pisao navodni Ugovor, slijedom čega se predlaže grafološko vještačenje na okolnost poveznice da je navodni Ugovor pisao upravo II. – tuženik ili I. – tuženik. Isto tako, budući je nepostojeći broj ovjere koji datira 13. rujna 2012. godine, postoji mogućnost da navodni Ugovor nije niti sačinjen 13. rujna 2012. godine, budući je navodni Ugovor nesporno nepostojeći. Nužno je grafološko vještačenje potpisa I. – tuženog na navodnom Ugovoru od dana 13. rujna 2012. godine, ali i grafološko vještačenje potpisa I. – tuženog na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina zaključen između I. – tuženog i II. – tuženog.
1.13. Dana 17. studenog 2017. godine I. – tuženik u svojstvu prodavatelja i II. - tuženik u svojstvu kupca u Hrvatskoj Kostajnici sklapaju Ugovor o kupoprodaji nekretnine ( u daljnjem tekstu Ugovor br.2) i to kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 79, dvorište površine 321 m2, kuća, Kozjak površine 107 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] . I.
– tuženik u svojstvu prodavatelja koristi osobnu iskaznicu izdanu u PP Dvor s brojem osobne iskaznice [broj osobne iskaznice], koju istovjetnost utvrđuje javna bilježnica Gordana Pličanić, iako je I. – tuženom osobna iskaznica broja [broj osobne iskaznice] izdana od strane PGP Dvor, a ne PP Dvor kako stoji u ovjeri javne bilježnice Gordane Pličanić. Isto tako, kao adresa I. – tuženog navodi se Düsseldorf, Njemačka, Ruhrtal Strae 37-dok uvidom u dokument, službeni, koji je dostavljen OU Mirna Ryvola od strane MUP, PU Sisačko-moslavačka, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, od dna 20. srpnja 2023. godine jasno i vidljivo stoji „ dana 15. 05. 2017. godine imenovani MS se odjavio iz RH, te se prijavio adresu u Njemačkoj, Duesseldorf, Ruhrtal strasse 37, na kojoj je bio prijavljen do 13.08. 2021. godine), a ne na Ruhrtal Stae, već Strasse. To bi javni bilježnik, odnosno bilježnica- primijetio pri ovjeri.Tužiteljica ističe da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između I. – tuženog i II. – tuženog apsolutno ništetan budući je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a samim time protivan načelu savjesnosti i poštenja. Naime, I. – tuženik u svojstvu prodavatelja cijelo vrijeme je znao, postupajući dolozno, da sporna Nekretnina koju prodaje II. – tuženog nije njegovo vlasništvo, odnosno da prodaje tuđu nekretninu, odnosno da je uknjižen protupravno, da je njegovo knjižno pravo plod kaznenog djela. II. – tuženi ŠS je isto tako cijelo vrijeme znao i morao znati da „kupuje“ nekretninu od nevlasnika, slijedom čega nema pravo isticati prigovor zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Dokazi koji upućuju na činjenicu da je II. – tuženi znao i morao znati da zaključuje Ugovor sa nevlasnikom ogledaju se u činjenici da su se I. – tuženi i II. – tuženi poznavali dugi niz godina, da dolaze iz istog kraja, da je cijela prijevara suglasno dogovorena, što će se tek naknadno dokazati u kaznenom postupku. Nadalje, Ugovor kojeg su I. – tuženi i II. – tuženi sklopili je protivan moralu društva, Ustavu i prisilnim propisima, jer je I. – tuženi zasigurno za vrijeme sklapanja pravnog posla s II. – tuženog je znao da prodaje spornu Nekretninu koja je cijelo vrijeme u vlasništvu pokojnog AS .Isto tako, jasno je da su slova na potpisu I. – tuženog iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 13. rujna 2012. godine i Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 17. studenog 2017. godine doista različiti, što je nužno utvrditi grafološkim vještačenjem. Isto tako, tužiteljica smatra da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 17. studenog 2017. godine fiktivan (prividan) pravni posao za kojeg su znali I. – tuženik i II. – tuženik, slijedom čega je i postavljena izrazito niska cijena od 340.000,00 kn (tristočetrdesettisućakuna) / 45.125.76 EUR-a (četrdesetipettisućastodvadesetipeteuraisedamdesetšestcenti) za dvokatnicu prvi red do mora, što će biti dokazano tijekom ovog parničnog postupka, a sve kako bi tužiteljici bilo znatno otežano ili ako bi bila potpuno onemogućena ostvariti knjižno pravo. U tome ide u prilog činjenica da je I. – tuženik u 12. rujna 2017. godine podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva nad Nekretninom temeljem krivotvorenog Ugovora iz 2012. godine, koje Rješenje Općinskog suda u Zadru je doneseno dana 27. rujna 2017. godine, a provedeno tek u listopadu 2017. godine, da bi II. – tuženik 20. studenog 2017. godine podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva nad Nekretninom (sve se odigralo u svega 2 mjeseca), te bivao uknjižen 13. prosinca 2017. godine. Ugovor zaključen između I. – tuženog i II. – tuženog od dana 17. studenog 2017. godine ništetan je budući je protivan moralu društva, prisilnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske, budući je II. – tuženik znao i morao znati da I. – tuženik doista nije vlasnik predmetne Nekretnine, slijedom čega kao nepošteni stjecatelj nema pravo pozivanja na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, te zaključno nitko na nikoga ne može prenijeti više prava nego sam ima. Isto tako, postavlja se pitanje kakva pravna sigurnost je zagarantirana tužiteljici, da ostane bez Nekretnine temeljem krivotvorenja broja ovjere i osobne iskaznice njezinog pokojnog supruga, a da I. – tuženik dalje proda nekretninu, znajući da je Ugovor krivotvoren, a za što je II. – tuženik zasigurno znao, budući je cijena nekretnine izuzetno niska, budući je znao da režije ne glase na ime prodavatelja, ovdje I. – tuženika, nego upravo na ime pok. AS. Isto tako, II. – tuženik je znao i mora znati.
1.14. Zaključno tužiteljica ističe da je prethodno opisanim protupravnim radnjama I. – tuženog i II. – tuženog prilikom sklapanja navodnog Ugovora br.2, tužiteljica oštećena na način da je njezino pravo vlasništva na predmetnoj Nekretnini, nevaljanim i neistinitim upisom preneseno na I. – tuženika, a potom i na II. – tuženika, slijedom čega je tužiteljica znatno materijalno oštećena to si ista ostavlja za pravo da naknadno uredi i tužbeni zahtjev (stupnjevita tužba) radi naknade štete koju je prouzrokovao I. – tuženi MS, slijedom čega će urediti tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja za graditeljstvo i procjenu nekretnina na način da će potraživati naknadu štete od I. – tuženog MS, slijedom čega se predlaže vještačenje za graditeljstvo i procjenu nekretnina na okolnost izgubljene dohotka kojeg je mogla ostvariti od Nekretnine, kao i vrijednosti Nekretnine koja bi bila u njezinom vlasništvu da nije bilo protupravnog postupanja I. - tuženog, a posebno se ističe da se cijene nekretnina gdje se nalazi sporna Nekretnina, prvi red do mora, kreću oko 600.000,00 EUR-a .
1.15. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da Naslovni sud nakon provedenog parničnog postupka, pa makar i radi ogluhe i izostanka, donese presudu na način kako je postavljeno u petitu . Nadalje, s obzirom na činjenicu da je protivnik osiguranja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Dubica, u zemljišnoknjižnom ulošku Naslovnog suda uknjižen kao vlasnik predmetne Nekretnine, postoji izvjesna i realna opasnost da bi protivnik osiguranja u dogledno vrijeme mogao otuđiti ili opteretiti predmetnu nekretninu. Dakle, vidljivo je da postoji objektivna opasnost da bi predlagateljica osiguranja mogla pretrpjeti teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu u slučaju ako protivnik osiguranja otuđi i preda u posjed predmetnu Nekretninu trećim osobama, koje se osnovano u pravnom prometu mogu pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige u kojim je protivnik osiguranja uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine te na kojoj Nekretnini nisu uknjiženi i vidljivi određeni stvarno pravni tereti. Takvi možebitni uzastopni prijenosi prava vlasništva na predmetnoj Nekretnini predstavljali bi takve stvarne i pravne promjene u odnosu na vlasničko stanje predmetne Nekretnine, uslijed kojih bi predlagateljici osiguranja bila znatno otežana mogućnost uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj Nekretnini. Budući je realna tržišna cijena predmetne Nekretnine okvirno cca 500.000,00 EUR (petstoinatisućaeura), vidljiv je iznos moguće štete koju bi predlagateljica osiguranja prethodno opisanim radnjama protivnika osiguranja mogla trpjeti. Također, bez određivanja predloženog sredstva osiguranja nenovačne tražbine predlagateljice osiguranja, realno ne bi postojale objektivne okolnosti koje bi sprječavale protivnika osiguranja da izvrši prijenos prava vlasništva predmetne Nekretnine na treću osobu, odnosno da se predmetna Nekretnina više puta prenese na treće osobe, te da se na taj način znatno oteža ili onemogući ostvarenje knjižnih prava predlagateljice osiguranja. Dakle, a obzirom na prethodno iznesene činjenice postoji realna opasnost da bi se bez određivanja niže predloženog sredstva osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje uknjižbe prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Slijedom navedenog, predlagateljica osiguranja podnosi Naslovnom sudu prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja određivanjem privremene mjere prema članku 341., 342., 346. i 347. st. 1. t. 4. Ovršnog zakona, te stoga predlaže da Naslovni sud rješenje o osiguranju na način kako glasi u izreci rješenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ad 2. ŠS navodi da II. -tuženik nema nikakva saznanja o detaljima pravnog odnosa i okolnostima sklapanja Kupoprodajnog ugovora između US i MS, budući da u to vrijeme nije znao niti jednu od dvije ugovorne strane niti je na bilo koji način mogao sudjelovati s njima u pregovorima ili potpisu Ugovora. Dakle, čak i da je MS nekretninu kupio od nevlasnika, II. -tuženik o tome nije imao niti je mogao imati bilo kakva saznanja. Ako je I. -tuženik i bio nepošteni stjecatelj, to II. -tuženik nije mogao znati niti pretpostaviti, jer da je znao, ne bi se upuštao u potpisivanje kupoprodajnog Ugovora s istim. U vezi s time ističe se da su navodi tužiteljice da je Ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen između I.-tuženika i II.-tuženika ništetan su u potpunosti neosnovani, budući da nema dokaza da bi II.-tuženik znao ili morao znati da Ugovor kupuje od knjižnog vlasnika - nevlasnika. Naime, za takve slučajeve Zakon predviđa posebni pravni put zaštite – brisovnu tužbu - koja se mora podnijeti u roku od tri godine od neistinitog upisa i za koju su rokovi protekli, stoga se upravo zato tužiteljica upušta u dokazivanje da je II. -tuženik morao znati da "kupuje od nevlasnika" kako bi pokušala dokazati da je ugovor "suprotan moralu društva" i "fiktivan" budući da je rok za brisovnu tužbu protekao. II.-tuženik prilikom kupnje predmetne nekretnine nije se raspitivao kod I. -tuženika o načinu stjecanja te nekretnine, niti ga je to zanimalo odnosno o tome nije o tome niti razmišljao, već je vjerovao vlasničkom listu koji je glasio na MS, dakle, u cijelosti je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije imao razloga sumnjati da bi takav upis eventualno bio neistinit kako tvrdi tužiteljica. Netočan je navod da su se I. - tuženik i II.-tuženik poznavali cijeli niz godina budući da je II. -tuženik u kontakt s I.- tuženikom stupio tek kada je odlučio kupiti predmetnu nekretninu na [adresa]. Do I. - tuženika i općenito saznanja da isti prodaje nekretninu je došao preko javnog Oglasa odnosno oglašivača za prodaju nekretnina www.panadria.hr / web-oglasnika, a oglase i danas čuva te ih prilaže uz ovaj odgovor na tužbu. Oglašivač je taj koji je spojio kupca i prodavatelja, do tada nisu kontaktirali niti se poznavali. Dakle, I- tuženika ŠS nije znao, niti ga danas zna, odnosno teško da ga može prepoznati ako mu se ovaj izričito ne bi javio i predstavio.
2.1. Od potpisa kupoprodajnog ugovora 17.11.2017., kod javne bilježnice Gordane Pličanić u Hrvatskoj Kostajnici gdje su stranke bile zajedno prošlo je 6 godina, stoga drugo činjenično stanje ne može se ni spominjati. Potpuno je netočna tvrdnja da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17. studenog 2017.g. fiktivni pravni posao sklopljen da bi tužiteljici bilo znatno otežano ili potpuno onemogućeno ostvariti knjižno pravo. II.-tuženik ŠS kupio je predmetnu nekretninu kako bi u istu investirao, adaptirao je i napravio više apartmana za iznajmljivanje turistima. Međutim, II.-tuženik ŠS bio je blokiran sa svojom investicijom budući da je bio žrtva prijevare vezano uz navedeno nekretninu, odnosno, određena osoba je u njegovo ime (praveći se da je ŠS i s lažnim dokumentima) otuđila predmetnu nekretninu odnosno istu prodala FS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a zbog čega je tužitelj protiv iste podnio tužbu te se vodio postupak pred Općinskim sudom u Zadru posl. br. P-2339/19 i P-393/22 stoga se predlaže priklop navedenih spisa ovom spisu predmeta. Dakle, vrlo je jasno da je II. - tuženik ŠS bio žrtva prevare vezano uz predmetnu nekretninu za koju je vodio dugogodišnju pravnu bitku da bi je dobio natrag te potrošio mnogo novca na troškove postupka i puta, a osim toga je pretrpio i značajnu štetu zbog blokade svoje nekretnine, investicije i nepotrebnog parničenja pred sudom u vidu izgubljene dobiti od apartmana koji su trebali biti dovršeni, a sada niotkuda dobiva novu tužbu u kojoj nasljednica knjižnog prednika osobe koja je njemu prodala nekretninu ustaje s tvrdnjama da je II.-tuženi sklopio s I.-tuženim fiktivan Ugovor o kupoprodaji i da je II. - tuženi morao znati da kupuje od nevlasnika. Izgleda da pravna bitka II. -tuženika još uvijek nije gotova. II- tuženik ŠS najavljuje da će svakako zbog ove tužbe i pokrenutog sudskog postupka protiv njega bespogovorno tražiti naknadu štete ! Naime, već je nepotrebno izgubio 6 godina svog života u sudskim postupcima putujući iz Hrvatske Dubice u Zadar i obratno i sad II-tuženik ne želi da mu se isto dogodi bez da to tužiteljica IS koja je pokrenula ovaj postupak ozbiljno plati !
2.2.Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Čl. 123. st. 2. istog zakona propisuje rok za brisovnu tužbu koji iznosi tri godine od kada je bio zatražen prednikov upis ( u ovom slučaju upis I. -tuženika ) , a koji rok je "debelo" protekao. Dakle, čak i ako su istiniti navodi tužiteljice u odnosu na I. -tuženika, što II.- tuženik ne zna i ne može znati, jedino što istoj preostaje je tražiti naknadu štete od I. - tuženika budući da je II. -tuženik u svezi sa svojim stjecanjem nekretnine u cijelosti zaštićen načelom zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Osim toga, II.tuženik je uredno platio i porez na stjecanje nekretnine. Slijedom navedenoga, predlaže sudu da se nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. Tuženik ad 1) MS, koji je tužbu s prilozima i poziv za odgovor na tužbu uredno zaprimio dana 29. rujna 2023., a što proizlazi iz dostavnice sa l.s. 95, nije tijekom postupka dostavio pisani odgovor na tužbu i u daljnjem tijeku postupka na zakazana ročišta nije pristupao, a dostava mu se obavljala putem e- oglasne ploče suda sukladno odredbama ZPP-a.
3.1. Sud nije prihvatio prijedlog punomoćnice tužiteljice radi donošenja presude zbog ogluhe, podredno presude zbog izostanka u odnosu na tuženika ad 1. jer nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje istih, već je u odnosu na tuženika ad 1) sud donio meritornu presudu.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to: Vjenčani list za IS i TS, [adresa], Matični ured Požega, KLASA: 223-02/2023-003/663, URBROJ: 2177-09-01/3-23-1 od dana 06. srpnja 2023. godine (ls. 18), Izvadak iz matice vjenčanih za IS i TS, [adresa], Matični ured Požega, KLASA: 223-02/2023- 004/218, URBROJ: 2177-09-01/3-23-1 od dana 06. srpnja 2023. godine (l.s. 19-20), Smrtni list za ĐS, Commonwealth of Virginia – Certificate of death za Š, serijski broj dokumenta 2577601 (l.s. 21-22), Izvadak iz zemljišne knjige – Povijesni prikaz, za kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (l.s. 23-25), Izvod iz katastarskog plana, k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Zadar (l.s. 26), Ugovor o kupoprodaji nekretnina između TS i MS od dana 13. rujna 2012. godine, ovjeren po javnom bilježniku Nikoli Tadić, Broj: OV-2756/12 - Izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 27-29),- Dopis Ministarstva unutarnjih poslova, PU Požeško-slavonska, Služba zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: 220-01/23/07/2677, URBROJ: 511-2204-23-2 od dana 12. srpnja 2023. godine (l.s. 30), Uvjerenje o prebivalištu za AS, KLASA: 220- 01/23/02/42, URBROJ: 511-22-04-23-2389 od dana 11. srpnja 2023. godine (l.s. 31), nesporna osobna iskaznica za AS, izdana od strane MUP / ZADAR, broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice], koja vrijedi do 28.10.2003. godine, izdana 28.10.1993. godine (l.s. 33), , podaci o javnobilježničkom uredu Ivan Tadić sa web stranice Hrvatske javnobilježničke komore (l.s 34), e-mail očitovanje Službe kriminalističke policije PU Požeško-slavonske od dana 10. srpnja 2023. godine (l.s. 36), Rješenje Općinskog suda u Zadru – Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj: Z-20991/2017 od dana 27. rujna 2017. godine (l.s. 38-39), , Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 17. studenog 2017. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Gordana Pličanić, broj OV- 3313/2017 dana 17. studenog 2017. godine (l.s. 45-46), Dopis Ministarstva unutarnjih poslova, PU Sisačko-moslavačka, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Klasa: 220-01/23-07/2810, Urbroj: 511-10-06-23-2, od dana 20. srpnja 2023. godine (l.s. 47-48), izveden je dokaz stranačkim saslušanjem (l.s. 250-255), te saslušanjem svjedoka LS i BS (l.s. 160-165).
5. Iz z.k. izvatka-povijesnog prikaza za predmetnu nekretninu od 26.07.2023. godine (l.s. 23-25) proizlazi da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, kuća [adresa], površine 428 m2 k. o. [katastarska općina] najprije bila uknjižena kao vlasništvo za cijelo US. M temeljem zapisnika broj Z6020/2002/5463, nakon čega je uslijedila uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine u korist MS za cijelo temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenom po javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba pod brojem Ov2756/12 od 13. rujna 2012. godine, zatim uknjižba prava vlasništva predmetne u korist tužitelja ZS za cijelo temeljem ugovora o kupoprodaji od 17. studenoga 2017. godine, te na kraju uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužene FS za cijelo na temelju ugovora o kupoprodaji OV-2876/19 od 2. svibnja 2019. godine, na koju uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužene je tužitelj dana 04. srpnja 2019. godine podnio prigovor z.k. odjelu ovoga suda dana pod brojem Z-15505/2019. U C teretnom listu je pod poslovnim brojem Z- 22351/19 zabilježena privremena mjera osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine određena rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr- 586/19 od 23. rujna 2019. godine, trajanje koje privremene mjere je određeno do pravomoćnog okončanja ovoga postupka pod poslovnim brojem P-2339/19. Nadalje, temeljem pravomoćne presude i rješenja Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-393/2022 od 04.01.2023. i klauzule pravomoćnosti od 20.02.2023. pod brojem Z-6551/2023 uknjiženo je pravo vlasništva u korist ovdje tuženika ad 2) RS iz [adresa] Dubice, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
5.1. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13. rujna 2012. godine (l.s.27-29) na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u Zagrebu Nikole Tadića pod brojem Ov-2756/12 od 13. rujna 2012. godine proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja US i kupca MS, a da je tim ugovorom prodavatelj prodao kupcu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 428 m2 k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 kuna, dok iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. studenog 2017. godine na kojem je potpis prodavatelja i kupca ovjeren od strane javne bilježnice Gordane Plićanić u Hrvatskoj Kostajnici pod brojem Ov-3313/17 od 17. studenog 2017. godine (l.s. 45-46) proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja MS i kupca ZS i da je tim ugovorom prodavatelj prodao kupcu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 428 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 340.000,00 kuna.
6. Tijekom postupka saslušani su u svojstvu svjedoka BS, sin tuženika ad 2., LS, vlasnica agencije za nekretnine, i to na ročištu 17. svibnja 2024. (l.s. 159-165), te su saslušani tužiteljica i tuženik ad 2. kao stranke (l.s. 250-255) i to na ročištu 20.09.2024.
6.1. Svjedok LS, iskazuje da je bila vlasnica agencije Panadria sa sjedištem u [adresa], koja je zatvorena 2019. godine, tada je bila i direktorica i djelatnica iste. Trenutno je zaposlena u firmi njene kćeri koja se zove Nekretnine Panadria. Osobu imena MS ne poznaje, odnosno osoba koja se njoj predstavila kao MS je došla jednom njoj u agenciju, samo joj je rekao da prodaje jednu kuću u predjelu [adresa]. To joj je bilo interesantno jer je tada živjela na području [adresa] na [adresa]. Ona je osobi koja joj se predstavila kao MS rekla da radi kao posrednik temeljem ugovora o posredovanju i kad sklope isti, da joj mora dostaviti dokumentaciju i osobnu iskaznicu. Ta osoba joj je tada rekla da je u nekoj žurbi, nije čak niti sjeo, dao joj je broj čestice i pogledala je zk. izvadak na računalu i vidjela što joj je bilo bitno, da nema tereta ili neke zabilježbe. Upitana sjeća li se na koga je glasio zk. izvadak odgovara da se ne može sjetiti. Moguće je da je zk. izvadak glasio na ime MS. Tada mu je rekla da joj je kuća interesantna za prodaju, ali da će je poslikati i da će je oglasiti, ali da joj se mora javiti radi ugovora o posredovanju kao i radi dokumentacije o legalizaciji i ostaloga. Tada joj je rekao da će joj se javiti, ali više nikada joj se nije javio. Ona je njega zvala jedno 15 puta, ali joj se nikad nitko nije javljao na broj mobitela koji je ostavio. Za nekih 10- ak dana je dobila informaciju od susjede da je kuća prodana. Navodi da je dugo pratila tu kuću, tko je to kupio, jer je već bila vodila jednog svojeg kupca koji inače kupuje, jer je tamo u blizini u [adresa] gradio. Tu kuću je skinula sa oglasa i prije nego što je dobila informaciju da je kuća prodana, jer se MS njoj apsolutno nije javljao, a i od susjeda je dobila informaciju da je s tom kućom nešto čudno, nešto u smislu da kuću prodaje netko tko nije stvarni vlasnik. Nije mogla dobiti informaciju pobliže o toj kući, niti joj se MS javljao niti je dobila papire od kuće, pa je skinula oglas za prodaju.
Puno puta se tuda vozila doma i vidjela da se godinama na kući ništa nije rješavalo, gradilo. Misli da je kuća u istom stanju u kakvom je i bila. Ne zna tko je sada vlasnik te kuće. Ona se s područja [adresa] odselila prije godinu i pol do dvije.
Navodi da joj prisutni tuženik ad 2) nije poznat. U vezi prodaje kuće u [adresa] vodila je samo jednoga kupca, a to nije tuženik ad 2)
Na upit pun. tužitelja, svjedok ističe da osoba koju je ona vodila u [adresa] da vidi kuću, zove se GS, on je 100 m dalje gradio neke kuće.
Svjedokinji je predočen oglas na l.s. 64-67, te je potom ista navela: Da, to je moj oglas vezano za kuću u [adresa]. Da, i ovo je moj broj mobitela [broj telefona] (na l.s. 65).
Na daljnji upit pun. tužiteljice je li ona, kako tvrdi drugotuženik u odgovoru na tužbu, preko javnog oglasa svog stranice www.panadria.hr, a koje oglase i danas čuva tuženik ad 2, spojila prvotuženika i drugotuženika navodi da nije.
Na upit pun. tuženika ad 2, odgovara: Prije negoli sam odvela potencijalnog kupca GS u kuću na [adresa], meni je jedino bilo bitno da nema tereta ni zabilježbe spora.
Nadalje da ne prepoznaje broj mob. [broj telefona] (l.s. 67), ne može se sjetiti sad kad vidi taj broj 097-714-8720, čiji je to broj i nije joj poznato da bi MS kao i ona za sebe oglasio na prodaju ovu istu kuću, isto kao i njena agencija Panadria.
6.2. Svjedok BS, iskazuje da je njegov otac, drugotuženik ŠS, kupio predmetnu kuću na [adresa] od MS. Njegova obitelj ŠS inače ima nekretnine na otoku [adresa], a na području [adresa] imaju dva apartmana pa im je bilo interesantno kad su na Njuškalu našli oglas za predmetnu kuću, koji oglas je oglasio MS, odnosno bila su 2 oglasa: jedan od strane agencije Panadria, a drugi od strane MS kao fizičke osobe, jer je na oglasu bio kontakt broj MS. Prvo je provjerio u ZK stanje i bilo je uredno upisano na MS, nije bilo nikakvih zabilježbi ni sporova. To što je agencija oglasila istu nekretninu za prodaju, njemu je ulijevalo dodatno povjerenje, jer smatra, iz prethodnih iskustava, da agencija prije oglašavanja za prodaju, provjeri svu dokumentaciju o vlasništvu i potom stavlja na prodaju. Kontaktirao je MS direktno, bez agencije, jer mu je bilo bitno izbjeći posredničku proviziju. MS mu je rekao da je stanje onakvo kakvo je i na oglasu, to je bilo negdje 9. ili 10. mjesec 2017. godine. Dogovoren je prvi sastanak u Zagrebu, u Supernovi u Buzinu, negdje 10. ili 11. mjesec, bio je to vikend kad se g. MS vraćao iz Njemačke. Radio je kao dimnjačar u Njemačkoj. Sjeća se da su on i jedan prijatelj došli BMW-om 1 u Supernovu. Krenuli su u razgovor, pokušavao je sniziti cijenu, i njegov otac je bio na tom prvom sastanku. Na tom sastanku nisu dogovorili cijenu, tada su nudili 80.000,00 €, a MS je rekao da ne bi išao ispod 90.000,00 €. Bio je još jedan sastanak na istoj lokaciji tjedan-dva poslije, kada je dogovorena kupoprodajna cijena od 85.000,00 €. Kupoprodajna cijena je isplaćena u uredu javnog bilježnika Gordane Kličanić u Hrvatskoj Kostajnici, u petak popodne, jer MS nije mogao ranije doći iz Njemačke. Ugovor je sastavljala JB Gordana Kličanić i predala ga na uknjižbu. Upitan kako mu je djelovala osoba imena MS, iskazuje da on je izgledao fizički onako malo pogrbljen, nižega rasta, samozatajan i dosta šutljiv. U ta 3 puta koliko se on sreo sa MS, MS je bio u pratnji svoga prijatelja imena Z, a prezimena se ne sjeća. MS mu je rekao da radi kao dimnjačar u Njemačkoj, a prijatelj je bio kuhar. Upitan je li mu MS pričao kako je stekao predmetnu kuću, rekao mu je da je preko nekog rođaka saznao da se ta kuća u [adresa] prodaje i da je svoju životnu ušteđevinu uložio u tu kuću, te da je mislio uložiti i u apartmane, međutim da se životna situacija promijenila i da se odlučio za prodaju. Na dan potpisa i ovjere kupoprodajnog ugovora sa Glumcem njegov otac je podigao životno osiguranje, odnosno isplaćeno mu je taj dan, u poslovnici PBZ u Novskoj, pa su uložili u ovu kuću koju su kupili od MS, kao što su i ranije ulagali u Maslenici. Kad je svjedokov otac kupio nekretninu, najprije što je napravio otišao je legalizirati postojeći objekt. Otac je predao na svoje ime zahtjev za legalizaciju nakon te kupoprodaje, dakle 2017. ili 2018. godine. Rješenje je uredno došlo možda 2018- 2019. godine i uredno su platili komunalni doprinos Općini Vir i vodni doprinos Hrvatskim vodama. Odmah nakon kupoprodaje doveli su arhitekta i statičara, koji su utvrdili da objekt nije podoban za nekakvu rekonstrukciju ili obnovu, već da ga je bolje srušiti. Međutim, htjeli su iskoristiti postupak legalizacije, jer su naknade za gradnju nove kuće daleko veće od onih koje se plaćaju u legalizaciji, odnosno po donošenju rješenja o izvedenom stanju, sukladno priznatim metrima kubičnim. Paralelno s legalizacijom radili su i projekt o novom objektu, radili su projekt rušenja i projekt izgradnje novog objekta s 3 apartmana, to je radio arhitektonski ured u Zadru braće Vedran i DS, oni su im slali nekakva idejna rješenja. Naposljetku, kupljenu kuću nisu srušili jer dok su vodili postupak legalizacije i izrade novog arhitektonskog projekta, započeo je sudski spor. Naime njegovog oca je nazvao arhitekt Vedran Oštarić iz Zagreba i rekao da su njegovi komitenti odnosno njegovi prijatelji kupili predmetnu nekretninu od navodno njegovog oca ZS. Bili su šokirani. Njegov otac, ovdje drugotuženik je isti dan, jer je bio na [adresa], otišao na DORH u Zadru i na ZK odjel.
Otac je na ZK odjelu odmah stavio zabilježbu zabrane raspolaganja. Djelatnici ZK odjela, kad je njegov otac ispričao situaciju, odmah su mu uručili rješenje gdje on više nije bio vlasnik ove nekretnine. Isti dan su pokrenuli i sudski spor, otac je bio dva dana na saslušanju, pa su kroz sudski postupak vratili vlasništvo. U posjedu ove predmetne kuće je sada svjedokov otac ŠS. Za vrijeme trajanja sudskog spora sa FS bila je zabrana raspolaganja, koju je stavio njegov otac, ali je nekretnina bila u vlasništvu FS sve do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. br. P-393/22. Međutim, kad su konačno mislili da je sve riješeno, uslijedio je novi šamar odnosno ovaj sudski postupak, sad više odjednom nije problem što su oni navodno "prodali", već je sad problem što su oni navodno "kupili" predmetnu nekretninu.
Svjedok napominje da je u postupku koji su vodili sa FS pod posl. br. P- 2339/19, FS u podnesku od 24. veljače 2020. navela da je izvjesno da će US podići tužbu protiv njegova oca i da su oni, tj. I njega, tj. US kontaktirali i o istom ga obavijestili. Svjedok i njegov otac su tada za ime US prvi puta čuli. Svjedok smatra da njegova obitelj ŠS nije ništa pogriješila, kupili su s povjerenjem u zemljišne knjige od upisanog zk. vlasnika MS, isplatili su kupoprodajnu cijenu u uredu JB Gordane Kličanić, a ona je i sama sastavila kupoprodajni ugovor i predala ga na uknjižbu. Na upit pun. tuženika koliko je vremena prošlo od dana kada je njegov otac od strane arhitekta Vedrana Oštarića iz Zagreba saznao da je navodno prodao tu istu nekretninu koju su kupili od MS i to prodao FS svjedok navodi da ih je Vedran Oštarić kontaktirao na način da je zvao njihovu maloprodaju u Hrvatskoj Dubici koju vodi svjedokova mama, pod nazivom Abaza d.o.o. Javila se zaposlenica i dala je mami broj mobitela, Vedran Oštarić je mamu tražio tatin broj mobitela. Vedran Oštarić je ocu rekao da ova predmetna nekretnina koju su kupili od MS nije više na njega, tj. na moga oca, i da je tu njemu nešto čudno. Otac ga je zvao i rekao: "Gle, BS, zvao me čovjek i rekao da nekretnina nije više naša." Rekao sam da nema šanse, da blefira, međutim ipak je otvorio na laptopu i vidio da njegov otac nije više vlasnik predmetne nekretnine već je to FS. Otac mu je dao broj od Vedrana Oštarića, a svjedok je ocu rekao da ide odmah prijaviti na policiju i otišao je, te da nazove odvjetnika, ovdje prisutnog. Svjedok je kontaktirao Oštarića, naravno bijesan i ljut i Oštarić mu govori ovim riječima: "Da je njemu nešto tu čudno, da je naše pravosuđe sporo i da bi bilo najbolje da mi zajedno prodamo tu nekretninu jer da on već ima kupca." Vedran Oštarić se tada predstavlja kao arhitekt FS. Odgovorio je Vedranu Oštariću da nema šanse, nekretnina je njihova, uredno su je kupili i uredno platili. Oštarić im je rekao da oni moraju sjesti i da će on njima predložiti neku ideju kako da oni to riješe. Svjedok navodi da cijelu noć nije spavao, pretraživao je na internetu cijelu noć tko su ti ljudi. Ujutro je nazvao Oštarića i snimio cijeli taj razgovor, i sve je ovo isto izrekao. I tu snimku razgovora je predao u DORH. Pristali su na sastanak s njima, gdje je njihov odvjetnik napravio sporazum za povratak u prvobitno zk. stanje. Našli su se na Cvjetnom trgu u Zagrebu i tamo su bili: odvjetnik g. Špehar, FS, Vedran Oštarić i ona trojica – svjedok, njegov otac i te njihov odvjetnik.
Pitali su FS pokazujući pritom prstom na svjedokovog oca: "Je li to ta osoba od koje ste kupili tu nekretninu?", a ona je odgovorila da nije, da ona njega sada prvi put vidi u životu. I odvjetnik Špehar i Vedran Oštarić kreću sa pričom da je sudstvo sporo i da bi bilo najbolje da oni to riješe bez suda. Rekli su da imaju kupca Ć za iznos od 200.000,00 € i da će podijeliti svaki po 100.000,00 €. Njegov otac je na to odgovorio: "Kuća nije na prodaju, ja sam tu nekretninu kupio od svog životnog osiguranja, projektirao sam 3 apartmana za svoje troje djece." U tom trenutku njihov odvjetnik vadi sporazum na vidjelo, sporazum radi povratka u prijašnje stanje. Oni su pogledali i odbili potpisati. Kad govori "oni", misli da odvjetnika Špehara i arhitekta Oštarića. Tu je sastanak završen i rekli su im da se vide da sudu, i počeo je sudski postupak u kojem su dokazali da oni predmetnu nekretninu nikad nisu prodali, da nisu nikad imali namjeru prodati i da je ona njihova te da su je vratili u njihovo vlasništvo, tj. nekretnina je upisana kao vlasništvo njegova oca. Na poseban upit odgovorio je da FS zastupa Odvjetničko društvo Špehar, za vrijeme trajanja te parnice sa FS čuo je za ime US, ali ne na početku već u toku spora, u podnesku kao što je ranije govorio iz 2020. godine. Misli da je tamo tužena FS kontaktirala US, jer je tako navedeno i u podnesku, to im je predočilo Odvjetn. društvo Špehar u svom podnesku iz veljače 2020., US nije nikad ustao tužbom protiv FS niti protiv ikoga drugoga, IS nije nikad ustala tužbom protiv FS niti bilo koga drugoga, npr. MS ili slično., Njegov otac je od 2017. godine, kada su kupili od MS, u posjedu te kuće., Po njegovoj procjeni, US je najkasnije u veljači 2020. godine mogao saznati da kuća nije više njegovo vlasništvo, zna da je ova tužba predana krajem ljeta 2023. godine., FS je bila upisana kao vlasnica četiri godine, ali su imali zabilježbu spora. U tom periodu od 4 godine, u tom razdoblju koliko je FS bila vlasnik ni US ni IS nisu ustali tužbom protiv FS. Po njegovom mišljenju, ista ruka piše i ovu tužbu kao i prethodni sudski spor, a tko je ta ruka, to bi i on volio znati.
Na upit pun. tužitelja da li je on, a ne njegov otac kao što je ranije iskazao, komunicirali sa MS, svjedok odgovara da je već ranije iskazao da se on 3 puta našao sa T, a njegov otac je bio 2 puta sa njim, gđu LS nije kontaktirao. Sad je prvi put u životu vidio., Da, ima iskustva sa kupoprodajom nekretnina, bavio se i prije kupnje ove nekretnine i ima svoj stan u [adresa] koji je kupio direktno od investitora bez posredovanja agencije. Kad kupuje nekretninu, prvo pogleda u zemljišne knjige i vlasništvo. Kad je kupovao ovu nekretninu, vidio je da je vlasnik 1/1 MS i da nema zabilježbe. Ne može se sad sjetiti je li pogledao povijesni zk. Upis ,ne smatra da je potrebno pogledati povijesni zk. izvadak, kupuje se aktualno zk. stanje.
Na upit zašto nisu ništa (obitelj ŠS) po predmetnom objektu radili od 2017. do 2020. godine, kada je počeo spor sa FS, odgovorio je da je radio i sve je to već ranije iskazao, nije istina da nisu ništa radili on i njegov otac. Sve što su radili vezano za arhitektonski projekt, legalizaciju i dr. ,on je ime US čuo i prije, ali ne u ovom ozbiljnijem kontekstu kao u sudskom. Naime, poništili su njihov zahtjev na ime Abaza za legalizaciju, jer je već prethodno osoba imenom US podnijela zahtjev za legalizaciju, kojem zahtjevu je udovoljeno.
Na upit poznaje li Vedrana Oštarića odgovorio je da ga je vidio fizički.
Na upit jesu li u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora, tj. njegov otac sa MS, znali da MS ima dvije važeće osobne iskaznice – jednu sa adresom prebivališta u [adresa] i inozemnu, odgovara da nije znao.
Na upit zna li tko sve vodi kaznene postupke protiv njegovog oca, odgovara da ne zna. Ne zna niti da FS vodi kazneni postupak. Zna samo za ovaj postupak pred kojim su sada. Prvi put je gđu FS vidio na Cvjetnom trgu, prilikom onog sastanka o kojem je iskazivao, a poslije da je vidio na ročištima kod ovog suda. Da, tad je bio moj otac na Cvjetnom trgu i ona je rekla da ga vidi prvi put. I u sudnici je rekla da ga vidi prvi put.
6.3. Tužiteljica IS (l.s. 250-252) iskazuje da je rođena u [adresa], a njen pok. suprug je rođen u [adresa], sada se zove samo [adresa]. Vjenčali su se 1988 god. u [adresa], a potom su išli živjeti u [adresa] do 1993. god. kada su se opet vratili u Hrvatsku i kada su svoje nekretnine u [adresa], i to kuću i stan, zamijenili s ES za njegovu već izgrađenu kuću na [adresa], to je ova predmetna kuća. ES je kupio zemljište od NS i na njemu je izgradio ovu kuću. Te 1993. suprug, ona i njezina kćer Đ iz prvog braka došli su živjeti u tu kuću na [adresa]. Kuća je bila neuvjetna za stanovanje, nije imala struje, koristili su plinske boce, svijeće, a suprug je radio kao građevinac na [adresa], ali nije bilo posla pa su se odlučili otići živjeti i raditi u Ameriku i to u svibnju 1995. god. U Americi su se snašli i zaposlili pa je suprug 1997. god. došao u Hrvatsku vratiti neke zaostale dugove i u Hrvatskoj je boravio godinu dana i to u predmetnoj kući na [adresa]. Napominje da kada su 1993 god. došli iz [adresa] u Hrvatsku boravili su dva mjeseca kod kuma u [adresa]. Kum se zove PS. Također je zaboravila iskazati da je s njima cijelo vrijeme bila i svekrva ČS, pokopana u Zadru na Belafuži. Navodi da nikad nije bila prijavljena sa prebivalištem u [adresa] već samo u [adresa] na adresi [adresa], za supruga misli da nije imao prebivalište u [adresa] već samo na [adresa]. Kada se suprug U 1998. god. vratio u Ameriku, a nakon što je jednu godinu boravio u [adresa], nikad nitko od njih, ni on ni ona nisu dolazili u RH, suprug je i sahranjen u Americi. Prije nego što su otišli u Ameriku ostavili su punomoć SS i njegovoj supruzi HS da ih zastupaju u vezi kuće na [adresa], tada je bio prvi avio snimak za [adresa]. Njezin suprug je otišao s SS i ovjerio punomoć u Zadru. Kuća je bila neuvjetna za iznajmljivanje. Nije im palo na pamet da kuću prodaju jer su se željeli vratiti u kuću kada odu u mirovinu. Nakon obnove zemljišne knjige u [adresa] u kojoj obnovi ih je zastupala HS došlo je do postupka uklanjanja nezakonito izgrađenih građevina na [adresa], tamo su valjda sve kuće na [adresa] bile bespravno sagrađene, pa je HS u njihovo ime podnijela zahtjev za legalizaciju. Poslali su joj novac radi plaćanja naknade za legalizaciju i onda je kuća konačno legalizirana na ime US. HS im je proslijedila svu dokumentaciju o legalizaciji odnosno dokumentaciju im je poslala firma Denmar iz Zadra, a koju je našla HS radi legalizacije. Tužiteljica je kontaktirala sa gosp. DS iz [adresa] u vezi postupka legalizacije i ona je o svemu informirala. Kada je kuća legalizirana tužiteljica i njezin suprug su i dalje ostali pri stavu da će se vratiti u mirovini i koristiti tu kuću. Inače HS i njezin suprug SS su napravili svoju kuću na [adresa], druga ulica od njih i HS je gotovo svakodnevno prolazila uz predmetnu kuću i imala je ključeve od nje. U jednom momentu im je javila da su neki ljudi zainteresirani za kupnju kuće, a tužiteljica je HS rekla da neće prodavati i da ne želi dati brojeve telefona tim potencijalnim kupcima. Cijelo to vrijeme Općina Vir imi šalje uplatnice za komunalije i to na adresu u [adresa]. Račune je plaćala HS jer su joj tužiteljica i njezin suprug slali novce, a Općina Vir im je neke uplatnice slala i u Ameriku. Prije 2-3 god. HS je pretrpjela jaki moždani udar i tužiteljica misli da je teško dementna nakon toga. Prije nego li je tužiteljičin suprug U dobio moždani udar iz Hrvatske ih je nazvala susjeda iza njihove kuće na [adresa] CS i rekla da se nešto čudno događa s njihovom kućom na [adresa], da je šljunak ispred kuće u dvorištu, ona je bila Gordanina prijateljica pa joj je vjerojatno HS dala tužiteljičin kontakt broj. Tužiteljica je tada nazvala HS koja je rekla da je nemoguće da je njihova kuća prodana. HS da je radila u katastru ili na gruntovnici, njezin muž je bio načelnik Zadra, on je preminuo. HS se predstavljala kao šefica gruntovnice, imala je povjerenje u nju, hvalila se da je prijateljica sa načelnikom [adresa] OS. Tužiteljica i njezin suprug slali su novce HS jer je ona njima govorila da održava njihovu kuću. Tužiteljica ima i sina iz prvog braka koji živi u [adresa] od 1993. god. Njezin sin A je boravio na [adresa] u isto vrijeme kad je bio i U 1997-1998. god., nosio je poklone HS. Tužiteljica navodi da nije imala razloga posumnjati u HS, a možda HS i nema veze s prodajom kuće. S njom više ne može kontaktirati jer je dementna. Baš u to vrijeme tužiteljičin suprug je pretrpio moždani i srčani udar, bio je i na respiratoru te je odlučila angažirati odvjetnike da se sve istraži. Njezinu punomoćnicu preporučio joj je sin kuma iz [adresa]. Tužiteljičin suprug je preminuo **.**.2020.. Ono što je saznala je da je MS kupio njihovu kuću na [adresa], a njen sad pokojni suprug nije nikad kročio u Republiku Hrvatsku od 1998. godine, te je nemoguće da je on potpisao taj kupoprodajni ugovor. Na ročištu je tužiteljici predočena preslika osobne iskaznice njezinog supruga na l.s. 33 te ista potvrđuje da je njezin suprug na toj slici. Također je tužiteljici predočen potpis na kupoprodajnom ugovoru na l.s. 28 te ista navodi da to nije potpis njezinog supruga već da je potpis njezinog supruga na l.s. 33 na presliku osobne iskaznice.
Nadalje iskazuje da je obaviještena da je poslije MS predmetna kuća još dva puta prodana, ne zna tko je sada vlasnik njihove kuće na [adresa].
Na poseban upit punomoćnice tužitelja ista odgovara da su njima u Ameriku dolazila rješenja na plaćanje poreza za kuću za odmor koje su plaćali do ovog postupka, a poslije je prestala i upoznata je da je sada pokrenuta ovrha za neplaćeni porez za kuću za odmor. Tužiteljica navodi da nije niti u jednom trenutku pomišljala da se ne bi vratila u mirovinu u RH, ona i suprug su uvijek to planirali, otišli su u Ameriku s namjerom da zarade i vrate se u mirovinu u [adresa]. Tužiteljica dalje navodi kako joj nije jasno kako je mogao MS kupiti kuću od njenog supruga kad njen suprug nije od 1998. god, dolazio u Republiku Hrvatsku, te smatra da je neka prevara u pitanju. Smatra da je ključ MS koji je kuću kupio od njenog supruga, a njega MS nema.
Na poseban upit punomoćnika tuženika ad2) tužiteljica navodi da ona i U nisu imali zajedničke djece. Ona ima djecu iz prethodnog braka, kćer Đ i sina J. Njen suprug AS nije imao djece a ni raniji brak. Ima američko Rješenje o nasljeđivanju s apostilom na kojem se navodi da je ona jedini nasljednik. Nema Rješenje o nasljeđivanju iz RH samo američko. Nije provela postupak priznanja strane sudske odluke od RH vezano za Rješenje o nasljeđivanju iz Amerike. Kada su od CS sa [adresa] saznali da se nešto čudno događa s njihovom kućom jer da je ispred njihove kuće gomila šljunka i da je vidjela neke ljude oko kuće, onda je njen suprug htio poduzeti nešto u smislu da se vrate i vide što se događa, nakon par dana je dobio moždani udar, a poslije toga i srčani udar. Njen suprug nije došao u RH niti je podnio bilo kakvu tužbu jer je tada bio u teškom stanju, umirao je u krevetu. Ni ona, tužiteljica da nije podnijela tužbu ni došla na [adresa] jer je morala voditi brigu o nepokretnom suprugu koji je bio u krevetu .
Na pitanje može li pokazati u spisu punomoć temeljem koje je AS dao nekome da u njegovo ime obavlja sve radnje u vezi kuće tužiteljica je odgovorila da ne može jer ne zna gdje je ta punomoć.
Tijekom stranačkog iskaza tužiteljice sud je izvršio uvid u priloženi upravni spis Zadarske županije po zahtjevu AS pod br: klasa UP/I 361-03/13- 11/18841, Urbroj:2198/1/11/1-16-9-LJŠ i utvrđeno je da u istom ne prileži punomoć AS za podnošenje Zahtjeva već je Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju koji je zaprimljen 27. lipnja 2023. na mjestu podnositelja zahtjeva potpisano sa : “ F a kao adresa pošte navedeno je Denmar d.o.o., Ljudevita
Posavskog 1, Zadar, br. tel: [broj telefona]/301- 405
6.4. Tuženik ad 2) ŠS (l.s. 253-255) iskazuje da je kupio kuću na [adresa] od MS, a prethodno je vidio dva oglasa na portalima i to jedan je oglas objavio MS, a drugi oglas je objavila Panadria. Tuženik navodi da njegova obitelj ima dva apartmana na [adresa] na [adresa] koje su kupili prije 15 godina, pa im je ovo bilo interesantno kada su vidjeli da se prodaje. Sin tuženika je prvi kontaktirao broj na oglasu i javio se MS koji je tada bio u Njemačkoj na radu.
Provjerili su zk stanje u Zadru i kod javne bilježnice Gordane Pličanić u Hrvatskoj Kostajnici i kad su utvrdili da je zk stanje u redu nastavili su razgovor sa prodavateljem MS oko cijene te su se našli u Zagrebu kod Supernove i dogovorena je cijena od 85.000,00 eura. Ugovor je napisala JB Gordana Pličanić i tamo su ga potpisali i ovjerili i prodavatelju isplatili 85.000,00 eura u studenom 2017. godine. JB Gordana Pličanić da je predala prijavu za uknjižbu za zemljišne knjige. Njemu da je MS ispričao da je kuću stekao kupnjom, jer da su oni mislili u tu kuću ulagati, pod oni je mislio na bratića koji je bio s Glumcem na dogovoru i koji je radio s njim u Njemačkoj. Međutim, MS mu je rekao da je došlo do nekih problema i oni su odustali od ulaganja u tu kuću, pa su je dali na prodaju. Nakon uknjižbe njegova obitelj ŠS pristupila je legalizaciji i željeli su objekt obnoviti, angažirali su arhitekte L, a geodetsku snimku je radio B. Dobili su rješenje o legalizaciji, platili sve doprinose, međutim nakon godinu dana Županija je izdala rješenje kojim se poništava njihovo rješenje jer da je to već prije netko odradio, gosp. AS odnosno po njegovom zahtjevu da je kuća legalizirana. On da je već bio uplatio doprinose prema uplatnicama koje su dobili, a kada je rješenje poništeno doprinose im nisu vratili već je bio dogovor da će im se uračunati u buduća ulaganja odnosno doprinose. Međutim početkom ljeta 2018. kad je tuženik bio na [adresa] sa suprugom nazvao ga je njemu nepoznata osoba i predstavio se kao arhitekt Vedran Oštarić iz Zagreba i rekao mu je da je njegova kuća na [adresa] prodana, to jest kao da ju je on prodao. Kontaktirao je sina koji je odmah provjerio na internetu i kao vlasnik bila je upisana FS. Tuženik je nazvao odmah svog odvjetnika, koji je tada bio na sastanku i on mu je odmah rekao da odmah ode u zk odjel, policiju i DORH. Sve je to i odradio. Kad je tuženik došao u zk odjel u Zadru osobno su mu uručili rješenje o uknjižbi FS na njegovu nekretninu, tuženik je napravio prigovor na tu uknjižbu i pokrenuo parnicu protiv FS radi povratka svoje kuće. Tu parnicu je on i dobio, međutim pokušao se s njima, odnosno s njom, FS, mirno ljudski dogovoriti pa su otišli na sastanak u Zagreb na Cvjetnom trgu, a sastanak je trajao upravo onako kako je svjedočio njegov sin koji je svjedočio na prošlom ročištu te se on tu u cijelosti pridružio njegovom iskazu.
Na upit suca kada je prvi put čuo za ime AS navodi da je prvi put za njega čuo na ovom sudu u tijeku parnice sa FS i to u kontekstu da je MS nelegalno kupio kuću od AS i da će AS podići tužbu Tuženik ndalje iskazuje da u trenutku kada je ušao u posjed kuće na [adresa], kuća je imala vrata, ali je bila provaljena, nije bilo ni sve stolarije, samo par prozora na donjoj etaži. Kuću drži u posjedu od 2017. god., stavio je stolariju jer su ga tako savjetovali arhitekti u postupku legalizacije, očistili su teren oko kuće. Dovezao je i pet-šest kubika šljunka. U kuću nije ulagao jer se tada vodio spor sa FS koji je završen prošle godine, jer je FS bila upisana kao vlasnica i nije mogao dobiti građevinsku dozvolu. Sada kada je vratio vlasništvo radi na projektnoj dokumentaciji i tražio je dozvolu za rušenje. Dalje navodi da je prvi put za ime tužiteljice čuo na zadnjem ročištu pred ovim sudu u parnici koju je vodio protiv FS kada mu je njezin odvjetnik rekao: "Nije to još sve gotovo tužit će Vas gđa. IS", tako je i krenula ova parnica. Kada se u ožujku prošle godine uknjižio kao vlasnik stvarno dolazi nova tužba od ovdje tužiteljice i počeo je ovaj spor. Na poseban upit svog punomoćnika zašto za vrijeme trajanja parnice protiv ŽS obitelj AS nije podnijela tužbu protiv FS ili se umiješala u tu parnicu, tuženik ad2) navodi kako misli da su i u prvom i u drugom postupku ista ekipa radili protiv njega, to su oni koji su mu nudili mirno rješenje na Cvjetnom trgu. Ponuda na Cvjetnom trgu od gosp. Špehara i gosp. Oštarića je bila da se kuća na [adresa] proda kupcu Ć za 200.000,00 eura i da se namire od te cijene po pola, svaki po 100. 000,00 eura tj. on i FS
Na poseban upit punomoćnice tužiteljice odgovorio je da je i prije ove nekretnine kupovao druge nekretnine i to tri- četiri, kada je vidio vlasnički list da je vlasnik taj i taj i da nema zabilježbi tereta, vjerovao je tom vlasničkom listu i državi za koju se borio. Nije izvršio uvid u povijesni zk izvadak na internetu niti ga je tražio, niti u svim kupnjama nekretnina do ove nije provjeravao povijest zk upisa, javna bilježnica je provjerila zk. stanje , te joj je vjerovao.
Na upit kada je saznao da je nekretninu kupio od nevlasnika odgovoro je da je on (MS) za njega i sad vlasnik, jer je na vlasničkom listu bio MS a sada da on, tuženik vlasnik. Mjesto prebivališta MS je [adresa] ,Općina Hrvatska Dubica, a tuženik ad 2) živi u mjestu Hrvatska Dubica, [adresa] je inače bilo mjesto naseljeno srpskim stanovništvom.
Na upit zašto je platio sudskog dostavljača u ovom postupku i zašto je inzistirao na tome, u čemu je njegov pravni interes, odgovoro je da mu je interes da se MS što prije uruči poziv i da se ovaj postupak što prije završi jer ga ovaj postupak iscrpljuje i fizički i financijski. Kada govori "nama", smatra/misli na obitelj jer sve što radi, radi za svoju obitelj, ne može odgovoriti na pitanje kako se danas na ovom ročištu osjeća tužiteljica koja je sve svoje nekretnine iz [adresa] zamijenila za kuću na [adresa], jedino pravovaljano rješenje o legalizaciji da glasi na sada pok. AS jer da je njegovo, tuženikovo rješenje poništeno, o čemu da je ranije iskazivao, nije dobio rješenje o porez za kuću za odmor vezano za ovu nekretninu na [adresa], već samo uplatnice za komunalije, bio je komunalni redar i utvrdio da je kuća neuseljiva i da to nije kuća za odmor, pa da ne treba plaćati porez. Već ranije u iskazu da je objasnio zašto u sedam godina koliko je bio vlasnik kuće nije ništa poduzimali oko te kuće,ne zna tko je njegovu nekretninu prodao FS, taj ugovor da je u spisu ovoga suda sa FS koji je vodila sutkinja Dragičević.FS da protiv njega ne vodi kazneni postupak, nije pozvan na nikakav obavijesni razgovor niti da je išta dobio u smislu kaznenog postupka.
6.5. Iskaze saslušanih svjedoka sud ocjenjuje istinitim, životnim, logičnim i uvjerljivim, jednako kao i stranačke iskaze tužiteljice i tuženika ad 2), jer sve ove osobe doista iskazuju ono što im je poznato o predmetu ovog postupka, pri čemu sud ne smatra da je iskaz svjedoka BS, koji je sin drugotuženika, pristran i prilagođen uspjehu tuženika ad 2) u ovom postupku, jer je njegov iskaz u suglasnosti s iskazom koji je dao pred ovim sudom u postupku poslovni broj P-393/2022 (ranije oznake P-2339/2019 na l.s 269-284), u kojem postupku je tuženik ad 2) ŠS u svojstvu tužitelja pokrenuo parnicu protiv FS radi uspostave ranijeg zk stanja (l.s. 269-284) i u konačnici uspio u tom postupku dokazati da nije potpisao kupoprodajni ugovor od 2. svibnja 2019., već je isti potpisao "lažni" ŠS, odnosno još uvijek NN muška osoba čiji identitet za vrijeme trajanja naprijed citiranog parničnog postupka nije utvrđen.
7. U odnosu na tuženika ad1) MS tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 13. rujna 2012. godine na kojem je JB Nikola Tadić iz [adresa], ovjerio potpis US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod brojem OV- 2756/12, kao prodavatelja, i u kojem Ugovoru je kao kupac naveden prvotuženik MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke, i to iz razloga što prodavatelj US, a koji je bio vlasnik nekretnine u trenutku kupoprodaje, nikada nije potpisao predmetni Ugovor, a niti pristupio u javnobilježnički ured Nikole Tadića u Zagrebu, jer je isti posljednji puta bio u RH 1998. godine, već je u JB ured Nikole Tadića pristupila osoba s krivotvorenom osobnom iskaznicom na ime prodavatelja – vlasnika US.
7.1. Iz dokumentacije priložene uz tužbu, kao i stranačkog iskaza tužiteljice, kojem stranačkom iskazu je poklonjena vjera u ovom postupku, proizlazi da je sada pok. R(i) F u [adresa] imao jedinu izdanu osobnu iskaznicu, te da je ista istekla još 2003. godine. Suprug tužiteljice, AS umire u SAD-u 2020. godine, nakon dugogodišnje teške bolesti.
Ovaj sud utvrđuje da je u JB ured Nikole Tadića 13. rujna 2012. godine pristupila osoba s krivotvorenom osobnom iskaznicom, jer iz e- mail očitovanja Službe kriminalističke policije PU Požeško-slavonske, od dana 10. srpnja 2023. godine (l.s.36) proizlazi da je sukladno traženju punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Mirne Ryvola , Služba kriminalističke policije PU Požeško-slavonske zaprimila Dopis Službe zajedničkih i upravnih poslova ove PU zbog kaznenog djela Krivotvorenje isprave iz članka 278, st. 1. KZ/11, na štetu pok. AS, rođenog **.**.1939. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem [adresa], a koji je sukladno čl. 18. st.3. Zakona o prebivalištu s danom 30.12. 2014. godine odjavljen, nadalje osobna iskaznica na ime AS ima evidentirano izdavanje samo jedne osobne iskaznice serijskog broja [broj osobne iskaznice], izdana je dana 28.10.1993.g. u PU Zadarskoj s rokom važenja do 28.10.2003.g.
Nadalje, iz e-mail očitovanja slijedi da US nema evidentirano izdavanje osobne iskaznice serijskog broja [broj osobne iskaznice] od strane PU Požeško- slavonske, niti je imao prebivalište u [adresa], nego je osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice] , dakle osobna iskaznica koje je broj naveden u ovjeri br. OV-2756/12 JB Nikole Tadića (l.s.29) izdana dana 15.11.2016. godine u PU Zagrebačkoj na ime JS, sada pokojni, s rokom važenja do 15.11. 2021. godine, a koja je proglašena nevažećom radi gubitka 10.10. 2017. godine, potraga raspisana od strane PU Zagrebačke istoga dana.
7.2. Iz naprijed navedenog slijedi da je nemoguće da je AS, a što potvrđuje u stranačkom iskazu i tužiteljica, pristupio u javnobilježnički ured s tom osobnom iskaznicom ili krivotvorenom, ili drugom osobnom iskaznicom, jer je isti bio u SAD-u, a nije niti mogao išta ovjeriti, jer mu je jedina osobna iskaznica prestala važiti 2003.godine iz čega slijedi da je nemoguće da je AS potpisao Kupoprodajni ugovor s tuženikom ad1) MS.
Sud je tužiteljici predočio osobnu iskaznicu njezinog sad pok supruga na I.s. 33, te je tužiteljica potvrdila da je njezin suprug na toj slici. Kada joj je predočen potpis na Kupoprodajnom ugovoru na I.s.28, ista je navela da to nije potpis njezinog supruga, već da je potpis njezinog pok. supruga na I.s. 33 i to na na presliku osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], izdane od MUP-a Zadar, od 28.10. 1993. godine, koja je vrijedila do 28.10. 2003.g. a koja osobna iskaznica je jedina osobna iskaznica AS izdana ikad u RH .
7.3. Iz naprijed navedenog proizlazi da suprug tužiteljice sada pok. US koji je bio vlasnik predmetne nekretnine ( a što slijedi iz povijesnog zk izvatka na l.s. 23-25) na dan 13.9. 2012.g. koji je naveden kao dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji s tuženikom ad1) MS nije potpisao predmetni Ugovor što znači da nije postojala suglasnost volja za sklapanje predmetnog Ugovora, dakle nije ispunjena pretpostavka za nastanak ugovora , te je takav ugovor nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji jer je predmetni Ugovor sklopila druga osoba „lažni US“, slijedom čega Ugovor nije niti sklopljen, on je nepostojeći jer nisu ispunjene pretpostavke za njegov nastanak, obzirom da nije postignuta suglasnost volje za njegovo sklapanje. Takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među ugovornim strankama.
.
7.4 Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj sud je u potpunosti prihvatio tužbeni zahtjev naveden pod točkom I. tužbe, a posljedično i tužbeni zahtjev pod točkom III. jer se tuženik ad 1.) MS u zemljišnoj knjizi uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo i to temeljem nepostojećeg ugovora. Naime, sada pokojni AS, suprug tužiteljice je prije nevaljalog upisa bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a što je razvidno iz naprijed citiranog zk izvatka ,pa stoga tužiteljica ima pravo tražiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretninu koja je bila predmet nepostojećeg ugovora, a kakvo stanje je bilo prije njegovog zaključenja (nepostojećeg ugovora od 13.09.2012.).
Tužbeni zahtjev kako je naveden pod točkom III. sadrži nalog za brisanje nevaljale uknjižbe i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a nevaljali upis je posljedica nepostojećeg ugovora, pa kako je provedbom nevaljanog upisa brisano pravo vlasništva sad pokojnog AS, to ne znači da je isto i prestalo, nadalje, kako je tužiteljica dokazala da je njezin sad pokojni suprug AS bio upisan u zemljišne knjige, te da je uknjižba u korist tuženika ad 1) MS nevaljana jer se isti knjižio temeljem nepostojećeg ugovora od 13.09.2012., te kako brisovna tužba ne zastarijeva prema nepoštenom stjecatelju, to je ovaj sud prihvatio tužbeni zahtjev iz točke III petita, odnosno odlučio kao pod točkom 1. I i II.
7.5. Tijekom postupka od strane tužiteljice je bilo predloženo izvođenje većeg broja dokaza koji su pobliže navedeni tužbi tužiteljice i u podnescima tužiteljice tijekom postupka, pa je tako ovaj sud odlučio zamolbenim putem OSZG saslušati svjedoke predložene u tužbi, i to JB Nikolu Tadića, sada u mirovini i JB Ivana Tadića, zatim odvjetnika Tomislava Špehara, međutim tužiteljica je podneskom od 13. siječnja 2025. godine odustala od provođenja tog dokaza (l.s. 304-305).
7.6. Na ročištu od 4. srpnja 2025. godine na kojem je zaključena glavna rasprava sud je donio rješenje da se u ovoj pravnoj stvari neće izvoditi daljnji dokazi, a ovo sve po prijedlogu tužiteljice koja je inzistirala na tome da je činjenično stanje utvrđeno i više nego dovoljno u odnosu na postavljene tužbene zahtjeve.
7.7. Međutim, tužiteljica tijekom postupka, a niti na istom ročištu, nije povukla tužbeni zahtjev pod točkom V. koji se odnosi na isplatu naknade štete tužiteljici, od strane tuženika ad 1) i ad 2) koji zahtjev je trebala specificirati nakon što vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina utvrdi vrijednost nekretnine, odnosno najmanje u visini VPS postavljenog u tužbi, dakle tužiteljica u ovoj fazi postupka nije dokazala visinu štete , slijedom čega je tužbeni zahtjev pod točkom V. odbijen kao neosnovan.
8. U odnosu na tuženika ad 2. ĆS, prije svega valja reći da ovaj tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje ove tužbe, jer da se ista nije legitimirala kao jedini nasljednik iza smrti svoga supruga pok. US, slijedom čega da tužbu u ovoj pravnoj stvari treba odbaciti.
8.1. Ovaj sud smatra prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan iz razloga što je tužiteljica već uz tužbu priložila vjenčani list kao i smrti list za pok. US (l.s.18-19), a tijekom postupka dostavila je i ovjerenu Izjavu preživjelog bračnog druga ili bliže rodbine ovjerenu kod JB Bisere Vlahovljak u državi Virginia (l.s. 154-157) kao i ovjerenu punomoć i nasljedničku izjavu sa podacima za rodoslovlje (l.s.177-179) iz kojih isprava proizlazi da je tužiteljica jedina nasljednica iza smrti svoga supruga AS , slijedom čega ovaj sud zaključuje da je ista ipak aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe.
9. Nadalje, tužiteljica u odnosu na tuženika ad 2. tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 17. studenog 2017. godine sklopljen između prvotuženog MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i drugotuženog ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren po javnom bilježniku Gordana Pličanić iz Hrvatske Kostajnice, Nine Marakovića 69, pod brojem OV-3313/2017, ništetan u cijelosti, te posljedično nema / ne proizvodi nikakve pravne učinke.
Kao razloge ništenosti tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ističe da je predmetni Ugovor apsolutno ništetan budući je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a samim time protivan načelu savjesnosti i poštenja, jer da je tuženik ad2) ŠS isto tako cijelo vrijeme znao i morao znati da „kupuje“ nekretninu od nevlasnika, slijedom čega nema pravo isticati prigovor zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Isto tako, tužiteljica smatra da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 17. studenog 2017. godine fiktivan (prividan) pravni posao za kojeg su znali I. – tuženik i II. – tuženik, slijedom čega je i postavljena izrazito niska cijena od 340.000,00 kn) / 45.125.76 EUR-a , za dvokatnicu prvi red do mora.. U tome ide u prilog činjenica da je I. – tuženik 12. rujna 2017. godine podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva nad Nekretninom temeljem krivotvorenog Ugovora iz 2012. godine, koje Rješenje Općinskog suda u Zadru je doneseno dana 27. rujna 2017. godine, a provedeno tek u listopadu 2017. godine, da bi II. – tuženik 20. studenog 2017. godine podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva nad Nekretninom (sve se odigralo u svega 2 mjeseca), te bivao uknjižen 13. prosinca 2017. godine. Ugovor zaključen između I. – tuženog i II. – tuženog od dana 17. studenog 2017. godine ništetan je budući je protivan moralu društva, prisilnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske, budući je II. – tuženik znao i morao znati da I. – tuženik doista nije vlasnik predmetne Nekretnine, slijedom čega kao nepošteni stjecatelj nema pravo pozivanja na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, te zaključno nitko na nikoga ne može prenijeti više prava nego sam ima. Isto tako, postavlja se pitanje kakva pravna sigurnost je zagarantirana tužiteljici, da ostane bez Nekretnine temeljem krivotvorenja broja ovjere i osobne iskaznice njezinog pokojnog supruga, a da I. – tuženik dalje proda nekretninu, znajući da je Ugovor krivotvoren, a za što je II. – tuženik zasigurno znao, budući je cijena nekretnine izuzetno niska, budući je znao da režije ne glase na ime prodavatelja, ovdje I. – tuženika, nego upravo na ime pok. AS.
9.1. Tužiteljica, dakle kao razloge ništetnosti ističe protivnosti Ustavu RH prisilnim propisima i moralu društva, protivnost načelu savjesnosti i poštenja, konačno ističe da je ovaj predmetni Ugovor fiktivan, prividan pravni posao, slijedom čega je postavljena izrazito niska cijena od 340.000,00 kn (45.125,76 EUR) za dvokatnicu, prvi red do mora.
9.2. Tuženik ad2 ) ŠS u odgovoru na tužbu i tijekom postupka , kao i u stranačkom iskazu ističe da je predmetnu nekretninu kupio s povjerenjem u zemljišne knjige i da njega , kao kupca štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige , te nadalje da je i sam, i to nakon kupoprodaje s tuženikom ad1) MS i nakon što je upisao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini , bio žrtva lažne kupoprodaje tj. da je netko nepoznat u njegovo ime prodao istu nekretninu FS iz [adresa] ,u svezi čega je vodio parnične postupke kod ovog suda poslovni broj P-2339/19 i P-393/2022, te uspio temeljem pravomoćne presude P-393/2022 ponovno upisati pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
10. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 22/18- u nastavku ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne Novine“ broj 63/19, u nastavku ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
11. Analizirajući naprijed citiran Ugovor o kupoprodaji nekretnine između MS i ZS (l.s.45-46), iskaz svjedokinje LS, BS, te stranački iskaz tuženika ad 2) ZS , ovaj sud zaključuje da su navodi tužiteljice da je ništetan Ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen između tuženika ad1) MS i tuženika ad2) ZS neosnovani, jer iz stranačkog iskaza tuženika ad2) i svjedočkog iskaza njegovog sina BS ne slijedi da bi tuženik ad2) ŠS znao ili morao znati da Ugovorom kupuje od nevlasnika MS, već je naprotiv vjerovao vlasničkom listu izdanom u zk.odjelu u Zadru koji je glasio na MS, dakle, u cijelosti je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije imao razloga sumnjati da bi takav upis eventualno bio neistinit .
Nadalje, tuženik ad2) ŠS saznao je za nekretninu putem oglasa , bila su javno objavljena 2 oglasa , jedan je objavila agencija, o čemu iskazuje svjedokinja LS , a potom je vidio i oglas na kojem je pisao izravni broj prodavatelja MS, pa je onda njegov sin BS izravno kontaktirao MS, jer je obitelj BS bila zainteresirana za kupovinu , budući da na [adresa] već imaju neke druge nekretnine, a namjera im je bila i dalje ulagati u apartmane. Iz iskaza naprijed navedenih svjedoka slijedi dakle da su bila istovremeno objavljena javno dva oglasa za istu nekretninu, jedan od strane agencije vlasnice LS i drugi na Njuškalu koji je oglasio osobno MS, pa se BS javio na javno objavljeni telefonski broj prodavatelja, a sve kako bi izbjegao plaćanje posredničke provizije, jer je i ranije, bez provizije kupio stan u [adresa]. Potom su tuženik ad2) ŠS i MS komunicirali putem mobitela,a onda se i upoznali uživo u Zagrebu u Buzinu na pregovorima oko kupoprodajne cijene,a na pregovore su došli i sin tuženika ad2) BS i rođak MS.po imenu Z. Kada je dogovorena kupoprodajna cijena od 85.000,00 €, ista je isplaćena u uredu JB Gordane Kličanić u Hrvatskoj Kostajnici, a Kupoprodajni ugovor između MS i ZS sastavila je JB Gordana Kličanić i predala ga na uknjižbu u zk odjel u Zadru.
Dakle, iz naprijed navedenog slijedi da je tuženik ad2) postupao potpuno u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige, sastav predmetnog Ugovora povjerio je JB Gordani Pličanić iz Hrvatske Kostajnice , koja je također provjerila zk stanje i potom nakon isplate kupoprodane cijene ,predala zahtjev za upis prava vlasništva, slijedom čega ovaj sud zaključuje da predmetni Ugovor nije apsolutno ništetan , jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a samim time nije protivan načelu savjesnosti i poštenja.
11.1 Tužiteljica nadalje kao razlog zbog kojeg bi predmetni Ugovor između tuženika ad1) i tuženika ad2) predstavljao fiktivan pravni posao ističe da je postavljena izrazito niska cijena od 340.000,00 kn) / 45.125.76 EUR-a , za dvokatnicu prvi red do mora, međutim ne pruža dokaze o tome da bi to bila izrazito niska cijena u vidu npr. usporednih podataka porezne uprave i slično, pa ovaj sud zaključuje da bi se u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora 2017.g. ipak radilo o realnoj cijeni predmetne nekretnine obzirom na stanje u kojem se ista nalazila, a to je derutno stanje, o kojem stanju iskazuje tuženik ad2) koji je u svojem iskazu pojasnio da je kupio predmetnu nekretninu s namjerom da na istoj izgradi apartmane, nekretnina koja je predmet ovog postupka se nalazi u ulici, Put Kozjaka 86, a nekretnine na kojoj tuženik ad2) ŠS ima odranije apartmane nalazi se na adresi [adresa]. br.1., [adresa], odmah po kupnji je pristupio i legalizaciji , međutim , njegovo rješenje o legalizaciji je poništeno , jer je već ranije doneseno rješenje o legalizaciji predmetne nekretnine po zahtjevu AS, o čemu je iskazivala i tužiteljica , pa je sud izvršio uvid u priložen upravni spis , po zahtjevu AS pod br: klasa UP/I 361-03/13-11/18841, Urbroj:2198/1/11/1-16-9-LJŠ i utvrđeno je da u istom ne prileži punomoć AS za podnošenje Zahtjeva već je Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju koji je zaprimljen 27. lipnja 2023. na mjestu podnositelja zahtjeva potpisano sa : “ F a kao adresa pošte navedeno je Denmar d.o.o., Ljudevita Posavskog 1, Zadar, br. tel: [broj telefona]/301- 405
Dakle, ovaj sud zaključuje da predmetni Ugovor ne predstavlja fiktivni pravni posao samo iz razloga što je u istome , po tužiteljici, postavljena izrazito niska kupoprodajna cijena.
11.2. Nadalje , tužiteljica u tužbi i tijekom postupka upire na činjenicu da su i ŠS i MS oboje iz [adresa] Dubice pa da se zato moraju poznavati, odnosno da su se i ranije , prije sklapanja predmetnog Ugovora poznavali , međutim i ova činjenica je ostala nedokazana od strane tužiteljice, jer, kako to pojašnjava tuženik ad2) u podnesku od 20.11.2023. (l.s.122-123) općina Hrvatska Dubica sastoji se od 5 naselja i prostire se na cca 130 km2 površine, pri čemu je MS iz druge općine, odnosno Općine Sunje, [adresa]., a što je razvidno iz Ugovora između US i MS, a ne iz Općine Hrvatska Dubica, te je u vrijeme prodaje nekretnine imao prebivalište izvan [adresa] , što je pak razvidno iz Ugovora između MS i ZS. Sama tvrdnja tužiteljice da su se ŠS i MS "morali poznavati" ne predstavlja razlog za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora.
11.3 Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.
Temeljem čl. 123. st. 1. ZV-a, stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.
11.4. Zaključno, tuženik ad2 ŠS je kupio nekretninu od knjižnog vlasnika MS, isplatio mu kupoprodajnu cijenu i uknjižio se kao vlasnik i to s namjerom da gradi apartmane na predmetnoj nekretnini, ovog tuženika apsolutno štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige iz naprijed citiranih odredbi ZV-a, pa kako u ovom postupku nije utvrđeno da je Ugovor sklopljen između tuženika ad1) i tuženika ad2) ništetan , to je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u točki II petita, a posljednično tome je odbio i tužbeni zahtjev postavljen u točki IV petita kojim se nalaže upis brisanja zk. stanja upisanog temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Hrvatskoj Kostajnici dana 17. studenog 2017.
12. Tužiteljica je u tužbi predložila i donošenje privremene mjere iz razloga koji su detaljno navedeni u obrazloženju ove presude pod točkom 1.15.
12.1. Odredbom članka 341. stavak 1. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj: 112/12., 25713., 93714., 55716., 73717., 131/20., 114/22., 06/24; dalje u tekstu: OZ), propisano je da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.
12.2. Odredbom članka 341. stavak 2. OZ propisan je sadržaj prijedloga za određivanje privremene mjere te je propisano da se u prijedlogu moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog, odnosno u ovom slučaju uz tužbu.
12.3. Odredbom članka 346. stavak 1. OZ propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
12.4. U konkretnom slučaju tužiteljica je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine i to po mišljenju ovog suda samim podnošenjem ovako opširne i složene tužbe.
12.5. Međutim, prijedlog za osiguranje privremenom mjerom usmjeren je prema tuženiku ad 2) ZS koji je i sam bio žrtva "lažne" kupoprodaje, a što proizlazi iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-393/2022, ranije oznake P-2339/2019, na temelju koje pravomoćne presude je tuženik ad 2) ŠS ponovno upisao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
Iz iskaza tuženika ad 2) slijedi da nema namjeru otuđiti predmetnu nekretninu jer je istu kupio s namjerom da izgradi apartmane za svoju obitelj, ali je bio blokiran sa takvom investicijom jer je i sam bio žrtva prevare kada je nepoznata osoba u njegovo ime i s lažnim dokumentima otuđila predmetnu nekretninu i istu prodala FS.
12.6. Imajući u vidu naprijed navedeni iskaz tuženika ad 2) kojemu ovaj sud poklanja vjeru, prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan, jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz naprijed citiranih članaka OZ-a, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II izreke rješenja.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.
13.1.Tužiteljici je u odnosu na tuženika ad1) MS (s obzirom na VPS od 200.000.00 eura) priznati trošak parničnog postupka koji se sastoji od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav tužbe s privremenom mjerom – 1.883,5 bodova ( Tbr. Toč 1. u vezi Tbr.19.t.1. - Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/2023 u nastavku Tarife), za pripremno ročište 10.11.2023- 753,5 boda (Tbr. 9.t.2), glavna rasprava 16.02.2024. – 1507 bodova (Tbr.9. t.1), glavna rasprava 17.05.2024. - 1507 bodova (Tbr.9. t.1), glavna rasprava 20.09.2024. - 1507 bodova (Tbr.9. t.1) i glavna rasprava 04.07.2025. - 1507 bodova (Tbr.9. t.1); za sastav podneska od 24.08.2023. – a koji je poslan e-komunikacijom 28.07.2023. – 25 bodova (Tbr 8.t.4 jer je riječ o podnesku radi dostave uplatnice na pristojbu); podnesak od 30.10.2023. – 25 bodova (Tbr 8.t.4 jer je riječ o podnesku kojim se zamoljava odobrenje podnošenja pisanog očitovanja); podnesak od 08.11.2023. – 1507 bodova (Tbr. 8.t.1); podnesak od 17.11.2023. – 25 bodova (Tbr 8.t.4 jer je riječ o podnesku radi dostave adrese svjedoka); podnesak od 19.03.2024. - 1507 bodova (Tbr.9. t.1), podnesak od 25.06.2024. - 1507 bodova (Tbr.9. t.1); podnesak od 03.09.2024. – 100 bodova (Tbr.8.t.3); podnesak od 03.10.2024. - 1507 bodova (Tbr.9. t.1); podnesak od 28.11.2024. – 100 bodova (Tbr.8.t.3); podnesak od 13.01.2025. – 100 bodova (Tbr.8.t.3); podnesak od 14.01.2025. – 100 bodova (Tbr.8.t.3); podnesak 26.2.2025.
– 100 bodova (Tbr.8.t.3); podnesak od 17.03.2025. iz popisa troška na l.s. 232 nije priznat jer je uvidom u spis i e-Spis utvrđeno da isti ne postoji; podnesak od 23.05.2025. – 100 bodova (Tbr.8.t.3) i podnesak od 27.06.2025. – 100 bodova (Tbr.8.t.1) što ukupno iznosi 15.468 bodova, a uz vrijednost boda od 2 EUR daje iznos od 30.936,00 EUR kojem iznosu valja pribrojiti plaćenu sudsku pristojbu na tužbu s privremenom mjerom u iznosu od 1.008,69 EUR kao i trošak sudske pristojbe na presudu i rješenje o osiguranje privremenom mjerom u ukupnom iznosu od 995,42 EUR što čini ukupni parnični trošak tužiteljice IS u odnosu na tuženika ad1) VS u iznosu od 32.940,11 EUR, dok je za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog zahtjev za naknadu parničnog troška odbijena kao neosnovan. Slijedom čega je odlučeno kao u točki 1. III. izreke presude.
13.2. Tužiteljica nije u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevima prema tuženiku ad2) ZS stoga mu je ista dužna nadoknaditi trošak koji je popisao po punomoćniku u Troškovniku na l.s. 33. i to: za sastav odgovora na tužbu – 1.505 bodova (Tbr.8.t.1); glavna rasprava 16.02.2024. – 1505 bodova (Tbr.9. t.1), glavna rasprava 17.05.2024. - 1505 bodova (Tbr.9. t.1), glavna rasprava 20.09.2024. - 1505 bodova (Tbr.9. t.1) i glavna rasprava 04.07.2025. - 1505 bodova (Tbr.9. t.1); dok nije priznat trošak popisane rasprave od 10.03.2023. jer je uvidom u spis i u e-Spis utvrđeno da takvo ročište nije nikad održano; za sastav podneska od 20.11.2023. – 1505 bodova (Tbr 9.t.1); podnesak od 15.05.2024. - 1505 bodova (Tbr 9.t.1); podnesak od 14.11.2024. - 1505 bodova (Tbr 9.t.1); podnesak od 24.02.2025. – 100 bodova (Tbr 9.t.3); podnesak od 14.03.2025. – 100 bodova (Tbr.9.t.3) te podnesak od 04.07.2025. - 1505 bodova (Tbr 9.t.1) što ukupno iznosi 13.745 bodova, a uz vrijednost boda od 2 EUR daje iznos od 27.490.00 EUR te uz PDV od 25% koji iznosi 6.872,5 EUR daje iznos od 34.362,5 EUR, dok je za iznos iznad zatraženog, a dosuđenog zahtjev za naknadu parničnog troška tuženiku ad2) odbijen kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.
13.3. Tuženiku ad2) ZS nije priznat zatraženi trošak prema Tbr. 50. jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, a također nije priznat putni trošak njegovog punomoćnika na relaciji Sisak- Zadar-Sisak i autoceste Zagreb-Zadar za dolazak na pet ročišta, budući da stranka nema pravo na naknadu putnog troška punomoćnika ako je u sjedištu suda pred kojim se vodi parnica bilo odvjetnika koji su mogli zastupati stranku u parnici, o čemu se već odavno izjasnila sudska praksa.
U Zadru, 25. rujna 2025. godine
S u t k i n j a
Melita Lisica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.
DNA:
Tužiteljici po pun.
Tuženiku ad 1) osobno i putem mrežne stranice e-oglasne ploče suda
Tuženiku ad 2) po pun
