Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1418/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku iz Poreča, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-163/2025-13 od 29. srpnja 2025., dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-163/2025-13 od 29. srpnja 2025.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinut je platni nalog istog suda posl.br. Pl-956/2024-3 od 7. siječnja 2025. i odbijen je tužbeni zahtjev, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 125,00 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 31,76 eura na ime RTV pristojbe za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2023. (u iznosima od po 10,62 eura). Tuženik navodi da je obveznik plaćanja RTV pristojbe bila njegova majka ŽH, kao vlasnik apartmana "HHH" iz [adresa], te da je on odjavio RTV prijamnik dana 21. srpnja 2017. iz razloga što se u kući više ne nalazi niti jedan RTV ili radio prijamnik, dok tužitelj navodi da je takva odjava nevaljana jer da uz nju nije bila priložena osobna iskaznica ŽH
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje, a s obzirom da tužitelj smatra da je odjava prijamnika nevaljana, da je ŽH i dalje obveznik plaćanja RTV pristojbe. Međutim, tužitelj da kao obveznika plaćanja RTV pristojbe za utuženo razdoblje tereti tuženika, a kao dokaz da dostavlja izvadak iz evidencije pretplatnika u kojem je kao obveznik naznačen tuženik s datumom prijave 24. srpnja 2012., a ujedno je dostavio i prijavu prijamnika na ime apartman "HHH" - odgovorna osoba, vlasnik ŽH na adresi [adresa] s datumom 24. srpnja 2012. To da znači da je obveza plaćanja RTV pristojbe s ŽH prešla na tuženika, iako tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz temeljem kojeg bi obveza s ŽH prešla na tuženika.
6.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24) i utvrđuje da obveznik plaćanja RTV pristojbe nije vlasnik nekretnine, nego vlasnik ili posjednik prijamnika. Iz prepiske e-poruka da proizlazi da je tuženik 23. lipnja 2017. zatražio prekid mjesečne RTV pristojbe za apartman HHH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 6., 7. i 8. mjesec 2017. jer da su u 9. mjesecu 2016. raskinuli ugovor s turističkom agencijom jer više neće iznajmljivati apartman. Iz zahtjeva za odjavu prijamnika od 21. srpnja 2017. da proizlazi da je apartman "HHH" ŽH, [adresa] podnio takav zahtjev iz razloga neposjedovanja prijamnika, a uz taj zahtjev da je priložen obrazac tužitelja koji je popunjen na način da je kao obveznik naznačen tuženik. Tužitelj da je uz podnesak od 27. veljače 2025. priložio presliku osobnog dokumenta koji glasi na tuženika i kojeg je dostavio sam tuženik navodeći da je tuženik trebao dostaviti osobnu iskaznicu za ŽH. Računi tužitelja za lipanj, srpanj i kolovoz 2017. da glase na apartman "HHH", ŽH, [adresa].
6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao na koji način i zašto je tuženik postao obveznik plaćanja RTV pristojbe, odnosno zašto ga ima upisanog u svojoj evidenciji i to za adresu [adresa], na kojoj adresi da ima kao obveznika plaćanja naznačenu ŽH (majku tuženika) za koju tvrdi da nije uredno odjavljena kao obveznik. Tuženik da je kao obveznik plaćanja RTV pristojbe zaveden s datumom 24. srpnja 2012., istog dana kada je prijavljena i njegova majka, što da upućuje na to da je tužitelj samo prenio obvezu plaćanja RTV pristojbe s NH na tuženika bez ikakve provjere, prijave ili nečega sličnog. Stoga da je osnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji s obzirom da ne postoji niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe, pa je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
7. Pobijanom presudom nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8.1. Žalbenim navodima tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije obveznik plaćanja RTV pristojbe, čime tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno jer je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Neovisno o navedenom, valja reći slijedeće. Tužitelj smatra da je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe. Ne ulazeći pri tome u pitanje na koji način je uopće tuženik uveden u evidencije tužitelja, ako bi se smatralo da je on obveznik plaćanja pristojbe, tada je on valjano odjavio prijamnik jer je uz obrazac dostavio svoju putovnicu. Ukoliko tužitelj smatra da je tuženik prilikom odjave trebao dostaviti osobnu iskaznicu svoje majke NH, to može jedino značiti da je njegova majka obveznik plaćanja pristojbe, u kojem slučaju tuženik nije pasivno legitimiran, već bi to bila njegova majka. To se navodi samo podredno jer u sporu male vrijednosti nije dopušteno osporavati utvrđeno činjenično stanje, što tužitelj čini u žalbi.
8.2. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je tuženik uveden kao obveznik plaćanja pristojbe jer je postao suvlasnikom nekretnine, valja reći da je pitanje vlasništva nekretnine irelevantno, već je, temeljem članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, relevantno jedino vlasništvo/posjed radijskog ili televizijskog prijamnika.
8.3. Kako je, dakle, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije pasivno legitimiran jer je obveznik plaćanja RTV pristojbe njegova majka, a ne on, pravilno je odbio tužbeni zahtjev.
8.4. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. stavka 1. ZPP-a odlučio o parničnom trošku, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi suprotno.
9.Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
10. O zahtjevu tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci 25. rujna 2025.
Sutkinja
Ksenija Dimec
