REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-267/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐF, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva Splitu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 26. svibnja 2023. br. K-311/2019, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi ĐF zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-311/2019 od 26. svibnja 2023. optuženi ĐF proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Primjenom odredbe članka 55. stavak 1. KZ/11 optuženom ĐF izrečena kazna zatvora na koju je osuđen zamijenjena je radom za opće dobro, s time da je temeljem odredbe članka 55. stavak 2. KZ/11 određeno da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

1.1. Na temelju članka 55. stavak 5. i 6. KZ/11 određeno je da će optuženi ĐF, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, time što taj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršenja rada za opće dobro. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 određeno je da ako se optuženi u roku od osam dana od dana za koji je pozvan da se javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne dade pristanak, nadležno tijelo će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Nadalje, temeljem članka 55. stavak 8. KZ/11 određeno je da ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji nadležno tijelo za probaciju odredi, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

1. 2. Na temelju članka 148. u svezi s člankom u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08), naloženo je optuženiku ĐF da podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 408,79 eura / 3.080,00 kuna[1] , od toga na ime sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 159,27 eura / 1.200,00 kuna, iznos od 119,45 eura / 900,00 kuna na ime vještačenja na raspravi, trošak pristupa svjedoka – oštećenika / žrtve u iznosu od 23,89 eura / 180,00 kuna, iznos od 106,18 eura / 800 kuna na ime paušalne svote.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući osnovanost odluke o kazni povodom žalbe državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu odredbe članka 47. KZ/11 na strani optuženika. Tako je optuženiku olakotnim cijenio njegove obiteljske i imovinske prilike, kao i njegovo korektno držanje pred sudom. Nasuprot tome, u odnosu na otegotne okolnosti sud prvog stupnja nalazi da je optuženik prethodno osuđivan i to presudom Općinskog suda u Splitu broj K- 1008/2020 od 30. rujna 2020., zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci s rokom provjeravanja od dvije godine. Nadalje, otegotnim je optuženiku cijenjena i njegova nekritičnost prema vlastitom ponašanju, što je razvidno iz njegove obrane u kojoj navodi da oštećenik ima lice od papira, da se radilo o običnoj „pleski“ te da ga on nije mogao pomilovati zbog njegova ponašanja, iz čega prvostupanjski sud izvodi zaključak kako je optuženik stava da ima pravo kažnjavati ljude koji po njegovu sudu to zaslužuju. Stoga je prvostupanjski sud, imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, te svrhu kažnjavanja optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Međutim, uzimajući u obzir da optuženik do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, pa da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznenopravnom sankcijom, a cijeneći pri tom da je optuženik zaposlen, prvostupanjski sud je izrečenu kaznu zatvora sukladno odredbi članka 55. stavak 1. KZ/11 odlučio zamijeniti radom za opće dobro, smatrajući to primjerenim okolnostima konkretnog slučaja, te u tom smislu da nije nužno optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora kako bi se ostvarila propisana svrha kažnjavanja.

7.1. No, s pravom ističe državni odvjetnik da u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta zamjeni izrečene kazne zatvora radom za opće dobro, na način kako je to učinjeno pobijanom presudom. Naime, kako to osnovano u svojoj žalbi navodi državni odvjetnik, imajući na umu sve naprijed utvrđene otegotne okolnosti, a prvenstveno stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, kao i optuženikovo ponašanje nakon samog počinjenja djela iz kojeg proizlazi da je optuženik iskazao naročitu bezobzirnost i bešćutnost pri počinjenju djela, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti dok otegotnim okolnostima nije dao dovoljan značaj.

7.2. Upravo iz gore izloženih razloga ovaj sud drugog stupnja smatra da rad za opće dobro, kao parapenalna mjera, u ovom slučaju nije prikladna i da se njime doista ne bi ostvarili zahtjevi opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu odredbe članka 41. KZ/11, zbog čega je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tom dijelu preinačio pobijanu presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude. Ovaj drugostupanjski sud je stajališta da je upravo bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, po vrsti i mjeri primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, te ujedno podobna za ostvarivanje ciljeva generalne i specijalne prevencije.

8. Kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bile ostvarene niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude sukladno članku 486. stavku 1. ZKP/08.

U Šibeniku, 25. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić