Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4583/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BČ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 19. travnja 2023., broj: 22. Pp-2277/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. BČ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. BČ je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. BČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 eura, koju je dužan platiti u roku od trideset dana po pravomoćnosti presude.

1.1. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme oduzimanja vozačke dozvole mjerom opreza, po policiji.

1.2. Nadalje je okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona te u dovoljnoj mjeri vrednovanih svih poznatih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, i nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je kaznu već odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo, budući da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora, iako nije utvrdio postojanje naročito olakotnih okolnosti koje su preduvjet za odmjeravanje kazne ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne, međutim koju nepravilnost ovaj sud ne može otkloniti u povodu samo u korist okrivljenika podnesene žalbe. Bez uspjeha žalitelj sada ističe da je učenik srednje škole koji se redovito školuje i da živi s majkom koja je nezaposlena, budući da je te okolnosti imao mogućnost isticati i o tome doprinijeti dokazne u postupku pred sudom, jer u žalbenom postupku ne može isticati nove činjenice i dokaze, koji su postojali za vrijeme postupka i znao je za njih. Međutim, ističe se da i sada o tome ne doprinosi nikakve dokaze, pa je ocjena i ovog suda da nema uvjeta za daljnje ublažavanje kazne, pri tome imajući na umu prirodu i težinu počinjenog prekršaja te stupanj odgovornosti počinitelja.

5.1 Bez uspjeha žalitelj upire na oslobođenje od kazne jer prema odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Međutim, u predmetnom slučaju ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta pa nema osnove za oslobođenje od kazne.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), u minimalnijem iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje žalbenog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.