Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-97/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Neviu Sanaderu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Žnjan d.o.o., Split, Ulica kralja Zvonimira 14, OIB: 29898329453, zastupan po punomoćnici Danieli Jurić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-136/2022-31 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-136/2022-31 od 16. srpnja 2025. i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice EA koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 26. 1. 2022. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. 2. 2019., te se utvrđuje da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i osposobljenosti.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.156,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.“

2. Nalaže se tužiteljici EA isplatiti tuženiku Žnjan d.o.o. trošak postupka u iznosu od 600,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 26. 1. 2022. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. 2. 2019., te se utvrđuje da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i osposobljenosti.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.156,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome osporava kao neosnovan pravni stav prvostupanjskog suda kako je obrazloženje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici nedostatno, ističući kako su u istoj jasno navedeni razlozi za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici. Osporava da bi sud imao ovlasti zadirati u autonomno pravo poslodavca u određivanju sistematizacije ranih mjesta i nužnosti postojanja pravne službe u okviru organizacije poslovanja utvrđujući da „jedno društvo kao što je tuženik, bez obzira na broj zaposlenika (tadašnjih 27) ne može opstati bez pravne službe“. Predlaže preinačiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu parničnog troška i uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 306,18 eur.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, kojim joj je 26. siječnja 2022. prednik tuženika (Splitska obala d.o.o.) otkazao ugovor o radu na radnom mjestu voditeljica pravne službe, na kojem je bila zaposlena temeljem Ugovora o radu od 28. veljače 2019. U tužbi u bitnome ističe kako pobijana odluka o otkazu nije u skladu s važećim Pravilnikom o radu jer u vrijeme donošenja Odluke o otkazu nije važio Pravilnik donesen dana 19. siječnja 2022. kojim je ukinuta pravna služba Poslodavca kao njegova poslovna jedinica, već je donio odluku koja je u suprotnostima s odredbama tada važećeg Pravilnika o radu od 12. siječnja 2022. što istu po njezinu mišljenju čini nezakonitom. Nadalje, tvrdi se kako izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a posljedično i izmijenjeni Pravilnik o radu, nisu doneseni s ciljem racionalizacije poslovanja Poslodavca, već isključivo s ciljem otkazivanja ugovora o radu i nanošenja štete tužiteljici, što po njezinu mišljenju predstavlja očiti čin samovolje i nezakonitog postupanja tuženika jer ista time ni na koji način ne doprinosi racionalizaciji njegovog poslovanja. Tvrdi i da je tuženik povrijedio Zakon o radu jer navedena odluka o otkazu ne sadrži razloge zbog kojih tuženik nije tužiteljici ponudio rad na drugom radnom mjestu, iako je to ponudio drugom radniku zaposlenom u pravnoj službi, koji ima nižu stručnu spremu od tužiteljice i manje radno iskustvo od nje, a ne posjeduje ista znanja i vještine kao tužiteljica.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, no na iste je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je pravilnom primjenom materijalnog prava od strane ovog drugostupanjskog suda na tako utvrđeno činjenično stanje trebalo odbiti tužbeni tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

8. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje:

- da je tužiteljica radila kod prednika tuženika (društva Splitska obala d.o.o. koji je pripojeno društvu Žnjan d.o.o.) na radnom mjestu voditeljica pravne službe temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2019.;

- da je Skupština društva Splitske obale d.o.o. donijela odluku br. 1/22, 18. siječnja 2022. kojom je prihvatila izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta društva Splitska obala d.o.o. kojom se ukida pod točkom II Poslovna cjelina pravna služba;

- da je prednik tuženika 12. siječnja 2022. donio Pravilnik o radu, a potom dana 19. siječnja 2022. novi Pravilnik o radu, koji je stupio na snagu dana 26. siječnja 2022.;

- da je prednik tuženika Splitska obala d.o.o. 26. siječnja 2022. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog organizacijskih razloga;

- da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 26. siječnja 2022. i u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava 8. veljače 2022., koji zahtjev je tuženik odbio 16. veljače 2022.,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku;

- da iz obrazloženja odluke proizlazi kako je Skupština društva Splitska obala d.o.o. 18. siječnja 2022. donijela odluku o usvajanju izmjena i dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika kojima je ukinuta poslovna cjelina pravna služba iz razloga što dio poslova pravne službe za poslodavca obavljaju vanjski suradnici-odvjetnici, a preostali poslovi se mogu preraspodijeliti na radnike drugih poslovnih cjelina koji će pored postojećih poslova svojih radnih mjesta obavljati i dio poslova ukinute pravne službe, a sve s ciljem racionalizacije poslovanja radi čega je prestala potreba za radom tužiteljice. Utvrđeno je da je tužiteljica bila jedina radnica kod poslodavca zaposlena na radnom mjestu voditeljice pravne službe, a u cijelosti se ukida poslovna cjelina pravne službe pa stoga nije u mogućnosti primijeniti odredbu čl. 115. st. 2. ZR.

9. Polazeći od odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je navedenom odredbom propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako tuženik kao poslodavac zbog uspješnijeg poslovanja i uštede može izvršiti reorganizaciju poslovanja tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta i da poslove tih ukinutih radnih mjesta rasporedi na druge radnike, sve to jer je autonomno pravo poslodavca određivati, sistematizirati radna mjesta, broj potrebnih radnika, kao i preraspodijeliti poslove određenog radnog mjesta na druge radnike, sve prema svojim potrebama i mogućnostima, a što je tuženik učinio donošenjem novog Pravilnika o radu i nove Sistematizacije radnih mjesta iz siječnja 2022., kojom je ukinuo poslovnu cjelinu pravna služba.

10. No, osnovano tuženik u žalbi osporava pravni stav prvostupanjskog suda kako odluka o otkazu nije dostatno obrazložena koji temelji na utvrđenju da se razlozi za racionalizacijom poslovanja moraju obrazložiti u odluci o otkazu, pri čemu je poslodavac dužan navesti sve okolnosti i činjenice koje ukazuju na opravdanost otkaza, a što je po stavu prvostupanjskog suda tuženik u ovom slučaju propustio učiniti jer nije obrazložio postojanje organizacijskih razloga za ukidanjem radnog mjesta tužiteljice.

11. Iz sadržaja sporne odluke o otkazu i njezina obrazloženja, a kako je to prethodno utvrdio i prvostupanjski sud jasno proizlazi kako je Skupština društva Splitska obala d.o.o. 18. siječnja 2022. donijela odluku o usvajanju izmjena i dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojima je ukinuta poslovna cjelina pravna služba iz razloga što dio poslova pravne službe za poslodavca obavljaju vanjski suradnici-odvjetnici, a preostali poslovi se mogu preraspodijeliti na radnike drugih poslovnih cjelina koji će pored postojećih poslova svojih radnih mjesta obavljati i dio poslova ukinute pravne službe, a sve s ciljem racionalizacije poslovanja radi čega je prestala potreba za radom tužiteljice. Utvrđeno je da je tužiteljica bila jedina radnica kod poslodavca zaposlena na radnom mjestu voditeljice pravne službe, a u cijelosti se ukida poslovna cjelina pravne službe pa stoga nije u mogućnosti primijeniti odredbu čl. 115. st. 2. ZR.

12. Navedenom odlukom jasno su u smislu odredbe čl. 120. st. 2. ZR obrazloženi organizacijski razlozi koje je tuženik odlučio provesti i zbog kojih tuženik donosi odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici i razlozi zašto nalazi da nema mjesto primjeni odredbe čl. 115. st. 2. ZR.

13. Pogrešno prvostupanjski sud smatra kako je prednik tuženika u odluci osim navedenih razloga detaljno trebao obrazlagati i dokazivati sve organizacijske razloge kojima je u ovome postupku osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, jer iz pobijane odluke jasno proizlazi kako se ista donosi iz organizacijskih razloga u cilju racionalizacije poslovanja tuženika zbog kojih se ukida kao poslovna cjelina - pravna služba i utvrđuje način obavljanja tih poslova ubuduće, slijedom čega je tuženik u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR u ovome postupku (nakon što je došlo do spora), trebao dokazivati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, što je on prema utvrđenju ovoga suda i dokazao u postupku, kako to osnovano tuženik ističe u žalbi.

14. Pri tome valja ukazati kako sama racionalizacija i pojednostavnjenja poslovnih procesa, znači smanjenje troškova poslovanja kako to osnovano ističe tuženik u žalbi, ukidanjem radnih mjesta za koja poslodavac procijeni da nisu potrebna ili da se poslovi tog radnog mjesta rasporede na druga postojeća radna mjesta, a sve u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede, što uključuje i opravdava pravo poslodavca da to učini kroz smanjenje broja zaposlenih i preraspodjelu njihovih radnih obveza na radnike koji ostaju u radnom odnosu pri čemu je potrebno da je postupak reorganizacije posljedica objektivne potrebe posla, a ne subjektivne želje motivirane rješavanjem određenog radnika.

15. Iz iskaza same tužiteljice ne proizlazi kako je odluka o otkazu posljedica subjektivne želje tuženika da se riješi upravo nje kao radnice jer i sama tužiteljica izrijekom navodi kako novi direktor nije mogao imati nikakva saznanja o njezinu radu kroz vrijeme od mjesec i 26 dana koje je prethodilo donošenju odluke o otkazu, a iz iskaza svjedoka PA i EAO jasno proizlazi da je u isto vrijeme i njima (kao i još nekim zaposlenicima) tuženik otkazao ugovore o radu u cilju racionalizacije poslovanja.

15.1. S obzirom na navode tužbe i iskaz tužiteljice u kojima se tvrdi da je odluka o otkazu nezakonita i iz razloga što joj nije dostavljena nova odluka o sistematizaciji na koju se tuženik pozvao, valja odgovoriti kako prema stavu sudske prakse kada je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu utemeljena na organizacijskim razlozima, dovoljno je da se poslodavac u dokaznom postupku pozove na interni akt kojim je utvrđena nova sistematizacija (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Revr- 52/16 od 28. veljače 2017.) što je tuženik i učinio pozivajući se na Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

15.2. Nadalje sudska praksa je zauzela i stav da u slučaju ako bi u postupku povodom odluke o otkazu ugovora o radu radnik isticao da je taj akt nezakonit, sud to ne bi mogao ispitivati kao prethodno pitanje jer je odredbom čl. 27. st. 6. ZR propisano da radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnim pa stoga sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Revr-195/07 od 4. travnja 2007.).

16. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrđuje kako je tuženik dokazujući opravdanost razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu u cilju racionalizacije poslovanja tuženika i nastalih promjena u razdoblju koje je prethodilo donošenju sporne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici dostavio i podatke i ostvarenim prihodima i rashodima u poslovanju kao i rješenje Državnog inspektorata, Područne službe Split od 12. listopada 2021. kojim je tuženiku zabranjen privez brodova na Zapadnoj obali bez odgode izvršenja temeljem kojeg tuženik tvrdi da je ostao bez prihoda u visini od oko cca 4.500.000,00 kn godišnje i rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split od 10. svibnja 2021. kojim je tuženiku naloženo plaćanje naknade za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u ukupnom iznosu od 6.113.335,91 kn protiv kojeg nije dopuštena žalba.

16.1. Direktor tuženika u svom iskazu naveo je kako je Splitska obala d.o.o. od 1. siječnja 2023. ostala i bez prihoda od zakupa objekta na plaži Bačvice u iznosu od 1.600.000,00 kn godišnje uslijed čega je, osim značajnog pada prihoda, došlo i do značajnog smanjenja obima poslova, naročito onih pravne naravi te je zbog svih navedenih razloga bilo potrebno racionalizirati firmu, povećati prihode, a smanjiti rashode, jer su u 2021. prihodi iznosi 12 i pol milijuna kuna, a rashodi 11 milijuna, radi čega su racionalizacijom smanjili broj zaposlenih u uredima na 8 zaposlenika (a prije ih je bilo 16), a da je Skupština odlučila ukinuti pravnu službu jer je taj dio trošio previše novca te je postojanje pravne službe unutar društva ocijenjeno kao nepotrebno za tako malu firmu. Kako je u 2021. iskazan gubitak od 2,5 milijuna prijetio je stečaj, to se pristupilo ukidanju radnih mjesta i smanjenju broja radnika, sve radi uštede i spašavanja firme.

17. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je tuženik u postupku dokazao postojanje organizacijskih razloga za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. ZR.

18. Neosnovano prvostupanjski sud utvrđuje kako je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 115. st. 2. ZR jer iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako je tužiteljica bila jedini zaposlenik zaposlena na radnom mjestu voditelja pravne službe. Komparativna usporedba s tog osnova s zaposlenicom RA (koju prihvaća prvostupanjski sud) nije osnovana, jer je iz njezina iskaza jasno proizlazi da iako je trebala obavljati poslove radnog mjesta - referentice pravne službe (dakle ne i jednog od voditelja pravne službe) ona je i nadalje ostala „sjediti“ na radnom mjestu tajnice direktora te je obavljala tajničke poslove za direktora, nije bila upućena u poslove pravne službe osim sitnih poslova koje bi povremeno dobivala od tužiteljice.

19. Osim svega navedenog osnovano tuženik u žalbi ističe i kako tužiteljici u smislu odredaba važećeg ZR nije bio u obvezi ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto kako to neosnovano utvrđuje prvostupanjski sud (ne navodeći pri tome ni zakonsku odredbu za takav stav).

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika i temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP prvostupanjsku odluku preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP odlučeno je o zahtjevima stranaka za naknadu troška postupka.

22. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je u cijelosti preinačena odluka o trošku sadržana u pobijanoj presudi te je njezin zahtjev za naknadu troška u dosuđenom iznosu odbijen kao neosnovan.

23. Tuženiku pripada pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak temeljem odredbe Tbr. 7. čl. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u vezi s odredbom čl. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 138/23) pripada jednokratna nagrada od 200 bodova (400,00 eur) za cijeli postupak kao i nagrada za sastav žalbe po Tbr. 10. čl. 2. Tarife od 100 bodova (200,00 eur) što u konačnici s osnova troška zastupanja iznosi 600,00 eur. Tuženiku nisu dosuđeni ostali zatraženi troškovi jer na iste nema pravo u smislu odredbe čl. 155. st. 2. ZPP, kao niti zatraženi troškovi sudskih pristojbi jer u spisu ne postoje dokazi da su iste pristojbe plaćene.

U Velikoj Gorici 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos