Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-243/2023-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Josipa Kruhaka iz Marije Bistrice, Podgorje Bistričko 288 a, OIB:82508218291, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ćukelju, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženika HOK- osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-164/2018-70 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvajaju se žalbe tužitelja i tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-164/2018-70 od 28. veljače 2022. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se novom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 22.492,71 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanoj kao u izreci, a tekućoj od 28. veljače 2022. pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači na način da se tužitelju dosudi iznos od 22.492,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2017. pa do isplate te da se shodno tome preinači i odluka o troškovima postupka i da mu se dosudi i trošak sastava žalbe, odnosno podredno da se predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke presude zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno da se navedena odluka ukine u navedenom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

6.Kako je među parničnim strankama sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnov i visina štete te uzročno-posljedična veza između navedenih oštećenja i utuženi tijek zatezne kamate, prvostupanjski sud na osnovu zahtjeva osiguranika tuženika od 3. lipnja 2012. kojim traži od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet postavljanje znakova upozorenja „divljač na cesti“ između ostalog i u blizini križanja cesta Ote Habeka/Prigradska ulica u smjeru prema Đurđekovcu, Ote Habeka/Prigradska ulica u smjeru prema Kašini i Ote Habeka/Liševo u smjeru prema Đurđekovcu, zaključuje da mjesto na kojem je došlo do štetnog događaja pripada lovištu osiguranika tuženika. Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da šteta na vozilu potječe od udara srne koja je iskočila na kolnik iz šume tj. iz zelenog raslinja vozilu s desne strane, pa da postoji uzročno-posljedična veza između udara srne i štete nastale na vozilu tužitelja.

7 Budući iz nalaza vještaka proizlazi da je na vozilu nastala šteta u iznosu od 22.492,71 kn, to sud navodi da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete u navedenom iznosu u smislu odredbe čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

8. Međutim, sud smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 86. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05, 75/09, 14/14 i 21/16 - dalje: ZL), pa budući je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete na vozilu tužitelja od udara divljači-srne i da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je nalet na srnu bio neizbježan, ali da tužitelj nije dokazao da je šteta uzrokovana vršenjem skupnog lova, da je za konkretnu štetu nastalu na vozilu tužitelja u smislu odredbe čl. 86. st. 3. navedenog Zakona odgovorna pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala, a to je prema podacima u spisu društvo Zagrebačke ceste, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) ocijenio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim.

9. U žalbi tužitelj navodi da pobijana presuda ima nedostatak zbog kojih se ne može ispitati, te smatra da je sud iz provedenih dokaza izveo pogrešne zaključke o utvrđenom činjeničnom stanju, a koji zaključci su temelj za donošenje presude u ovom predmetu. Brani tezu da osoba koja gospodari lovištem te osoba koja gospodari prometnicom odgovaraju solidarno za štetu koja nastane uslijed naleta divljači, a da je srna opasna stvar, pa da lovoovlaštenik lovišta sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) odgovara za štetu od opasne stvari. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da nastanak štetnog događaja nije mogao biti izbjegnut, tužitelj tvrdi da ne postoji odgovornost tužitelja za štetni događaj i štetu, niti njegov djelomični doprinos istoj. Pojašnjava da činjenica da odgovorna pravna osoba za upravljanje cestama nije postupila po zahtjevu osobe koja gospodari lovištem za postavljanje znaka „divljač na cesti“ sama po sebi ne ekskulpira osobu koja gospodari lovištem za naknadu štete prouzročenu tužitelju naletom divljači na njegovom motornom vozilu.

10. U žalbi tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o svim njegovim zahtjevima za naknadu troškova postupka pa mu nije dosudio troškove za sastav obrazloženih podnesaka i pristup na ročište, te da mu je trebalo dosuditi na ime troškova postupka još 2.812,50 kn.

11. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona, na koju sadržajno žalbama ukazuju i tužitelj i tuženik jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a nije počinjena ni jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Međutim, pravilno ukazuje tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je za štetu u konkretnom slučaju odgovorna pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala.

13. Naime, kako odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom nije predmet ove parnice, valja istači da činjenica da nije udovoljeno postavljanju znaka „divljač na cesti“ ne može predstavljati temelj za ekskulpaciju tuženika za štetu prema tužitelju, već bi mogla biti temelj za zaključak o postojanju solidarne odgovornosti u smislu čl. 1067. st. 4. ZOO-a, dok je tuženik odgovoran za štetu prouzročenu tužitelju od divljači kao opasne stvari i njegova odgovornost uređena je čl. 83. st. 1. ZL-a na način da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koje je u smislu navedenog Zakona bio obvezatan poduzeti uz supsidijarnu primjenom pravila o odgovornosti sadržanih u odredbama ZOO-a ( isti stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1889/2016-2 od 5. lipnja 2019.)

13.1. Dakle, budući da je srna opasna stvar, za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od iste, sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a, osim ako se ne dokaže da ona nije uzrok štete pa je tuženik kao osiguravatelj navedenog lovoovlaštenika na temelju čl. 83. st. 1. ZL-a odgovoran za štetu koji počini divljač iz njegovog lovišta, te odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

14. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije detaljno utvrdio sve okolnosti vezane za visinu tužbenog zahtjeva, posebno ne raspravivši istaknuti prigovor tuženika da je polica osiguranja sklopljena uz ugovorenu odbitnu franšizu od 500,00 kn, s kojom osiguranik sudjeluje u šteti, ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg propusta je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a usvajanjem žalbe tužitelja, ukinuti pobijanu presudu pod točkom I. izreke, a posljedično prihvaćanjem žalbi obiju strana i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, cijeneći da lovoovlaštenik lovišta odgovara za štetu u konkretnoj situaciji po objektivnoj odgovornosti detaljnije raspraviti i utvrditi sve činjenice vezane za isplatu štete po sklopljenoj polici osiguranja lovoovlaštenika i tuženika te ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dajući za svoje razloge jasne i okolnosne zaključke koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, pravilno pri tom primjenjujući materijalno pravo, kako bi ovaj sud po eventualno novoj žalbi mogao odlučiti o pravilnosti i zakonitosti iste, a novom odlukom odlučit će se i o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun