- 1 -              Revd 931/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 931/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H. iz S. Đ., OIB ..., zastupanog po punomoćnici Ž. K.-T., odvjetnici u V., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-375/2022-3 od 4. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-1330/19-28 od 23. veljače 2022., na sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-375/2022-3 od 4. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-1330/19-28 od 23. veljače 2022. u odnosu na slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Je li od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje isplatu po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu činjenica da su stranke naknadno sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15)?

 

2. Je li u skladu s čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (S. b. d.d. O.)?

 

3. Može li sud donijeti presudu samo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak, bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama potrošačkog ugovora?“.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-375/2022-3 od 4. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-1330/19-28 od 23. veljače 2022., u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

 

„1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u činjeničnoj situaciji kada su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu, 23. veljače 2016. kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. je li od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio Aneks ugovora o kreditu?

 

2. Je li sud u ovom parničnom postupku dužan primijeniti obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?

 

3. Kakav pravni standard, radi primjene čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, je sud obvezan primijeniti prilikom ocijene može li se kolektivna presuda primijeniti u pojedinačnom postupku? Konkretno, smije li sud primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora bez obzira na pravnu i/ili sadržajnu različitost odredbi koje su predmetom pojedinačnih postupaka?

 

4. Je li u skladu s čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (S. b. d.d. O.)?

 

5. Može li sud spornu ugovornu odredbu o CHF valuti tumačiti bez sagledavanja drugih, s njom sadržajno i smisleno povezanih odredbi, a radi utvrđivanja je li ugovorena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te stvara li neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača?

 

6. Može li se smatrati protivnim načelu savjesnosti i poštenja ugovaranje CHF valute obveze u situaciji kad je ugovorom o kreditu izričito ugovoreno i pravo tužitelja na izmjenu valute obveze u odnosu na početno ugovorenu, a koju je tuženik (banka) obvezan provesti u slučaju takvog zahtjeva (čl. 5. ugovora o kreditu)?

 

7. Je li tužitelj dužan zatražiti izmjenu valute obveze u skladu s ugovornim ovlaštenjima temeljem izričite ugovorne odredbe, u slučaju kad smatra da mu ugovorena CHF valuta obveze stvara znatnu štetu, a kako bi od sebe otklonio ili umanjio štetu u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (doprinos oštećenika vlastitoj šteti); odnosno, može li tuženik jedini snositi odgovornost za tužitelju nastalu štetu (tuženikovim stjecanjem bez osnove) ako sam tužitelj nije iskoristio ugovorom predviđenu mogućnost promjene valute obveze?

 

8. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

 

9. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, prihvatiti zahtjev za isplatu utemeljen na dijelu nalaza i mišljenja vještaka u kojem nije primijenjena kamata za kredite bez valutne klauzule?

 

10. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

 

11. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

 

12. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

 

13. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.

 

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

3.1. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje, koje se u suštini svodi na pitanje navedeno u izreci rješenja, važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na prvo postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-73/2019 od 16. ožujka 2020., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1172/2018 od 30. lipnja 2020., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3944/2017 od 22. rujna 2020. i Županijskog suda u Splitu broj Gž-2427/2018 od 10. lipnja 2020.), a ovaj je sud već u predmetu Revd-2498/2021 od 2. studenoga 2022. i dr. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na podudarno pravno pitanje.

 

3.2. Nadalje, u odnosu na četvrto postavljeno pravno pitanje ovaj sud ocjenjuje da se radi o važnom pitanju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-567/2021 od 30. lipnja 2021., rješenje Županijskog suda u Puli broj Gž-352/2022 od 19. travnja 2022., rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-76/2021 od 24. kolovoza 2021.), a ovaj je sud već u predmetu Revd-1750/2023-2 od 10. svibnja 2023., kao i u drugim činjenično i pravno odgovarajućim predmetima, dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na podudarno pravno pitanje.

 

3.3. Zaključno, u odnosu na deseto postavljeno pravno pitanje, koje se u suštini svodi na pitanje navedeno u izreci rješenja, ovaj sud ocjenjuje da se radi o važnom pitanju u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP jer odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zauzetog pravnog shvaćanja izraženog u presudi Rev 81/2023 od 21. veljače 2023.

 

3.4. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u izreci.

 

4. U odnosu na preostala pitanja, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.