Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-327/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća i sudaca Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AV, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-785/2023-10 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog AV, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-785/2023-10 od 29. rujna 2023., okrivljeni AV proglašen je krivim, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasilje u obitelji, djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, okrivljenom AV je u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 11. srpnja 2023. do 29. rujna 2023.
1.2. Na temelju odredbe članka 73. KZ/11, okrivljenom AV je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u trajanju od 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora, a po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršavanje sukladno članku 73. stavku 3. KZ/11.
1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje: ZKP/08) sud je okrivljenog AV obvezao da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) eura, od čega iznos od 105,00 (sto pet) eura predstavlja troškove sudsko psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 195,00 (sto devedeset pet) eura predstavlja paušalni trošak.
2. Žalbu protiv presude podnio je okrivljenik AV, putem branitelja Ivana Bačića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Splitu, K-785/2023 od 29. rujna 2023., te okrivljenika oslobodi optužbe za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Podredno predlaže uvažiti predmetnu žalbu, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, no ukoliko drugostupanjski sud bude smatrao kako nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tada predlaže izreći blažu sankciju uz pravilnu ocjenu svih olakotnih okolnosti.
3. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
6. Okrivljenik u žalbi navodi da je činjenično stanje potpuno pogrešno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak o krivnji okrivljenika upravo zahvaljujući činjenici da ne obrazlaže dokaze izvedene tijekom glavne rasprave.
7. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i objektivnu jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.
8. Nije u pravu okrivljenik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenika krivim zbog predmetnog kaznenog djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Naime, utemeljeno je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio pretežito prihvaćajući iskaz oštećene SV, budući da je navedena dosljedna u svojem iskazivanju, kako pred sucem istrage, tako i na raspravi, a osim toga njezin iskaz u bitnim i odlučnim okolnostima u suglasju je s iskazom svjedokinje MV, kćeri okrivljenika, te navodima i zaključcima iz psihologijskog vještačenja okrivljenika, provedeno po sudskom vještaku psihijatru dr. Časlavu Lončaru iz kojeg proizlazi da okrivljenik ne pokazuje psihopatološke znakove koji bi upućivali na neku težu duševnu bolest ili duševnu poremećenost, međutim da kod istoga postoje smetnje na psihičkom planu koje su označene kao PTSP, zbog čega se okrivljeni lijeći ambulantno.
10. Oštećena SV, punica okrivljenika, detaljno, nedvosmisleno i logično je opisala postupanje okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, te je prvostupanjski sud na temelju njezinog iskaza utvrdio da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo na njezinu štetu.
11. Pravilnom analizom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako je okrivljeni postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, pa je pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.
12. Činjenica da tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost okrivljenika, s pravom sud navodi na zaključak da je okrivljeni bio svjestan svojih radnji, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje.
13. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je u obrazloženju pobijane presude iscrpno i detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo i opširno analizirao sve provedene dokaze, te određeno i potpuno obrazložio zašto je prihvatio iskaz oštećene i iznio argumente zašto ne prihvaća u cijelosti obranu okrivljenika, a koja obrazloženja u svemu prihvaća i ovaj sud.
14. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.
15. Neosnovano se okrivljeni žali na odluku o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom izbora, vrste i mjere kazne ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljeniku kao olakotno cijenio sudjelovanje u domovinskom ratu , dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost zbog istovrsnih djela, što ga čini specijalnim povratnikom.
16. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.
17. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazno djelo, te će se sa kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.
18. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba okrivljenika, zbog naprijed navedenih razloga.
19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
20. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove odluke.
Vukovar, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski