Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-82/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Perkušiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Perkušić i Mirko Perkušić iz Imotskog, protiv tuženika ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Krstuloviću, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje maloljetne djece FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici UĆ, mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirane jedinice Split, radi razvoda braka sa mlt. djecom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: P Ob-32/2020-55 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: P Ob-32/2020-55 od 15. srpnja 2025. u točki IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanim točkama I., II. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Razvodi se brak IĆ (ostali važni osobni podatci u uvodu) i ĐĆ (ostali važni podatci u uvodu) sklopljen 19. lipnja 1999. u Imotskom, upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Imotski pod rednim brojem 76. za godinu 1999.

II. Mlt. djeca stranaka FĆ rođ. **.**.2009. (OIB: [osobni identifikacijski broj]), MĆ rođ. **.**.2011. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i TĆ rođ. **.**.2013. (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koje u ovom postupku zastupa posebni skrbnik UĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Split, povjeravaju se na življenje (stanovanje, čuvanje i odgoj) majci - tužiteljici IĆ.

III. Tuženiku ĐĆ dosuđuje se pravo susreta i druženja s mlt. djecom stranaka (djecom osobnih i obiteljskih imena pod II.):

- svaki drugi vikend u mjesecu kroz razdoblje od subote u 17,00 sati do nedjelje u 17,00 sati,

- polovinu svih ljetnih praznika i to u neparnim godinama kroz razdoblje od 10,00 sati 1.7. do 20,00 sati 15.7., te od 10,00 sati 1.8. do 20,00 sati 15.8., a u parnim godinama kroz razdoblje od 10,00 sati 16.7. do 20,00 sati 31.7., te od 10,00 sati 16.8. do 20,00 sati 31.8.,

a pritom otac ĐĆ ima dolaziti po djecu u mjesto njihovog prebivališta/boravišta, dok majka IĆ, nakon susreta i druženja djece s ocem, ima vraćati djecu u mjesto njihovog prebivališta/boravišta.

IV. Tuženik ĐĆ ne obvezuje se na davanje naknada za uzdržavanje njegovoj mlt. djeci pa se u skladu s tim odbija zahtjev mlt. tužitelja izložen pod IV. tužbe.“

2. Navedenu presudu u odnosu na točku IV. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijani dio presude na način da tuženika obveže na plaćanje uzdržavanja mlt. djeci, a podredno da pobijanu odluku u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da tuženik kao roditelj koji ne stanuje s mlt. djecom doprinosi za njihovo uzdržavanje od utuženja pa ubuduće.

6. Presudu u pobijanom dijelu prvostupanjski sud temelji na slijedećem činjeničnom stanju:

- da je tuženik star 62 godine i gotovo potpuno slijep

- da iz Nalaza i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. lipnja 2021. i 7. studenog 2023. proizlazi da tuženikove funkcionalne sposobnosti, zbog postojanja trajne promjene u zdravstvenom stanju, variraju od potpune privremene nesposobnosti za rad kroz višegodišnje razdoblje i privremene potrebe za pomoć i njegu trećeg (Nalaz od 30. lipnja 2021.) do izostanka utvrđenja postojanja potpune nesposobnosti za rad uz istodobno postojanje prijeke potrebe trajne pomoći i njege trećeg u punom opsegu (Nalaz od 7. studenog 2023.)

- da prema socioanamnestičkim podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Imotski, navedenim u Mišljenju stručnog tima od 12. travnja 2022. i Očitovanju stručnog tima od 24. svibnja 2022., tuženik nema imovine koja bi mogla predstavljati osnovu uzdržavanja njega ili nekog trećeg, niti ima kakve druge osnove prihoda (osim novčane naknade i doplatka u sustavu socijalne skrbi) za ispunjavanje obveze uzdržavanja

- da spomenuti oblici novčanih primitaka u sustavu socijalne skrbi, koji su vezani za činjenicu zdravstvenog stanja korisnika pomoći i njegovu oskudicu, ne mogu biti predmetom ovrhe, pa stoga niti osnova za uzdržavanje mlt. djece.

7. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je utvrdio da je kroz pretežiti dio utuženog razdoblja postojalo stanje tuženikove potpune radnje nesposobnosti, u kojem mu je za opće životno funkcioniranje trebala potpuna njega i pomoć treće osobe, a koja će mu trebati i ubuduće, pa imajući u vidu njegovu dob i narav bolesti, zaključuje da ne postoji posao kojeg bi tuženik mogao obavljati, odnosno da tuženik nema radnu sposobnost kojom bi mogao ostvarivati zaradu, slijedom čega nema ni status roditelja opisanog u čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), pa po toj osnovi (radne sposobnosti) nije nastala, niti u daljnjem razdoblju može nastati njegova obveza plaćanja doprinosa za uzdržavanje mlt. djeci. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da na strani tuženika ne postoje ni druge osnove za nastanak obveze plaćanja doprinosa za uzdržavanje mlt. djece, jer nema odgovarajuće imovine i drugih osnova prihoda osim primitaka u sustavu socijalne skrbi, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio kao neosnovan.

8. U žalbi tužiteljica osporava stav prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na imovinu tuženika, ukazujući da bi iz podneska tuženika od 10. svibnja 2022. i Izvješća o obveznom savjetovanju prije razvoda braka od 2. lipnja 2020. proizlazilo da tuženik u vlasništvu ima obiteljsku kuću, a možda i kakvu drugu imovinu, ističući da obveza uzdržavanja nije vezana jedino i isključivo za radni odnos i primanja iz osnova plaće, te da odredbe čl. 307. st. 3 i čl. 313. st. 4. ObZ-a nameću sudu obvezu utvrđivanja i drugih okolnosti pri utvrđivanju mogućnosti roditelja za uzdržavanjem mlt. djece, naglašavajući da ako je tuženik vlasnik vrijedne imovine (obiteljske kuće) da je u obvezi uzdržavati mlt. djecu. Navodi da u pobijanom dijelu presuda nema razloge i ne može se ispitati pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, poziva se na odredbu čl. 7. Zakonom o privremenom uzdržavanju („Narodne novine“ broj 145/24) prema kojoj pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, te u vezi toga navodi da pobijana odluka prvostupanjskog suda mlt. djecu dovodi u situaciju da ne mogu koristiti predviđene kompenzacije neuzdržavanja od strane roditelja.

9. Ispitujući pobijani dio prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužiteljica, jer pobijani dio presude sadrži razloge iz kojih se može ispitati, a osim toga nije počinio niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a. Navodi kojima žaliteljica osporava i problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporeni dio presude u biti su prigovori činjenične naravi kojima se osporava pravilnost činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud.

9.1. U svezi navedenog, valja prije svega reći da ovaj sud prihvaća utvrđenje i zaključak prvostupanjskog sud koji se odnosi na okolnost da tuženik nema radnu sposobnost kojom bi mogao ostvarivati zaradu, a koje utvrđenje ni tužiteljica ne osporava žalbom.

9.2. Također, nedvojbeno je da obveza uzdržavanja mlt. djece nije vezana jedino i isključivo za radni odnos i primanja iz osnova plaće, već se sukladno odredbi čl. 307. st. 2. ObZ-a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzima u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, i to sukladno odredbi čl. 313. st. 1. istog Zakona u vrijeme kad se uzdržavanje određuje.

9.3. Upravo u odnosu na ostale okolnosti o kojima ovisi mogućnost tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlt. djece i to ima li tuženik u vlasništvu kakvu imovinu, tužiteljica osnovano u žalbi ukazuje na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.4. Naime, prvostupanjski sud svoje utvrđenje da tuženik nema imovine koja bi mogla predstavljati osnovu uzdržavanja njega ili koga trećeg, temelji na socioanamnestičkim podacima HZZSR, PU Imotski, poglavito Očitovanju stručnog tima od 24. svibnja 2022., u kojem je navedeno da ovdje tuženik živi u staroj obiteljskoj kući, da nije upisan kao vlasnik nekretnina, niti registriranog osobnog vozila, te da nema imovinu koju bi mogao prodati ili koristiti. Pri tome prvostupanjski sud nije razjasnio u čijem je vlasništvu obiteljska kuća u kojoj tuženik živi, je li ista njegovo izvanknjižno vlasništvo, te ima li tuženik u svom izvanknjižnom vlasništvu kakve druge imovine, ovo tim više imajući u vidu da je sam tuženik na ročištu 18. ožujka 2022. naveo da se radi o njegovoj obiteljskoj kući u kojoj ima odlične stambene uvjete (doduše u kontekstu nastojanja da djeca stanuju s njim), te u stranačkom iskazu „da je tužiteljica s mlt. djecom nakon razlaza otišla živjeti u njegovu kuću koja se nalazi u blizini“ (za koju tužiteljica navodi da se radi o kući tuženikove sestre), a radi se o odlučnim činjenicama za procjenu mogućnosti tuženika kao roditelj koji ne stanuje s mlt. djecom da doprinosi za njihovo uzdržavanje, obzirom da je u smislu odredbe čl. 307. st. 2. ObZ-a roditelj koji ne ostvaruje plaću dužan iskoristiti sva ostala imovinska prava koja mu pripadaju radi uzdržavanja djeteta (sva stvarna i obvezna prava, te npr. prodati ili iznajmiti nekretninu). Ovo budući da je pravo djeteta na uzdržavanje jedno od prava djeteta izvedeno iz prava na životni standard, a roditelji su prvi dužni osigurati životne uvjete koji su nužni za razvoj djeteta (čl. 27. st. 1. i 2. Konvencije o pravima djeteta, „Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97), u kojem smislu glasi i odredba čl. 288. st. 1. ObZ-a.

10. Kako dakle prvostupanjski sud nije ispitao okolnosti relevantne za utvrđivanje imovinskog stanja tuženika (poglavito je li tuženik vlasnik kakve imovine), isti prema ocjeni ovog suda nije potpuno utvrdio činjenično stanje za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na obvezu tuženika da uzdržava mlt. djecu, pa je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe tužiteljice valjalo ukinuti pobijanu presudu u točki IV. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti dokazni postupak radi utvrđivanja činjenica navedenih pod točkom 9.4. obrazloženja ove odluke, a o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, pri čemu će ponovo saslušati stranke (na okolnost navedenih činjenica, te ukupnih mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, ali i sadašnjih potreba mlt. djece) te izvesti druge predložene dokaze, pri čemu se prvostupanjskom sudu ukazuje da je sukladno odredbi čl. 350. ObZ-a u stvarima uzdržavanja ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku, nakon čega će provedene dokaze analizirati i ocijeniti kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, te vodeći računa o sadržaju naprijed citiranih mjerodavnih zakonskih odredbi, donijeti novu odluku o osnovanosti zahtjeva za uzdržavanje mlt. djece stranaka, koju će obrazložiti jasnim, valjanim i određeni razlozima, kako bi se ista mogla ispitati po eventualnoj žalbi.

12. Točke I., II. i III. izreke prvostupanjske presude nisu osporavane žalbom, pa nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

Varaždin, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić