REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2587/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sandi Jeromeli, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Širolina 4, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva TOMIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 17, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri, Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 2.491,34 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA - dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176 da tužitelju Hrvatske autoceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 isplati iznos od 2.491,34 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.08.2020. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku osam dana"

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 25. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.267,74 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj na ovome sudu 28. kolovoza 2023. navodi da je 24. kolovoza 2020. došlo do udara groma u blizini meteorološke postaje GMA 4 Maslenički most, na dionici autoceste Maslenica- Posedarje, Jasenice, kod 243.650 km uslijed čega je došlo do oštećenja meteorološke postaje u vlasništvu tužitelja te da ista nije bila u funkciji. Nadalje, da je tužitelj sanirao štetu putem izvoditelja radova društva "ZAGREL RITTMEYER" koje je izvršilo popravak i interventno održavanje meteorološke stanice po pozivu tužitelja, a koji radovi da su izvršavani 27. kolovoza 2020. i 9. studenog 2020., te da je tužitelj sukladno računu broj 161-01-49048, a na kojem su iskazane cijene radova i opreme koju je bilo nužno zamijeniti i reinstalirati, navedenom društvu isplatio 3.928,60 eura (ranije: 29.600,00 kn). S obzirom da je s tuženikom 25. studenog 2019. zaključio policu osiguranja imovine broj 09- 0000021407, da je tužitelj 3. rujna 2020. prijavio štetu tuženiku te je u izvansudskom postupku obrade i naknade štete dostavio tuženiku troškovnik svih radnji i troškova koje je imao povodom tog štetnog događaja. Tužitelj ističe da predmetni troškovnik, osim radova i opreme obuhvaćenih i nabrojanih na računu društva "ZAGREL RITTMEYER", sadrži i neophodne radnje koje je tužitelj sam izvršio povodom štetnog događaja (intervencija ophodara, postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa, radove iskazane prema radnom nalogu broj 240 od 28. kolovoza 2020., obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika), a cijene istih da su iskazane sukladno cjeniku tužitelja odobrenom od strane Uprave društva tužitelja. U mirnom postupku da je tuženik isplatio tužitelju samo dio nastale štete, odnosno iznos od 798,48 eura (ranije: 6.016,12 kn), dok ostatak iznosa nastale štete tuženik nije nadoknadio tužitelju. Tužitelj navodi da sukladno uvjetima osiguranja i člancima 949. stavku 1. i 943. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ima pravo i na isplatu preostalog iznosa naknade. Također, smatra da iz svega navedenoga proizlazi da osnova štete nije sporna, već da je sporna visina štete koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Slijedom navedenoga, predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku isplatu iznosa od 2.491,34 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 7. prosinca 2023. navodi da je 29. lipnja 2021. isplatio tužitelju iznos od 798,48 eura kojim da mu je naknadio štetu nastalu povodom predmetnog štetnog događaja, slijedom čega osporava visinu štete preko isplaćenog iznosa. Ističe da je navedeni iznos isplatio imajući u vidu dostavljeni troškovnik i račun, ali uz korekcije i to uzimajući u obzir amortizaciju i preostalu vrijednost, a sukladno predmetnom Ugovoru o osiguranju, odnosno polici osiguranja i pripadajućim uvjetima, dok iznos kojeg tužitelj potražuje da ne odgovara iznosu štete, odnosno iznosu koji je tuženik u obvezi isplatiti. Pritom tuženik posebno ističe da tužitelj u konkretnom slučaju nije dostavio knjigovodstvene kartice oštećenih predmeta, kartice sredstava, odnosno podatke o knjigovodstvenoj vrijednosti oštećenih predmeta. Tuženik osporava da su sva oštećenja navedena u troškovniku nastala u predmetnom štetnom događaju, uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i dostavljenog troškovnika, odnosno računa za sanaciju jer da su istim obuhvaćeni i radovi koji nisu u vezi s popravkom nastalih oštećenja u štetnom događaju. Stoga osporava visinu štete jer da ista ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije, a niti ne odgovara uvjetima i načinu na koji se utvrđuje iznos osigurnine. Također, osporava se i tijek zakonskih zateznih kamata. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom na ovome sudu 31. siječnja 2024. naveo da iz odgovora na tužbu proizlazi da pravna osnova tužbe nije sporna, a da je razvidno da tuženik smatra da je isplatom iznosa od 798,48 eura u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete. Pritom ističe da tuženik uopće nije pojasnio kako je došao do predmetnog iznosa isplaćene štete za koji smatra da je dostatan za pokriće štete. Potom ponavlja navode iz tužbe da je nesporno da je podmirio nastale troškove popravka i interventnog održavanja meteorološke stanice društvu "ZAGREL RITTMEYER" sukladno izdanom računu, dok je za neophodne radnje koje je sam izvršio cijena iskazana u troškovniku sastavljenom prema cjeniku radova tužitelja, a koji je tužitelj priložio uz tužbu. Stoga smatra da su neosnovani navodi kojima tuženik osporava da su sva oštećenja navedena u troškovniku nastala u predmetnom štetnom događaju, uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i dostavljenog troškovnika, odnosno računa za sanaciju jer da su istim obuhvaćeni i radovi koji nisu u vezi s popravkom nastalih oštećenja u štetnom događaju. Tužitelj je uz podnesak dostavio i pisani ovjereni iskaz svjedoka IT, zaposlenika tužitelja, koji je dao na okolnost nastanka oštećenja na imovini tužitelja u predmetnom štetnom događaju odnosno oštećenja nastalih kao posljedica grmljavinskog nevremena, a koja oštećenja su navedena u dokumentaciji tužitelja. Nadalje, ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je uzeo u obzir troškovnik i račun, ali da nije dao nikakvo valjano obrazloženje zašto je i na temelju kojih parametara tužitelju isplatio samo dio štete u odnosu na visinu štete koju je tužitelj stvarno imao povodom štetnog događaja. U odnosu na prigovor tuženika u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, ukazuje na odredbu članka 1086. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a iz čega proizlazi neosnovanost osporavanja naznačenog tijeka kamata.

4. Tuženik je u podnesku od 13. svibnja 2024. naveo da se protivi korištenju pisanog iskaza IT budući da isti nije predložen kako svjedok u ovome postupku. Ističe da u ovom postupku tužitelj od tuženika ne potražuje naknadu štete s osnova izvanugovorne odgovornosti, već isplatu osigurnine na temelju Police osiguranja imovine, odnosno Ugovora o osiguranju sklopljenim s tuženikom čiji su sastavni dio Uvjeti osiguranja tuženika, a čija se visina sukladno članku 15. Općih uvjeta za osiguranje imovine utvrđuje prema odredbama uvjeta za onu vrstu rizika prema kojima je zaključen ugovor o osiguranju. Nadalje, da je Uvjetima za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika koji su sastavni dio police na koju se tužitelj poziva, kao i Uvjetima od požara i nekih drugih rizika jasno propisano na koji se način utvrđuje osigurnina, ali i vrijednost osigurane stvari, u skladu s čime tužitelj jedino i može potraživati isplatu osigurnine.

5. Sukladno raspravnom rješenju ovog suda od 11. rujna 2024., tuženik je podneskom od 9. prosinca 2024. pojasnio da su isplatom u iznosu od 798,48 eura u cijelosti plaćeni troškovi koji se odnose na sljedeće stavke troškovnika: I.1. - intervencija ophodara u iznosu od 43,68 eura (ranije: 329,07 kn), II.2.- radovi izvršeni prema radnom nalogu u iznosu od 35,19 eura (ranije: 265,12 kn) i III.1. - obavljanje očevida u iznosu od 27,81 eura (ranije: 209,51 kn). Preostali iznos da se odnosi na dio stavki II.1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa u iznosu od 28,19 eura (ranije: 212,42 kn) i II.3. usluga prema računu od 9. rujna 2020. u iznosu od 663,61 eura (ranije: 5.000,00 kn). Slijedom navedenoga, da je sporno potraživanje po stavkama II.1. i II.3. preko isplaćenih iznosa. U odnosu na potraživanje po stavci II.3. koja se odnosi na oštećenu opremu te povezane troškove tuženik predlaže sudu da tužitelju naloži dostavu knjigovodstvenih kartica oštećenih predmeta, kartice sredstava odnosno podatke o knjigovodstvenoj vrijednosti oštećenih predmeta, a sve da bi se vještak mogao očitovati o visini osigurnine sukladno Uvjetima koji su sastavni dio police na temelju koje tužitelj potražuje isplatu osigurnine.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaz čitanjem sljedećih isprava: zapisnika o štetnom događaju (listovi 5-6 spisa), obavijesti o djelomično izvršenim radovima br. 47/20 (list 7 spisa), obavijesti o izvršenim radovima br. 47/20 (list 8 spisa), računa društva "ZAGREL RITTMEYER" broj: 161-01-49048 (listovi 9-11 spisa), potvrde o izvršenom nalogu (list 12 spisa), police osiguranja imovine broj: 09- 0000021407 (listovi 13-14 spisa), Općih uvjeta za osiguranje imovine (listovi 15- 20 spisa), Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (listovi 21-24 spisa), troškovnika tužitelja (list 25 spisa), ispisa radnoga naloga sa stavkama (list 26 spisa), HAC-ovog troškovnika radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (listovi 27- 34 spisa), obavijesti tuženika o likvidaciji (list 35 spisa), zbrojnog naloga za prijenos na dan 29. lipnja 2021. (list 44 spisa), Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika (listovi 52-53 spisa), kartice sredstava tužitelja (listovi 88-89 spisa) i sudske prakse (listovi 98-108 spisa). Osim toga, sud je pročitao i pisani ovjereni iskaz zaposlenika tuženika IT (listovi 48-49 spisa).

Nadalje, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za elektroniku, elektrotehniku, informatiku i telekomunikacije FT, struč.spec.ing.el., koji je izradio nalaz i mišljenje (listovi 70-75 spisa) i usmeno ga iznio na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. rujna 2025. (list 93-94 spisa).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine u iznosu od 2.941,34 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a u visini troškova otklanjanja oštećenja na meteorološkoj postaji u vlasništvu tužitelja nastalih uslijed udara groma u blizini meteorološke postaje GMA 4 Maslenički most.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom u vrijeme štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja imovine broj 09-0000021407, da je tužitelj po društvu ZAGREL RITTMEYER i po društvu tužitelja popravio meteorološku stanicu GMA 4 Maslenički most i izvršio interventno održavanje stanice te da je na temelju predmetne police tuženik isplatio tužitelju iznos od 798,48 eura za štetu nastalu udarom groma.

10. Sporna je visina tužbenog zahtjeva preko iznosa od 798,48 eura, točnije tuženik osporava da su sva oštećenja navedena u troškovniku nastalu u predmetnom štetnom događaju te uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i dostavljenog troškovnika i računa za sanaciju.

11. U tijeku postupka sud je izveo dokaz vještačenjem na spornu okolnost visine nastale štete i njezine sanacije.

12. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka za elektroniku, elektrotehniku, informatiku i telekomunikacije FT, struč.spec.ing.el., od 26. veljače 2025. (dalje u tekstu: vještak) sud je utvrdio da je 24. kolovoza 2020. oko 21:35 sati na 243,850 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo)- Ploče) na dionici d9 (Sveti Rok- Maslenica) došlo do oštećenja dijelova elektroničke opreme i to napajačkog dijela, matične ploče DMF 133, modula DRI 521 i modula za mjerenje tlaka zraka PMB 100 meteorološke postaje GMA 4 u vlasništvu tužitelja. Opisani kvar otklonjen je po djelatnicima društva ZAGREB RITTEMEYER d.o.o. koji su 27. kolovoza 2020. zamijenili sve oštećene komponente, osim modula za mjerenje tlaka zraka PMB 100 koji je naknadno dostavljen i zamijenjen 9. studenog 2020. Nakon toga meteorološka postaja GMA 4 je bila u punoj funkciji. Tužitelj je trošak sanacije opisanih dijelova opreme obračunao u ukupnoj visini od 4.112,16 eura s uključenim PDV-om (ranije: 30.983,91 kn). Vještak ističe da tužitelj nije dostavio karticu sredstava iz koje bi bila vidljiva starost i nabavna cijena meteorološke postaje GMA 4, ali da je očekivani radni vijek za ovu vrstu uređaja 25 godina uz redovito održavanje, mada ima primjera u praksi kada rade i dulje. Pojašnjava da je njihova funkcija izuzetno bitna za sigurnost i neometano odvijanje prometa jer su povezane u automatski sustav nadzora prometa te upravljaju oznakama na svjetlosno promjenjivim znakovima. Kod funkcije meteorološke postaje, kao i kod većine ostale opreme za sigurnost i naplatu prometa, vrijedi pravilo binarnosti, odnosno da li uređaj radi i obavlja svoju funkciju ili ne radi. Što se tiče visine troškova sanacije, vještak navodi da su oni obračunati sukladno ugovorima koje tužitelj ima potpisane sa izvođačima radova na održavanju te da su radovi izvođača ZAGREB RITTEMEYER d.o.o. u iznosu od 3.142,88 eura bez PDV-a (ranije: 23.680,00 kn) obračunati sukladno komercijalnim uvjetima na tržištu i potpisanom ugovoru o održavanju. Nadalje, da je kod udara munje i pojave visokih prenapona i veće količine energije uzrokovane istim, uobičajena praksa da se zamijene kompletni oštećeni elektroničko moduli. Drugi dio troškova sanacije je odradio sam tužitelj sukladno svom javno dostupnom cjeniku radova u iznosu od 146,94 eura bez PDV-a (ranije: 1.107,13 kn). Iz toga proizlazi da je ukupan trošak sanacije opreme nakon štetnog događaja (udara munje) 3.289,82 eura (ranije: 24.787,13 kn) uvećano za PDV, dakle ukupno 4.112,28 eura (ranije: 30.289,82 kn). Zaključno, vještak navodi da s obzirom na to da je kod imovinskih osiguranja osigurnina naknada za nastalu štetu, da bi to ujedno bio i iznos osigurnine.

13. U podnesku zaprimljenom na ovome sudu 8. travnja 2025. tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. U odnosu na navod vještaka da tužitelj nije dostavio karticu sredstava iz koje bi bila vidljiva starost i nabavna cijena meteorološke postaje GMA 4, tužitelj je naveo da vještak istu nije ni zatražio, a da iz nalaza proizlazi da mu nije ni bila potrebna s obzirom na zaključak da kod funkcije meteorološke postaje vrijedi pravilo binarnosti i da je kod udara munje i pojave visokih prenapona uobičajena praksa da se zamijene kompletni oštećeni elektroničko moduli stoga da je naknada za štetu ujedno i iznos osigurnine.

14. Tuženik je u podnesku od 12. svibnja 2025. u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka jer da visina osigurnine nije utvrđena sukladno odredbama Ugovora o osiguranju niti se može ispitati zaključak vještaka o visini navodne štete.

15. U podnesku zaprimljenom na ovome sudu 31. srpnja 2025. tužitelj je istaknuo da je imovina predmetne meteorološke stanice inicijalno ugrađena 2004. prilikom opremanja novoizgrađene dionice, a u imovinu HAC-a je zavedena kao dio cjelovitog sustava 30. lipnja 2004. (TE-40565) pod brojem imovine 03613

OPREMA*MASLENICA-POSEDARJE te je dostavio knjigovodstvenu karticu predmetnog broja.

16. Vještak je na ročištu za glavnu raspravu održanu 10. rujna 2025. rekao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 26. veljače 2025. Međutim, na upit tuženika da se očituje o nabavnoj vrijednosti, starosti i tehničkim karakteristikama oštećene opreme, vještak je naveo da iz priložene kartice sredstava nije moguće utvrditi kolika je bila novonabavna vrijednost predmetna meteorološke stanice jer je na kartici naznačena zbirna vrijednost osnovnih sredstava ugrađenih na toj dionici autoceste. Nadalje je naveo da je taj dio autoceste bio pušten u promet 2004. godine i da je predmetni uređaj bio nužan za dobivanje uporabne dozvole i puštanje dionice u promet. Glede utjecaja starosti uređaja na iznos osigurnine, vještak je naveo da iskustveno može utvrditi da je prosječni radni vijek takvih uređaja 25 godina, što znači da je u vrijeme štetnog događaja predmetna stanica bila stara 16 godina. U odnosu na tehničke karakteristike, naveo je da su one bile sukladne projektnim zahtjevima i da su zadovoljavale sve parametre koje meteorološka stanica treba dostaviti da bi se nesmetano odvijao promet na cesti. Na pitanje o istrošenosti uređaja, vještak navodi da je u vrijeme štetnog događaja ovaj uređaj imao punu funkciju, a da iskustveno može navesti da je današnja nabavna vrijednost ovakvih uređaja oko 10.000,00 eura te da je s obzirom na svoju starost predmetna meteorološka stanice bila na nekih 64% očekivanog i projektiranog radnog vijeka.

17. Uvidom u policu osiguranja imovine broj 09-0000021407 sud je utvrdio da su tužitelj kao osiguranik i tuženik kao osiguratelj za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 30. studenog 2020. sklopili policu osiguranja strojeva od loma i drugih rizika, pri čemu predmet osiguranja čini oprema ceste, kompjutorska, kompjuterizirana i komunikacijska oprema te cjelokupna mehanička oprema u tehničko poslovnim objektima HAC-a, u poslovno upravnoj zgradi [adresa]. Sastavni dijelovi Ugovora o osiguranju su Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti.

18. Vezano za obveznopravni odnos stranaka, ukazuje se na odredbu članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005.,41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Nadalje, odredbom članka 943. stavka 1. propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

19. Općim uvjetima za osiguranje imovine u članku 15. je propisano da je osiguratelj obvezan isplatiti osigurninu za štetu prouzročenu nastankom osiguranog slučaja, a prema odredbama ovih Općih uvjeta i uvjeta za onu vrstu rizika prema kojima je zaključen ugovor o osiguranju.

20. S obzirom da je policom osiguranja propisano da se u ovome slučaju primjenjuju Uvjeti za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti (dalje u tekstu: Uvjeti) to je prvo ovaj sud utvrđivao predstavlja li udar groma u meteorološku stanicu osigurani rizik te kako je predmetnim Uvjetima propisano utvrđivanje visine osigurnine.

20.1. Odredbom članka 3. Uvjeta propisano je da se osiguranjem pruža osigurateljna zaštita od oštećenja ili uništenja osigurane stvari zbog nezgode u pogonu, pod kojom se podrazumijevaju događaji koji nastaju nepredviđeno i iznenada u svezi s uporabom osigurane stvari. Oštećenje meteorološke postaje uslijed udara groma je štetni događaj koji sukladno citiranoj odredbi predstavlja osigurani rizik.

20.2. Visina osigurnine u slučaju oštećenja stvari, a što predstavlja djelomičnu štetu, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. točke 2. Uvjeta utvrđuje se u visini troškova popravka u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka. S obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari došlo do oštećenja i neispravnosti komponenti navedenih u točki 12. obrazloženja, radi se o djelomičnoj šteti čija se visina izračunava na opisani način.

21. U predmetnoj pravoj stvari tužitelj je dostavio karticu sredstva na kojoj je navedena zbirna vrijednost osnovnih sredstava ugrađenih na dionici autoceste Maslenica- Posedarje- Zadar 1 2004. godine, a koja vrijednost iznosi 1.628.964,67 eura (ranije: 12.273.434,33 kune). S obzirom da bez ugradnje predmetne meteorološke stanice ne bi bila izdana uporabna dozvola i posljedično ova dionica puštena u promet, izvjesno je da je stanica bila ugrađena. Međutim, iz razloga što je tužitelj propustio u u kartici sredstava iskazati novonabavnu vrijednost pojedinačno za svaki od ugrađenih osnovnih sredstava, vještak je na temelju računa društva ZAGREB RITTEMEYER d.o.o. i troškovnika samog tužitelja mogao utvrditi samo visinu troškova popravka, ali ne i iznos za koji bi tako utvrđeni trošak valjalo umanjiti s obzirom na procijenjenu istrošenost i vrijednost ostatka. S tim u vezi, vještak je naveo da prema iskustvu današnja nabavna vrijednost ovakvih uređaja iznosi oko 10.000,00 eura te da je predmetna meteorološka stanica bila na otprilike 64% očekivanog i projektiranog radnog vijeka. Međutim, ovaj navod vještaka sud ocjenjuje paušalnim i ničime dokazanim, a valja istaknuti i da bi s obzirom na protek vremena valjalo izvršiti korekciju cijene predmetnog uređaja s obzirom da je uređaj u konkretnom slučaju ugrađen prije 16 godina i da se stoga ne može za izračun uzeti u obzir današnja novonabavna vrijednost.

22. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

23. S obzirom da tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi vještak mogao utvrditi visinu osigurnine sukladno Uvjetima za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti, to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja uzeo da tužitelj nije dokazao visinu štete nastalu uslijed osiguranog slučaja vezano za uslugu popravka meteorološke stanice odnosno zamijene oštećenih komponenti izvršenu od strane društva ZAGREB RITTEMEYER d.o.o.

24. Ovdje je važno istaknuti da je tuženik u mirnom postupku 29. lipnja 2021. podmirio iznos od 798,48 eura (ranije: 6.016,12 kuna), a koji iznos se prema podnesku od 9. prosinca 2024. odnosi na stavke troškovnika: I.1.- intervencija ophodara u iznosu od 43,68 eura (ranije: 329,07 kn), II.2. - radovi izvršeni prema radnom nalogu u iznosu od 35,19 eura (ranije: 265,12 kn) i III.1. - obavljanje očevida u iznosu od 27,81 eura (ranije: 209,51 kn). S obzirom da je sud na temelju utvrđenja u točki 20. odbio tužbeni zahtjev u odnosu na nepodmireni dio potraživanja tužitelja pod točkom II.3. za uslugu prema računu od 9. rujna 2020., a koji je plaćen u iznosu od 663,61 eura (ranije: 5.000,00 kn), valjalo je razmotriti osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na nepodmireni dio potraživanja po stavki troškovnika II.1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa. Naime, sukladno troškovniku tužitelja trošak po navedenoj stavki troškovnika iznosi 40,27 eura (ranije: 303,43 kune), dok je tužitelj u mirnom postupku po navedenoj stavki uplatio iznos od 28,19 eura (ranije: 212,42 kn), što znači da je sud trebao odlučiti o razlici u iznosu od 12,08 eura (ranije: 91,01 kune).

25. Ovdje se ukazuje na odredbu Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine‟ br. 75/14. i 7/21.) kojom je u članku 2. propisano da se ophodnja javnih cesta, između ostaloga, obavlja radi otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama, a u članku 44. je regulirana obveza ophodara da nakon ophodnje unese u ophodarski dnevnik sve informacije o stanju i prohodnosti javne ceste kao i sve događaje uočene u ophodarskoj dionici, pri čemu je u stavku. 4. propisano unošenje podataka o prometnim nesrećama koje su se dogodile u vrijeme ophodnje. Iz citiranih odredaba je razvidno da radovi koje ophodari poduzimaju radi otklanjanja posljedica prometnih nesreća čine redoviti djelokrug njihova rada za koji od tužitelja primaju naknadu u obliku plaće. Naime, radovi poduzeti prema točki II.1. u biti predstavljaju trošak radne snage, obavljaju ga zaposlenici tužitelja prilikom ophodnje autoceste te za to primaju plaću. Tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio, a prema tome ni dokazivao, da bi mu zbog obavljanja nabrojanih poslova nastali dodatni troškovi bilo u vidu troškova prekovremenih sati za njegove zaposlenike bilo u vidu angažiranja vanjskih suradnika koji bi taj posao obavljali po pravnoj osnovi različitoj od ugovora o radu. Slijedom navedenoga, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan ni u dijelu u kojem se odnosi na nepodmireni dio troška po t. II.1. troškovnika.

26. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim budući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 943. stavka 1. ZOO-a te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

27. Nadalje, sud je sukladno odredbi članka 292. stavak 4. ZPP-a raspravnim rješenjem od 10. rujna 2025. odbio sve predložene, a neizvedene dokaze kao nevažne radi utvrđivanja pravno odlučnih činjenica. Naime, tužitelj je u tužbi predložio da se u slučaju osporavanja osnove provede vještačenje na okolnost nastanka štetnog događaja i da se saslušaju svjedoci, a na pripremnom ročištu je predložio da se zamolbenim putem izvede dokaz saslušanjem svjedoka IT za kojega je uz podnesak zaprimljen na ovome sudu 31. siječnja 2024. dostavljen pisani ovjereni iskaz. Međutim, s obzirom da su navedeni dokazni prijedlozi predloženi za slučaj da tuženik ospori pravnu osnovu, sud nije izvodio ove dokaze budući da je tuženik osporavao samo visinu nastale štete. Također, s obzirom da je među strankama bilo nesporno da je tuženik u mirnom postupku podmirio iznos od 798,48 eura, nije bilo potrebe za provođenjem financijskog vještačenja predloženog po tužitelju.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa) i zahtjeva tuženika (list 96).

29. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tuženiku sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora, i to za sastav odgovora na tužbu od 7. prosinca 2023., podnesaka od 9. prosinca 2024. i 12. svibnja 2025., svaki u vrijednosti od po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), dakle ukupno u vrijednosti od 300 bodova, za pristup na ročište 11. rujna 2024. i 10. rujna 2025. u vrijednosti od po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), dakle ukupno u vrijednosti od 200 bodova. Slijedom navedenoga, ukupno tuženiku pripada nagrada u vrijednosti od 500 bodova, a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 1.000,00 eura. Na naprijed navedene troškove sud je tuženiku priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 1.250,00 eura.

30. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. II. Izreke.

31. S druge strane, tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 13. svibnja 2024. u zatraženom iznosu od 200,00 eura uvećan za iznos PDV-a jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a. Naime, u predmetnom podnesku tuženik je dostavio Uvjete za osiguranje od strojeva od loma i nekih drugih rizika koje je omaškom propustio dostaviti uz odgovor na tužbu te se protivio korištenju pisanog iskaza IT, a što je naveo i na pripremnom ročištu. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke.

32. Također, sud u trenutku donošenja prvostupanjske presude ne može odlučivati o zatraženom trošku sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 35,68 eura budući da sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023., dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

33. Budući da je tužitelj izgubio parnicu sud je odbio njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka i odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

- tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojnu za presudu

- tuženiku po pun.

- spis u kal. 30 dana