- 1 -              Revd 651/2022-2

Broj: Revd 651/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. I. d.o.o. iz V. G., ..., OIB: ..., kojega kao punomoćnik zastupa M. J., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B.-J.-J. iz Z., protiv tuženika I. Z., dr. dentalne medicine, Z., ..., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B. i M. iz Z., radi isplate novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-71/2021-2 od 8. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena (odluka o troškovima) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-48/19-24 od 30. rujna 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-71/2021-2 od 8. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena (odluka o troškovima) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-48/19-24 od 30. rujna 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:

              "1. Koji je pravni učinak i značaj ponude u obveznim odnosima, odnosno stvara li ponuda obvezujući učinak na plaćanje po istoj (posebice li odnosu na primjenu članka 258. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) vezano uz ugovorne odnose koji nastaju prihvatom ponude), neovisno o tome je li druga ugovorna strana isporučila robu odnosno obavila uslugu na koju ponuda glasi?

              2. Može li se potpisana ponuda u parničnom postupku smatrati dokazom o preuzimanju robe, naročito ako je istovremeno među strankama uobičajeno da se prilikom preuzimanja robe potpisuju otpremnice i koji je značaj otpremnice kao dokaznog sredstva u odnosu na ponudu kada nema drugih dokaznih sredstava? Jesu li odredbe članka 253. st. čl. 262. st. 1. i 2. ZOO-a, a koje se odnose na ponudu i prihvat ponude, primjenjive za utvrđivanje činjenice isporuke robe ili izvršenja usluge za koju je ponuda dana?

              3. Primjenjuje li se odredba čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku i na situacije u kojima se radi o tzv. negativnim činjenicama, odnosno na kome je teret dokaza za utvrđivanje činjenica kad se jedna od strana poziva na tzv. negativnu činjenicu?

              4. Je li sud ovlašten u parničnom postupku, u slučaju da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom analogije ili je dužan donijeti odluku primjenom čl. 221. a Zakona o parničnom postupku, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja?"

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Ovaj sud, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjenjuje da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Uz prvo i drugo postavljeno pitanje nisu određeno izloženi razlozi, u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog kojih podnositelj smatra da bi pitanje koje postavlja u prijedlogu bilo važno, pa u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387 st. 3. ZPP.

5.1. Naime, u obrazloženju postavljenih pitanja tuženik, polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, obrazlaže zbog čega smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer su nižestupanjski sudovi propustili izvesti i pravilno ocijeniti dokaze koje tuženik smatra odlučnima, odnosno ocijeniti i obrazložiti u odluci neke činjenice (odnosno neki žalbeni prigovor), koje tuženik (za razliku od sudova) smatra odlučnima za predmetni spor. Takvo obrazloženje (eventualno) ukazuje na važnost postavljenog pitanja za odluku u konkretnom sporu, ali ne i važnost u smislu jedinstvene primjene prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Pitanjima postavljenim pod 3. i 4., u suštini se propituje jesu li u postupanju nižestupanjskih sudova počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju. Stoga se smatra korisnim ovdje još naglasiti kako eventualno počinjena bitna povreda koja nije posljedica pravnog shvaćanja suda izraženog u pobijanoj odluci (koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda) ne može biti razlog važnosti postavljenog pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.