Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Pn-160/2023-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika Hrvatski lovački savez, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444, zastupanog po punomoćniku Massimu Činić, odvjetniku iz Zagreba, radi naknada štete, nakon dana 16. rujna 2025. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja odv. Marine Lacković, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice UĆ, temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 25. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Tuženik Hrvatski lovački savez, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444 dužan je tužitelju MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade štete 2.110,21 EUR (slovima: dvije tisuće stotinu deset eura dvadeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 24. veljače 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 2.110,21 EUR (slovima: dvije tisuće stotinu deset eura dvadeset jedan cent) od dana 11. siječnja 2023. godine do 23. veljače 2023. godine, kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove postupka u iznosu od 2.451,56 EUR (slovima: dvije tisuće četiri stotine pedeset jedan euro pedeset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 25. rujna 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda tužitelj AĆ podnesao je tužbu protiv tuženika Hrvatskog lovačkog saveza, radi naknade štete.
2. U tužbi tužitelj navodi da u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 11. siječnja 2023. godine, na cesti L37150 – Šibovac (Ž-3171) [adresa] (Ž3169), općina Dežanovac, i to na nenaseljenom dijelu mjesta iz smjera [adresa] u smjeru mjesta Šibovca (smjer sjever-jug), gdje nema postavljene prometne signalizacije opasnosti „divljač na cesti“, oko 05:40 sati, na osobno vozilo tužitelja marke Škoda, reg. oznake i broja: DA662-CM, kojim je tužitelj upravljao, s desne strane kolnika istrčala srneća divljač i udarila u osobno vozilo tužitelja, te je nakon udara odbačena u desni putni jarak gdje je i uginula, a kojom prilikom je na osobnom automobilu tužitelja nastupila imovinska šteta. Na mjesto događaja izašao je lovnik „LD Srndač“ Gornji Daruvar JĆ koji je preuzeo uginulu životinju, te je tužitelj upoznat s načinom prijave štete sukladno dopisu tuženika. Prilikom naprijed opisanog štetnog događaja na osobnom automobilu tužitelja nastupila je imovinska šteta. Tužitelj se je tuženiku obratio i zahtjevom za mirno rješenje spora, te sukladno obavijesti tuženika od dana 21. veljače 2023. godine tužitelj je obaviješten kako je zahtjev osnovan, kao i da je utvrđen iznos naknade štete na vozilu tužitelja u iznosu od 1.100,00 € / 8.363,80 kn. Tužitelj je izvijestio tuženika da ne prihvaća ponuđeni iznos na ime naknade štete, sve kako ponuđenim iznosom tužitelj nije u mogućnosti sanirati štetu na svom vozilu, time da tužitelj sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ostvaruje pravo na potpunu naknadu štete i dovođenja stanja vozila tužitelja u stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja, za koje tužitelj nije niti u dijelu odgovoran. Izvid štete sačinjen je kod trgovačkog društva Auto Remetinec d.d. Novi Zagreb, te sukladno izvršenom izvidu štete od dana 9. veljače 2023. godine vrijednost dijelova za zamjenu sukladno ponudi ovlaštenog servisera za Škoda vozila, Auto Remetinec d.d. iznosi 2.110,21 € / 15.889,38 kn i za dvostruko prelazi ponuđeni iznos naknade štete. Izvid štete napravljen je sukladno zatečenim oštećenjima na vozilu oštećenika, time da ponuđeni iznos naknade štete od strane tuženika ne odgovara izvidu štete, sve kako tužitelj za ponuđeni iznos ne može izvršiti popravak vozila. Pored navedenoga, tužitelj je trpio i daljnju štetu u vidu umanjenja imovine tužitelja, sve kako mu je osobno vozilo nužno i svakodnevno potrebno. Tužitelj do danas nije obeštećen niti u dijelu za naprijed opisanu štetu na motornom vozilu, time da je zbog same potrebe osobnog vozila bio primoran samostalno izvršiti popravak, slijedom čega je i samostalno kupovao dijelove za osobno vozilo vlastitim novčanim sredstvima kako bi u konačnici osposobio osobno vozilo za nesmetan rad. Imajući u vidu izvid štete, koji je sačinjen kod trgovačkog društva Auto Remetinec d.d. u iznosu od 2.110,21 € / 15.889,38 kn to tužitelj zahtjeva navedeni iznos da mu se isplati na ime naknade štete, time da si tužitelj zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev u odnosu na visinu štete, nakon provedenog prometno - tehničkog vještačenja. Tuženik je u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu i to iz razloga sve kako LD "Srndač" Gornji Daruvar, koja gospodari lovištem iz kojeg potječe divljač koja je štetu prouzročila djeluje u okviru tuženika Hrvatskog lovačkog saveza, time da je tužitelj nesporno upoznat s načinom prijave štete sukladno dopisu tuženika, time da pasivna legitimacija nije ni sporna sve kako tuženik sukladno podnesenom zahtjevu za mirno rješenje spora nije ni sporio osnovanost zahtjeva tužitelja. Nadalje, sukladno članku 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kako tuženik odbija nadoknaditi štetu tužitelju, to tužitelj podnosi ovu tužbu, te predlaže da sud odluči kao u izreci ove presude.
3. Tuženik putem punomoćnika u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik tužbu tužitelja AĆ zaprimio dana 17. studenog 2023. godine te u ostavljenom roku daje pisani odgovor na istu kako slijedi. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Prije svega, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio. Pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio, i time pasivnu legitimaciju tuženika, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu. Uz to, tuženik u tužbi potvrđuje da se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta drugog lovoovlaštenika, a ne na području lovišta tuženika. Teret dokaza pasivne legitimacije tuženika snosi tužitelj dok negativne činjenice tuženik nije dužan dokazivati. Nadalje, u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena je odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20)...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:
-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi
-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova...
S tim u vezi, ističe se da do predmetnog štetnog događaja/nastale štete nije došlo zbog provođenja lova od strane tuženika pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Na tužitelju je teret dokaza da je do štete došlo zbog provođenja lova tuženika, a koji na navedenu okolnost ponovo nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza. Uz to, napominje se kao je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija), te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište, te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10. kolovoza 1977. godine. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Tuženik, opreza radi, ističe i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (članak 51.). Nastavno, ističe se prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Uz to, iz dostavljene potvrde MUP- a nije razvidno je li mjesto predmetnog štetnog događaja bilo „pokriveno“ znakom opasnosti divljač na cesti, koje je bilo ograničenje brzine da li je na predmetnoj dionici ceste postojala bilo kakva oprema koja bi spriječila prodor divljači ne cestu i sl. pa se posljedično na navedene okolnosti kao ni na okolnost eventualne odgovornosti treće osobe tj. osobe ovlaštene upravljati predmetnom dionicom ceste - tuženik u ovom trenutku ne može niti očitovati. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, iz tužbe je razvidno da je tužitelj vozilo popravio te je u tom trenutku njegova nenovčana šteta postala novčanom. Sukladno pravilima o teretu dokazivanja ZPP-a, na tužitelju leži teret dokaza koliko je novca utrošio za popravak vozila tj. reparaciju štete, a koji iznos predstavlja visinu novčane štete. Vještak u parničnom postupku ne može znati koliko je tužitelju bilo potrebno novca za reparaciju štete, jeli vozilo popravljao „na crno“ ili u servisu, jeli platio PDV, jeli ugradio originalne ili zamjenske dijelove... Stoga, tuženik se protivi provođenju predloženog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine štete. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu (list 5), račun (list 6-8), e-mail prepisku (list 9-11), ponudu (list 13-16), obavijest o osnovanosti zahtjeva (list 17, 28), protokol o naknadi štete koje nastaju kao posljedica prometnih i drugih nesreća u kojima je sudjelovala divljač (list 29-32), prijavu štete (list 33), izvid štete – zapisnik o izvidu štete na automobilu (list 41), dopis PP Daruvar (list 43), fotografije (list 97- 113), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka ĐĆ (list 48-49), iskaz tužitelja MĆ (list 51-52), svjedoka KĆ (list 53-54), uz suglasnost stranaka izvršen je uvid te su pročitani nalaz i mišljenje prometnog vještaka (list 59-64), dopune nalaza i mišljenja (list 79, 87-88, 95-96).
5. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:
6. Na temelju uvida u potvrdu Policijske postaje Daruvar od 25. siječnja 2023. godine (list 5), te iz iskaza svjedoka ĐĆ i KĆ, kao i iz iskaza tužitelja MĆ, utvrđeno je da se dana 11. siječnja 2023. godine na cesti L3750 – Šibovac (Ž-3171) [adresa] ([adresa]), Općina Dežanovac, na nenaseljenom dijelu dogodila prometna nezgoda na način da se tužitelj AĆ kretao iz pravca [adresa] u pravcu Šibovca, te mu je, gledajući iz njegovog pravca kretanja s lijeve strane, istrčala srneća divljač koja je udarila u osobni automobil tužitelja marke Škoda, reg. [registarska oznaka], a nakon udarca srneća divljač je odbačena u desni putni jarak gdje je i uginula. Iz potvrde PP Daruvar od 25. siječnja 2023. godine proizlazi da je do prethodno navedene nezgode došlo na mjestu gdje nema postavljene prometne signalizacije opasnosti "divljač na cesti", a pri tome je brzina kretanja na mjestu nezgode ograničena na 90 km/h.
7. U svezi podnesene tužbe u ovom predmetu tuženik je istaknuo prigovor pasivne legitimacije, a na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da isti nije osnovan. Naime, iz iskaza svjedoka KĆ (list 53) kao lovnika Lovačkog društva "Srndać" iz Gornjeg Daruvara proizlazi da je isti preuzeo divljač koja je uginula u spornoj prometnoj nezgodi, pri tome iz njegovog iskaza proizlazi da se lovište Lovačkog društva "Srndać" iz Gornjeg Daruvara nalazi s obje strane ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode, a pri tome u vrijeme spornog događaja nije bilo lovnih aktivnosti Lovačkog društva "Srndać" iz Gornjeg Daruvara. Na temelju uvida u javno dostupne podatke Lovačkog saveza Bjelovarsko – bilogorske županije, a što se niti ne osporava od strane stranaka, proizlazi da je Lovačko društvo "Srndać" iz Gornjeg Daruvara punopravna članica Lovačkog saveza Bjelovarsko – bilogorske županije, a člankom 10. Zakona o lovstvu određeno je da je Hrvatski lovački savez dobrovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i Grada Zagreba, lovačke udruge i lovci, te Hrvatski lovački savez obavlja poslove u provedbi projekata osiguranja štete u lovištima, te ostale poslove koji su mu povjereni Zakonom o lovstvu. Uz prethodno navedeno na temelju dostavljene dokumentacije (list 9-12) utvrđeno je da se tužitelj obratio Hrvatskom lovačkom savezu prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, sve sukladno članku 82. Zakona o lovstvu, te je tužbu u ovom predmetu podnesao tek nakon što je dobio odgovor Hrvatskog lovačkog saveza u kojem mu je ponuđen iznos za koji je tužitelj smatrao da ne odgovara stvarno nastaloj šteti u spornoj prometnoj nezgodi. Sukladno prethodno izloženom proizlazi da je tužitelj ispunio procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovom predmetu, te da je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu, a pri tome i iz dopisa samog tuženika od 21. veljače 2023. godine (list 17) proizlazi da isti priznaje svoju pasivnu legitimaciju, ali je pri tome za naknadu štete ponudio iznos za koji je tužitelj smatrao da ne odgovara stvarno nastaloj šteti.
8. U pogledu nastanka štetnog događaja, tuženik je osporio svoju odgovornost za štetu na vozilu iz razloga što ista nije nastala zbog provođenja lova, a pri tome pozivajući se na odredbu članka 80. stavak 6. točka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19, 32/20). Nadalje je tuženik osporio i visinu štete.
9. U pogledu istaknutog prigovora tuženika u kojem se poziva na odredbu članka 80. stavak 6. točka 2. Zakona o lovu kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, sud smatra da u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (što tužitelj nije ni tvrdio), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, odredbom članka 76. stavak 2. Zakona o lovu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovu ne propisuje drugačije. Stoga, budući da Zakon o lovu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. godine dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članak 80. stavak 6. Zakona o lovu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.
10. Srneća divljač kada iznenada pretrčava cestu i kada je mogućnost njenog uočavanja mala, opasna je stvar. Za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari prema odredbi članka 1063. i 1064. u vezi s člankom 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) odgovoran je njezin vlasnik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju. Navedenim odredbama je određeno da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. Zakona o lovu), za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Tijekom postupka nije bilo sporno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, na cestu izletjela s područja kojim gospodari Lovačko društvo "Srndać" iz Gornjeg Daruvara koji djeluje u okviru Hrvatskog lovačkog saveza.
11. Prema odredbi članka 50. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Tijekom postupka nije bilo sporno da nije bio postavljen prometni znak divljač na cesti, niti je tijekom postupka tuženik isticao da je od strane tuženika zatraženo postavljenje navedenog znaka, te stoga slijedom navedeno ne proizlazi da bi za nastanak štete bila odgovorna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar i da bi njezino postupanje ili ne postupanje bilo u uzročnoj vezi s nastalom predmetnom štetom već naprotiv tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je do nastanka štete došlo zbog iznenadnog istrčavanja divljači na prometnicu.
12. Slijedom svega navedenog odgovornost tuženika procjenjuje se po objektivnoj odgovornosti, te kako je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o divljači koja je na prometnicu došla s područja kojim gospodari Lovačko društvo "Srndać" iz Gornjeg Daruvara koji je u sastavu tuženika, tuženik je odgovoran za nastanak štete jer šteta potječe od opasne stvari, odnosno divljači, a za koju je u smislu odredbe članka 1063. i 1064. u svezi sa člankom 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima odgovoran tuženik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju.
13. U pogledu visine štete i dinamike prometne nezgode sud je odredio provođenje prometno tehničkog vještačenja koje je povjerio stalnom sudskom vještaku Mariu Pažin. Prometni vještak u svom nalazu i mišljenju (list 59-64) navodi da je do sporne prometne nezgode od 11. siječnja 2023. godine došlo na dijelu ceste gdje je prema prometnom znaku dozvoljena brzina kretanja iznosila 90 km/h. Pronađena je uginula srndać u kanalu na istočnoj strani kolnika, a tužitelj kao vozač osobnog vozila mogao je uočiti srndaća na udaljenosti od 9,65 m od mjesta sudara pri brzini od 90 km/h. Da je u tom trenutku započeo s kočenjem zaustavni put bi iznosi 43,44 m. M se kretao okomito na smjer kretanja automobila, a da se vozilo kretalo brzinom 28,37 km/h i svakom manjom brzinom sudar bi bio izbjegnut. Na temelju izvida štete Hrvatskog lovačkog saveza i ponuda popravka vještak je utvrdio koje dijelove je trebalo izmijeniti na automobilu zbog sporne prometne nezgode, utvrdio je da je za popravke trebalo 10,2 norma sati od kojih se 4,2 norma sati odnosi na autolimarske radove, a 6 norma sati se odnosi na autolakirerske radove. Sukladno cijenama rezervnih dijelova i uzimajući u obzir troškove rada vještak je utvrdio visinu štete na dan 23. veljače 2023. godine u iznosu od 2.761,63 EUR (2.209,30 EUR i PDV 552,33 EUR), odnosno na dan pisanja nalaza 11. studenog 2024. godine 3.027,59 EUR (2.422,07 EUR i PDV 605,52 EUR).
14. U svezi prethodno navedenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka izložene su primjedbe od strane tuženika, te je prometni vještak dostavio dopunski nalaz i mišljenje podneskom od 8. veljače 2025. godine (list 79). Iz dopunskog nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je kod određivanja visine štete vještak uzeo u obzir cijene dijelova i norme sati prema cijenama u ovlaštenim servisima ili katalozima cijene dijelova. Ukoliko je netko popravio automobil s neoriginalnim tzv. zamjenskim dijelom, nakon takvog popravka na vozilu se može uočiti da je ugrađen neoriginalni dio, te takav popravak umanjuje vrijednost popravljenog vozila. Sukladno izloženom vještak je ostao kod svog nalaza da je šteta na dan 23. veljače 2023. godine iznosila 2.761,63 EUR odnosno na dan pisanja nalaza i mišljenja 3.027,59 EUR. Vještak je također naveo da brzina kretanja vozila tužitelja nije bila viša od 90 km/h, a tu brzinu je odredio na temelju oštećenja na vozilu. Brzina vožnje vozila u promatranoj situaciji nema utjecaj na mogućnost izbjegavanja divljači, ali ima utjecaj na visinu štete.
15. Kako je punomoćnik tuženika ponovno izložio primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje prometnog vještaka isti se ponovno očitovao u pogledu spornih okolnosti podneskom od 15. ožujka 2025. godine. Prometni vještak navodi da u cijelosti ostaje kod visine utvrđene štete, te ponavlja da se sudar divljači mogao izbjeći s brzinama od 28,37 km/h ili manjoj brzini.
16. U odnosu na ponovne primjedbe punomoćnika tuženika prometni vještak Mario Pažin očitovano se podneskom od 22. svibnja 2025. godine (list 95-96). Iz njegovog podneska proizlazi da je 2. svibnja 2025. godine izvršio pregled spornog vozila u Virovitici, te je mišljenja da je za popravak vozila utrošeno 1.682,19 EUR, a sve uzimajući u obzir da su na vozilu određeni dijelovi nestručno popravljeni, ali je pri tome ostao kod toga da visina štete na dan 23. veljače 2023. godine iznosi 2.761,63 EUR odnosno na dan pisanja nalaza 3.027,59 EUR.
17. U svezi nalaza i mišljenja prometnog vještaka Maria Pažin kao i njegovih dopunskih nalaza i mišljenja, punomoćnici stranaka su se suglasile sa čitanjem istih, te nisu tražili neposredno saslušanje vještaka na glavnoj raspravi kod ovoga suda dana 16. rujna 2025. godine. Sud je u cijelosti prihvati nalaz i mišljenje prometnog vještaka Maria Pažin s obzirom da se isti detaljno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, očitovao o svim spornim okolnostima, a njegov nalaz i mišljenje je u potpunosti u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Zaključno, iz njegovog nalaza i mišljenja, proizlazi da se u spornoj prometnoj nezgodi od 11. siječnja 2023. godine tužitelj AĆ kretao brzinom do 90 km/h na dijelu ceste gdje je dozvoljena brzina 90 km/h, tom prilikom došlo je do naleta srneće divljači na njegov automobil, a tom prilikom je na istom nastupila šteta koja je na dan 23. veljače 2023. godine iznosila 2.761,63 EUR. Pri tome sud smatra da tužitelj ima pravo na istu štetu neovisno o tome što je za popravak vozila utrošeno 1.682,19 EUR, sve uzimajući u obzir da su na vozilu oštećeni dijelovi nestručno popravljani. Naime, okolnost nestručnog popravljanja automobila dovodi i do umanjenja vrijednosti automobila, pa stoga tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu u kojem je ista stvarno i nastala (neovisno o plaćenom popravku i ugrađenim dijelovima), a sve na način kako je to utvrdio vještak.
18. Sukladno članku 1092. Zakona o obveznim odnosima oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. Sud smatra da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjedbe odredbi 1067. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima, kojim su propisano uvjeti oslobođenja ili djelomičnog oslobođenja odgovornosti od štete, obzirom da provedeni dokazi ne ukazuju da bi šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika ili treće osobe ili da bi tužitelj djelomično doprinio nastanku štete, odnosno sud nije našao bilo kakvu odgovornost tužitelja za nastanak predmetnog događaja niti za nastanak štete na njegovom vozilu. Naime, nije dokazano da bi tužitelj kritične zgode tj. prije naleta na srneću divljač svojim vozilom upravljao brzinom većom od propisane, odnosno da brzinu i način kretanja vozila ne bi prilagodio uvjetima konkretne pravne situacije.
19. Zaključno, sud nalazi da nije utvrđeno da bi za nastanak štete bio odgovoran tužitelj koji je upravljao vozilom niti da bi doprinosio istoj, već naprotiv, tijekom postupka je utvrđeno da je do nastanka štete došlo zbog iznenadnog izlaska divljači na cestu i do udara u vozilo tužitelja, što tužitelj nije mogao izbjeći, a za što postoji odgovornost tuženika na način kako je to prethodno obrazloženo, te je tom prilikom na osobnom automobilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 2.761,23 EUR-a na dan 23. veljače 2023. godine. Sukladno prethodno izloženom tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete u visini štete od 2.110,21 EUR, a koji se iznos potražuje tužbenim zahtjevom, te je stoga usvojen u cijelosti, a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude. Tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana 24. veljače 2023. godine jer je visine štete određena prema cijenama na dan 23. veljače 2023. godine. Uzimajući u obzir navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče od 11. siječnja 2023. godine do 23. veljače 2023. godine. Visina kamatne stope određena je sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, te je stoga odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
20. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku, a sve uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva za dio kamata, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju pripada pravo na naknadu za sastav zahtjeva za mirno rješenje u iznosu od 200,00 EUR, za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 4. prosinca 2023. godine 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu 29. veljače 2024. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 13. svibnja 2024. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 2. srpnja 2024. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 2. listopada 2024. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 16. rujna 2025. godine 200,00 EUR, na ime PDV 400,00 EUR, za troškove vještačenja 384,00 EUR, za sudske pristojbe na tužbu i presudu 67,56 EUR, sveukupno 2.451,56 EUR. Sukladno prethodno izloženom tuženik je obvezan da tužitelju naknadi iste troškove uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve na način kako je navedeno u točki II izreke ove presude.
21. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Daruvaru 25. rujna 2025. godine
S U D A C:
Damir Palatinuš
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. odv. Marina Lacković, Daruvar
2. odv. Massimo Činić, Zagreb
