- 1 -              Rev 469/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 469/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Z. D. iz S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik J. A. M. odvjetnik u S. protiv ovršenika H.-O. d. s. d.o.o., E. S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik K. P., radi naplate sudskih penala, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-66/2020-4 od 20. listopada 2020., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Ovr-5159/15 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija ovršenika i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-66/2020-4 od 20. listopada 2020., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Ovr-5159/15 od 25. listopada 2019. rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Ovr-5159/15 od 25. listopada 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojom je pod točkom I izreke je na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem Ovr-46/14 od 19. veljače 2014., radi naplate sudskih penala u iznosu od 480.000,00 kn, određena ovrha pljenidbom navedenog iznosa na novčanim sredstvima ovršenika.

 

2. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3737/2022 od 15. veljače 2023. podnosi ovršenik zbog pitanja:

 

„Može li ovršni sud odrediti ovrhu radi naplate sudskih penala u okolnostima kada je rješenje o ovrsi doneseno temeljem rješenja koje je sadržajno utemeljeno na odredbama članka 262. Ovršnog zakona, a ne na temelju rješenja o izricanju sudskih penala?“.

 

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Iz stanja spisa slijedi:

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Supetru poslovni broj Ovr-46/14 od 19. veljače 2014. na temelju presude istoga suda poslovni broj P-18/11 od 26. rujna 2012. ovršeniku određen naknadni rok od 15 dana da izvrši činidbu iz navedene presude, a u suprotnom je naloženo ovršeniku platiti 1.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja (sudski penali) počevši od isteka naknadnog roka,

 

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Ovr-5159/15 od 22. prosinca 2017. ispravljenog rješenjem istoga suda od 16. ožujka 2018. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate sudskih penala u iznosu od 1.245.000,00 kn za vremenski period od dana 3. travnja 2014. do 15. rujna 2017. (1245 dana). Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 7. studenog 2018.

 

U ovom postupku ovrhovoditelj je dana 30. siječnja 2019. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate daljnjih penala koji su tekli od 16. rujna 2017. do 30. siječnja 2019. (480 dana) u iznosu od 480.000,00 kn, a s obzirom na iznos penala za jedan dan 1.000,00 kn. Slijedom navedenog prijedloga je doneseno pobijano rješenje o ovrsi s pozivom na odredbu čl. 248. OZ.

 

Sudovi također utvrđuju da iz sadržaja spisa ne nalaze se dokazi da bi do dana donošenja pobijanog rješenja ovršenik svoju obvezu ispunio zbog čega sudovi ne prihvaćaju tvrdnju da je obveza iz ovršne isprave ispunjena.

6. Odredbom čl. 247. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) propisano je:

 

„1) Kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka.

 

(2) Naknadno određeni primjereni rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dostave ovršeniku prvostupanjskoga rješenja kojim je taj rok određen. Žalba ne utječe na tijek toga roka.

 

(3) Ako ovršenik najkasnije u roku od petnaest dana nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka ispuni svoju obvezu, sud može u istom ovršnom postupku na zahtjev ovršenika podnesen u roku od osam dana od ispunjenja obveze smanjiti iznos dosuđenih penala, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njihovo plaćanje. Podnošenje toga zahtjeva bez utjecaja je na određivanje i provedbu ovrhe na temelju pravomoćnoga rješenja o plaćanju sudskih penala iz stavka 1. ovoga članka.

 

(4) Plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine.

 

(5) Pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz stavka 4. ovoga članka. Prisilna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana može se tražiti u smislu odredaba članka 204. ovoga Zakona.

 

(6) Ako ovrha iz stavka 5. ovoga članka bude obustavljena, pravo ovrhovoditelja na sudske penale oživljava.

 

(7) Ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, ne može se tražiti izricanje sudskih penala. Ako je prijedlog za izricanje sudskih penala podnesen u zakonskom roku, obveza plaćanja sudskih penala postoji sve dok ovršenik ne izvrši dužnu činidbu.“.

 

7.1. Prema tome kako to proizlazi iz stavka 1. ovog članka sudski penali kao sredstvo ovrhe postoje radi ostvarenja svake nenovčane obveze koja glasi na  činjenje, trpljenje ili nečinjenje ako je utvrđena ovršnom ispravom.

 

7.2. No s druge strane iz odredbe st. 4. slijedi da se plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, što po ocjeni ovog suda znači da izricanje sudskih penala ne može trajati unedogled nego samo do trenutka kada se razumno može očekivati da će ovrhovoditelj zatražiti ovrhu radi ostvarenja svoje nenovčane tražbine.

8.1. Koji ovršni postupci ovrhovoditelju stoje na raspolaganju ovisi o karakteru dužne nenovčane tražbine.

 

8.2. Sukladno čl. 261. OZ-a kojom se regulira način ostvarivanje tražbine koja se sastoji u radnji koju može obaviti i druga osoba stoji:

 

„(1) Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

 

(2) U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj.

 

(3) Konačno rješenje o visini troškova iz stavka 2. ovoga članka sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika. Ako se naknadno pokaže da je na temelju rješenja iz stavka 2. ovoga članka pribavljeno od ovršenika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnoga postupka, sud će, na ovršenikov prijedlog, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno naložit će ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspoložbu.“.

8.3. Ako se radi o ovrsi koju može obaviti samo dužnik, dakle kada se radi o nezamjenljivoj radnji, odredbom čl. 262. OZ-a propisano je:

 

„(1) Ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, sud će rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze.

 

(2) Rješenjem o ovrsi sud će istodobno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu.

 

(3) Ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem ovršeniku izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio. U tom rješenju sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu.

 

(4) Pri odmjeravanju visine novčane kazne u propisanim granicama, sud će voditi računa o značenju radnje koju je ovršenik bio dužan obaviti te o drugim okolnostima slučaja.

 

(5) Ovršenik koji je ispunio svoju obvezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odgode o tome obavijestiti sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati ovjerovljena pisana izjava ovrhovoditelja o tome da je radnja obavljena, javnobilježnički zapisnik ili zapisnik sudskoga ovršitelja o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskoga vještaka da je radnja obavljena, predaja djela koje je radnjom učinjeno u sudski ili javnobilježnički polog i sl. U protivnome, smatrat će se da radnja nije obavljena.

 

(6) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti ovršeniku da se očituje, a po potrebi održat će i ročište radi izvođenja dokaza.

 

(7) Ako radnja koju može obaviti samo ovršenik ne ovisi isključivo o njegovoj volji (npr. stvaranje određenoga umjetničkog djela i sl.), ovrhovoditelj nema pravo tražiti ovrhu iz stavka 1. ovoga članka, nego samo naknadu štete.“.

 

8.4. Dakle rezimirajući gore citirane odredbe koje ne treba posebno reinterpretirati jasno je da kada se radi o zamjenljivoj činidbi ovrha se provodi tako da se ovrhovoditelja ovlašćuje da sam izvrši dužnu činidbu, s time da se troškovi prisilno naplaćuju od ovršenika po pravilima o naplati novčane tražbine, a ako se radi o radnji koju može izvršiti samo dužnik ovrha se provodi izricanjem novčanih kazni.

 

9. Dakle, imajući u vidu odnos odredbe čl. 247. st. 4. OZ-a prema kojoj se upućuje ovrhovoditelja da pokrene ovršni postupak radi ostvarivanja nenovčane tražbine na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, makar je sud ovršeniku izrekao sudske penale, s odredbama čl. 261. i čl. 262. OZ-a koje određuju način prisilnog ostvarenja nenovčanih tražbina ovisno o tome radi li se o radnji koju može izvršiti i druga osoba ili o radnji koju može izvršiti samo ovršenik po ocjeni ovog suda nema mjesta beskonačnom izricanju sudskih penala u korist ovrhovoditelja, a na teret ovršenika već sud mora od slučaja do slučaja ocijeniti koji su razlozi zbog kojih ovrhovoditelj ne postupa po odredbi čl. 247. st. 4. OZ-a i je li se izricanjem i naplatom sudskih penala (čl. 248. OZ-a) pogoduje bogaćenju ovrhovoditelja, a ne provođenju pravnog reda provedbom ovrhe tražbine utvrđene ovršnom ispravom što je i svrha OZ-a (čl. 1.).

 

10. Time je ovaj sud i odgovorio na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

11. U nastavku postupka sud nižeg stupnja ocijenit će sve okolnosti na koje se ukazuje u točki 9. ovog obrazloženja, s obzirom navode ovrhovoditelja da je činidba izvršena provest će i dokaze na tu okolnost ako ih stranke predlože, i potom donijeti na zakonu utemeljenu odluku.

 

12. Zbog svih gore navedenih okolnosti odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina,v.r.