Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-x 714/2017-14

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 714/2017-14

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u K., protiv tuženog I. T. iz M., OIB ..., osobno i kao nasljednika iza pok. M. T. iz M., kojeg zastupa D. K., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-331/2017-2 od 19. travnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj P-2050/2015-13 od 18. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-331/2017-2 od 19. travnja 2017. pa se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na 2/6 dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama opisana kao k.č.br. 314/4, zgrada i dvorište, površine 477 m2, upisana u zk.ul.br. 2425 k.o. B., slijedom čega se tužitelj ovlašćuje ishoditi upis stečenog prava vlasništva uz istodoban izbris s imena tuženika, upisanog u zemljišnim knjigama kao I. T. od P., M. i njegovog prednika M. T. od P., M., a što je tuženik dužan trpjeti.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP odnosno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP ukoliko ovaj sud zaključi da nije dozvoljeno podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, s prijedlogom usvojiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6.1. Prvenstveno, u pravu je tužitelj da je on u ovom predmetu ovlašten podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) jer, bez obzira što se sud drugog stupnja prilikom donošenja presude pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, taj sud se, donoseći pobijanu presudu, zapravo, poslužio s ovlasti iz čl. 373.a ZPP.

 

6.2. To zato, što iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja propustio ocijeniti sadržaj svih isprava predloženih u spisu. Iz ovakvih navoda suda drugog stupnja proizlazi da je u postupku pred prvostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP bez obzira što sud navodi da ta povreda nije počinjena. Dakle, u tom slučaju je drugostupanjski sud jedino bio ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a st. 1. ZPP u vezi s odredbom st. 3. tog članka. Naime, odredba čl. 373. toč. 3. ZPP, na koju se poziva sud drugog stupnja, daje sudu drugog stupnja ovlast preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to jedino pod uvjetom da nije počinjena bitna povreda, što ovdje nije slučaj.

 

7. Slijedom navedenog revizija je ocijenjena kao tzv. redovna revizija i kao takva je i razmatrana.

 

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj, kao kupac, sa Hotelom H. M., kao prodavateljem, dana 14. ožujka 1997. sklopio ugovor o kupnji objekta J. kojeg je dio i predmeta sporna čestica 314/4 upisana u z.k.ul.br. 631 k.o. B., a koja je iskazom Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. siječnja 1997. utvrđena i procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika predlagatelja.

 

9. Među strankama je sporno je li u trenutku pretvorbe pravni prednik tužitelja bio nositelj prava raspolaganja koji je pretvorbom, pozivom na odredbu čl. 364. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/08, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) postao njegovim vlasnikom.

 

10. Na temelju tvrdnja izrečenih tijekom postupka i utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja zaključio je da je tužitelj po svom pravnom predniku stekao pravo korištenja na navedenoj nekretnini u razdoblju od 1955. do 1958., građenjem, i to pozivom na pravna pravila Paragrafa 418. i 419. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) u vrijeme dok je predmetna nekretnina bila još u privatnom vlasništvu, nakon čega je, povodom Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Narodne novine“, broj 52/58, 3/59, 24/59, 24/61, 1/63) upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist pravnih prednika tužitelja.

 

11. Nasuprot toga, sud drugog stupnja postupajući po ovlaštenju iz čl. 373.a ZPP, zaključio je da iz priložene dokumentacije i provedenih dokaza to ne proizlazi. Naime, navedena nekretnina, do stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta 26. prosinca 1958. bila je u statusu privatnog vlasništva. To prema sudu drugog stupnja proizlazi iz podataka u građevinskoj dozvoli iz 1955. koja je izdana u svrhu dogradnje Hotela J. a koja je dostavljena i predniku stranaka M. B., a što ukazuje i da zgrada nije bila konfiscirana, jer je u postupku postojala i takva tvrdnja tužitelja, i da je na taj način nekretnina prešla u društveno vlasništvo, u kojem slučaju dozvolu ne bi bilo potrebno dostaviti predniku tužitelja. Također, sud drugog stupnja iz sadržaja navedene građevinske dozvole od 10. ožujka 1955. kao i iz uvjeta uređenja prostora izdanog od strane Izvršnog vijeća Skupštine Općine K., zaključio je da je na prijepornoj nekretnini dozvoljena obnova tj. uređenje postojećeg restorana  J. prema rješenju projektanta D. K. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. D. G., zaključio je sud drugog stupnja da se na tim nekretninama nalazi ugostiteljski objekt koji se sastoji od dva dijela, stoga iz navedenog, kao i sadržaja priložene dokumentacije, proizlazi da je tek manji dio objekta sagrađen u razdoblju od 1955. do 1958., odnosno, da iz priloženih dokaza, prvenstveno dokumentacije, nije moguće zaključiti da bi cjelokupna dogradnja bila izvršena u navedeno vrijeme.

 

12. Zbog navedenog, sud drugog stupnja je zaključio da tužitelj nije dokazao da je njegov prednik Hoteli H. M. bio nositelj prava korištenja navedene nekretnine zbog čega nije niti mogao na temelju ugovora o kupoprodaji na tužitelja prenijeti pravo vlasništva.

 

13.1. Kada sud drugog stupnja koristi svoje ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP on zapravo, na stanoviti način, stupa u poziciju suda prvog stupnja, te je dužan svoju odluku donijeti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP i uzeti kao dokazane činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

13.2. Međutim, u pravu je revident, što proizlazi iz navoda njegove revizije, da sud drugog stupnja nije postupio na navedeni način. Naime, iz činjeničnog supstrata ne proizlazi da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu obzirom da je prednik tužitelja izvršio gradnju na navedenoj parceli i to upravo u razdoblju od 1955. do 1958., bez obzira što ta gradnja nije učinjena na cijeloj parceli i što je učinjena za potrebe hotela kojemu ta gradnja služi. Dakle, nije jasno kako je sud drugog stupnja zaključio da se radi o neizgrađenoj građevinskoj parceli, jer je očito da se na njoj gradilo. Dakle, sud drugog stupnja, za svoj zaključak nije dao dostatne i uvjerljive razloge.

 

13.3. Pogotovo, sud drugog stupnja nije dao bilo kakve razloge na okolnost što u vrijeme, dok je navedena nekretnina bila u vlasništvu pravnog prednika tužitelja, nitko od upisanih suvlasnika niti njihov prednik, do nacionalizacije nekretnine, nije reagirao kako na gradnju, tako i na rješenje o izdavanju građevinske dozvole, a koje je bilo, nesporno, dostavljeno njihovom pravnom predniku.

 

14. Slijedom navedenog, očito je da je sud drugog stupnja donoseći pobijanu presudu postupio protivno odredbi čl. 373.a ZPP što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude čime je pozivom na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu