REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj Kž-387/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Silvije Sajfert, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mirka Svirčevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GŠ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24-dalje u tekstu KZ/11), a povodom žalbe okrivljenika po branitelju Damiru Karajiću, odvjetniku iz Karlovca, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-351/2025-22 od 10. srpnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika GŠ odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-351/2025-22, optuženik GŠ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda-protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugi državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 1. i 2. KZ/11, te je na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
1.1.Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode počevši od uhićenja 17. travnja 2025., pa nadalje.
1.2.Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11, od optuženika je oduzet mobitel marke Huawei Nova 9, crne boje, IMEI 1broja:860160051449800, IMEI 2broja:860160051429794 s pripadajućom sim karticom nepoznatog operatera, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PGP Cetingrad, serijski broj [serijski broj] od 17. travnja 2025., koji se po pravomoćnosti presude ostavlja MUP RH na daljnje raspolaganje.
1.3.Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08.) optuženiku će se vratiti nakon pravomoćnosti presude osobno vozilo marke Volkswagen Sharan tamno zelene boje, reg. oznaka [registarska oznaka] s pripadajućim kontaktnim ključem crne boje te prometna dozvola ser. broja AA6116628, koji su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PGP Cetingrad, serijski broj [serijski broj] od 17. travnja 2025.
1.4..Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. kao i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Damiru Karajiću, odvjetniku iz Karlovca, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. Smatraju kako suprotno navodima iz pobijane presude ne proizlazi da bi optuženik kritične zgode svjestan da bi svojim ponašanjem-vožnjom kombi vozila mogao uzrokovati izlijetanje sa ceste i udarac u betonsku prepreku, niti je bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, odnosno nije bio svjestan da bi vožnjom od 50 do 60 km/h mogao uzrokovati opasnost za život i tijelo putnika u vozilu. Smatra da je do nezgode je došlo zbog okolnosti izvan utjecaja optuženika, zbog čega nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11. Stoga predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika proglasi krivim i za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 uz izricanje primjerene kazne zatvora za to kazneno djelo.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu u kojem predlažu da se žalba optuženog odbije i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika Damir Karajić, odvjetnik iz Karlovca, dok je optuženik GŠ prisutan na sjednici vijeća putem zatvorenog audio video tehničkog uređaja za vezu iz Centra za dijagnostiku u Zagrebu. Na sjednici su branitelj optuženika i optuženik u bitnome ponovili navode žalbe na presudu.
4.1.Na javnu sjednicu vijeća nije pristupilo Županijsko državno odvjetništvo iz Slavonskog Broda, koje je uredno obaviješteno o istoj, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana bez njihove prisutnosti.
5. Žalba optuženika GŠ nije osnovana.
6.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi. Nasuprot tvrdnji žalitelja kako optuženik nije bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik svojim naprijed opisanim postupanjem ostvario sve objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.
7.1. Naime, iz obrane optuženika koji je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela kako ga se tereti optužnicom, a koje priznanje je u suglasju s pročitanom materijalnom dokumentacijom, nesporno je utvrđeno da su inkriminirane zgode životi i tijela ilegalnih migranata bili dovedeni u konkretnu opasnost. Naime, optuženik se nakon što je u prometu uočen od strane policijskih službenika te kada su ga isti pokušavali zaustaviti radi kontrole, oglušio o policijsku naredbu da se zaustavi već se dao u bijeg vozilom nakon čega je izgubio kontrolu nad vozilom i udario u betonsku ogradu od koje se vozilo odbilo, nakon čega je jedna osoba koju je optuženik prevozio zatražila medicinsku pomoć u Općoj bolnici u Karlovcu. Dakle, samo pukom srećom nije došlo do težih posljedica, a optuženik nije mario za sigurnost i živote ilegalnih migranata koje je prevozio već mu je glavna preokupacija bila da pobjegne policiji i izbjegne kaznenopravnu odgovornost za počinjeno kazneno djelo, riskirajući zdravlje, sigurnost i život ljudi koje je prevozio.
8. U točki 2. obrazloženja pobijane presude je navedeno da je optuženik pozvan da se očituje o optužbi izjasnio kako se smatra krivim. U točki 3. obrazloženja iste presude stoji da je okrivljenik u svojoj obrani naveo kako su u cijelosti točni svi navodi optužnice te je izrazio žaljenje i kajanje, jer da je nezaposlen, otac je troje mlt. djece, a supruga će uskoro roditi i četvrto dijete. Izjavio je da kad je vidio policiju nije se namjerno htio zaustaviti na policijsku naredbu, jer se prestrašio i bježao. Djelo je počinio kako bi pribavio novac i osigurao egzistenciju obitelji, a sve to je ponovio i na javnoj drugostupanjskoj sjednici.
8.1.Prema tome žalbeni navodi kako optuženik nije bio svjestan da svojim ponašanjem uz vožnju od 50 do 60 km /h može izazvati opasnost za život i tijelo putnika u vozilu su proizvoljni i neargumentirani, jer ničim nije dokazano da je okrivljenik vozilom upravljao tom brzinom koju žalitelj navodi. Nesporno iz obrane optuženika proizlazi da je bježao od policije pri čemu je izgubio nadzor nad upravljačem i vozilom udario u betonsku ogradu, čime je nedvojbeno doveo u opasnost živote migranata koje je ilegalno prevozio u neadekvatnom prostoru.
9.Imajući u vidu članak 464. stavak 7. ZKP/08 kojim je propisano da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može ponijeti optuženik odnosu na točke optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim, tako da u konkretnom slučaju, optuženik ne može u žalbi osporavati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
9.1.Zbog navedenog, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te je utvrđeno kako je prvostupanjski sud, na temelju savjesne i detaljne analize i ocjene provedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kad je utvrdio da je optuženik GŠ svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11, za koje djelo ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene kaznenog zakona valjalo odbiti kao neosnovanu.
10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu na odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je zaključio kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne kao i individualizaciju kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11, te ih je adekvatno u dostatnoj mjeri i na pravilan način vrednovao na način da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Ova je kazna i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
10.1.Pri tome je kao otegotne okolnosti optuženiku sud pravilno cijenio veliku društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela koje je na području RH u kontinuiranom porastu. Za predmetno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine za koju se opravdano može očekivati ostvarenje svrhe kako specijalne tako i generalne prevencije. Pravilno prvostupanjski sud smatra da će izrečena sankcija prema optuženiku u potpunosti ostvariti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Istovremeno odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, pri čemu se ostvaruje i svrha generalne prevencije jer je broj kaznenih djela iz članka 326. KZ/11 u stalnom porastu. Od olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela i izraženo žaljenje zbog počinjenog čime je olakšao i ubrzao kazneni postupak, kao i činjenicu da je otac troje maloljetne djece te loše materijalne prilike u kojima se optuženik našao a koje su očito imale utjecaja na počinjenje ovog kaznenog djela.
10.2. Imajući u vidu naprijed navedeno i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se ovakvom kaznom u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretnog optuženika izraziti potrebna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da je takva sankcija primjerena da se pored specijalne i ostvari generalna prevencija, te da će se tom kaznom ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će ista utjecati na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela kao i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s člankom 482. ZKP/08.
Slavonski Brod, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Silvija Sajfert
