- 1 -              Rev 5103/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5103/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. G. O., OIB: ..., 2. D. O., OIB: ..., 3. S. O., OIB: ..., iz P., , zastupanih po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Č. & R. j.t.d. iz P., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Građansko-upravnom odjelu sa sjedištem u Puli, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1050/2016-4 od 22. listopada 2018., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-1050/2016-8 od 13. veljače 2019., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-643/2014-118 od 3. svibnja 2016., kao i o reviziji tužitelja protiv navedenog rješenja o ispravku Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1050/2016-8 od 13. veljače 2019., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1050/2016-4 od 22. listopada 2018., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-1050/2016-8 od 13. veljače 2019., sadržanog u točki I. izreke (alineji prvoj), kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-643/2014-118 od 3. svibnja 2016. u točki I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 602.446,18 kn / 79.958,35 € sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o    j e:

 

Odbija se revizija tužitelja protiv rješenja o ispravku Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1050/2016-8 od 13. veljače 2019., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim dijelom ispravljene drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u t. I. izreke i odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na iznos naknade štete od 602.446,18 kn / 79.958,35 € sa zakonskim zateznim kamatama. Pobijanim rješenjem o ispravku ispravljene su pogreške u pisanju i računanju, i to, prije svega, kako bi se pojedinačni iznosi glavnice uskladili s ukupno dosuđenim iznosom glavnice (a na koju pogrešku su ukazali i tužitelji u podnesenoj reviziji).

 

2. Protiv navedene ispravljene drugostupanjske presude, i to dijela kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-643/2014 od 3. svibnja 2016. u t. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 602.446,18 kn / 79.958,35 € sa zakonskim zateznim kamatama, redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP) podnose tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a, čl. 221.a, čl. 8. i čl. 373. ZPP, kao i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Protiv rješenja o ispravku tužitelji podnose reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP zbog pogrešne primjene čl. 342. ZPP i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

3. Tuženik nije odgovorio na revizije.

 

4. Revizije nisu osnovane.

 

5. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP).

 

6. Što se tiče revizije protiv rješenja o ispravku, neosnovano se tužitelji pozivaju na pogrešnu primjenu čl. 342. ZPP i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naime, kako su na to uostalom i tužitelji ukazali u podnesenoj reviziji, prilikom donošenja pobijane drugostupanjske presude došlo je do pogreške u računanju jer zbroj pojedinačnih iznosa glavnice (na koje je dosuđena zakonska zatezna kamata) nije odgovarao ukupnom iznosu glavnice. Zato je drugostupanjski sud, pravilnom primjenom čl. 342. ZPP, ispravio tu, očitu pogrešku u računanju, s tim da je pritom u neznatnoj mjeri ispravio i pogreške u datumima od kojih teče zatezna kamata, uskladivši ih s potvrđenim dijelom prvostupanjske presude.

 

7. Zato je, primjenom čl. 393. u vezi s čl. 400. ZPP, odlučeno kao u izreci rješenja.

 

8. Predmet preostalog dijela spora je zahtjev sada tužitelja G. i D. O. te S. O. kao pravnih sljednika prvotnog tužitelja D. O. radi naknade materijalne štete u vidu izmakle koristi koju je pretrpio zbog neosnovanog pritvaranja u trajanju od 51 dan u razdoblju od 4. ožujka do 24. travnja 1997. zbog nemogućnosti sviranja u glazbenom sastavu u srpnju i rujnu 1998. (5.996,90 kuna) i smanjenog obima posla u knjigovodstvenom obrtu, sve do prosinca 2009. godine (596.449,28 kune), što čini iznos od 602.446,18 kn / 79.958,35 €.

 

9. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je, da:

 

- je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je prvotni tužitelj D. O. bio u pritvoru od dana uhićenja 4. ožujka 1997. do 24. travnja 1997. te da je protiv njega vođen i kazneni postupak za kazneno djelo protiv službene dužnosti – pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u vezi sa čl. 337. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i to M. Š. protiv kojega je donesena osuđujuća presuda, dok je D. O. 20. travnja 2007. pravomoćno oslobođen optužbe,

 

- je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu štete na temelju odredaba čl. 12. i 498. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 62/2003 – pročišćeni tekst) pa tako i na naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade te da je pravilno utvrdio da je D. O. zbog uhićenja i boravka u pritvoru gubio na zaradi zbog nemogućnosti sviranja u glazbenom sastavu B. b. i da je po toj osnovi gubio mjesečno zaradu u iznosu od 2.998,45 kuna (protuvrijednost od 800,00 njemačkih maraka) do zaključno siječnja 1999. kada je počeo ponovno svirati u tom glazbenom sastavu, što čini dosuđeni iznos od 65.965,90 kn,

 

- je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice i izveo pravilne zaključke, osim u dijelu koji se odnosi na dva ljetna mjeseca (srpanj i kolovoz) 1998. prije nego što se D. O. vratio u stari glazbeni sastav (tada po imenu B. b.) jer iz iskaza saslušanih osoba, pa i samog D. O. kao parnične stranke proizlazi da je "kad je malo došao k sebi" ponovno počeo svirati osnovavši sastav s D. i P. D. te da su svirali u K. (objekt u turističkom mjestu M. i otvoren je samo u ljetnim mjesecima), pa je tužbeni zahtjev po toj osnovi valjalo odbiti za iznos od ukupno 5.996,90 kuna sa zateznim kamatama,

 

- se preostali pobijani dio prvostupanjske presude odnosi na naknadu štete za izgubljenu zaradu zbog smanjenog obima rada u knjigovodstvenom obrtu B. za razdoblje od ožujka 1997. do kraja 2009. u ukupnom iznosu od 666.902,63 kune sa zateznim kamatama na pojedine godišnje iznose od početka sljedeće godine u odnosu na godinu na koju se odnosi pojedini zahtjev, a u kojem dijelu je prvostupanjski sud također u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući kako bi knjigovodstveni obrt B. oštećenika D. O. ostvarivao isti dohodak kao i knjigovodstveni obrt P. Ž. P. i još povećan za relativni rast dohotka obrta P. u odnosu na 1997. godinu za cijelo razdoblje sve do kraja 2009. u kojoj je obrt B. D. O. poslovao s gubitkom u iznosu od 36.187,50 kuna pa mu je za tu godinu dosuđen iznos od 117.270,78 kuna (gubitak više dohodak obrta P. u iznosu od 72.208,88 kuna uvećano za postotak relativnog rasta dohotka P. u odnosu na 1997. godinu),

 

- je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je uz rad u obrtu D. O. redovito svirao u glazbenom sastavu kao gitarist, često nastupajući, zapravo svakog vikenda a često i izvan P. kao pratnja popularnih hrvatskih pjevača (O. D., T. C., J. S. i drugih), koji angažman po prirodi stvari crpi dosta energije koju bi svaki zaposlenik i poslovni čovjek preko vikenda zapravo trebao obnavljati da može uspješno raditi tijekom tjedna,

 

- je D. O. bolovao od dijabetesa i hepatitisa C koji nisu u vezi s neosnovanim lišenjem slobode, pa da se nameće zaključak da obrt B. D. O. ne bi mogao pratiti tempo razvoja i rasta obrta P. Ž. P. koji se samo time bavio pa širio poslovanje i uzimao zaposlenike,

 

- u navedenim okolnostima ništa ne upućuje na mogućnost da bi i D. O. na taj način razvijao obrt, niti tvrdi tako nešto,

 

- iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. V. J. također proizlazi da je 2000. D. O. uspio koncipirati svoj život na način da je uspio vratiti klijente, obiteljski život i egzistencijalne uvjete,

 

- sve te činjenice upućuju na zaključak da je već 2000. prednik tužitelja vratio klijente i poslovao tako da je od toga mogao živjeti, ali kako se radi o vremenu gospodarskog oporavka u Republici Hrvatskoj koje je potrajalo nekoliko narednih godina, drugostupanjski sud ocjenjuje da mu je zbog neosnovanog lišenja slobode i vođenja kaznenog postupka donekle onemogućen rast i da je to onemogućilo stvaranje dohotka u visini 20% od razlike u odnosu na obrt P. zbog smanjenog obima u knjigovodstvenom obrtu B. prema nalazu i mišljenju vještaka E. C. P. – za razdoblje od 1997. do zaključno 1999. tužitelji imaju pravo na naknadu štete u iznosu od ukupno 19.435,96 kuna (4.069,51 više 7.006,79 više 8.359,66),

 

- za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2004. tužiteljima pripada naknada štete u iznosu od 51.017,39 kuna (prema nalazu vještaka E. C. P., i to 8.240,96 više 8.747,86 više 14.551,71 više 12.278,49 više 7.198,37, koji predstavlja 20% od razlike između dohotka koji je ostvario knjigovodstveni obrt B. i dohotka koji je ostvario komparant biro P. u tom razdoblju, ali bez dodatka postotka promjene visine dohotka u odnosu na početnu godinu komparanata).

 

10. Neosnovan je revizijski navod da citat ''kad sam malo došao sebi, ponovno sam počeo svirati, D. i P. D. i ja osnovali smo bend, svirali smo u K. proturječi zapisniku o iskazu D. O. danom u postupku, jer iz zapisnika na listu 215 proizlazi suprotno, da je navedeni to doista iskazao.

 

11. Neosnovani su revizijski razlozi postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a, čl. 221.a, čl. 8. i čl. 373. ZPP, s čim u vezi tužitelji posebno naglašavaju stajalište prema kojemu je neosnovano pritvaranje njihovog prednika D. O. u razdoblju od 4. ožujka do 24. travnja 1997. prouzročilo mu štetu u vidu izmakle koristi zbog smanjenog obima posla u knjigovodstvenom obrtu sve do prosinca 2009., a najmanje do 20. travnja 2007. kao dana pravomoćnosti presude kojom je oslobođen od optužbe.

 

12. Naime, drugostupanjski sud je djelomično utemeljio pobijanu presudu na pravilnoj primjeni odredbe čl. 373.a ZPP (na koju se zakonsku odredbu i pozvao u obrazloženju presude), pravilno uzevši u obzir i neke bitne činjenice i dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, a ovaj sud prihvaća stajalište drugostupanjskog suda da, pod t. 9. citirane, okolnosti ne upućuju na to da bi D. O. mogao pratiti tempo razvoja i rasta obrta P. Ž. P. koji se samo time bavio pa širio poslovanje i uzimao zaposlenike, kao i stajalište da navedeni štetni događaj iz travnja 1997. nije predniku tužitelja prouzročio štetu nakon 31. prosinca 2004., u 2005. godini, i nadalje (pod pretpostavkom da ju je uopće imao).

 

13. Neosnovan je i revizijski razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je drugostupanjski sud, razlozima citiranim pod t. 9. ovoga obrazloženja, jasno i dostatno obrazložio zašto drži da tužiteljima pripada pravo na naknadu štete za razdoblje do zaključno 1999. u cjelokupnom traženom iznosu (osim zbog nemogućnosti sviranja u glazbenom sastavu u srpnju i rujnu 1998.), za razdoblje do zaključno 2004. u djelomičnom iznosu, a da im za razdoblje nakon toga ne pripada pravo na naknadu štetu ni u kojem iznosu.

 

14. Zato je, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci presude jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

15. Temeljem odredaba čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao ukupne iznose novčanih obveza, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                  Renata Šantek, v.r.