Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-480/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesna Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstva financija, Porezne uprave, OIB 18683136487, koje zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-841/2024-8 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ZA i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama -Buie poslovni broj P-841/2024-8 od 30. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZA za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, OIB: 18683136487, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koja ovrha je određena na nekretninama temeljem ovršne isprave – rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. broj Ovr-486/2023-4 od 29. svibnja 2023. godine, a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja, kojim je ujedno određen trošak ovrhovoditelju u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn.”

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 600,00 (šesto) eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te tuženoj naloži da mu podmiri trošak žalbenog postupka. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama

– Buie poslovni broj Ovr-486/2023-4 od 29. svibnja 2023. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da nije bio potpisnik ovršne isprave – Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019., na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrhu, pa da ne može trpjeti štetne posljedice sporazuma u kojem nije sudjelovao, da je nastupila zastara, da na nekretnini živi s obitelji pa ističe pravo na dom, a i da malodobni AA ima pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja na nekretnini, zbog čega da je ovrha nedopuštena.

5. Tužena osporava tužbeni zahtjev navodom da je založno pravo na nekretnini upisano pod brojem Z-18947/19 na temelju prijedloga na sudu zaprimljenog 20. prosinca 2019, a pravo vlasništva tužitelja i pravo plodouživanja u korist AA na temelju prijedloga zaprimljenog na sudu 17. lipnja 2020. (Z-7555/20), da su navodi tužitelja da nije bio potpisnik ovršne isprave - sporazuma irelevantni, jer je kupio nekretninu već opterećenu založnim pravom, a i da je neosnovan prigovor prava na dom pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tužitelj.

6.1. Glede navoda da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, jer nije izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka valja reći da prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga, time što je sud zaključio da saslušanjem tužitelja i svjedoka na okolnosti iz tužbe na kojima temelji tužbeni zahtjev, a osobito vezano uz navode koji se tiču povrede prava na dom maloljetnika (kako je to na ročištu od 11. studenog 2024. predložio tužitelj) ne bi bile utvrđene odlučne činjenice, jer su odlučne činjenice utvrđene materijalnim dokazima, činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno. Prema tome, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 220. ZPP na koje sadržajem žalbe upire tužitelj.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, a na utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:

- da su Ministarstvo financija, Porezna uprava, kao vjerovnik i porezni obveznik FA.HA d.o.o. [adresa], kao dužnik te tvrtka Mile-Umag d.o.o. kao založni dužnik 17. prosinca 2019. sklopili Sporazum o zasnivanju založnog prava, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željka Krajine u [adresa] pod poslovnim brojem OV-11986/2019 dana 19. prosinca 2019. (dalje: sporazum), kojim su stranke tog sporazuma utvrdile da postoji novčana tražbina vjerovnika prema dužniku u iznosu od 230.270,01 kuna, od čega glavnica 180.046,91 kuna, a kamata 50.223,10 kuna,

- da je sporazum sklopljen na prijedlog dužnika koji je radi namirenja dospjelog poreznog duga vjerovniku podnio zahtjev za sklapanje upravnog ugovora o obročnom plaćanju poreznog duga te se ugovorom obvezao dospjeli dug platiti u dvadeset i četiri jednaka mjesečna anuiteta uz primjenu zakonske zatezne kamatne stope, koja se obračunava na iznos reprogramirane glavnice duga, tako da je dospijeće prvog anuiteta bilo 23. siječnja 2020., a zadnjeg 23. prosinca 2021.,

- da je radi osiguranja te tražbine vjerovnika u njegovu korist izvršen upis založnog prava na nekretnini založnog dužnika Mile-Umag d.o.o. upisanoj u zemljišnoj knjizi - knjizi položenih ugovora [adresa], [broj poduloška], Zgrada u [adresa], sagrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Stan na drugom katu zgrade koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaone, kupaonice i drvarnice, u ukupnoj površini od 31,95 m2,

- da je založno pravo upisano pod brojem Z-18947/19, a na temelju prijedloga koji je na sudu zaprimljen 20. prosinca 2019.,

- da je na sporazumu izdana potvrda ovršnosti,

- da u trenutku upisa založnog prava na predmetnoj nekretnini na teretnom listu nije bila zabilježena doživotna služnost plodouživanja u korist ĆA mlt,

- da je pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini kao i pravo plodouživanja u korist ĆA uknjiženo na temelju prijedloga koji je na sudu zaprimljen 17. lipnja 2020. (Z 7555/20),

- da je radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, ovdje tužene, na temelju sporazuma kao ovršne isprave određena ovrha na nekretnini (koja je bila predmetom sporazuma) rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj Ove-486/2023-4 od 29. svibnja 2023.,

- da je protiv toga rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje tužitelj podnio žalbu zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona, jer da ovrhovoditelj nije ovlašten protiv njega kao ovršenika tražiti ovrhu, a i da je nastupila zastara tražbine,

- da je ovrhovoditelj osporio žalbene navode pa je ovršenik zaključkom upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužitelja.

10. Prema odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Tužitelj je upućen na parnicu radi razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ i čl. 50. st. 1. t. 11. OZ pa samo na tim razlozima može temeljiti tužbu. Stoga su za odluku neodlučni žalbeni navodi tužitelja da je sud propustio provesti test razmjernosti zbog prigovora prava na dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer takav prigovor nije istaknut u žalbi protiv rješenja o ovrsi, niti je zbog takvog razloga ovršenik, ovdje tužitelj upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10.1. Neovisno o tome, za reći je da je čl. 77. st. 1. OZ propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. ovoga Zakona. Slijedom toga, tužitelj se kao novi vlasnik nekretnine ne može protiviti ovrsi pozivajući se na pravo na dom.

11. Odredbom čl. 83. OZ je propisano: ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

12. Kako je tužena kao vjerovnik na nekretnini koja je predmetom ovrhe, a sada je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužitelja, stekla založno pravo sporazumom od 17. prosinca 2019., koji je solemniziran 19. prosinca 2019. te je 20. prosinca 2019. u korist tužene upisano založno pravo pod brojem Z-18947/19, radi namirenja tražbine koja je predmetom ovršnog postupka poslovni broj Ovr-486/2023., dok je tužitelj kao vlasnik nekretnine upisan pod brojem Z-7555/20 na temelju prijedloga od 17. lipnja 2020., to je tužena ovlaštena na temelju sporazuma kao ovršne isprave zatražiti ovrhu izravno protiv tužitelja kao novog vlasnika nekretnine, radi naplate osigurane tražbine.

12.1. Prema tome, tužitelj neosnovano ističe da tužena kao ovrhovoditelj nije bila ovlaštena tražiti ovrhu na temelju sporazuma kao ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika, odnosno neosnovano je u ovršnom postupku istaknula žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ. Činjenica da tužitelj nije bio stranka sporazuma i da isti nije potpisao slijedom navedenog, a imajući u vidu odredbu čl. 83. OZ nije odlučna, jer je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine koja je već bila opterećena založnim pravom u korist tužene.

12.2. Na žalbene navode glede odabira sredstava ovrhe valja reći da je ovrhovoditelj slobodan u izboru sredstava i predmeta ovrhe, pa je, kada je radi osiguranja namirenja tražbine stekao založno pravo na nekretnini, ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu na nekretnini koja je predmetom zaloga te nije bio dužan dokazati da se ovrha na drugim predmetom ovrhe i drugim sredstvima nije mogla provesti.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tražbina radi čijeg namirenja je pokrenuta ovrha nije zastarjela.

13.1. Naime, tražbina tužene je utvrđena sporazumom od 17. prosinca 2019., solemniziranim kod javnog bilježnika 19. prosinca 2019., dakle utvrđena je javnobilježničkim aktom, pa takva tražbina utvrđena javnobilježničkim aktom, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) zastarijeva za deset godina. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 12. svibnja 2023., to zastara tražbine nije nastupila. Tužitelj prema tome, neosnovano ističe prigovor zastare.

14. Slijedom toga, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom pa tužitelj neosnovano ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan tuženoj naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka je pak pravilno odbijen kao neosnovan.

16. Zbog svega navedenog je kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat